Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -143/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi protiv tuženika pod 1) CP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i pod 2) OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima VPG, Darku Raniloviću i Jeleni Ferenc, odvjetnicima u Koprivnici, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) CP i pod 2) OP, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: REF 29 P-161/2020-16 od 15. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj: REF 29 P-161/2020-16 od 15. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisan u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] označene sa čkbr. [katastarska čestica] voćarska kuća [adresa] sa 6 čhv. i voćnjak [adresa] sa 160 čhv. koji je ugovor ovjeren po javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca broj ovjere OU-29/2015 od 29. siječnja 2015. godine sklopljen između [adresa], iz [adresa], s jedne strane i tuženika CP OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika OP OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s druge strane prividan ugovor, te da stoga nema učinka među ugovornim stranama i nije niti nastao.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrdi da je ugovor iz toč. I/ ništav.

III. Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama ovog suda označena sa [katastarska čestica] voćarska kuća [adresa] sa 6 čhv. i voćnjak [adresa] sa 160 čhv. upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], kako je bilo prije provedbe upisa prijenosa prava vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. siječnja 2015. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i to tako da se briše pravo vlasništva predmetne nekretnine s imena tuženika CP OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika OP OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], uz istodobni upis te nekretnine u vlasništvo tužitelja [adresa], iz [adresa].

IV. Nalaže se tuženicima CP OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i OP OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelja VP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 kuna/637,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja I-stupanjske presude tj. 15. studenog 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana."

Usput je za primijetiti kako je između uvoda prvostupanjske presude i izreke, očiglednom greškom u pisanju napisano: „riješio je“ umjesto pravilno „presudio je“.

2. Protiv prvostupanjske presude i to u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke tuženici pod 1) CP i pod 2) OP podnijeli su žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP).

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba tuženika pod 1) CP i pod 2) OP je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se ugovor o kupoprodaji koji je zaključen 29. siječnja 2015., u formi javnobilježničkog akta, između tužitelja kao prodavatelja te tuženika pod 1) CP i pod 2) OP kao kupaca, utvrdi prividnim, te koji kao takav da nije ni nastao, te da nema učinka između ugovornih stranaka. Također predmet spora jest i zahtjev tužitelja da se uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje, koje je bilo u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prije provedbe spornog ugovora o kupoprodaji u zemljišnim knjigama. Tužitelj u tužbi i dalje tijekom postupka tvrdi kako predmetni ugovor o kupoprodaji je prividan stoga jer da je njegova prava volja bila zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju i to kao primatelj uzdržavanja sa ŽP kao davateljem uzdržavanja.

6. Odredbom članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je odredbom stavka 2. istog članka određeno da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome zaključuje da je sporni ugovor o kupoprodaji od 29. siječnja 2015. sastavljen u neskladu sa stvarnom voljom njegovih potpisnika. Naime da je prava volja ugovornih stranaka bila zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem bi tužitelj bio primatelj uzdržavanja, a tuženici, očigledno, davatelji uzdržavanja. Prvostupanjski sud obrazlaže kako je do ovog zaključka došao prethodno utvrdivši:

- da kupoprodajna cijena tužitelju nikada nije isplaćena,

- da je tužitelj nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji ulagao znatna novčana sredstva u nekretninu koja je bila predmet spornog ugovora (popravljao pročelje i krov kuće te ostvario priključak nekretnine na vodovod),

- da su tužitelji nakon zaključenja spornog ugovora jedno vrijeme tužitelju pomagali na način da su mu davali ogrjev i donosili hranu.

8.1. Nakon razmatranja žalbe, odgovora na žalbu, pobijane presude te dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

8.2. Za sada se ne može prihvatiti kao utvrđena činjenica da tužitelju nije isplaćen iznos od 2.000,00 eura s osnova kupoprodajne cijene. Naime u odredbi članka II. spornog ugovora je jasno navedeno „Prodavatelj potvrđuje potpisom ovog ugovora da je kupoprodajna cijena isplaćena“. Pored toga za istaknuti je kako tuženici i u žalbi navode kako je tužitelju – prodavatelju kupoprodajna cijena isplaćena, a svjedok ŽP navodi (misleći na kupoprodajnu cijenu) : “Već prije toga tuženici su ga isplatili to se dogodilo u mojoj kući, tužitelj je bio kod nas na ručku tuženici su mu platili 2.000,00 EUR.“ To što tužitelj pod 1) CP na ročištu za glavnu raspravu od 14. rujna 2022. navodi kako je njegov stric ŽP (svjedok ŽP) isplatio tužitelju predmetan iznos od 2.000,00 eura, a tuženik pod 2) OP na istom ročištu ističe kako ne zna tko je isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu od 2.000,00 eura, ne znači samo po sebi da tužitelju kupoprodajna cijena nije isplaćena. Ovo tim više što se u spornom ugovoru o kupoprodaji navodi kako je kupoprodajna cijena isplaćena, na koju se okolnost prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće nije osvrnuo.

8.3. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi, kao jednu od odlučujućih činjenica na kojima temelji zaključak o spornom ugovoru kao prividnom, kako je tužitelj nakon zaključenja ugovora „ulagao znatna sredstva“, konkretno baš 25.000,00 eura, u nekretninu – kuću, koja je bila predmetom sporne kupoprodaje. S tim u svezi prije svega je za istaknuti kako u tom smislu prvostupanjski sud ne navodi na temelju kojih je to dokazao utvrdio ovu činjenicu. To što sam tužitelj tvrdi da je popravljao pročelje i krov kuće te ostvario priključak predmetne nekretnine na vodovod, u svezi čega je imao trošak od 25.000,00 eura, ne znači samo po sebi da je tome zaista bilo tako, posebno u vezi sa visinom troškova. Naime tužitelj je kao jedna od parničnih stranka zainteresiran da uspije u ovom postupku, pa njegov iskaz zasigurno nije najpouzdanije dokazno sredstvo, što naravno ne znači da stranka ne može o spornim činjenicama govoriti istinito. No, sud kod pravne ocjene takvog dokaza mora pristupiti sa posebnom pažnjom i svakako ga ocijeniti u smislu odredbe članka 8. ZPP-a što prvostupanjski sud nije učinio. U tom smislu je za reći kako eventualna činjenica da je tužitelj i nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora „ulagao“ novčana sredstva u kuću - nekretninu koja je bila predmetom spornog ugovora, ne znači sama po sebi da prava volja stranaka nije bila zaključiti kupoprodajni ugovor. Naime odredbom članka V. spornog ugovora određeno je kako se na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja osniva pravo doživotnog uživanja koje pravo da u sebi sadržava pravo stanovanja, upotrebe i plodouživanja. Stoga je prvostupanjski sud prilikom donošenja zaključka kako je nelogično da tužitelj renovira i „ulaže“ u kuću koju je prodao, trebao voditi računa i o navedenoj ugovornoj odredbi, što iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo.

8.4. U prilog zaključka kako je prava volja stranaka bila da zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne ugovor o kupoprodaji, prvostupanjski sud navodi kako su nakon zaključenja ugovora tuženici jedno vrijeme zaista vodili brigu o tužitelju, na način da su mu dovozili ogrjev i hranu. Međutim sam tužitelj u svom iskazu od 14. rujna 2022. u svezi uzdržavanja od strane tuženika navodi kako ga nitko ne uzdržava te da je od tuženika „ 2 zime“ dobio po „10 metara“ drva. Stoga se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako je tužitelj jedno vrijeme po zaključenju spornog ugovora bio uzdržavan od strane tuženika.

8.5. Konačno je za reći i slijedeće. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi kako ga tuženici kao ni njihov stric ŽP u bitnome nisu uzdržavali. S obzirom na ovu okolnost postavlja se pitanje iz kojih razloga tužitelj podnosi predmetnu tužbu više od 5 godina nakon zaključenja spornog ugovora (ugovor jer zaključen 29. siječnja 2015., a tužba podnesena 19. veljače 2020.). Naravno tužitelj je predmetnu tužbu mogao podnijeti i nakon 5 godina, no životno i logično bi bilo za očekivati da netko tko je očekivao uzdržavanje na temelju pravnog posla, a to uzdržavanje kontinuirano ne dobiva, zaštitu svojih prava zatraži znatno ranije, a ne nakon proteka od 5 godina.

8.6. U svezi sa istaknutim u odlomku 8. ovog obrazloženja posebno je za reći kako drugostupanjski sud nema namjeru prvostupanjskom sudu sugerirati kako treba odlučiti u predmetnom postupku, već samo da je izvedene dokaze dužan ocijeniti na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, te da je za odlučne činjenice na kojima temelji presudu sud obvezan dati valjanje razloge, a što prvostupanjski sud nije učinio. Stoga je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju počinio povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju se povredu tuženici opisno pozivaju u žalbi.

9. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka na što je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci. Potom će uz pravilnu primjenu materijalnog prava vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem je prihvaćen prvostupanjskom presudom, kao i o troškovima postupka.

U Splitu 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić