REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-3026/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja TĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jadranka Matić, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB 14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. listopada 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 20. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.287,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 25,87 eura od dana 01.03.2007. godine do isplate;

- 22,58 eura od dana 30.04.2007. godine do isplate;

- 20,30 eura od dana 31.05.2007. godine do isplate;

- 20,00 eura od dana 01.06.2007. godine do isplate;

- 18,73 eura od dana 02.07.2007. godine do isplate;

- 19,47 eura od dana 01.08.2007. godine do isplate;

- 19,66 eura od dana 03.09.2007. godine do isplate;

- 23,01 eura od dana 01.10.2007. godine do isplate;

- 22,34 eura od dana 02.11.2007. godine do isplate;

- 23,84 eura od dana 03.12.2007. godine do isplate;

- 22,85 eura od dana 01.02.2008. godine do isplate;

- 32,17 eura od dana 03.03.2008. godine do isplate;

- 35,00 eura od dana 01.04.2008. godine do isplate;

- 43,29 eura od dana 02.05.2008. godine do isplate;

- 43,26 eura od dana 05.06.2008. godine do isplate;

- 44,22 eura od dana 01.07.2008. godine do isplate;

- 39,10 eura od dana 01.08.2008. godine do isplate;

- 40,65 eura od dana 02.09.2008. godine do isplate;

- 64,02 eura od dana 03.11.2008. godine do isplate;

- 52,82 eura od dana 05.12.2008. godine do isplate;

- 78,83 eura od dana 02.01.2009. godine do isplate;

- 79,89 eura od dana 04.02.2009. godine do isplate;

- 79,64 eura od dana 01.04.2009. godine do isplate;

- 78,99 eura od dana 04.05.2009. godine do isplate;

- 77,31 eura od dana 06.05.2009. godine do isplate;

- 74,61 eura od dana 01.06.2009. godine do isplate;

- 72,22 eura od dana 03.08.2009. godine do isplate;

- 74,07 eura od dana 11.09.2009. godine do isplate;

- 72,16 eura od dana 05.10.2009. godine do isplate;

- 72,39 eura od dana 06.11.2009. godine do isplate;

- 72,39 eura od dana 11.12.2009. godine do isplate;

- 79,69 eura od dana 20.01.2010. godine do isplate;

- 87,84 eura od dana 25.03.2010. godine do isplate;

- 87,17 eura od dana 08.04.2010. godine do isplate;

- 87,45 eura od dana 06.05.2010. godine do isplate;

- 121,67 eura od dana 13.12.2010. godine do isplate;

- 126,71 eura od dana 16.03.2011. godine do isplate;

- 181,08 eura od dana 08.08.2011. godine do isplate;

- 148,31 eura od dana 29.12.2011. godine do isplate;

- 148,31 eura od dana 29.12.2011. godine do isplate;

- 149,97 eura od dana 09.01.2012. godine do isplate;

- 149,97 eura od dana 09.01.2012. godine do isplate;

- 149,97 eura od dana 09.01.2012. godine do isplate;

- 153,09 eura od dana 07.05.2012. godine do isplate i

- 144,56 eura od dana 07.06.2013. godine do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.728,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (20.11.25.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 29.3.2023. godine pod poslovnim brojem P-8395/19-46 donesena je presuda, a kojom je pravomoćno utvrđeno da ne proizvode pravne učinke tj. da su ništetne odredbe čl. 6 i čl. 4. st. 3 Ugovora o kreditu broj 156-155/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kojeg su zaključili tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik (tj. njegov pravni prednik, Hypo Alpe Adria bank d.d.), kao kreditor, dana 25.09.2006. godine, i to za kredit u iznosu od 61.500,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom kroz 25 godina.

1.1. Dakle, utvrđene su ništetnim odredbe u kojima je ugovoreno da se nakon promjene kamatne stope, ista mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria bank d.d. ili drugog akta banke, kao i da je ništetna odredba kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 320,56 CHF obračunatim po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria bank d.d. na dan plaćanja.

1.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na dan ugovaranja iznosila 3,88% godišnje, kao što i nije sporno da je da je tijekom ugovornog odnosa došlo do povišenja redovne kamatne stope. Nije niti sporno da je ugovoreni iznos kredita vezan uz srednji tečaj tuženika na dan isplate, da je isplaćen u kunama, kao i da je tijekom ugovornog odnosa tečaj CHF u odnosu na kunu rastao.

2. Sporno je u ovom postupka tj. valja nastavno odlučiti kakva su prava tužitelja cijeneći da je pravomoćno utvrđena djelomična ništetnost ugovora zaključenog među strankama.

3. Tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa sa osnove promjene tečaja i kamatne stope za vrijeme trajanja ugovornog odnosa i to u iznosu od 3.287,44 eura sa kamatom od dana plaćanja tuženiku. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

4. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva tužitelja, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor zastare te predlaže zahtjev odbiti i potražuje nakandu parničnog troška.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore, otplatni plan, promet po računu, specifikaciju uplate, potvrde o obustavi, proveden je dokaz financijskim vještačenjem, saslušan je sudski vještak, svjedokinja PĆ, i tužitelj, uz dopunsko saslušanja, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

5.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđenu u cijelosti.

5.2. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Pravomoćna odluka opisana pod 1. i 1.1. donesena je primjenom odredbe čl. čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

6.1. Naime, utvrđeno je da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz sudskog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

6.2. Nadalje, utvrđeno je da je ovaj sud vezan i za utvrđenje iz sudskog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je pravomoćno odlučeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6.3. Dakle, radi se o direktnom učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na tužitelja, za kojeg je također utvrđeno da je bio potrošač, jer je iskazao da je kupovao kuću za sebe i svoju obitelj, da je to bio razlog realizacije kredita, da je kuću i kupio i da sve do danas sa svojom obitelji u njoj živi.

7. Kako je u ovom postupku sud pravomoćno utvrdio djelomičnu ništavost tada se ima primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, a koja upućuje na primjenu odredaba o stjecanju bez osnova tj. na odredbu čl. 1111. st. 1 ZOO-a.

8. Odlučujući o revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda (Revt-249/14) Vrhovni je sud na stranici 36. svoje odluke naveo: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne… U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom."

8.1. Iz navedenog proizlazi da prilikom odlučivanja o visini zahtjeva valja provesti financijsko vještačenje na način da će početni parametar biti naznačena visina kamatne stope (3,88%) na dan sklapanja ugovora o kreditu koja nije nepoštena, a time ni ništetna.

8.2 Navedeno kao logično upućuje i na primjenu početnog tečaja CHF za kune koji je vrijedio na dan zaključenja ugovora, koja visina je tada bila poznata i radi navedenog nije niti nepoštena niti ništetna.

8.3. Polazeći od takvog stava sud je na taj način i dao zadatak vještaku Petra Blašković. Vještak je u skladu sa takvim zadatkom suda sačinio nalaz i mišljenje i sud ga je prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen jasno i upravo temeljem rješenja suda, a način vještačenja (pitanje početnog tečaja) je pravno, a ne financijsko pitanje.

8.4. U svojem prigovoru tuženik, u jednom dijelu, prigovaraju metodi izvršenog izračuna i samom izračuni i iz detaljnog obrazloženja prigovora tuženika sud utvrđuje da tuženik u bitnom ne prigovora matematičkom izračuna (dakle, nije došlo do pogreški u računanju) već načinu na koji je izračun proveden. Tako tuženik smatra da se ugovor ne može promatrati kao da je zaključen u kunama i uz nepromijenjenu kamatnu stopu. Cijeneći takve prigovore sud utvrđuje da tuženik ne prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka već odluci suda na koji će način vještak izraditi nalaz i mišljenje. Vezano uz takve prigovore sud ističe da je vještak postupio u skladu s rješenjem suda i nije se ugovor promatralo na način da je isti zaključen u kunama, već se primijenio početni tečaj CHF za kunu koji također nije ništetan. Vještak nije pogriješio u izračunu, a način na koji je vještačio određen je rješenjem suda i sud nije naložio vještaku da ugovorni odnos cijeni na način kao da je zaključen ugovor u kunama i da nastavno primjeni kamate koje je I tuženik imao na takvu vrstu kredita. Navedeno iz razloga jer je u ovoj presudi (8. - 8.2.) sud detaljno obrazložio zašto je vještaku naložio da svoj nalaz i mišljenje sačini upravo na način kako ga je vještak u sačinio, a sud prihvatio u cijelosti.

8.5.Upravo zbog navedenog u 8.4. sud utvrđuje da nije potrebno usmeno saslušati vještaka, jer način vještačenja pravno pitanje o kojem odlučuje sud i vještak se o tome ne očituje. Njegova je dužnost izraditi nalaz i mišljenje sukladno zadatku koji mu je odredio sud, vještak je takvo mišljenje sačinio i matematički nije pogriješio.

8.6. Drugi dio prigovora tuženika odnosio se na nalaz i mišljenje vještaka vezan uz uplate izvršene nakon raskida ugovora. Ovo iz razloga što među strankama nije sporno da je 1.8.2013. godine tuženik raskinuo ugovor.

8.7. Raskidom ugovora dospjela je cjelokupna obveza po kreditu na naplatu, kako glavnica, tako i kamate i eventualni troškovi. Iz usmenog iskaza vještaka utvrđeno je da su uplate učinjene nakon raskida ugovora evidentirane sukladno odredbama ZOO-a o uračunavanju.

8.8. Tako je vještačenjem i saslušanjem vještaka utvrđeno da uplatama nakon raskida ugovora nije došlo do preplate po kreditu. Tužitelj je postavio zahtjev za povrat plaćenog nakon raskida ugovora, ali je presudom (1.) za isplatu iznosa od 3.637,25 eura pravomoćno odbijen.

9. Temeljem odluke o provođenju financijskog vještačenja i činjenica utvrđenog provođenjem istoga (8.-8.6..) utvrđeno je da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a temeljem odredbi ugovora koje su utvrđene ništetnim (1. -1.1.) došlo do preplate u ukupnom iznosu od 3.287,44 eura.

10. Ono što je nastavno sporno u ovom postupku jest aktivna legitimacija tužitelja tj. njegovo pravo na traženje povrata (čl. 1111 ZOO-a) cjelokupnog iznosa (9.) koji je preplaćen po ništetnim odredbama ugovora (1. -1.1.).

10.1. Naime, ugovorna strana djelomično ništetnog ugovora (1.-1.1.) jest i supruga tužitelja PĆ (djevojački T), koja je ugovor potpisala kao sudužnik.

10.2. Iz činjeničnih navoda tužbe, potvrde o obustavi, a i iz iskaza tužitelja i njegove supruge utvrđeno je da je tuženik pokrenuo postupak prisilne naplate prema sudužniku, supruzi tužitelja te je iz potvrde o obustavi na plaći, specifikaciji isplate izdanih po FINA-i nesporno utvrđeno da je supruga tužitelja po pokrenutoj ovrsi, a u položaju sudužnika po ugovoru plaćale određene iznose.

10.3. Tuženik je u specifikacije uplata pod nazivom uplatitelja zavodio uplatitelje na različite načine. Tako je za uplate koje je vršio tužitelj preko trajnog naloga trgovačkog društva u kojem je bio zaposlen (step co d.o.o) kao uplatitelja navodi upravo poslodavaca tužitelja, iako je iz iskaza tužitelja logično i životno da je kreditne obveze plaćao on, a ne njegov poslodavac, koji se kao takav navodi i u čl. 6 ugovora. Neke je uplate zaveo na ime supruge tužitelja, za neke je navodio da je uplatitelj grad Zagreb, iako je isti bio poslodavac PĆ, koji je bio dužan vršiti obustavu tj. zapljenu po njezinim primanjima.

10.4. S druge strane, u pregledu prometa za klijenta tuženik je kao korisnika kredita naveo tužitelja, nastavo je naveden broj kredita, iznos kredita i otplata po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. U tom su prometu sve uplate (10.3.) zavedene na ime korisnika kredita, dakle tužitelja i nema posebnog evidentiranja plaćanja po trećoj osobi.

11. U svojim iskazima tužitelj i njegova supruga suglasno iskazuju da im je novac trebao kako bi kupili kuću za život, da su novcem namaknutim od kredita kuću kupili i da su suvlasnici svaki u ½ dijela.

11.1. Sud utvrđuje da je nekretnina koja je kupljena novcem temeljem ovdje spornih odredaba ugovora bračna stečevina (čl. 248 Obiteljskog zakona, NN 116/03 – u daljnjem tekstu OZ).

11.2. Nadalje, iz njihovih je iskaza utvrđeno da su se i obveze po ugovoru podmirivale iz zajedničke imovine, jer jer iskazuju da se prvo tužitelj podmirivao obveze po kreditu, a nakon što je ostao bez posla odlazio je u banku platiti koliko je uspio skupiti sredstava i radio je sve što je stigao. Kada tužitelj nije radio, dug je podmirivala njegova supruga i to putem ovrhe koju je tuženik pokrenuo. Kada su se te okolnosti dešavale nije odlučna činjenica za rješenje ovog spora pa se prigovor tuženika na iskaz svjedokinje o vremenu poduzimanja određene radnje od strane tuženika ukazuje kao nepotreban za rješenje ovog spora. Odlučna je činjenica da iz uvjerljivih iskaza tužitelja i njegove supruge nesporno proizlazi da se nastavno ima smatrati da je obveza po ovdje spornom ugovoru ima smatrati zajedničkom i da su ih podmirivali iz imovine koju su stekli radom.

11.3. Zbog toga, a prema shvaćanju ovog suda u situaciji kada se potražuje povrat stečenog temeljem ništetne odredbe ugovora, tužitelj i po ugovoru solidarna dužnica, njegova supruga, a zbog razloga navedenih pod 11. -11.2 imaju u odnosu na tuženika položaj solidarnih vjerovnika (čl. 54. ZOO-a) što znači da je samo tužitelj, suprug, ovlašten od tuženika potraživati i ono što nje njegova supruga na ime ništetne odredbe platila tuženiku, jer su se i prava i obveze temeljile na bračnoj tečevini.

11.4. S tim u vezi valja imati u vidu da je tuženik u prometu po kreditu (10.4.) evidentirao sve uplate na ime broja kredita, dok se u specifikacijama (10.3.) u stvari navodi krajnji platac tj. očito osoba koja je novac dostavljala na broj kredita (poslodavac tužitelja, njegove supruge, tužitelj osobno, njegova supruga), od kojih je u odnosu na neke potpuno jasno da nisu podmirivale obveze u svoje ime, poput poslodavaca tužitelja i njegove supruge.

11.5. Tuženik je plaćanja vršena u ime i za broj kredita (10.4.) tužitelja primao, knjižio i zatvarao primljenim uplatama.

11.6. Zbog svega utvrđenog sud otklanja prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za potraživanje svega što je tuženik stekao na ime ništetnih odredaba ugovora.

12. Dakle, imajući u vidu utvrđeno pod 8.-9. odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude, a na pojedine iznose tužitelju pripada kamata od dana plaćanja pojedinog anuiteta. Pri tome sud navodi da je tužitelj u svojem zahtjevu prihvatio umanjenje za razdoblje kada je tečaj bio niži od onog koji je vrijedio u trenutku isplate po kreditu čime je sam tužitelj izvršio u korist tuženika prijeboj.

2.1. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne. Zbog toga je nesavjestan i kamatu treba platiti od dana stjecanja.

13. U odnosu na prigovor zastare sud ističe da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14.06.2014. godine za zahtjev vezna uz kamatnu stopu (6.1.), odnosno od 15.06.2018. za zahtjev vezan valutu (6.2.). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

13.1. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31.01.2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

13.2. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, a to je za odluku o valuti dana 14.06.2018. godine, a za kamatu 13.06.2014. godine.

13.3. Tužitelj je tužbu podnio dana 12.06.2019. godine pa njegov zahtjev nije u zastari. Odnosno, tužitelj je u tužbi podnio i naznačio da istu podnosi uz primjenu čl. 186.b ZPP-a. Sud je tuženiku i to prije zaključenja prethodnog postupka naložio dostavu svih odluka o promjeni kamatnih stopa i promet po kreditu i nakon toga je tužitelj postavio svoj zahtjev na isplatu, tj. odredio novčani iznos koji potražuje. U takvoj situaciji, radi se o tužbe koja se trebala dopuniti, što je tužitelj učinio tijekom postupka pa se smatra, a u smislu odredbe čl. 109. st. 3 ZPP-a da je tužba podnesena sudu onoga dana kad je prvi puta podnesena. U konkretnom slučaju to je dana 12.06.2019. godine.

14. Odluka o naknadi troškova tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl. 155 ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tužitelja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, podneska od 27.02.20, 27.09.21, 13.10.21, 24.03.22, roč. 04.03.20, 16.02.21, 20.09.22, 28.11.22, 13.02.23. po 199,08 eura; za roč. 09.11.20. i 19.12.22. po 49,77 eura; za roč. 8.7.25. i 7.10.25. po 200,00 eura ili ukupno ili ukupno 2.490,34 eura, što je uvećano za 622,58 eura PDV-a i daje troška u iznosu od 3.112,92 eura.

14.2. Tužitelj je sa osnovom zahtjeva uspio u cijelosti, a sa visinom u omjeru od 47% (8.8. – pravomoćno odbijen za dio zahtjeva), pa je uspjeh tužitelja 73,50%, a tuženika 26,50%. Dakle, tuženik treba tužitelju naknaditi 47% troška tj. 1.463,07 eura, koji iznos je uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, koji je tužitelju priznat u cijelosti, tako da njegov troška ukupno iznosi 1.728,52 eura, na koji primjenom čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude.

14.3. Primjenom čl. 155. ZPP-a ostali troškovi tužitelju nisu priznati, jer nisu bili potrebni za vođenje ovog spora, tužitelj nije uspio sa izjavljenom žalbom, kao potrošač nije dužan plaćati sudske pristojbe.

15. Odluka o kamatnim stopama donesena je primjenom čl. 1 Uredbe o visini kamatne stope (NN 153/04) i čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 20. studenoga 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.