REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3056/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika: Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljičine opunomoćenice, a izočnosti tuženika, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć) u ukupnom iznosu 3.325,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2019., kao dana završetka liječenja, do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (izgubljena zarada), u ukupnom iznosu 259,37 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos od 10,52 EUR od dana isplate plaće 14. svibnja 2019., na iznos 3,79 EUR od dana isplate plaće 14. lipnja 2019. i na iznos 245,36 EUR od dana isplate plaće 12. srpnja 2019., sve do isplate, po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 2.974,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana Općinskom radnom sudu u Zagrebu neposredno 17. rujna 2019. (list 1), u kojoj se navodi da je tužiteljica 8. travnja 2019. zadobila ozljedu na radu, kod poslodavca Dječji vrtić Matije Gupca u Zagrebu, Braće Cvijića 18, kada je prilikom pokušaja smirivanja agresivnog djeteta naglo trznula tijelom i osjetila da je nešto "kvrcnulo" u lumbalnoj kralješnici. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a po općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužiteljica svoj posao obavljala na uobičajeni način po organizaciji posla kod poslodavca, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je tužiteljičin poslodavac osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete, bez obzira što tužiteljici nije priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a. S obzirom na navedeno, tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev 2. srpnja 2019., ali je tuženik otklonio njezin odštetni zahtjev uz obrazloženje da je tužiteljici u ambulanti u kojoj je pregledana dijagnosticirana dorzalgija, a tijekom liječenja i ishialgija, a spomenute tegobe su po mišljenju tuženika posljedica degenerativnih promjena kralješnice, a nisu posljedica ozljede od štetnog događaja. Istovremeno, tuženik navodi da nema uzročno posljedične sveze s obzirom da tužiteljici nije priznata ozljeda na radu od strane HZZO- a. Isto utvrđenje tuženika je netočno i neosnovano u cijelosti, jer je tužiteljica ozlijeđena tijekom radnog vremena dok je obavljala poslove odgojiteljice u vrtiću i smirivala agresivno dijete, pa sukladno čl. 102. Zakona o radu ima pravo na naknadu štetu koji pretrpi na radu i u svezi s radom. Ispunjena prijava o ozljedi na radu bitna je za propise mirovinskog invalidskog osiguranja, jer zbog nje osiguranik ostvaruje određena prava iz tog osiguranja, a za odgovornost poslodavca, pa samim time i tuženika, nema nikakvog značenja. Tužiteljica nije imala nikakvih zdravstvenih tegoba do utuženog štetnog događaja i normalno je radila, a nakon zadobivene ozljede prilikom rada s djetetom u vrtiću pojavili su se zdravstvene poteškoće u vidu boli u lumbosakralnoj kralješnici, posebno u desnoj preponi s širenjem u nogu osobito u desni gležanja, te trnjenja stopala. Tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebita tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog imobilizacije ruke i mirovanja. Tužiteljica je tijekom liječenja bila radno nesposobna i bila na bolovanju te je izgubila na zaradi 2.500,00 HRK zbog manje isplaćene naknade za bolovanje. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u većem stupnju, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, i imovinske štete, zahtijeva: za pretrpljene fizičke boli iznos 8.000,00 HRK, za pretrpljeni strah iznos 6.000,00 HRK, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos 4.000,00 HRK, te po osnovi tuđe pomoći iznos 1.000,00 HRK i izgubljene zarade u iznosu 2.500,00 HRK, odnosno ukupno u iznosu 21.500,00 HRK. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjeva za naknadu štete u ukupnom iznosu 19.000,00 HRK sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2. srpnja 2019., te imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade u iznosu 2.500,00 HRK sa zateznim kamatama od dana isplate plaće, uz naknadu tužiteljici parničnih troškova sa zateznim kamatama od dan donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan Općinskom radnom sudu u Zagrebu neposredno 21. listopada 2019. (list 24), u kojem se navodi da se prvenstveno ističe prigovor stvarne nenadležnosti suda, s obzirom da u ovom slučaju u odnosu na tuženika nije riječ o radnom sporu. Naime, tužiteljica u ovom predmetu zahtijeva naknadu štete od osiguratelja svojeg poslodavca, ovdje tuženika, s osnove ugovora o osiguranju po polici odgovornosti iz djelatnosti pa je riječ o imovinskopravnom sporu iz ugovora o osiguranju u skladu s odredbama čl. 964. i 965. ZOO-a. Tuženik priznaje pasivnu legitimaciju temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti broj: 078700033856, ugovorene s osiguranikom Dječjim vrtićem Matija Gubec. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu svezu između ozljeda opisanih u medicinskim ispravama te nastanka štetnog događaja od 8. travnja 2019. U medicinskim ispravama se navodi dijagnoza M51-Druge bolesti intervertebralnog diska, što upućuje na zaključak da su zdravstvene tegobe tužiteljice posljedica degenerativnih promjena, a ne ozljeđivanja u štetnom događaju od 8. travnja 2019. Iz navedenih razloga tužiteljici nije niti priznata ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, jer je kod iste utvrđena dijagnoza sa šifrom M54.4. Tuženik, nadalje, osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i tražbinu naknade štete s osnove izgubljene zarade, s obzirom da na navedenu okolnost nisu dostavljeni dokazi uz tužbu (izvješća o bolovanju, potvrda o gubitku na zaradi i dr.). Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2606/2019-4 od 24. listopada 2019. se isti sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravomoćnosti istog rješenja predmet je ustupljen ovome sudu, kao nadležnom.

4. Podneskom predanim 11. kolovoza 2025. (list 295-297) je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjem, zahtijevajući naknadu štete u iznosu 3.325,00 EUR sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2019., kao dana završetka liječenja, te naknadu imovinske štete, zbog izgubljene zarade, u ukupnom iznosu 259,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće, uz naknadu tužiteljici parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u odštetni zahtjev, od 27. lipnja 2019. i tuženikov odgovor na isti-obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 17. srpnja 2019. (list 6 i 7), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb, od 27. svibnja 2019. (list 8 i 9), medicinske isprave (list 10-21 te 155- 175 te 185-235), osobni zdravstveni karton tužiteljice (list 39-112) i obračunske listove za tužiteljicu za razdoblje listopad 2018.-lipanj 2019. (list 117-125) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po prof. dr. sc. Davoru Mayeru, spec. sudske medicine, koji je 26. srpnja 2021. predao pisani nalaz i mišljenje (list 130-132), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po prof. dr. sc. ER, prim. dr. med., spec. kirurgu, koji je 25. travnja 2022. predao pisani nalaz i mišljenje (list 176 i 177) i 2. veljače 2025. predao pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 256 i 257) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji je 21. srpnja 2025. dostavio pisani nalaz i mišljenje na okolnost visine izgubljene zarade (list 286-290)

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane ozljedom na radu.

Sporna je uzročno-posljedična sveza, odnosno sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa tako je li tužiteljici prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu nenovčane imovinske štete (tuđe pomoći) i imovinske štete (izgubljene zarade).

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb, od 27. svibnja 2019. (list 8 i 9), utvrđeno je da osiguranici IR, ovdje tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Dječji vrtić Matije Gupca, Zagreb, Braće Cvijića 18, ozljeda nastala 8. travnja 2019. izražena šifrom dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji: M54.4 ne priznaje se ozljedom na radu te u svezi nastale ozljede ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

9. Uvidom u odštetni zahtjev, od 27. lipnja 2019. i tuženikov odgovor na isti- obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 17. srpnja 2019. (list 6 i 7), utvrđeno je da je povodom istog štetnog događaja od 8. travnja 2019. tužiteljica zahtijevala naknadu štete u iznosu 20.000,00 HRK, uvećanog za troškove postupka, no tuženik je isti tužiteljičin odštetni zahtjev otklonio.

10. Na prijedlog tuženika, radi utvrđenja postojanja uzročno-posljedične sveze, izveden je dokaz sudskomedicinskim vještačenjem.

Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, dr. med., spec. sudske medicine, predanog 26. srpnja 2021. (list 130- 132), utvrđeno je prema stanju spisa predmeta da je tužiteljica IR (rođena 1979. g.), radeći u dječjem vrtiću kao odgojiteljica, prilikom pokušaja fizičkog smirivanja agresivnog djeteta trznula tijelom i osjetila bol u kralješnici. Istoga dana, tužiteljica je pregledana kod obiteljskog liječnika koji postavlja dijagnozu boli u leđima i propisuje lijek protiv boli (kombinacija opioidnog analgetika i nesteroidnog protuupalnog agensa). U nastavku je tužiteljica bila praćena pregledima obiteljskog liječnika zbog perzistiranja tegoba te joj je propisivana odgovarajuća terapija. Također je pregledana po fizijatru koji postavlja dijagnozu desnostrane lumboishialgije (bolni sindrom donjeg dijela leđa sa širenjem bolova u desnu nogu). Tužiteljica je od ranije (dakle, od prije događaja) imala oštećenu slabinsku kralježnicu, što je vidljivo iz nalaza degenerativnih promjena na RTG snimci tog segmenta kralježnice, kao i iz epizode tegoba od strane kralješnice tijekom 2010. i 2011. g. Uzimajući u obzir sve navedeno, slijedi da se tegobe zbog kojih se tužiteljica javila liječniku 8. travnja 2019. vještak može uzročno povezati s predmetnim štetnim događajem od istoga dana. Naime, tužiteljica je osoba koja je je u štetni događaj ''ušla" s prethodno postojećim oštećenjem donjeg dijela kralježnice pa je stanje naglog dinamičkog opterećenja kralježnice u vidu trzajnog pokreta djelovala kao okidač za pojavu kliničkih manifestacija takvog oštećenja, odnosno boli u kralješnici. Za ovakav ishod pokreta kralješnicom od presudnog je značenja bilo od ranije postojeće oštećenje kralješnice koje ovakve osobe čini podložnima za nastanak tegoba i kod opterećenja niskog intenziteta (''nezgodan/pogrješan pokret'') do kakvog može doći u nizu svakodnevnih situacija, pa tako i u događaju kakav je opisan u tužbi.

11. Isti pisani nalazi i mišljenja sudskomedicinskog vještaka prihvaćen je u cijelosti, to tim više što na isti niti stranke nisu istaknule primjedbe, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

12. Dakle, do nastanka štetnog događaja je došlo upravo na način naveden u tužbi, pa je utvrđeno da se je tužiteljica 8. travnja 2019. ozlijedila prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta odgojiteljice, na uobičajen način, te da su iste ozljede tužiteljice u uzročno-posljedičnoj svezi s nastankom predmetnog štetnog događaja.

13. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ER, prim. dr. med. spec. kirurga, predanog 25. travnja 2022. (list 176 i 177), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja da je tužiteljica stradala u štetnom događaju od 8. travnja 2019., kada je zadobila istegnuće mišića donjeg dijela leđa. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane liječnika obiteljske medicine koji prepisuje medikamentoznu terapiju. Učinjen pregled fizijatra te provodi propisanu fizikalnu terapiju. U skladu s određenjem suda na pripremnom ročištu 10. studenoga 2020. (list 34 i 35) odnosno danoj zadaći očituje se, a nakon uvida u medicinske isprave i pregleda tužiteljice. Nakon dostave svih medicinskih isprava u svezi daljnjeg liječenja tužiteljice ocijeniti će se završetak liječenja, tj. kada se stanje stabiliziralo.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičke boli: Jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana. Boli slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremene boli manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

Pretrpljeni strah: Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana.

Pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Tužiteljica donosi daljnje isprave koja nisu priložene u spis predmeta, a u svezi je daljnjeg liječenje tegoba s slabinskom kralješnicom. Nakon dostave svih medicinskih isprava u svezi daljnjeg liječenja tužiteljice ocijeniti će se moguće smanjenje životnih aktivnosti. Po osnovi tuđe pomoći i njege: Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebita tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, glačanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

14. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ER, prim. dr. med. spec. kirurga, predanog 2. veljače 2025. (list 256 i 257), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja, nakon što je tužiteljica podneskom predanim 11. srpnja 2022. dostavila daljnju medicinske isprave, a s obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića donjeg dijela leđa. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog segmenta te povremenim bolima u slabinskom dijelu kralješnice kod duljeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod duljeg stajanja, saginjanja, pokušaja izvođenja čučnjeva, vožnje u osobom vozilu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene i slabinskog segmenta koje su verificirane na MR slabinskog dijela kralješnice te ranije tegobe sa slabinskom kralješnicom te se navedena ocjena od 4% odnosi se na predmetni štetni događaj. Degenerativnim postupkom oštećena kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Liječenje tužiteljice u svezi predmetnog štetnog događaja se može smatrati završenim, tj. mogle su se ocijeniti trajne posljedice nakon što je učinila MR slabinske kralješnice-9. srpnja 2019. S Obzirom na degenerativnim postupkom oštećenu slabinsku kralješnicu liječenju tužiteljice će i dalje biti potrebito u vidu provođenje povremene fizikalne terapije u cilju odražavanja funkcionalnog statusa.

15. Isti pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i pisana dopuna istoga, su prihvaćeni u cijelosti, to tim više što na isti niti stranke nisu istaknule primjedbe, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama i pregledu tužiteljice, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

16. Radi utvrđenja visine novčane imovinske štete (izmakle koristi-izgubljene zarade) na prijedlog tužiteljice izvedeno je financijsko vještačenje.

Na temelju pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića, predanog 21. srpnja 2025. (list 286-290), utvrđeno je da, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, a na temelju postavljene zadaće, za razdoblje od travnja 2019. do lipnja 2019. isti vještak je mišljenja:

- Razlika između plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknada bolovanja ukupno iznosi 242,53 EUR neto, dok su pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani u stupcu 'k' Tabele 1 (u valuti EUR) (list 288 i 289);

- Razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 17,13 EUR, dok su pojedini mjesečni iznosi razlika obveznih doprinosa dani u stupcu 'g1' Tabele 1 (u valuti EUR) (list 288 i 289);

- Sveukupno se radi o razlikama u iznosu 259,67 EUR, dok su pojedini mjesečni iznosi ukupnih razlika dani u stupcu 'k1' Tabele 1 (u valuti EUR), a datumi dospijeća istih u stupcu 'l' Tabele 1 iz nalaza (list 288 i 289).

17. Navedeni pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka je prihvaćen u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, to tim više što na isti stranke nisu imale primjedbe u odnosu na matematički izračun, niti se je ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

18. Dakle, usvajajući u cijelosti nalaz i mišljenja liječnika vještaka, temeljem kojih proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njezinog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična veza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužiteljici i stoga tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

19. Stoga, utvrđeno je kako je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime joj je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

20. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, liječničke preglede i kontrole, kao i dob tužiteljice (rođena 1979. g.), nalazi se da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 3.100,00 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopu inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7% s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužiteljice. Nadalje, utvrđeno je i da je tužiteljica kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpjela bol i strah, te je dovelo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4%, sve opisano u medicinskom vještačenju. Stoga je valjalo tužiteljici po istoj osnovi dosuditi zahtijevani iznos 3.100,00 EUR, s time da odredbom čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, to su stoga tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dana završetka liječenja 9. srpnja 2019., kako tužiteljica zahtijeva podneskom predanim 11. kolovoza 2025. (list 295-297), kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

21. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a tužiteljici pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužiteljica za pruženu pomoć nije plaćala cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla. Po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP-a, procijenjena je vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 5,00 EUR. Pri tome vodeći računa o realnom padu vrijednosti novca te posljedično usklađenju-promjeni Orijentacijskih kriterija na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5, kao i daljnjoj stopi inflacije mjerenom indeksom promjena potrošačkih cijena, odnosno stopu inflacije za daljnje razdoblje od pet godina (lipanj 2020.-lipanj 2025.) od 30,7% s obzirom na javno objavljene podatke Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Imajući na umu broj sati potrebite tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (15 dana x 2 sata = 30 sati + 15 dana x 1 sat = 15 sati, dakle ukupno 45 sati x 5,00 EUR/sat = 225,00 EUR), tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u zahtijevanom iznosu 225,00 EUR. Stoga je tužiteljici po istoj osnovi valjalo dosuditi iznos 418,00 kn, s time da se navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatraju se imovinskom štetom, a zatezne kamate na imovinsku štetu se, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od dana nastanka štete, pa su stoga na dosuđeni iznos 225,00 EUR priznate i zatezne kamate na navedeni oblik štete od 9. srpnja 2019., kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

22. Ujedno je osnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade u ukupnom iznosu 259,37 EUR, kako to zahtijeva tužiteljica podneskom predanim 11. kolovoza 2025. (list 295-297), jer je isto usklađeno s financijskim vještačenjem, za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad u razdoblju travanj-lipanj 2019., koje je uzrokovano predmetnim štetnim događajem. Stoga, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu štete po osnovi izmakle koristi (izgubljene zarade), kao razlike između očekivane plaće i primljene mjesečne naknade plaće s osnove privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu 259,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

23. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđena naknada neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) u ukupno zahtijevanom iznosu 3.325,00 EUR sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2019. (toč. I. izreke presude) i novčana imovinska šteta (izgubljena zarada) u iznosu 259,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće (toč. II. izreke presude).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

25. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32./1. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) te podnesaka od 28. prosinca 2020., 27. rujna 2021., 11. srpnja 2022., 7. ožujka 2025. i 11. kolovoza 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 25. travnja 2023., 1. travnja 2025. i 15. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška sastava podneska od 11. travnja 2022. u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) te zastupanja na ročištu 23. ožujka 2021. u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 2.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (525,00 EUR), dakle ukupno u iznosu 2.625,00 EUR. Ujedno je tužiteljici u cijelosti valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR, s obzirom na trošak vještačenja po dr. Davoru Mayeru u iznosu 1.500,00 HRK i daljnji trošak medicinskog vještačenja u iznosu 150,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 154,00 EUR, s obzirom na trošak vještačenja po dr. ER u iznosu 150,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 349,08 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podnesaka od 23. studenoga 2020. kojim dostavlja dokaza o pologu predujma i 19. ožujka 2024. kojim se požuruje postupanje te 14. ožujka 2025. kojim dostavlja dokaz o platežu ostatka troška vještačenja i 31. ožujka 2025. kojim dostavlja sudsku praksu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR i zastupanja na ročištu 10. listopada 2020. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, jer isto tada nije održano, sve uvećano za PDV 25%, niti je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu i za presudu po određenju suda, jer isti zahtjev nije određeno postavljen u visini (čl. 164. st. 2. ZPP-a). Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.974,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).

26. Tuženik ne zahtijeva naknadu troškova postupka.

27. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

DNA: - opun. tužiteljice, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 82,30 EUR i - tuženik.