Poslovni broj: 17 Gž-2287/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-2287/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku u B., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-180/2019-48 od 16. svibnja 2022., dana 10. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-180/2019-48 od 16. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 935,39 eura / 7.047,68 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2022. do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-180/2019-48 od 16. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 935,39 eura / 7.047,68 kuna do iznosa od 946,10 eura / 7.128,37 kuna (za iznos od 10,71 eura / 80,69 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2022. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 10,71 eura / 80,69 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2022. do isplate.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 130,23 eura / 981,25 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.728,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2019. do isplate (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.128,37 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2022. do isplate (točka III. izreke). Tužbeni zahtjev iznad razlike dosuđenog iznosa iz točke I. izreke presude, pa do zatraženog iznosa od 5.910,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2019. pa do isplate, te u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 4.728,00 kn za razdoblje od 12. travnja 2019. pa do 2. listopada 2019., odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke).

 

2.     Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je djelomično osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete povodom ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 12. travnja 2019.

 

5.     Tuženik u žalbi ističe da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je prema stavu tuženika počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitne povrede koje tuženik ističe u žalbi. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

6.     U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, tako da se, sukladno odredbi čl. 458. ZPP, radi o sporu male vrijednosti.

 

7.     Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. zakona.

 

8.     Presuda u sporu male vrijednost ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

9.     Tuženik u žalbi ističe da tijekom prvostupanjskog postupka nije provedeno prometno vještačenje i da nije saslušan osiguranik tuženika, da je građanskopravna odgovornost šire od prekršajne, te da je sud prvog stupnja pogrešno na temelju provedenih dokaza utvrdio da je osiguranik tuženika kriv za spornu prometnu nezgodu. Predmetnim žalbenim navodima tuženik sadržajno ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te da je pogrešno ocijenio dokaze koji su u postupku izvedeni odnosno da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 221.a ZPP.

 

10. Međutim, kako je ranije navedeno, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tako da žalbene navode tuženika koji se odnose na pogrešno i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije mogao razmatrati u žalbenom postupku. Također, kako se presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, tako niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP i čl. 221.a ZPP nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

 

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava. Naime, na temelju utvrđenja da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću i posljedično tome štetu koja je tužitelju prouzročena, ali i da je tužitelj nevezivanjem sigurnosnim pojasom doprinio nastanku štete u omjeru od 20 %, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 1046., čl. 1068 i čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) u svezi s čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio za iznos od 4.728,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da težina povrede prava osobnosti koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade jer je u tom dijelu dosuđujući tužitelju naknadu neimovinske štete pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je doprinos tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom utvrdio u omjeru od 20 %, te da je doprinos tužitelj veći jer je i u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 1092. ZOO kada je doprinos tužitelja utvrdio u omjeru od 20 %.

 

12. Slijedom iznijetih razloga, u odnosu na glavnu stvar valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod tokom I. izreke.

 

13. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari, isto je djelomično pogrešno primijenio prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka. Naime, tužitelju  za trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda ne pripada trošak od 500,00 kn uvećano za porez za dodanu vrijednost, već sukladno Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) iznos od 375,00 kn, što uvećano za poraz na dodanu vrijednost, iznosi 468,75 kn. Slijedom toga, a imajući u vidu uspjeh tužitelja u parnici, priznati troškovi zastupanja i sudskih pristojbi iznose 4.563,68 kn, a ne 4.644,37 kn koliko je to utvrdio sud prvog stupnja. Kada se tom iznosu pridodaju troškovi vještačenja u iznosu od 2.484,00 kn koji su tužitelju, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno priznati u cijelosti, proizlazi da je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.047,68 kn.

 

14. Dakle, odluka suda o troškovima postupka pravilna je u dijelu u kojem je tuženiku temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 935,39 eura / 7.047,68 kuna. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

 

15. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 935,39 eura / 7.047,68 kuna do iznosa od 946,10 eura / 7.128,37 kuna (za iznos od 10,71 eura / 80,69 kuna), te u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

 

16. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to samo djelomično u odnosu na troškove parničnog postupka čime je u žalbenom postupku uspio u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

17. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 euro iznosi 7,53450 kuna.

 

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 10. listopada 2023.

 

 

                        Sudac:

              Robert Jambor, v.r.