REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-287/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužiteljice NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.249,51 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), od 01.01.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a koje zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:

- 1,37 eura od 31.03.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.04.2006. godine pa do isplate,

- 00,00 eura od 31.05.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.06.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.07.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.08.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.09.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.10.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.11.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.12.2006. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.01.2007. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 28.02.2007. godine pa do isplate,

- 47,83 eura od 31.03.2007. godine pa do isplate,

- 74,37 eura od 30.04.2007. godine pa do isplate,

- 08,01 eura od 31.05.2007. godine pa do isplate,

- 08,01 eura od 30.06.2007. godine pa do isplate,

- 00,05 eura od 31.07.2007. godine pa do isplate,

- 00,05 eura od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- 00,05 eura od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- 00,00 eura od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 28.02.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 14,65 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- 14,65 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 08,01 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 08,01 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 21,28 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 34,55 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 21,28 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 34,55 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 21,28 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 47,83 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 140,73 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 126,29 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 126,29 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 126,29 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 126,29 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 180,55 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 180,55 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 180,55 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 180,55 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 180,55 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 180,55 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 67,74 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 133,86 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 82,60 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 77,82 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 75,70 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 74,90 eura od 31.03.2012 godine pa do isplate,

- 76,36 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 78,75 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 76,49 eura od 30.06.2012.. godine pa do isplate,

- 73,31 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 75,83 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 74,64 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- 75,83 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- 70,26 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- 69,86 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 29,64 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- 29,12 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- 63,75 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- 90,30 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- 90,30 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- 90,30 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- 90,30 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 28.02.2015. godine pa do isplate,

- 26,59 eura od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- 14,91 eura od 30.04.2015. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.05.2015. godine pa do isplate,

- 1,37 eura od 30.06.2015. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos 289,55 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. studenoga 2006. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), od 01.01.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu 1.250,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika 25. svibnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 781682 (dalje: Ugovor) u iznosu kredita 23.000,00 CHF. Smatra da su odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i na jednokratne troškove obrade kredita ništetne i da ne proizvode nikakve pravne učinke, pri čemu se poziva na utvrđenja iz postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Stoga od tuženika konačno postavljenim tužbenih zahtjevom traži povrat neosnovano stečenih iznosaa 5.249,51 eura i 289,55 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor o kreditu, ali osporava da se u ovom postupku tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Osporava ništetnost ugovornih odredaba, navodeći da tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i da se ne radi o odredbama koje protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana te ističe prigovor zastare. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe da istu ne osporava. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 781682 od 25. svibnja 2005. (list 14-17 spisa), karticu prometa po kreditu (list 19-47), otplatnu tablicu po kreditu (list 48-51) te je saslušao tužiteljicu.

4. Prije svega, valja reći da nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika iz razloga što je tužba podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao isključivom nadležnom sudu prema odredbi čl. 12. 4. Ugovora, čija je nadležnost rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske prenesena na ovaj sud, sukladno čl. 11. st. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 87/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23, dalje: ZS).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i o naknadi za obradu kredita.

U odnosu na valutnu klauzulu

7 . Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete ili isplatu vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.

8. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu da je ispunio svoje obveze prema odredbama tog kredita, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporan je i nastup zastare.

10. Uvidom u čl. 2. i 9. spornog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da se radi o nenamjenskom kreditu koji sadrži odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

11. Sud je stava da je na temelju čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Stoga je saslušao tužiteljicu.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je kredit bio potreban radi preuređenja stana te da je u poslovnici tuženika u Ilici zatražila nenamjenski kredit. Službenici banke preporučili su joj kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF), uz obrazloženje da se radi o najstabilnijoj i najsigurnijoj valuti. Istaknula je da nije bila svjesna mogućnosti rasta anuiteta zbog porasta tečaja CHF-a, a posebno ne do razine do koje je kasnije došlo. Prilikom sklapanja ugovora nitko joj nije objasnio rizike vezane uz valutnu klauzulu niti prirodu troškova koji se odnose na naknadu za obradu kredita. Navela je i da je potpisala unaprijed pripremljeni obrazac ugovora bez mogućnosti pregovaranja o njegovu sadržaju.

13. Sud je stava da iz ovog iskaza, kojeg ocjenjuje životnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo. Naime, iz tog iskaza proizlazi da je tužiteljica bila potrošač jer je ugovor sklopila za osobne potrebe izvan svoje djelatnosti, a da se sporne odredbe ugovora nisu mogle mijenjati i da upozorenja o riziku valutne nisu bila odgovarajuća. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli ništetne.

16. Čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje-ZOO) propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Kako je tuženik izričito priznao postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, sud zaključuje da je tužiteljica tuženiku s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatila ukupan iznos 5.249,51 eura pa je zato, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik dužan tužiteljici taj iznos i vratiti.

16. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. S obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek on pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika postala pravomoćna (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017), ocjena je suda da petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2023.

18. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, pri čemu se ističe i da tuženik nije osporio zatražene zatezne kamate. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

U odnosu na naknadu troškova obrade kredita

20. Kako je nesporno da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 25. svibnja 2005., na njega primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, dalje: ZOO).

21. Odredbama čl. 81. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st. 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

22. Sukladno čl. 84. ZZP-a, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

23. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

24. Prema čl. 4. ZOO-a, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

25. Čitanjem čl. 7.1. Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu 2% od iznosa kredita.

26. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud ocijenio vjerodostojnim proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopila radi preuređenja stana, zbog čega je sud zaključio da je tužiteljica taj Ugovor sklopila u svojstvu potrošača.

27. Čitanjem predmetnog Ugovora sud je utvrdio da se radi o standardnom formularnom ugovoru banke u kojem su sadržane unaprijed određene ugovorne klauzule i koji se poziva na opće akte tuženika, poput Odluke o kamatama i naknadama. Ovo proizlazi i iz iskaza tužiteljice koja je navela da je potpisala unaprijed pripremljeni obrazac ugovora bez mogućnosti pregovaranja o njegovu sadržaju. Stoga je, sukladno čl. 81. st. 4. ZZP-a, na tuženiku teret dokaza o tome da se pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi. U slučaju da tuženik to ne dokaže, smatra se da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

28. Slijedom navedenog, kako tuženik nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi, potrebno je utvrditi je li ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

29. U tom pogledu, prvenstveno valja istaknuti da tijekom postupka tuženik uopće nije naveo od čega su se sastojali troškovi koje je naplatio tužitelju. Također, to nije objašnjeno ni tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Stoga sud zaključuje da tuženik nije dokazao da su mu uopće nastali takvi troškovi.

30. Dakle, sud smatra da je naplata iznosa od 289,55 eura (što tuženik ne spori) za troškove koji u stvarnosti nisu nastali uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga sud spornu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita ocjenjuje nepoštenom, a time i na temelju čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetnom.

31. Kako je tuženik nesporno naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu 289,55 eura na temelju ništetne ugovorne odredbe, on je tužiteljici na temelju čl. 323. st. 1. ZOO taj iznos dužan i vratiti.

32. U odnosu na prigovor zastare tuženika, treba reći da zastarni rok nije niti počeo teći jer ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita još uvijek nije pravomoćno ustanovljena.

33. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je tuženik kod ugovaranja odredbe o troškovima obrade kredita postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, pri čemu se ističe i da tuženik nije osporio zatražene zatezne kamate. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke.

U odnosu na troškove postupka

35. Odluka o parničnom trošku je donesena na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 3. lipnja 2024. i 13. svibnja 2025. u iznosu 100 bodova za svakog (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2025. i 30. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 500 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV 25% daje iznos od 1.250,00 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.

36. Tužiteljici nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer joj u trenutku pisanja ove odluke taj trošak nije nastao, a nije joj dosuđen niti trošak uplaćenog predujma za vještačenje iz razloga što predujam nije utrošen i biti će joj vraćen posebnim rješenjem. Konačno, nisu joj dosuđeni ni troškovi pristojbi jer glede njih nije postavila određen zahtjev, a niti iz spisa proizlazi da je pristojbe platila.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku