R E P U B L I K A H R V A T S K A
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Poslovni broj: P-200/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv I-tuženice BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tuženika KLESARSTVO KARLO j.d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Slavonskog Broda, Stadionska 45, III-tuženika ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i IV-tuženice OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 6. listopada 2025., u nazočnosti tužiteljice SS, osobno, punomoćnice tužiteljice Alme Opačak, odvjetnice, tuženika ĐS, osobno, te punomoćnika tuženika Ivana Žalca, odvjetnika, nakon javne objave presude, 20. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
U spisu P-200/2025:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se:
I. tuženoj BS OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici obrta [obrt] iz [adresa], II. tuženom "KLESARSTVO KARLO" j.d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Slavonskog Broda, Stadionska 45, III. tuženom ĆS, OIB: iz [adresa], i IV. tuženoj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici SS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u roku od 15 dana solidarno isplate novčani iznos od ukupno 3.822,42 eur sa zateznim kamatama koje se određuju po stopi koja se ima obračunati sukladno čl.29.st.2.Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim od:
- 16. studenoga 2014.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. prosinca 2014.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. siječnja 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. veljače 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. ožujka 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. travnja 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. svibnja 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. lipnja 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. srpnja 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. kolovoza 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. rujna 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. listopada 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. studenoga 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. prosinca 2015.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. siječnja 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. veljače 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. ožujka 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. travnja 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. svibnja 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. lipnja 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. srpnja 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. kolovoza 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. rujna 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. listopada 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. studenoga 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. prosinca 2016.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. siječnja 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. veljače 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. ožujka 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. travnja 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. svibnja 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. lipnja 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. srpnja 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. kolovoza 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. rujna 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. listopada 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. studenoga 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn
- 16. prosinca 2017.god. do isplate na iznos od 106,18 eur/ 800,00 kn i nadalje sve dok predmetnu nekretninu ne oslobodi od osoba i stvari i preda u posjed tužiteljici."
U spojenom spisu P-766/2023, po tužbi
II. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje iz:
- k. č. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] S [adresa] sa 3568 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presudi uknjiži vlasnikom predmetnih nekretnina za cijelo u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te mu naknaditi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
U spojenom spisu P-766/2023, po protutužbi
III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tužitelju-protutuženiku AS OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] da tuženoj-protutužiteljici CS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] preda u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Oranica u [adresa] površine 3568m2 slobodnu od osoba i stvari."
IV. Nalaže se SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženicima naknadi parnične troškove u iznosu od 4.045,55 eura (slovima: četiri tisuće četrdeset pet eura i pedeset pet centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ona samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi oranica [adresa] u [adresa], površine 3568 m2. Tužiteljica je vlasništvo na navedenoj nekretnini stekla temeljem pravomoćne i ovršne Presude naslovnog suda P-191/14- 25 od 15. prosinca 2014. Predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove, te bez odobrenja i suglasnosti tužiteljice koristi tuženica za potrebe skladištenja materijala (kameni i mramorni blokovi i sl.), građe, strojeva za preradu kamena, razne vrste otpada i motornih vozila, a sve za potrebe djelatnosti obrta " [obrt]". Tuženica nema suglasnost tužiteljice za korištenjem nekretnine. Tuženica ne plaća tužiteljici naknadu za korištenje predmetnom nekretninom. Tužiteljica je pozvala tuženicu na plaćanje naknade za bespravno korištenje njezinom nekretninom kao i na sklapanje ugovora o zakupu za eventualno buduće korištenje istom, što je tuženica odbili. Tuženica se koristi predmetnom nekretninom za korist djelatnosti " [obrt]", a tužiteljica je poradi navedenoga onemogućena slobodno raspolagati svojom nekretninom. Tužiteljica ima namjeru predmetnu nekretninu prodati na slobodnom tržištu ali je poradi zakrčenosti iste kamenim blokovima, materijalom, strojevima i vozilima, onemogućena. Visina tržišne cijene najma skladišnog prostora na području Brodsko-posavske županije, veličine predmetnoga, iznosi 800,00 kuna (106,18 EUR) mjesečno, slijedom čega je tuženica u obvezi naknaditi tužiteljici iznos od ukupno 28.800,00 kuna (3.822,42 EUR) na ime korištenja predmetne nekretnine za razdoblje od 15. prosinca 2014. do dana podnošenja tužbe, te nadalje do presuđenja uz obračun zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate u cijelosti. Ukoliko se tuženica bude protivila visini tražene mjesečne naknade ili istu osporavala, predlaže se sudu podatak o prosječnoj visini zakupnine skladišnog prostora, veličine predmetne nekretnine, zatražiti od nadležne ispostave Porezne uprave [adresa]. Sukladno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima "kada netko tuđu stvar koristi u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili nje i nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe!" Ustav Republike Hrvatske također jamči svakom vlasniku pravo na imovinu i njezinu zaštitu čemu se priklanja i europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i dodatni Protokol br. 1. uz istu. Nesporno je da je tužena imala i ima korist od uporabe nekretnine tužiteljice, a koja korist se ogleda u činjenici da se koristi predmetnom nekretninom za svoje potrebe, a pri tome za isto ne plaća nikakvu naknadu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja naloži tuženoj da tužiteljici isplati naknadu za korištenje tuđe stvari u svoju korist kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka koliko oni budu iznijeli, te da donese presudu.
2. Tužiteljica je tijekom postupka proširivala tužbeni zahtjev na nove tuženike i to prvo BS, Klesarstvo Karlo j.d.o.o., zatim ĐS i OS.
3. U odgovoru na tužbu tužena BS navodi da je točno da je tužiteljica samovlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, tužiteljica je ishodila kod ovog suda Presudu na temelju priznanja, poslovni broj P- 191/14-25 od 15. prosinca 2014. temeljem koje nikada nije postala punopravni vlasnik sporne nekretnine jer nije na istima stekla vlasnički posjed. Osporava se da bi tužena koristila bez pravnog osnova sporne nekretnine jer su predmetne nekretnine vlasništvo ĐS koji te nekretnine koristi, pa se stoga ističe prigovor pasivne legitimacije, stoga je predloženo da se tužba odbije.
4. Tuženici Klesarstvo Karlo j.d.o.o. i ĐS su se u odgovoru na tužbu protivili tužbi, te protivili proširenju tužbe na njih.
5. Nadalje, tužena OS se protivila proširenju tužbe navodeći da su navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani.
6. Ovaj sud donio je Presudu, poslovni broj: P-442/2017-44 od 24. listopada 2024. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice glede isplate novčanog iznosa od 3.822,42 eur sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Splitu svojim Rješenjem, poslovni broj: Gž-29/2025-3 od 2. travnja 2025. ukinuo je Presudu ovog suda, poslovni broj: P- 442/2017-44 od 24. listopada 2024. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
8. Iz obrazloženja spomenute odluke Županijskog suda proizlazi da navedeno zemljišnoknjižno stanje koje proizlazi iz Izvatka iz zemljišnih knjiga moguće je osporavati, ali je u tom slučaju teret dokaza na osobi koja to stanje osporava tj. tuženicima. Stoga je ovaj sud donio Rješenje, poslovni broj: P-200/2025-4 od 12. lipnja 2025. kojim je odlučio da se spajaju predmeti ovog suda P-200/2025 i P-766/2023, te će se voditi pod jedinstvenim brojem P-200/2025.
9. U spojenom spisu P-766/2023 tužitelj ĐS je podnio tužbu protiv tužene SS radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je tužitelj u zadnjem stvarnom, mirnom i nesmetanom posjedu nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Oranica u [adresa]. U posjedu tužitelj se nalazi od 1999. godine kada je nekretnine kupio od VS, oca tuženice.
10. U zemljišnim knjigama kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je tužena koja niti jednog dana nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, već tužitelj. Stoga je predloženo da sud utvrdi da je tužitelj ĐS vlasnik nekretnina zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].
11. U spojenom spisu tužena SS u odgovoru na tužbu s protutužbom navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Netočno je da je tužitelj u mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Oranica u [adresa] površine 3568m2. Netočno je da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio 1999.god. od oca tužene PS. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu tužena dolazi upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Pri Državnoj geodetskoj upravi Područnom uredu za katastar Slavonski Brod tužena dolazi upisana kao posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] Oranica u [adresa] površine 3568m2. Tužitelj u tužbi navodi kako je u posljednjem, stvarnom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine počev od 1999.god. kada da je istu kupio od oca tužene, PS koju tvrdnju međutim ne potkrepljuje niti jednim materijalnim dokazom. Navodi tužitelja ne odgovaraju istini. Naime, tužena je počev od 2014.god. temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-191/2014-25 od 25.prosinca 2014.god. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu upisana vlasnikom predmetne nekretnine. Tužena je, nakon stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini a njezin pravni prednik otac PS i prije toga, višekratno ukazivala tužitelju na činjenicu da se nekretninom tužene koristi bez valjane pravne osnove te pozivala tužitelja na potrebu uklanjanja materijala i strojeva koje bez naknade drži na nekretnini tužene i služi se istom kao skladišnim prostorom, na što se tužitelj ili oglušivao ili pak ponašao grubo i nasilnički, što je kod tužene izazivalo osjećaj straha. Poradi narečenoga tužena je podneskom od 07.11.2017.god. i pismenim putem pozvala tužitelja na oslobođenje svoje nekretnine od osoba i stvari, podredno na plaćanje naknade za bespravno korištenje istom što je tužitelj odbio podneskom od 13.11.2017.god. Iz narečenoga je za zaključiti kako je tužitelj počev od 2014.god., podredno najkasnije od 2017.god., znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine slijedom čega je tužitelj počev od 2014.god., podredno 2017.god., nepošteni posjednik. Čl.18.s.t.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje: ZOV ) posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a sukladno čl. 159. ZOV-a pravo vlasništva nekretnine u vlasništvu fizičke osobe stjeće se dosjelošću samostalnim posjedom nekretnine ako je isti barem pošten , protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZOV ) posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja ( tužitelj nema kupoprodajni ugovor ) a istinit ako nije pribavljen silom ( tužitelj je samovoljno stupio u posjed i drži ga silom ) potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Tužitelj zna da je u nepoštenom i nezakonitom posjedu predmetne nekretnine jer istu nikada nije kupio niti isplatio kupoprodajnu cijenu. Poradi izbjegavanja konfliktnih situacija te izbjegavanja primjene sile, a obzirom da je tužitelj odbijao u mirnom postupku osloboditi nekretninu tužene od osoba i stvari kao i platiti naknadu za korištenje nekretninom tužene bez valjane pravne osnove, tužena je bila prisiljena protiv tužitelja ustati s tužbom osnovom koje se pred Naslovnim sudom vodi parnični postupak pod brojem P-442/2017. U narečenom parničnom postupku dana 20.travnja 2018.god. ovaj sud je izvršio očevid na licu mjesta kojemu je nazočio i tužitelj te suglasno s pravnim prednikom tužene, VS iskazao kako se predmetnom nekretninom koristi počev od 2003.godine, slijedom čega tužitelj u ovoj tužbi svjesno iznosi neistini kako se predmetnom nekretninom koristi počev od 1999.godine a kada da je istu kupio od pravnog prednika tužene PS. Osim toga, tužitelj u prilog tvrdnji da je nekretninu kupio od PS te da se istom koristi počev od 1999.god. ne prilaže kupoprodajni ugovor kao niti bilo kakav drugi materijalni dokaz. Upravo suprotno, tužitelj je na ročištu u postupku broj P.442/17 održanom dana 16.siječnja 2019.god. iskazao kako kupoprodajni iznos za predmetnu nekretninu nije platio te da je za predmetnu nekretninu dao kaparu odmah prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s VS 1999.god. o čemu da postoji otpremnica. Na ročištu održanom dana 03.travnja 2019.god. u postupku broj P.442/2017 u sudski spis priložena je narečena otpremnica a iz iste je razvidno da je sačinjena dana 19.travnja 2004. god. Slijedom narečenoga navod tužitelja kako je u posjed predmetne nekretnine stupio 1999.god. odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora i predane kapare nesporno ne odgovara istini iz razloga što je kaparu po Otpremnici dao 19.travnja 2004.god. Nadalje, tužitelj tužbom predlaže saslušanje svjedoka ES na okolnost sklapanja kupoprodajnog ugovora s VS. Ističe se kako je predloženi svjedok KS, u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P-442/2017 a predmet kojega je također predmetna nekretnina, na iste predložene okolnosti već dao svoj iskaz te je na ročištu 03.travnja 2019.god. iskazao kako: ”nije bio prisutan kod isplate kupoprodajne cijene niti sklapanja kupoprodajnog ugovora između AS i PS Tužena se stoga primjenom načela ekonomičnosti postupka protivi izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ES. Iz svega narečenoga proizlazi kako je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana prije svega iz razloga što tužitelj ne raspolaže ZV-u propisanom potrebnom kakvoćom posjeda predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme. Tužitelj nije pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme te konačno ne raspolaže valjanim pravnim osnovom za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. S tim u vezi: „Ukoliko tužitelj nema valjani pravni osnov ili naslov stjecanja prava vlasništva, tada se radi o nezakonitom posjedu, zbog čega ne može doći do primjene odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.” ( Presuda Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž.573/09-2 od 02 . 06 . 2009 .god .) Na kraju, za podsjetiti je da je dosjelost originalna osnova za stjecanje prava vlasništva na tuđoj stvari njezinim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme pa je u predmetnoj pravnoj stvari za udovoljenje tužbi nužno da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten a koja kakvoća posjeda je u ovom slučaju nesporno izostala. Slijedom svega narečenoga a oslonom na čl. 189.Zakona o parničnom postupku tužena – protutužiteljica uz odgovor na tužbu tužitelja podnosi protutužbu i protutužbeni zahtjev te predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu.
12. U spojenom spisu tužitelj ĐS se protivio protutužbenom zahtjevu.
13. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Presudu ovog suda broj P-191/14- 25 od 15. prosinca 2014., fotografije (strana 8-11 spisa), saslušani su svjedoci KS, PS, te stranke tužiteljica, te tuženici BS i ĐS, svjedok FS, te je izvršen uvid u kupoprodajni ugovor (strana 20 spojenog spisa), te sporazum (strana 21-22 spojenog spisa).
U spisu P-200/2025, po tužbi
14. Sporno je među parničnim strankama da li su tuženici dužni tužiteljici naknaditi novac za korištenje tuđe stvari, odnosno nekretnine pobliže opisane u izreci.
15. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
16. Obzirom da je u spojenom spisu P-766/2023 utvrđeno da je ĐS vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci, to tužiteljica SS nema pravnog osnova za isplatu za korištenje tuđe stvari, pa je valjalo odlučiti kao u izreci po članku 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZVDSP).
U spojenom spisu P-766/2023, po tužbi
17. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
18. Sporno je među parničnim strankama da li je tužitelj ĐS stekao vlasništvo dosjelošću na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
19. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 28. rujna 1984. vidljivo je da je isti sklopljen između IS kao prodavatelja i PS i B kao kupaca. Predmet Kupoprodajnog ugovora su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, uvidom u Sporazum od 8. srpnja 2009. vidljivo je da je isti zaključen između US i TS gdje je vidljivo da stranke izjavljuju sporazumno nakanu ugovaranja kupoprodaje nekretnina kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje iz tog Sporazuma je vidljivo da su stranke suglasne da se danom davanja kapare sačini privremeni kupoprodajni ugovor.
20. Iz iskaza saslušanih svjedoka KS, VS te tužitelja ĐS utvrđeno je da je tužitelj u posjedu sporne čestice od najkasnije 2004. godine te da je dao kaparu tadašnjem stvarnom vlasniku VS, ocu tužene, u vidu spomenika te da tuženica nije ometala posjed tužitelju ĆS do 2017. godine. Također, iz njihovih iskaza je utvrđeno da je tužitelj ĆS nasipao spornu česticu zemljom te mu to tužena niti PS, njen otac, nisu osporavali. Također iz iskaza istih je utvrđeno da tužitelj ĆS nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene koja je iznosila 11.000 DEM, dao je kaparu, jer VS PS nije mogao riješiti zemljišnoknjižno stanje, a što mu je obećao učiniti saslušani svjedok FS, što je isti i potvrdio u svom iskazu.
21. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj ĐS u mirnom posjedu sporne čestice od 2004. do 2017. godine.
22. Tužitelj je u zakonitom posjedu jer je u vrijeme zaključenja usmenog ugovora dao kaparu, imao miran posjed od 2004. do 2017. godine i nije imao razloga posumnjati da čestica koju je kupio od VS nije njegova. Zakonit posjed ima onaj koji ima objektivno valjani naslov stjecanja, a to je usmeni ugovor.
23. Posjed tužitelja ĐS je istinit jer nije pribavljen niti silom, niti prevarom, niti zloupotrebom povjerenja. Istinit posjed je stečen na dopušten i pravilan način temeljem usmenog ugovora.
24. Posjed tužitelja ĐS je pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada. Naime, zaključio je usmeni ugovor sa tada stvarnim vlasnikom VS o spornoj čestici, o cijeni i dao je kaparu, a tužena i njen otac PS nisu od 2004. do 2017. godine osporavali posjed tužitelju. Posjed tužitelja je istodobno zakonit, isitnit i pošten, što znači kvalificiran.
24.1. Neuvjerljivo i neživotno bi bilo da tužena i njen otac PS polažu pravo na posjed, a da od 2004. do 2017. godine, dakle 13 godina ne poduzmu niti jednu pravnu radnju na zaštitu posjeda.
25. Tužitelj je pokazao uočljivu volju da sporno zemljište drži u posjedu kao svoje, nasipao je zemlju, obavljao poslove klesarstva na toj čestici svo vrijeme što potvrđuje i susjed, saslušani svjedok KS.
26. Posjed tužitelja ĐS ima zakonitu osnovu, usmeni ugovor sa stvarnim vlasnikom PS, ocem tužene.
27. Naime, po članku 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
28. Tužitelj ĐS je ispunio u pretežitom dijelu svoju obvezu, dao je kaparu, a ostatak kupoprodajne cijene nije isplaćen jer se čeka da tadašnji stvari vlasnik čestice PS omogući upis u zemljišne knjige tužitelju. Tužitelj od 2004. godine drži u mirnom posjedu spornu česticu do 2017. godine.
29. Tadašnji stvarni vlasnik PS je preuzeo kaparu od tužitelja u vidu spomenika te se nije protivio posjedu tužitelja od 2004. do 2017. godine, dakle, više od 10 godina. Dakle, obje stranke su dobrovoljno dale, odnosno primile kaparu i dale odnosno preuzele posjed.
30. Sud je utvrdio pravu volju stranaka glede kupoprodaje jer je ugovor u pretežitom dijelu izvršen, miran posjed tužitelja i primljena kapara od strane VS.
31. Stoga je sud utvrdio da usmeni kupoprodajni ugovor nije zaključen u pisanom obliku, ali kako je u pretežitom dijelu izvršen, on je valjan sukladno članku 294 ZOO-a. Pri ovom utvrđenju sud je uzeo u obzir sudsku praksu Županijskog suda u Slavonskom Brodu u predmetu Gž-289/2025-3 od 3. lipnja 2025.
32. Sporazum od 8. srpnja 2009. između US i ĐS za ovaj sud je irelevantan, odnosno taj Sporazum nije izvršen, a bio je u funkciji samo da potakne bržu realizaciju zemljišnoknjižnog stanja nakon stjecanja posjeda tužitelja koji je stekao temeljem usmenog ugovora s VS.
33. Prema članku 159. stavak 1. i 2. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
34. Sud je utvrdio da je tužitelj samostalni posjednik nekretnine pobliže opisane u izreci, da je posjed zakonit, istinit i pošten i da takav posjed traje od 2004. do 2017. godine, dakle više od 10 godina.
35. Sud nije povjerovao iskazu VS, oca tužene, te same tužene da je tužena bila u posjedu jer to nije ničim dokazala, naprotiv, u ovom postupku je dokazan posjed tužitelja, ĐS.
U spojenom spisu P-766/2023, po protutužbi
36. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da protutužbeni zahtjev nije osnovan.
37. Sporno je među parničnim strankama da li je tužena-protutužiteljica vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci.
38. U ovom predmetu, po tužbi, utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik ĐS vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci jer je imao samostalan posjed nekretnine pobliže opisane u izreci više od 10 godina, a posjed je istinit, zakonit i pošten, stoga je po članku 162. ZVDSP-a valjalo odbiti protutužbeni zahtjev.
39. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) SS je dužna tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.045,55 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od pristojbe na odgovor na tužbu 42,47 eur, odgovora a tužbu 260,00 eur, zastupanje na ročištima 20. travnja 2018., 12. lipnja 2018., 27. rujna 2018., 16. siječnja 2019., 3. travnja 2019., 10. studenog 2022., 11. siječnja 2023., 10. rujna 2024., 21. srpnja 2025. i 6. listopada 2025. 10x260,00 eur, zastupanje na ročištu 16. rujna 2025. 100,00 eur, trošak tužbe u P-776/2023 200,00 eur, pristojba na tužbu P-776/2023 26,54 eur, pristojba na presudu P-766/2023 26,54 eur. Osnovica za PDV iznosi 3.160,00 eur, a PDV iznosi 790,00 eur.
40. Stoga je riješeno kao u izreci.
Slavonski Brod, 20. studenog 2025.
Sudac
Pavo Garić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
