REPUBLIKA HRVATSKA

P-1447/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja TRACTUS d.o.o., OIB 1960555000, Slovenija, Maribor, Cesta k Tamu 21 kojeg zastupa punomoćnica Asja Ćorić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, Jurja Žeravića 19, protiv tuženika DEUČMAN TRANSPORTI d.o.o., OIB 62216863205, Čepelovac, Planinska 24, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, danom objave 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.583,49 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 1.049,50 eura od 12. srpnja 2024. do isplate,

- 533,99 eura od 16. kolovoza 2024. do isplate,

Po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.218,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. listopada 2024. podnio zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga i sud je donio europski platni nalog P-eu-79/2024 od 5. veljače 2025. kojim je tuženiku naložio namiriti tužiteljevu tražbinu u iznosu od 1.583,49 eura sa zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu od 360,00 eura.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv europskog platnog naloga. U prigovoru i tijekom postupka naveo je da je predmet računa ležaj kvačila Actros MP4 koji je bio ugrađen u kamion i jednostavno nije radio pa je uputio reklamaciju tužitelju. Navodi da je tuženik pretrpio štetu zbog kvara jer je morao dva puta platiti mehaničara za isti posao. Ležaj je kupio drugdje i taj drugi ležaj radi.

3. Tužitelj je tijekom postupka naveo kako mu tuženik nikada nije poslao nikakvu reklamaciju na isporučenu robu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račune (list 10-13, 55-56, 60-61, 63-64, 108-118 spisa), e-mail korespondenciju (list 44-45, 47-49, 51-52, 58, 91-94, 101-106, 120-135 spisa), potvrdu (list 46, 53, 54, 57, 65, 69-75, 82-86, 95-96 spisa), karticu partnera (list 50, 78-80 spisa), korespondenciju (list 59, 88-89 spisa), izjavu (list 62, 98-99 spisa),

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu cijene za robu isporučenu tužitelju.

7. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune kojima ga je pozvao platiti cijenu za robu:

- račun broj 000640/2024 od 27. lipnja 2024. u iznosu od 1.049,50 eura za potpisni ležaj Actros MP4 i sklopku mjenjača,

- račun broj 000787/2024 od 31. srpnja 2024. u iznosu od 533,99 eura za raznu robu.

8. U postupku nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji i da je tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u računima. Da ove činjenicu nisu sporne proizlazi iz držanja tuženika koji tijekom postupka ne osporava da mu je robu isporučena, već osporava potraživanje isključivo iz razloga što tvrdi da je isporučeni ležaj imao kvar zbog kojeg je podnio reklamaciju tužitelju.

9. S obzirom na to da je ugovor o kupoprodaji robe sklopljen između stranaka sa sjedištem u dvije različite zemlje (Slovenija i Hrvatska), obje ugovornice Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, to se u ovom postupku na pravni odnos stranaka uz odredbe ugovora primjenjuje Konvencija Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (“Službeni list Međunarodni ugovori broj 10/84 – dalje: Konvencija).

10. Na tuženiku je sukladno odredbi 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenice da je isporučeni ležaj kvačila Actros MP4 imao nedostatke.

11. Odredbom čl. 38. st. 1. Konvencije propisano je da je kupac dužan pregledati robu ili je dati na pregled u što je moguće kraćem roku ovisno o okolnostima, a člankom 39. st. 1. Konvencije propisano je da kupac gubi pravo pozivati se na nedostatak usklađenosti robe ako o tome nije prodavatelju poslao obavijest u kojoj je naveo narav nedostatka, u razumnom roku od trenutka kada ga je otkrio ili morao otkriti.

12. Tuženik nije dokazao da je obavijestio tužitelja o nedostacima u roku određenom čl. 39. st. 1. Konvencije, a nije dokazao niti da ga je uopće obavijestio. Isporuka robe izvršena je 26. lipnja 2024. kako to proizlazi iz računa broj 000640/2024. Tuženik je sukladno odredbi čl. 38. st. 1. Konvencije bio dužan u što je moguće kraćem roku pregledati stroj i obavijestiti tužitelja o nedostacima. Međutim, tuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije niti iznio činjenicu kada je (kojeg datuma) obavijestio tužitelja o nedostacima, zatim, u kojem obliku ga je obavijestio (primjerice osobno, telefonom, e-mailom, dopisom), a niti koju konkretno osobu je obavijestio o nedostacima (ime i prezime). Također, tuženik nije predložio bilo koje dokaze iz kojih bi proizlazilo da je obavijestio tužitelja o nedostacima. Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a sud je zaključio kako tuženik nije obavijestio tužitelja o nedostacima u razumnom roku od kada je morao otkriti nedostatak pa je stoga tuženik sukladno odredbi čl. 39. st. 1. Konvencije izgubio pravo pozivati se na nedostatak predmetne robe.

13. Nadalje, tuženik nije dokazao niti da je postojao nedostatak ležaja kvačila Actros MP4. Tuženik nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti iznio činjenicu u čemu se konkretno sastoji nedostatak ležaja, već je samo općenito naveo da je ležaj imao kvar. Također, tuženik nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da je ležaj imao bilo kakav nedostatak. Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a sud je zaključio kako isporučeni ležaj kvačila nije imao nedostatak.

14. Sud je na temelju računa utvrdio da ugovorena cijena iznosi 1.049,50 eura za robu po računu broj 000640/2024 i 533,99 eura za robu po računu broj 000787/2024. Tuženik tijekom postupka nije osporavao ugovorenu cijenu kako je navedena u računu pa ju je sud utvrdio na temelju računa.

15. Tuženik je dužan platiti ugovorenu cijenu sukladno odredbi čl. 53. Konvencije.

16. S obzirom na to da tuženik nije platio cijenu, tužitelj ima pravo na kamate sukladno odredbi čl. 78. Konvencije, s time da Konvencijom nije propisana kamatna stopa.

17. Odredbom čl. 7. st. 2. Konvencije propisano je da će se pitanja koja se tiču materije uređene Konvencijom, a nisu izričito riješena u njoj, rješavati prema općim načelima na kojima se ona temelji ili, bez tih načela, prema pravu mjerodavnom na osnovi pravila međunarodnog privatnog prava.

18. Budući da stopa zatezne kamate nije propisana konvencijom, a niti se to pitanje može riješiti na temelju načela na kojima se Konvencija temelji, mjerodavno pravo u pogledu stope zatezne kamate određeno je Uredbom (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze.

19. Čl. 4. st. 1.(a) određeno je da ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište. Međutim, prema odredbi čl. 4. st. 3. Uredbe 593/2008 kad je jasno iz svih okolnosti slučaja da je ugovor očigledno u užoj vezi s državom koja nije država navedena u stavcima 1. i 2., mjerodavno je pravo te druge države.

20. U konkretnom slučaju iz potvrda o primitku robe proizlazi da je roba predana tuženiku u Republici Hrvatskoj. Iz toga proizlazi da je ugovor u bližoj vezi s Republikom Hrvatskom nego s Republikom Slovenijom pa je sukladno odredbi čl. 4. st. 3. Uredbe 593/2008 mjerodavno pravo Republike Hrvatske.

21. Tuženik nije podmirio obvezu po dospijeću pa je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a dužan platiti zatezne kamate koje počinju teći prvi dan nakon dospijeća tražbine. Sud je na temelju računa kojeg je ispostavio tužitelj utvrdio dan dospijeća jer tuženik tijekom postupka nije osporavao sam datum dospijeća. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredom čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore.

22. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka ĆVM i zastupnice po zakonu tužitelja KVM jer nisu bili važni za odluku sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a. Ovo stoga što u postupku nije niti sporno da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji i da je tužitelj isporučio robu tuženiku pa nije potrebno saslušanje svjedoka i stranaka o tim okolnostima.

23. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o tome koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa). O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

24. Tužitelju su priznati troškovi sastava podneska od 4. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 5. rujna 2025. u zatraženom iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, za ročište od 29. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava europskog platnog naloga u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 650,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 162,50 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, trošak sudski pristojbe na europski platni nalog u iznosu od 53,09 eura, trošak prijevoda isprava prema računu sudskog tumača broj Ad acta prijevodi broj ES 181/01/2 u iznosu od 300,00 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 1.218,68 eura.

25. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 5. rujna 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice jer njime samo dostavlja prijevod isprava koje je prethodno dostavo samo na stranom jeziku, a taj prijevod tužitelj je bio dužan dostaviti već u podnesku kojim je dostavljao isprave na stanom jeziku, a u svakom slučaju mogao je to učiniti i podneskom podnesenim dan ranije 4. ruja 2025.

26. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

Zagreb, 20. studenog 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku