Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1658/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Rožman & Oredić u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-425/2020-33 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-425/2020-33 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], i to dijela obiteljske kuće u dvorištu, opisanog u nalazu vještaka Petračić-Projekt d.o.o. br. 2021093 od 7. siječnja 2022. na stranici 10. nalaza kao prostorije označene brojem 9., što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis nekretnine u vlasništvu tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu.

2. U točki II. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je stekao pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa] i to vrta površine 184 m2, koji je neodvojivo povezan s vlasništvom obiteljske kuće u dvorištu, opisan na str. 7. i 8. nalaza vještaka Petračić-Projekt te da je stekao vlasništvo dijela obiteljske kuće u dvorištu, opisanog u istome nalazu vještaka na stranici 9, kao prostorije u prizemlju i terasa označene brojem 4., 5., 6., 7., 8., što da je tuženica dužna priznati i trpjeti upis nekretnine u vlasništvu tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 382/500 suvlasničkog dijela, dok je tuženica suvlasnica u 118/500 suvlasničkog dijela nekretnine te zahtjev tužitelja da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu uknjižba novoutvrđenih suvlasničkih dijelova nekretnine. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom da mu se naloži da tuženici na ime naknade za izgrađeno zemljište, isplati iznos od 3.696,33 eura/27.850,00 kn.

3. U točki III. izreke sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku odluku u točkama II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu u pobijanom dijelu ili podredno preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Zatražio je trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu, tuženica je osporila navode žalbe te predložila istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], i to dijela obiteljske kuće u dvorištu (opisanog u nalazu vještaka Petračić-Projekt d.o.o. od 7. siječnja 2022. kao prostorije označene brojem 9.), zatim vrta površine 184 m2 (opisanog na str. 7. i 8. nalaza vještaka) te da je stekao vlasništvo dijela obiteljske kuće u dvorištu (opisanog u istome nalazu vještaka kao prostorije u prizemlju i terasa označene brojem 4., 5., 6., 7., 8.). Predmet postupka je i zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik predmetne nekretnine u 382/500 suvlasničkog dijela, a tuženica u 118/500 suvlasničkog dijela te da se provede uknjižba novoutvrđenih suvlasničkih dijelova nekretnine na ime stranaka. Predmet spora je i zahtjev tužitelja da mu se naloži da tuženici na ime naknade za izgrađeno zemljište, isplati iznos od 3.696,33 eura/27.850,00 kn.

8. Nakon razmatranja žalbe, prvostupanjske odluke te dokazne građe koja se nalazi u spisu, za navesti je kako se navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključci prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu odluke za sada ne mogu prihvatiti kao pravilni jer su žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

9. Utemeljeno žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se za sada ne može ispitati, osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako su roditelji stranaka dopustili tužitelju (sinu) da izgradi gornji kat kuće u dvorištu za sebe (opisan u nalazu vještaka kao prostorija označena brojem 9), a tuženici (kćeri) da izgradi gornji kat kuće do ceste. Stoga pozivom na odredbu članka 24. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., dalje: ZOVO), zaključuje da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva na tome dijelu nekretnine.

11. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da su roditelji stranaka odlučili, a parnične stranke za njihovog života i prihvatile, da donji dio kuće u dvorištu, dio ispod terase, terasa i vrt, donji dio kuće do ceste te pripadajuće zemljište za života pripada roditeljima parničnih stranaka, koji su sudjelovali u izgradnji cijelog objekta u dvorištu, a nakon njihove smrti da tužitelj i tuženica zajedno dijele navedene nekretnine. Stoga odbija zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na tome dijelu nekretnine (vrta površine 184 m2 - opisanog na str. 7. i 8. nalaza vještaka i dijela obiteljske kuće u dvorištu - opisanog u istome nalazu vještaka kao prostorije u prizemlju i terasa označene brojem 4., 5., 6., 7., 8.).

12. Prvostupanjski sud u obrazloženju odluke dalje navodi kako su, uvažavajući činjenicu da je tuženica uvećala građenjem svoj udio suvlasništva na kući do ceste, a tužitelj uvećao svoj suvlasnički dio građenjem dvorišne zgrade - kuće, tužitelj i tuženica suvlasnici svaki u ½ dijela cjelokupne nekretnine pa kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja da se utvrdi suvlasnikom za 382/500 dijela predmetne nekretnine. Ujedno odbija zahtjev da mu se naloži isplatiti iznos od 3.696,33 eura tuženici, s obrazloženjem da se ovaj iznos u većem dijelu odnosi na tržišnu vrijednost vrta u kojem dijelu je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom.

13. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na postojanje proturječnosti između izreke i obrazloženja, što prema članku 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a predstavlja apsolutnu bitnu povredu postupka.

14. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik 5/8 suvlasničkih dijelova, a tuženica kao suvlasnica 3/8 suvlasničkih dijelova na kat. čestici broj [katastarska čestica] kuća, [adresa], dvorište, izgrađeno zemljište ukupne površine 490 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. U postupku tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine, i to stjecanjem građenjem te dosjelošću kao i utvrđenje novih suvlasničkih omjera i zahtjeva da mu se naloži isplata tuženici na ime naknade za izgrađeno zemljište.

16. Prema odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. U članku 20. ZOVO je propisivao da se pravo vlasništva moglo steći po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem. I prema članku 114. ZVDSP-a vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla (ugovora), odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

18. Tužitelj osnovano u žalbi ističe kako je presuda proturječna jer je unatoč navodu u obrazloženju da je tužitelj u dogovoru s roditeljima na mjestu ranijeg objekta srušio štalu, iskopao i izbetonirao temelje te sa ocem zidao kuću do krova, kao i da materijalni dokazi i računi potvrđuju da je tužitelj bio jedini nositelj ulaganja u razdoblju 1979.–1982., a svjedoci potvrđuju gradnju objekta u cijelosti u režiji tužitelja i njegovog oca, prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za vlasništvo kata kuće, a odbio za ostatak kuće uz obrazloženje da je građeno za potrebe roditelja.

19. Naime, prvostupanjski sud nije naveo jasne razloge na temelju čega zaključuje da su sve prizemne prostorije dvorišne kuće bile namijenjene isključivo roditeljima niti je objasnio na koji je način izveo pravno relevantan zaključak o pomoći roditeljima, iako istodobno prihvaća da su investicije bile tužiteljeve, koja proturječnost čini presudu nerazumljivom. Osim toga, iz presude nije jasno čine li prostorije u prizemlju dvorišne kuće funkcionalnu cjelinu u smislu instalacija i pristupa, sa katom kuće u kojem tužitelj živi.

20. U postupku je dakle, izostalo utvrđenje opsega tužiteljevih ulaganja u cijeli objekt te funkcionalne veze prizemlja s katom. Osim toga, u postupku je potrebno ocijeniti postojanje eventualne stvarne diobe suvlasničkih dijelova, odnosno da li je postojao sporazum stranaka da dvorišna kuća postane samostalni objekt u isključivom vlasništvu tužitelja.

21. Nadalje, u obrazloženju presude su izostali razlozi o tome temeljem čega tužitelj traži promjenu suvlasničkog dijela u traženom omjeru. Ostalo je sporno tko i kako posjeduje predmetnu nekretninu i u kojem je omjeru stekao svoj suvlasnički dio. Stoga nije jasan zaključak prvostupanjskog suda o tome kako su tužitelj i tuženica suvlasnici svaki u ½ dijela cjelokupne nekretnine, iako su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici u različitim dijelovima.

22. Naime, prema iznijetom činjeničnom opisu tužitelj traži povećanje suvlasničkog dijela i razvrgnuće suvlasništva pa je u tome pravcu potrebno utvrditi postoje li zakonske pretpostavke za isto. Tuženica u drugom predmetu (P-465/2022) također podnosi tužbeni zahtjev protiv ovdje tužitelja da se utvrdi da je tuženica suvlasnica u 319/500 dijelova, a tužitelj ĐE suvlasnik u 181/500 dijelova predmetne nekretnine pa je potrebno razjasniti u kojem su omjeru suvlasnici. U postupku je izostalo utvrđenje koji je bio pravni temelj za upis suvlasničkih dijelova stranaka, je li došlo do promjena nakon upisanog prava suvlasništva i postoje li kakvi dogovori između stranaka o tome kome pripada koji dio nekretnine.

23. Stoga nije jasan zaključak suda da bi bile ispunjene pretpostavke za djelomično razvrgnuće, a što proizlazi iz izreke presude jer sud prihvaća zahtjev tužitelja da je stekao pravo vlasništva na jednom dijelu dvorišne kuće. Razvrgnuće suvlasništva pretpostavlja prethodno utvrđene suvlasničke omjere, što je upravo predmet ovoga postupka, dok se u postupku razvrgnuća rješava način diobe već utvrđenih omjera. Stoga je u tome pravcu potrebno tužbeni zahtjev analizirati i kroz odredbe materijalnog prava s time u vezi (članak 47. i dr. ZVDSP-a).

24. Iz navedenih razloga, kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude propisani odredbama članka 373.a ZPP-a, žalbu je valjalo prihvatiti i presudu u pobijanom dijelu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

25. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu tužitelja na temelju pravilne i svestrane ocjene u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih zakonskih odredaba koje će u presudi citirati te će valjano obrazložiti razloge svojoj odluci.

26. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude pa će prvostupanjski sud o troškovima odlučiti zajedno s novom odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Splitu 20. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić