REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU
Grubišno Polje, Kolodvorska 2
Poslovni broj: P-694/2025-79.
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru (P-DO- 26/2020), protiv I-tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, J. Jelačića 12 i II-tuženika LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici iz Bjelovara, B. Bušića 2A, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. listopada 2025. godine, u prisutnosti zastupnice tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a), dana 20. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan a koji glasi:
" I. Ugovor o darovanju nekretnina broj OV-13856/2017 od 20. prosinca 2017. zaključen između II-tuženika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja i I-tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja , kojim je I tuženik ŠD darovao nekretnine u svom vlasništvu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 220/15 obiteljska stambena građevina, gospodarska građevina, i dvorište u Ul. Bjelovarskoj br.48 sa 120 čhv te čk.br. 220/16 dvorište u Ul. Bjelovarskoj sa 53 čhv ,gubi pravni učinak prema tužitelju Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 512.706,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja (Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. II- tuženik HD iz [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je dopustiti tužitelju Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 da svoje potraživanje prema I-tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 512.706,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 220/15 obiteljska stambena građevina, gospodarska građevina, i dvorište u Ul. Bjelovarskoj br.48 sa 120 čhv te čk.br. 220/16 dvorište u Ul. Bjelovarskoj sa 53 čhv i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se I-tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženiku LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 1.026,00€, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.
U tužbi navodi da temeljem ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Grubišno Polje ,Klasa: UP/I-410- 23/2010-02/1920, ur. broj: 513-07-07-05/2012-4 od 27. lipnja 2012. I-tuženik ŠD duguje tužitelju Republici Hrvatskoj na ime poreznog duga iznos od 512.706,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
I-tuženik ŠD nije dobrovoljno podmirio svoje dugovanje, a niti ima dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeva potraživanja.
Naime, iz dokumentacije Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar o visini dohotka i primitaka prema podacima iz ISPU sastava proizlazi kako I-tuženik nema priljeva prometa po računu, a prema Prokaznom popisu imovine i dohotka
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
dostavljenom Poreznoj proizlazi da I- tuženik nema druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti.
Nadalje, I-tuženik nema niti druge dostatne imovine za podmirenje duga budući da isti nije evidentiran kao vlasnik vozila, kao niti vlasnik nekretnina a prema uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka isti nema primanja.
Dana 20. prosinca 2017. I-tuženik znajući za svoje dugovanje prema tužiteljici Ugovorom o darovanju nekretnina ovjerenim kod javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara pod broj OV-13856/2017 ,darovao je nekretnine u svom vlasništvu II tuženiku- LDsinu, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 220/15 obiteljska stambena građevina, gospodarska građevina, i dvorište u Ul. Bjelovarskoj br.48 sa 120 čhv te čk.br. 220/16 dvorište u Ul. Bjelovarskoj sa 53 čhv. Tužiteljica se obratila tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora no isti se nisu očitovali na zahtjev.
Takvom pravnom radnjom I-tuženika u korist II-tuženika kao treće osobe, nanesena je šteta tužitelju Republici Hrvatskoj-Ministarstvu financija, obzirom da I- tuženik nema druge imovine dostatne za namirenje tužiteljeva potraživanja. Tužiteljica se obratila tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora no isti se nisu očitovali na zahtjev.
Kako je I-tuženik ŠD navedeno raspolaganje poduzeo kako bi onemogućio naplatu potraživanja tužitelja, slijedom svega navedenog predlaže da sud temeljem odredbe čl. 66., 67. st. 2. i st. 3. te čl. 69. i čl. 70. Zakona o obveznim odnosima, donese presudu kojom Ugovor o darovanju nekretnina broj OV-13856/2017 od 20. prosinca 2017. zaključen između II-tuženika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja i I-tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja, kojim je I tuženik ŠD darovao nekretnine u svom vlasništvu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 220/15 obiteljska stambena građevina, gospodarska građevina, i dvorište u Ul. Bjelovarskoj br.48 sa 120 čhv te čk.br. 220/16 dvorište u Ul. Bjelovarskoj sa 53 čhv, gubi pravni učinak prema tužitelju Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema I tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 512.706,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te kojom je II- tuženik HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan dopustiti tužitelju Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 da svoje potraživanje prema I-tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 512.706,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 220/15 obiteljska stambena građevina, gospodarska građevina, i dvorište u Ul. Bjelovarskoj br.48 sa 120 čhv te čk.br. 220/16 dvorište u Ul. Bjelovarskoj sa 53 čhv i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, uz nadoknadu troškova postupka, sve u roku od 15 dana, te predlaže zabilježbu spora.
2. Tužba je dostavljena tuženicima na odgovor te se II-tuženik HD očitovao u pismenom podnesku 8. svibnja 2020. godine u kojem navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
Ističe da su točni navodi iz tužbe u kojima se tužitelj poziva na ovršno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostava Grubišno Polje UP/I-410-23/2010-02/1920, Urbroj: 513-07-07-05/2012-4. od 27. lipnja 2012. godine iz kojeg proizlazi da je I-tuženik dužan Republici Hrvatskoj naime poreznog duga iznos od 512.706,68 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2013. godine.
Prema saznanjima II-tuženika, I-tuženik uredno i redovito podmiruje obvezu po osnovu navedene ovršne isprave prema svojim financijskim prihodima na način da mu se ovrhom na računu koju ovrhu je pokrenuo tužitelj, obustavlja dugovanje u korist tužitelja iz kojih razloga potraživanje tužitelja više ne iznosi 512.706,68 kuna. Stoga, predlaže da sud naloži tužitelju da dostavi njegovu karticu zaduženja sa svim izvršenim uplatama.
Nadalje, ističe da su netočni navodi iz tužbe u kojima se tvrdi da I-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljevog potraživanja.
Iz dokumentacije priložene po tužitelju uz tužbu proizlazi da je po osnovu tužiteljeve ovršne isprave blokirana imovina I-tuženika i to nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]. Među navedenim nekretninama, između ostalog, su i nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje se nalazi kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 6 i dvor u selu sa 586m2, a na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica] također se nalazi kuća broj 6 i dvorište u selu sa 583m2.
Iz rješenja o osiguranju Općinskog suda u Daruvaru; Stalne službe u Grubišnom Polju broj Ovr-2609/2013-2. od 10. prosinca 2013. godine proizlazi da je na osnovu ovršne isprave određene osiguranjem na nekretnini I-tuženika upisanoj u [broj poduloška]/3 zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zgrada u [adresa]. Iz naprijed navedenog, evidentno je da se radi o brojnim vrijednim nekretninama čija je vrijednost svakako veća od ostatka duga koji duguje I-tuženik tužitelju.
Isto tako, izvršen je i upis zabrane otuđenja na četiri motorna vozila I-tuženika i u slučaju pokretnina kao i nekretnina na kojima je u korist tužitelja stečeno založno pravo proizlazi da se radi o vrjednijim pokretninama iz kojih postoji objektivna mogućnost tužitelju da naplati svoju tražbinu.
Iz navedenog proizlazi neutemeljeno da imovina I-tuženika nije dostatna za podmirenje tužiteljeve tražbine.
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
Tužitelj u tužbi navodi da dostavlja dokaz o procjeni vrijednosti nekretnina na području k. o. [katastarska općina], međutim navedeni dokument ne predstavlja provjeru vrijednosti nekretnina I-tuženika i objektivno ne dokazuje vrijednost nekretnina I- tuženika a kako je vrijednost nekretnina odlučna za pitanje da li su uopće ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe za pobijanje pravnih radnji, II-tuženik predlaže da sud na temelju provedenog vještačenja utvrdi vrijednost nekretnina.
II-tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja pa iz navedenih razloga tužitelj nema niti pravni interes za podnošenje tužbe te se poziva na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje štite pravo II-tuženika na dom budući da na navedenoj nekretnini II-tuženik živi zajedno sa članovima svojeg porodičnog domaćinstva.
Stoga, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nadoknadu troškova postupka.
3. I-tuženik je ŠD podnio je odgovor na tužbu u pismenom podnesku od 12. svibnja 2020. godine, u kojem navodi da priznaje navode iz točke I tužbe, te da I-tuženik nije u cijelosti dobrovoljno podmirio svoje dugovanje tužiteljici, a također je točno da su tuženici 20. 12. 2017. sklopili ugovor o darovanju, odnosno poduzeli pravnu radnju koja je predmetom pobijanja.
Međutim, svi ostali tužbeni navodi su netočni.
I-tuženik počevši od kraja 2013. godine provedbom ovrhe po rješenju o ovrsi tužiteljice od 20. 12. 2013. kontinuirano podmiruje dugovanje prema tužiteljici proizašlo iz rješenja pobliže navedenog u toč. I. tužbe, tako da je netočna tvrdnja iz tužbe o stanju dugovanja.
Osim rješenja o ovrsi od 20. 12. 2013. tužiteljica je protiv I-tuženika pokrenula i ovrhu na motornim vozilima navedenu u uvjerenju priloženom tužbi, te je kod naslovnog suda pokrenula i postupak osiguranja određivanjem založnog prava na nekretninama koje je sama odabrala, te je sud donio rješenje o osiguranju, broj: Ovr- 2609/13-2 od 10. 12. 2013.
S obzirom da je tužiteljica u relativnom zastarnom roku od tri godina od početka zastare koja počinje teći 01. 01. 2014. sama odredila predmete ovrhe i sredstva osiguranja naplate svoje tražbine, I-tuženik smatra:
- da je 01. 01. 2017. nastupila relativna zastara tužiteljičina prava da pokreće postupke radi naplate porezne obveze sukladno primjeni odredbi iz čl. 94., 95. i 96. Općeg poreznog zakona (N.N. 147/08) koji se propis primjenjuje u konkretnom poreznom predmetu temeljem odredbe prijelaznih i završnih odredbi novog Općeg poreznog zakona (N.N. 115/16) i to odredbe iz čl. 197. st. 1. OPZ (N.N. 115/16) čl. 197. (1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44 /16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.
- da je dana 01. 01. 2020. nastupila apsolutna zastara tužiteljičina prava da pokreće postupke radi naplate porezne obveze sukladno primjeni odredbe iz čl. 96. st. 1. Općeg poreznog zakona (N.N. 147/08)
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
čl. 96. (1) Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.
- da je dana 11. 12. 2019. tužiteljica podnošenjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora koji je prethodio ovoj tužbi nakon proteka relativnog roka zastare prekinula tijek zastare no u smislu čl. 95. st. 3. u svezi st. 1. Općeg poreznog zakona (N.N. 147/08)* nakon poduzete radnje zastarni rok je počeo teći i apsolutna zastara je nastupila 01. 01. 2020. tj. prije podnošenja tužbe u ovom predmetu.
čl. 95. (1) Tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.
čl. 95. (3) Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.
- da tužiteljica nije dokazala niti visinu svog potraživanja, niti da se iz založene imovine I-tuženika neće moći naplatiti imajući u vidu da nema pravo na naplatu kamata osim unazad tri godine od trenutka namirenja, jer su kamate povremeno potraživanje za koje također nastupa zastara prema Zakona o obveznim odnosima u roku od tri godine,
- da tužiteljica nije dokazala da bi tuženici poduzetom pravnom radnjom nanijeli štetu tužiteljici.
Ukazuje da je teret dokaza na tužiteljici kako visine tražbine, nastanka štete tako i činjenične tvrdnje da iz založene imovine I-tuženika (nekretnina i pokretnina na kojim se vodi ovrha-motornih vozila) neće moći naplatiti svoju tražbinu.
Budući da je tužiteljica zbog nastupa apsolutne zastare izgubila pravo naplate svog potraživanja, a nije niti dokazala pretpostavke svog podnesenog zahtjeva, I- tuženik predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu troškova postupka.
4. Tijekom postupka doneseno je rješenje radi zabilježbe spora pod poslovnim brojem P-375/2020-12 dana 14. listopada 2020. godine, te je određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Usl-3471/20, po tužbi OD iz [adresa], radi poništenja rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, klasa: UP/1-416-02/20-65/05, Ur.broj: 513-07-07/20-2 od 20. siječnja 2020. godine, te radi utvrđenja da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga tužitelja Republike Hrvatske za 2013. godinu s osnovu poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, te radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/2-410-23/20-01/124, Ur.broj: 513-04-2-3 od 26. siječnja 2021. godine. Na isto rješenje stranke su uložile žalbe, te je Županijski sud u Karlovcu svojim rješenjem Gž-473/2021-2. od 28. srpnja 2021. godine odbio žalbe stranaka i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda.
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
5. Isto tako, sud je svojim rješenjem P-356/2024-53. (Raniji broj P- 375/2020) od 18. travnja 2024. godine nastavio postupak u gornjoj pravnoj stvari i ponovno odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Usl-541/2023, da bi svojim rješenjem P-356/2024-57. (raniji broj: P-375/2020) od 13. lipnja 2025. godine nastavio postupak u gornjoj pravnoj stvari s obzirom da je pravomoćno okončan postupak koji se vodio kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Usl-541/2023.
6. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod poslovnih brojem P-694/2025-79. (Raniji broj: P-356/2024, ranije P- 375/2020).
7. Pismenim podneskom od 12. rujna 2025. godine, tužitelj povlači tužbu u gornjoj pravnoj stvari s obzirom da je tuženik ŠD u cijelosti podmirio dug Poreznoj upravi, Područni ured Bjelovar dana 25. lipnja 2025. godine kako za glavnicu tako i za pripadajuće zatezne kamate. U istom podnesku navodi da je i obustavljen ovršni postupak na nekretninama koje su u vlasništvu OD te je i brisano založno pravo na nekretninama u vlasništvu tuženika. U podnesku navodi da potražuje troškove postupka budući da je tuženik platio tražbinu nakon podnošenja tužbe i održanog pripremnog ročišta tako da potražuje trošak za sastav tužbe 1.026,00€.
8. Sud je dostavio podnesak tužitelja tuženicima na očitovanje da li pristaju na povlačenje tužbe te je II-tuženik HD iskazao da se protivi povlačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari i da predlaže donošenje odbijajuće presude uz nadoknadu troškova postupka koji su II-tuženiku uzrokovani radnjama u postupku te dostavlja troškovnik.
9. Isto tako, I-tuženik ŠD u pismenom podnesku od 18. rujna 2025. godine ističe da se protivi povlačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari i predlaže da sud donese odbijajuću presudu uz nadoknadu troškova postupka, te prilaže troškovnik.
10. Nakon toga, sud je zakazao pripremno ročište sa mogućnošću da se odmah održi ročište za glavnu raspravu za dan 21. listopada 2025. godine na koje su pristupili punomoćnici stranaka.
11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud je odlučio kao u izreci na način da je isti odbio odnosno donio odbijajuću presudu.
Naime, u smislu čl.. 193. st. 1. i 2. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj je povukao tužbu nakon što su se tuženici upustili u raspravljanje i za koje povlačenje je nužan pristanak tuženika, međutim, tuženici nisu pristali na povlačenje tužbe pa je onda sud o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio na način da je isti odbio.
(Raniji broj: P-356/2024, ranije P-375/2020)
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 156. st. 1. i čl. 158. st. 2. ZPP-a, pa je onda sud naložio tuženicima da solidarno nadoknade troškove postupka tužitelju.
Naime, tužitelj je povukao tužbu nakon što je I-tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja odnosno nakon što je podmirio dug koji je imao prema tužitelju, pa onda, po mišljenju ovoga suda se primjenjuju odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a da su tuženici dužni troškove nadoknaditi tužitelju.
Isto tako, po mišljenju ovoga suda mogu se primijeniti i odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a čijim odredbama je propisano da stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Kako je nesporno da je I-tuženik bio dužan tužitelju iznos od 512.706,68 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom a koji je tijekom ovoga postupka platio a kako su tuženici zaključili ugovor o darovanju nekretnina prije nego je I-tuženik podmirio dug koji je imao prema tužitelju, to onda sud smatra da i temeljem odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a tuženici su dužni nadoknaditi troškove postupka tužitelju, s obzirom da tuženici nisu pristali na povlačenje tužbe a koje povlačenje je uslijedilo nakon što je I-tuženik podmirio dug tužitelju tijekom ovog postupka.
Sud je tužitelju kao opravdane i potrebne troškove u smislu čl. 155. ZPP-a priznao troškove koje potražuju i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.026,00€, imajući u vidu vrijednost predmeta spora kao i to da je vrijednost jednog boda 2,00€ pa je naložio tuženicima da navedeni trošak solidarno plate tužitelju u roku od 15 dana.
U Grubišnom Polju, 20. studenog 2025. godine
S u t k i n j a :
Milka Katić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana i to računajući od dana ročišta za objavu presude, tj. od 20. studenog 2025. godine. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom sudu drugog stupnja, putem ovog suda.
