Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: Povrv-22/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Vinka Pavića, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupano po punomoćniku Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv-1766/2021, UPP/OS-Ovrv-99/2021 od 16. prosinca 2021., u dijelu kojim je naloženo ovršenici sada tuženici IF, da ovrhovoditelju sada tužitelju EOS Matrix d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, platiti iznos 692,71 EUR (šestodevedesetidva eura i sedamdesetijedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

- na iznos 30,39 EUR od 16. studenog 2020.,

- na iznos 104,01 EUR od 16. prosinca 2020.,

- na iznos 44,86 EUR od 16. siječnja 2021.,

- na iznos 44,86 EUR od 16. veljače 2021. ,

- na iznos 44,86 EUR od 16. ožujka 2021.,

- na iznos 44,86 EUR od 16. travnja 2021.,

- na iznos 44,86 EUR od 16. lipnja 2021.,

- na iznos 334,01 EUR od 16. srpnja 2021.,

pa do isplate, do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog i u njemu sadržano rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv-1766/2021, UPP/OS-Ovrv-99/2021 od 16. prosinca 2021. za iznos glavnice od 159,27 EUR s kamatama tekućim od 16. srpnja 2021 .g. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka u iznosu od 353,21 (tristopedesetitri eura i dvadesetijedan cent) EUR, u roku od 15 (petnaest) dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 20. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku mr.sc. Davoru Miškoviću u Zadru, ovrhovoditelj sada tužitelj, podnio je protiv ovršenika sada tuženika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate ukupnog iznosa 851,98 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik je donio 16. prosinca 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1766/2021, UPP/OS-Ovrv-99/2021.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženica je pravodobno podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu, navodeći da je sporan zadnji račun u iznosu od 3.716,63 kune, broj računa: 1000006028/R110/900 dospijeća 15. lipnja 2021. a koji se odnosi na sporni iznos tzv. naknade štete za prijevremeni raskid ugovora o pretplati. Naime tadašnji teleoperater Tele 2 sada izmijenjenog naziva Telemach Hrvatska d.o.o. je ugovorom o cesiji prebacio tj. prodao ovrhovoditelju Eos Matrix bez da je prethodno riješio sporni odnos odnosno dug s njom. Isto tako nikad nije dobila obavijest da je tadašnji Tele 2 njen dug prodao Eos Matrixu koji je sada ovrhovoditelj. Tuženica se poziva se i na nepoštenu ugovornu odredbu da teleoperateru, iako je pretplatnički ugovor raskinut i dalje plaća pretplatu sve do isteka ugovorenog razdoblja, iako više ne koristi usluge teleoperatera. Predlaže da sud ovršno rješenje stavi van snage te da da se predmetno dugovanje riješi u vansudskoj naplati u dijelu nesporne naplate.

4. Ovaj sud je rješenjem gornji poslovni broj od 21. veljače 2024., stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem priloženih isprava, i to: izvod iz otvorenih stavki (list spisa 10), obavijest (list spisa 16), Ugovor o cesiji (list spisa 84-91), dodatak br. 1. (list spisa 92-93), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa br. 7900167720 (list spisa 94-96), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa br. 7900174042 (list spisa 97-99) , račune i specifikacije (list spisa 100-130), Opće uvjete poslovanje Tele 2. d.o.o. (list spisa 132-145), Potvrde o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru od 3. studenog 2020 (list spisa 147) i Potvrde o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru od 10.06.2020. godine (list spisa 148).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati utuženi iznos, s osnova njegovog ugovornog odnosa zasnovanog s ranijim vjerovnikom Telemach Hrvatska d.o.o., po zahtjevu o zasnivanju pretplatničkog odnosa broj 7900174042 od 12. lipnja 2020. i 7900167720 od 4. studenog 2020. godine, koja da je tu tražbinu kao stari vjerovnik prema tuženiku, ustupila tužitelju Eos Matrixu d.d. kao novom vjerovniku.

8. U nastavku postupka, odnosu na navode tuženice iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je podneskom od 19. ožujka 2024. naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji sa društvom Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, od dana 27. rujna 2021. godine, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Nadalje navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Ugovor o cesiji da je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Radi se o nepodmirenim računima za listopad, studeni i prosinac 2020. godine te za siječanj, veljaču, ožujka i travanj 2021. godine na ime mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve [broj telefona] i [broj telefona] po ugovorenoj tarifi Čisto koju je tužena ugovorila sa društvom Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od dana 12. lipnja 2020. godine te od dana 4. studenog 2020. godine. Navedenim računima su također naplaćivane rate za mobilnih uređaje koje je tužena kupila prilikom sklapanja označenih pretplatničkih odnosa, i to za svaki uređaj rata je mjesečno iznosila 75,00 kn (Opcija uređaj 75). Nadalje, a s obzirom da su u svibnju 2021. godine zbog neplaćanja tuženoj raskinuti ugovorni pretplatnički odnosi, teleoperater je zatražio isplatu svih nenaplaćenih obroka za mobilne uređaje, i to za mobilni uređaj kupljen temeljem Zahtjeva od 12. lipnja 2020. godine (po broju [broj telefona]) za 13,35 rata u ukupnom iznosu od 1.001,61 kn (13,35x75kn), a za za mobilni uređaj kupljen temeljem Zahtjeva od 04. studenog 2020. godine (po broju [broj telefona]) za 18,09 rata u ukupnom iznosu od 1.357,26 kn (18,09x75kn). Naime, u slučaju raskida pretplatničkog ugovora prije isteka otplatnog plana svi nedospjeli obroci dospjevaju na naplatu odjednom jednokratno sukladno Općim uvjetima. Isto tako, označenim računu za svibanj 2021. godine tuženoj je naplaćena i naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 1.200,00 kn na koju tužitelj ima pravo jer je zbog neplaćanja došlo do prijevremenog raskida ugovora, sve sukladno članku 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja, a u vezi čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

9. U daljnjem postupku tuženica navodi da nije sporan dug na potrošnju, ali da je sporna i nezakonita naknada za prijevremeni raskid ugovora.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Među strankama nije sporno da je da je tuženica potpisala Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s Telemach d.o.o. dana 12. lipnja 2020, odnosno 4. studenog 2020. Nesporno je da je ugovor o pružanju usluga raskinut. Također, nije sporno da tuženica duguje 358,70 eura (2.702,63 kn) na ime korištenja usluge tužitelja u razdoblju od listopada 2020. do travnja 2021. Nije sporno ni da je Telemach d.o.o. nekad nosio naziv Tele 2 Hrvatska.

12. Sporno je ima li tužitelj pravo na naplatu iznosa od 493,28 EUR (3.716,63 kn), a koja svota predstavlja ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

13. Tužitelj je nadalje u prilog svojim tvrdnjama da je postao vlasnik predmetnog potraživanja dostavio ugovor o cesiji zaključen 27. rujna 2021. (list spisa 84-91) između Eos Matrixa d.o.o. kao cesionara i Telemach Hrvatska d.o.o d.d. kao cedenta, kojim je potonji prenio cesionaru skup potraživanja, koje je ovaj prihvatio, a čime su prenesena i sporedna dospjela potraživanja i sva osiguranja za potraživanja koja nisu iskorištena. Stoga je dakle razvidno, da je Telemach Hrvatska d.o.o. kao ustupitelj predmetnu tražbinu prenio tužitelju kao primatelju, a na temelju ugovora o cesiji sukladno odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO).

13. U odnosu na okolnost da tuženik eventualno nije (odmah po sklapanju ugovora) zaprimio od tužitelja obavijest o ustupu predmetne tražbine, za navesti je kako činjenica da dužnik nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ugovora o ustupu tražbine, tim više jer u ovom slučaju nije uslijedilo niti ispunjenje obveze tuženika bilo ranijem bilo novom vjerovniku, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine (Vs, Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004. i Vs, Rev-1559/01 od 12. rujna 2001.).

14. Kako je do prijenosa tražbine došlo temeljem Ugovora o cesiji to se ima primijeniti odredba čl. 84. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a dužnik može isticati primatelju pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje.

15. Uvidom u Opće uvjete poslovanja za pretplatnike TELE2 d.o.o. (Telemach d.o.o.) na koji se tužitelj poziva, u čl. 7.3.3. je propisano da u slučaju da pretplatnik jednostrano raskine ugovor ili taj ugovor bude raskinut od strane TELE2 d.o.o. krivnjom pretplatnika, pretplatnik je obvezan u TELE2 d.o.o. jednokratno isplatiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

16. Nadalje, uvidom u odredbe Općih uvjeta TELE2 d.o.o. sud je utvrdio da odredbe tih Općih uvjeta obvezuju samo pretplatnika, da sadrže čitav niz sankcija za pretplatnike, a da takvih obveza koje bi bile jednake težine za teleoperatera u tom Općim uvjetima nema.

17. Osim toga upravo iz odredbe Općih uvjeta 7.3.3. proizlazi da je predviđen raskid ugovornog odnosa u kojoj situaciji je samo pretplatnik kriv za raskid tog ugovornog odnosa, jer je predviđen jednostrani raskid ugovora od strane pretplatnika i druga mogućnost je da se raskine ugovor krivnjom pretplatnika, ako nije platio račune ili na drugi način povrijedio ugovornu obvezu.

18. Te odredbe propisuju čitav niz ograničenja u odnosu na pretplatnika koji se odnose na ispostavljanje mjesečnih računa, plaćanje računa, dužnost plaćanja računa bez obzira na to je li pretplatnik prigovorio visini računa ili nije prigovorio visini računa, ovlaštenje teleoperatera da nadzire ponašanje pretplatnika, ovlaštenje za isključenje pretplatničke telekomunikacijske terminalne opreme, ovlaštenje teleoperatera da sam utvrdi kada je istekao rok od 30 dana od neplaćanja zadnje usluge, da po svom nahođenju privremeno isključi pretplatnika, da pretplatnika trajno isključi, da teleoperater raskine ugovor, a za raskid ugovora jedino može biti kriv pretplatnik na kojega se onda primjenjuju sankcije o raskidu ugovora iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta.

19. Obzirom da je ugovor između stranaka sklopljen temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa koji je sačinjen na obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tužitelja, a isto tako se na taj ugovor primjenjuju odredbe Općih uvjeta koje je također pripremio i donio isključivo tužitelj, tada se sve nejasne odredbe iz tih ugovora treba tumačiti u korist druge strane.

20. Kod naplatnih ugovora nejasne odredbe treba tumačiti na način da se ostvari pravičan odnos uzajamnih činidaba da bi se ostvarila ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu i načelo jednake vrijednosti činidaba, a sve sukladno odredbama čl. 3. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima.

22. Tuženica kao potrošač nije imala mogućnost izbora jer je morala prihvatiti Opće uvjete TELE2 d.o.o., dakle pretplatnik je kod ovog tipa ugovaranja slabija strana, bez mogućnosti izbora.

25. U vrijeme kada je nastao sporni odnos na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014, 110/2015, 14/2019,) a koji Zakon u odredbi čl. 1. propisuje da se tim Zakonom uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, a između ostaloga i propisuje pravo na pravnu zaštitu potrošača (čl. 1. st. 1. toč. 3. Zakona).

26. Odredbom čl. 49. st. 2. ovog Zakona u glavi II. Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima određen je pojam nepoštene ugovorne odredbe: nepoštena ugovorna odredba je ona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi formuliranog standardnog ugovora trgovca. Članak 50. primjerice navodi koje su to ugovorne odredbe koje bi se mogle smatrati nepoštenima; tako su nepoštene odredbe kojima se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, odredba kojom se trgovca ovlašćuje na raskid ugovora na temelju njegove diskrecijske ocjene, dok isto pravo nije predviđeno i za potrošača; odredba kojom se trgovca ovlašćuje, da u slučaju kada raskine ugovor, zadrži plaćeno za usluge koje još nije obavio.

27. Ovaj sud je ocjenjuje da su se u ovom slučaju ispunile sve pretpostavke za ocjenu da se Opći uvjeti TELE2 d.o.o. imaju smatrati nepoštenim ugovornim odredbama. Tuženiku je za sklapanje ugovora ponuđen unaprijed napisan formular - zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa na čiji sadržaj on nije mogao utjecati i u kojem je i navedeno da se primjenjuju Opći uvjeti poslovanja TELE2 d.o.o., čime su u cijelosti ostvareni kriteriji odredbe čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača-nepoštena ugovorna odredba.

28. Tužitelju je kao jačoj strani u ugovornom odnosu ostavljeno diskrecijsko pravo da odluči hoće li ili neće sa nekim nastaviti pretplatnički odnos, pa se time radi o diskrecijskom pravu operatera da po svojoj volji odluči što će učiniti sa pretplatnikom.

29. Daljnja nepoštena odredba u konkretnom ugovoru je i odredba na kojoj tužitelj temelji svoju tražbinu, a to je da mu tuženik plati za usluge koje uopće nije obavio i to za razdoblje do kada bi po redovnom tijeku stvari pretplatnički ugovor trebao trajati.

30. Stoga na ovaj konkretan slučaj valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima koje priječe primjenu onih odredaba Općih uvjeta koje su pretjerano otegotne za drugu stranu ili općenito nepravedne. Takvu situaciju upravo propisuje odredba čl. 296. važećeg Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

31. Stoga je odredba čl. 7.3.3. Općih uvjeta TELE2 d.o.o. u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te se takva odredba ima ocijeniti ništetnom temeljem izričite odredbe čl. 296. Zakona o obveznim odnosima.

32. Slijedom navedenog, tužitelj nema pravo od tuženice naplatiti naknade za nepostojeću uslugu koju nije pružio korisniku za očekivano razdoblje do isteka trajanja ugovora, jer načelo jednake vrijednosti i uzajamnosti činidaba obvezuje obje stranke na davanje, a ne samo dužnika koji bi trebao biti dužan isplatiti operateru naknadu za uslugu koju operater nikada nije isporučio pretplatniku.

33. Kako je takva odredba Općih uvjeta ništetna, to temeljem ništetne odredbe na koju ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti tužitelj nema nikakvu tražbinu prema tuženici za iznos od 159,27 EUR (1.200,00kn) na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora, kako to proizlazi iz pročitane specifikacije tužitelja za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. (list spisa 130), radi čega je valjalo u ukinuti platni nalog za taj iznos i odlučiti kao u točki II.izreke.

34. Kako tužena kao potpisnica zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa nije platila račune koji glase na svotu od 30,39 EUR s dospijećem 16. studenog 2020., od 104,01 EUR s dospijećem 2020., od 44,86 EUR s dospijećem 16. siječnja 2021., od 44,86 EUR s dospijećem 16. veljače 2021., od 44,86 EUR s dospijećem 16. ožujka 2021., od 44,86 EUR s dospijećem 16. travnja 2021., od 44,86 EUR s dospijećem 16. lipnja 2021., u tom dijelu je valjalo održati platni nalog na snazi budući se radi o neplaćenim računima za vrijeme trajanja ugovorne obveze, pa je u tom dijelu platni nalog održan na snazi i odlučeno je kao u točki I izreke. Isto ne spori ni tuženica.

34.1. Također, sud je održao na snazi platni nalog u odnosu na iznos od 334,01 EUR s dospijećem 16. srpnja 2021. budući se isti odnosi na preostali iznos naknade za cijenu uređaja koje je tuženica preuzela, a kako to proizlazi iz Potvrda o zasnovanom pretplatničkom odnosu i sklopljenom ugovoru (list spisa 147-148).

34. 2. Visina zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

35. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 dalje: Tarifa) i to: za sastav podneska od 19. ožujka 2024. - 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), pristup na ročište od 7. listopada 2025. (Tbr.9. toč.1. OT)- 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50. OT) iznosi 300,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. OT) iznosi 375,00 EUR. Istom iznosu je valjalo pribrojiti i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,54 EUR, uvećano za PDV od 25% iznosi 124,43 EUR i opravdani trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 19,91 EUR uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 24,89 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 EUR sukladno Tbr.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („ Narodne novine“ broj 37/23), što sveukupno iznosi 564,14 EUR.

35.1. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, s time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

35.2. S obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu 159,27 EUR to proizlazi da je tužitelj uspio sa 81,30% (do kojeg se postotka dolazi kad se stavi u omjer usvojeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 692,71 EUR kuna s prvobitno utuženim iznosom od 851,98 EUR, dok preostalih 18,69% predstavlja uspjeh tuženika u postupku, pa kada se navedeni iznosi prebiju, dobije se iznos od 62,61 % kao konačan postotak uspjeha tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti ukupna trošak postupka u iznosu od 353,21 EUR, kako je to odlučeno u toč. II presude.

35.3. Kada se od postotka uspjeha tuženika kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela (81,30%) oduzme postotak uspjeha tužitelja kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (18,69%) javlja se pozitivna razlika na strani tuženika u visini od 62,61% u kojem omjeru je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženiku. Međutim, obzirom da tuženik nije podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, to sud o istima nije odlučivao.

35.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova postupka sud je donio na zahtjev tužitelja, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke (20. studenog 2025.) kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o kojim sud odlučuje na zahtjev stranke.

36. Sukladno odredbama članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) iznosi u uvodu i izreci ove presude iskazani su i u valuti EUR.

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 20. studenog 2025.

Viši sudski savjetnik

S u d a c

Vinko Pavić

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave iste prema odredbama članka 335. ZPP-a. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici osobno