Poslovni broj: P Ob-857/2021-66
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sebastianu Miše, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Teuti Palčić, odvjetnici iz Zagreba, radi uzdržavanja, nakon glavne rasprave zaključene 07. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene, 20. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 09. kolovoza 2020. godine do 10. rujna 2021. godine i to:
- iznos od 148,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza 2020. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2020. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2020. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2020. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2020. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja 2021. do isplate,
- iznos od 200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza 2021. do isplate
- iznos od 60,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2021. do isplate, koje kamate se imaju obračunavati od dospijeća svakog naprijed navedenog iznosa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 stavak 2 i 8 ZOO-a, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosit za uzdržavanje tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 168,00 eur za razdoblje od 10. rujna 2021. do 30. rujna 2021. te mjesečni iznos od 240,00 eur za razdoblje od 1. listopada 2021. do 1. listopada 2024., a koji svi dopijevaju najkasnije 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim koje kamate se imaju obračunavati od dospijeća svakog naprijed navedenog iznosa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 stavak 2 i 8 ZOO-a, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 0,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 31. kolovoza 2020. do isplate, te u iznosu od 19,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2021. do isplate, te sa zahtjevom da tuženica doprinosi za uzdržavanje tužitelja mjesečni iznos od 240,00 eur za razdoblje od 1. listopada 2024. pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj, JM, je 10. rujna 2021. godine podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-885/2016 od 09. siječnja 2020. godine razveden brak stranaka te je određeno da će dijete stanovati s majkom, dok će se ocem ostvarivati osobne odnose te je otac u obvezi plaćati uzdržavanje za dijete u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn od 01. siječnja 2018. godine nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti. Navodi kako je došlo do promjene okolnosti te dijete od 09. kolovoza 2020. godine živi s njim. Slijedom navedenog, podnio je tužbu kojom je predlagao da se navedeni status djeteta regulira na način da živi s ocem, da s majkom ostvaruje osobne odnose te da majka doprinosi za uzdržavanje djeteta 1.500,00 kn mjesečno od podnošenja tužbe nadalje te da isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 09. kolovoza 2020. godine do dana podnošenja tužbe.
2. Tijekom postupka dijete stranaka, ČM, postao je punoljetan 25. rujna 2022. godine, slijedom čega je isključivo isti ostao stranka u postupku kao tužitelj te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se tuženoj naloži isplatiti tužitelju naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 09. kolovoza 2020. godine do 12. rujna 2021. godine u ukupnom iznosu od 2.628,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 148,39 EUR od 31. kolovoza 2020. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 30. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 30. studenoga 2020. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. siječnja 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 28. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 30. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 30. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 200,00 EUR od 31. kolovoza 2021. do isplate
- na iznos od 80,00 EUR od 12. rujna 2021. do isplate,
te da se naloži tuženoj plaćati uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 240,00 EUR od podnošenja tužbe nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da tužena naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe kako se protivi objektivnoj preinaci tužbe, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije za potraživanje od kolovoza 2020. godine do 25. rujna 2022. godine kada je postao punoljetan. Osporava visinu iznosa uzdržavanja te ističe kako tužitelj ne ispunjava redovito svoje studentske obveze, pa slijedom toga, nema niti pravo na uzdržavanje. Ističe kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj upisao fakultet 2023/24 i ostvario je samo 10 ECTS bodova, neosnovano je potraživanje za uzdržavanje od 13. rujna 2021. godine pa nadalje jer redovito ne ispunjava svoje obveze te je neosnovano potraživanje za razdoblje uskraćenog uzdržavanja od 09. kolovoza 2020. godine do 12. rujna 2021. godine jer postoji pravomoćna i ovršna presuda kojom je presuđeno da je otac u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. ČM, a što isti nije ispunjavao. Ističe kako je majka kontinuirano financijski pomagala djetetu do ožujka 2023. godine kada je prekinuo s majkom kontakt te mu je za navedeno razdoblje plaćala odjeću, obuću, higijenu, instrukcije i džeparac, a dala mu je 3.000,00 EUR ušteđevine. Također, majka plaća redovito trošak mobitela tužitelja. Ističe kako tužba nije podobna za raspravljanje jer nije jasno tko su stranke postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova parničnog postupka.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, tužene te svjedoka JM i KM.
5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan kako je to odlučeno u izreci pod I i II, dok ga je s neosnovanim dijelom valjalo odbiti kako je to odlučeno u izreci pod III.
6. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-885/2016 od 09. siječnja 2020. godine odlučeno da dijete ČM stanuje s majkom te da je naloženo ocu AM doprinositi za uzdržavanje djeteta 1.500,00 kn od 01. siječnja 2018. godine nadalje, nije sporno da je dijete preselilo kod oca 09. kolovoza 2020. godine od kada u kontinuitetu živi kod oca te nije sporno da je dijete postalo punoljetno 25. rujna 2022. godine.
7. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva. U bitnome, sporno je je li majka doprinosila uzdržavanju djeteta u razdoblju u kojem je dijete živjelo kod oca (financiranje njegovih potreba i davanje novaca) te ostvaruje li dijete pravo na uzdržavanje uzevši u obzir njegovu dinamiku studiranja.
8. Predmet postupka je uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 9. kolovoza 2020. do podnošenja tužbe te uzdržavanje za mlt. dijete za razdoblje od podnošenja tužbe, do 25. rujna 2022. te za punoljetno dijete od 25. rujna 2022. pa nadalje.
9. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije stav je ovoga suda da je aktivno legitimirano mlt. dijete tražiti uskraćeno uzdržavanje i uzdržavanje na osnovi čl. 288. i 289. ObZ time da ga u postupku zastupa roditelj s kojim dijete stanuje, dok je u razdoblju punoljetnosti aktivno legitimirano dijete na osnovi čl. 290. ObZ. U predmetnom slučaju tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe bio otac djeteta, JM iz razloga jer je isti podnio tužbu za donošenje odluke o roditeljskoj skrbi uz uzdržavanje djeteta, a za što je isti i aktivno legitimiran na osnovi čl. 409. st.1. ObZ, a u navedenom postupku dijete ima položaj stranke na osnovi čl. 414. ObZ. Kada je dijete postalo punoljetno više nije bilo potrebe donositi odluku o roditeljskoj skrbi te je postupak kao tužitelj nastavilo dijete u odnosu na zahtjev za uskraćeno uzdržavanje i uzdržavanje. Stoga je sud ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije djeteta ČM jer je upravo dijete aktivno legitimirano tražiti uskraćeno uzdržavanje i uzdržavanje od roditelja s kojim ne stanuje odnosno nakon punoljetnosti od oba roditelja te je dijete tijekom trajanja postupka cijelo vrijeme imalo status stranke u postupku. Radi navedenoga nije došlo do objektivne preinake tužbe te se tuženica istome ne može protiviti. Činjenica da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena obveza uzdržavanja mlt. djeteta na način da otac doprinosi za uzdržavanje djeteta ne znači da otac ne može tražiti izmjenu odluke i uzdržavanje djeteta od strane majke u slučaju promijene okolnosti kada je dijete otišlo živjeti kod oca.
8. Tužitelj, ČM, u svom iskazu navodi da je kod oca preselio u vrijeme kada je trebao krenuti u drugi razred srednje škole te da ga od tada otac uzdržava. Preselio je kod oca kada je imao 15 godina. Živi s ocem u stanu koji je u očevom vlasništvu te otac plaća režije i hranu. Potvrđuje da otac svaki dan kupuje namirnice i meso, ali mu nije poznato koliko mjesečno troši na prehranu. Otac mu je kupio laptop u drugom razredu srednje škole za 800,00 EUR te mu je kupovao sve potrebno za školu i potrošni materijal. Platio mu je trošak maturalne večere oko 120,00 EUR. Također je imao trošak odjeće i obuće 100,00 EUR do 150,00 EUR mjesečno. Tijekom srednje škole imao je instrukcije iz matematike i fizike, dva puta tjedno po jedan sat, po cijeni od 20,00 EUR. Vikendima je izlazio te bi svaki vikend potrošio 50,00 EUR do 60,00 EUR. Majka mu plaća mobitel. Fakultet je upisao 2023/24. Redoviti je student Prometnog fakulteta. U prvom semestru imao je predavanja svaki dan, u drugom semestru imao je predavanja četiri dana u tjednu i na sva predavanja je redovito odlazio. U drugom semestru je imao seminare svaki drugi tjedan, vježbe iz matematike u prvom i drugom semestru kao i iz fizike u prvom semestru što je sve redovito pohađao, na ispite je izlazio no nije ih položio. I dalje živi kod oca koji mu plaća režije i hranu, sve potrebno za fakultet te odjeću i obuću za što izdvaja 100,00 EUR do 150,00 EUR. Od oca dobiva 10,00 EUR dnevno za hranu u menzi te mu je otac kupio auto za koji plaća registraciju i servis. Plaća mu instrukcije iz matematike i fizike tri puta tjedno, a sat košta 20,00 EUR. Plaća mu ljetovanje na Jadranu te se plaća najam, kao i zimovanje posljednje dvije godine u Austriji. Majka mu plaća mobitel, druge stvari mu ne kupuje niti je od nje primio novac na ime uzdržavanja. Otac mu plaća i higijenu. Gotovo svake srijede ide u kino što košta 15,00 EUR. Otac mu je platio vozački što je koštalo oko 1.000,00 EUR, auto je koštao 4.000,00 EUR. Od kraja trećeg razreda srednje škole ide u teretanu što plaća 25,00 EUR mjesečno, otac mu plaća brzi Internet i Netflix. Navodi kako nije položio niti jedan kolokvij iako je izlazio na šest kolokvija i ispita. Nije zaposlen preko Student servisa. Kod majke je povremeno dolazio do ožujka 2023. godine. Majka mu je davala auto na korištenje, to je trajalo tri tjedna i s tim autom je imao nesreću. Majka mu nije davala džeparac kada je dolazio kod nje.
9. Tužena, UM, u svom iskazu navodi kako dijete živi kod oca od rujna 2020. godine, ocu nije plaćala uzdržavanje jer s djetetom ne kontaktira. Prihodi su joj 1.130,00 EUR cijelo vrijeme. Nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti, a niti ušteđevinu. Navodi kako ima nekoliko kroničnih bolesti te hipertenziju koju joj uzrokuje stres, tada nije sposobna za rad pa koristi bolovanje ili godišnji. Živi u stanu roditelja, najam ne plaća, režije su joj zimi 350,00 EUR, a ljeti 270,00 EUR. Za prehranu tjedno troši 40,00 EUR do 80,00 EUR te svaki dan 2,00 EUR do 3,00 EUR za gablec. Ima kredit do 2029. godine koji iznosi 415,00 EUR mjesečno radi podmirenja dugova iz bivše zajednice. Za regres i božićnicu te trošak prijevoza dobije oko 3.300,00 kn. Za odjeću i obuću gotovo nema troškova. Za lijekove troši oko 15,00 EUR mjesečno te djetetu plaća mobitel [broj telefona],00 EUR mjesečno, a od 01. lipnja 2024. godine to će biti 65,00 EUR mjesečno u što je uključen brzi Internet. Radno vrijeme joj je osam i pol sati od ponedjeljka do četvrtka, a petkom radi šest sati. Radi u leasing društvu te nekada ima mogućnost prekovremenog rada, no to se smanjilo jer imaju višak zaposlenika. Dodatan posao ne bi mogla raditi jer joj je posao stresan i iscrpljujuć te na posao dolazi u 07:00 sati i radi do 16:30 sati. Djetetu su davali novac njezini roditelji i ona za Božić, Uskrs i rođendane te mu je ona davala tjedno 200,00 kn do 400,00 kn i dodatno još koliko bi mu trebalo, a navedeno mu je davala od kada se odselio od nje. Od punoljetnosti pa do ožujka 2023. godine dobio je od nje i članova njezine obitelji 4.000,00 EUR i taj novac je upotrjebljen za kupovinu auta. Laptop je kupljen od njezinih novaca. Svu odjeću i obuću mu je ona kupovala te je dijete imalo toliko odjeće da je i otac posuđivao njegove stvari. Dala mu je novac za mobitel [broj telefona],00 EUR i dodatno mu je platila još 200,00 EUR kada je mobitel došao. Također je dijete putovalo taxijem što su mu plaćali ona i njezini roditelji. Navodi da je dijete dolazilo kod njih gladno i prvi puta bi jeo u 18:00 sati. Namijenila mu je vozilo koje je trebao dobiti kroz godinu dana, trebalo je platiti osiguranje i kasko 800,00 EUR, servis 320,00 EUR i gorivo mjesečno 100,00 EUR što je sve platila, ali mu nije htjela prenijeti vlasništvo vozila jer je htjela vidjeti kakav će biti u školi. Tri puta imao je nesreću s tim vozilom te je platila popravak 1.000,00 EUR bez računa. Sve navedeno pomogli su joj platiti roditelji, time da otac ima mirovinu oko 800,00 EUR, a majka oko 600,00 EUR. Cijeli život dijete je vodila na more, a otac bi mu dao po 200,00 kn za sladoled te mu je plaćala školu skijanja. Prekinuli su kontakt jer ju je tužio za uzdržavanje. U trećem ili četvrtom razredu srednje škole kupljen je laptop za koji je ona dala novac. Njezine obveze su puno veće od prihoda, a preživljava uz pomoć roditelja, obitelji i prijatelja. Vozilo glasi na njezinu majku jer je ona dala 50.000,00 kn da otkupi vozilo. Vozilo nije popravljala preko kasko osiguranja jer je dobila savjet da se to ne isplati. Platila je dodatni vozački ispit jer nije prošao na prvom polaganju što je koštalo 100,00 EUR do 150,00 EUR. Ističe kako joj je poznato da je upisao fakultet no na predavanja ne ide niti na instrukcije i ispite ne polaže.
10. Svjedok JM u svom iskazu navodi da je dijete kod njega doselilo u kolovozu 2020. godine radi loših životnih uvjeta kod bake kod koje živi njegova majka. Radi se o obitelji u kojoj su prisutne svađe, napetosti i sukobi. S tuženom nije dogovarao prelazak djeteta niti su dogovorili plaćanje uzdržavanja. U vrijeme kada je tužitelj došao živjeti kod njega bio je polaznik trećeg razreda srednje škole te je imao uobičajene troškove za dijete te dobi, kupovao mu je odjeću i obuću za što je trošio oko 150,00 EUR mjesečno, a toliko troši i danas. Na prehranu je trošio oko 700,00 EUR mjesečno, a od uvođenja EUR troši oko 1.000,00 EUR mjesečno za kućanstvo u kojem živi troje ljudi. Za dijete za higijenu izdvaja 50,00 EUR mjesečno. Za školovanje morao je dijete tehnički opremiti jer se radilo o vremenu pandemije COVID te mu je bila nužna informatička oprema za praćenje nastave, tako da mu je kupio laptop u Njemačkoj i Windows što je platio 2.000,00 kn. Kupio je MacBook u ožujku 2023. godine za 826,00 EUR, iPad od 64 GB za 400,00 EUR 2023. godine. Tijekom školovanja u srednjoj školi dijete je imalo trošak instrukcija za matematiku dva do tri puta tjedno te za fiziku i engleski po potrebi za što je izdvojio 60,00 EUR tjedno. U akademskoj godini 2023/24 tužitelj je upisao fakultet i dalje ima potrebu za instrukcijama iz matematike za što izdvaja oko 60,00 EUR tjedno. Dijete je zdravo i s te osnove nema troškova. Povremeno ide u teretanu posljednje četiri godine što mu plaća otac. Kupio mu je mobitel prije dvije godine dok mu majka plaća tarifu. Kupio mu je bicikl. Iz kuće mu je dijete uzelo 3.500,00 EUR, radi se o novcu njegove sadašnje supruge, dok je živio s majkom, novac je dao majci te su kupili električni bicikl kojim ga je majka ucjenjivala. Kupili su ga za 2.500,00 EUR, a za 1.000,00 EUR putovali su u London. Trošak izlazaka djeteta iznosi po vikendu 50,00 EUR do 60,00 EUR. Od kada je na fakultetu kroz tjedan ide u kino i na druženja za što mu daje 25,00 EUR do 30,00 EUR. Režije za stan su 350,00 EUR do 400,00 EUR. Platio mu je vozački, daje mu na korištenje auto za što mu plaća gorivo 100,00 EUR mjesečno i snosi trošak auta. Auto glasi na dijete, a on mu plaća registraciju i tehnički. Vodi ga svake godine na ljetovanja u Hrvatsku te na zimovanja time da nisu bili 2022. godine. Idu i na inozemna putovanja. Što se tiče kontakta djeteta s majkom, majka nije u kontaktu s djetetom od 2022. godine. Majka djeteta je uzela auto na leasing koji je on plaćao i kada je njihova zajednica prestala, on je prestao plaćati rate i ona je auto prebacila na svoju majku. Djetetu je obećavala da će mu dati auto u vlasništvo, ali je uvjet bio da se u njemu ne smije voziti. Radilo se o autu koji je imao loše ljetne gume. U jednom trenutku s autom je proklizao i napravila se šteta na autu. Majka je tražila da dijete iz svoje ušteđevine od 1.400,00 EUR popravi auto, no tužitelj je smatrao da ne košta toliko popravak i da ga može jeftinije popraviti. Radi toga je došlo do svađe i prekida kontakta između tužitelja i tužene te do danas taj kontakt nije uspostavljen. Poznato mu je da je majka kupila djetetu jaknu u za 400,00 EUR do 500,00 EUR, ne zna je li mu davala novac. Točno je da je dijete donijelo ušteđevinu, naknadno, u iznosu od 1.400,00 EUR. Zna da mu je baka davala 100,00 kn mjesečno. Što se tiče fakulteta, tužitelj nije položio prvu godinu, položio je pet ispita iz prve godine, a ostale predmete je odslušao. U ovoj akademskoj godini je ponovno upisao prvu godinu kao redovni student uz plaćanje i otac mu to plaća 1.200,00 EUR za akademsku godinu. Nije uspio položiti ispite radi neozbiljnog pristupa prema fakultetu i novog društva. Što se tiče troškova kada je krenuo na fakultet, morao mu je kupiti printer, obnoviti odjeću i obuću. Dok je bio u srednjoj školi davao mu je džeparac 150,00 kn tjedno, a sada mu daje 50,00 EUR tjedno, a dodatnu mu plaća i izlaske kako je naveo. Navodi da je zaposlen, radi dva posla, nema obvezu uzdržavanja drugih osoba osim djeteta. Prihod mu iznosi 1.500,00 EUR mjesečno, a prihod njegove supruge je oko 2.000,00 EUR mjesečno te ni u čemu ne oskudijevaju. Od srpnja 2020. godine do siječnja 2021. godine bili su u najmu stana za koji su plaćali 550,00 EUR mjesečno radi toga što im je stan trebao biti obnovljen zbog oštećenja od potresa. Auto tužitelja platio je 4.000,00 EUR prije dvije i pol godine. Tužena u ničemu nije sudjelovala vezano za financiranje osnovnih životnih potreba djeteta. Dijete je od bake dobilo 1.400,00 EUR kada je prodala kuću u [adresa]. Taj novac je i dalje kod djeteta u HPB.
11. Iz iskaza svjedokinje KM, sestre tužene i tete tužitelja, proizlazi kako tužena živi s roditeljima, tužitelj je s njom živio do rujna 2020. godine kada je preselio kod oca. Učestalo je dolazio kod majke, bake i djeda, ovisno o školskim obvezama, ili se majka s njim nalazila u gradu te je često znao dolaziti jesti jer je gladan, a tužena mu je uvijek davala džeparac. Tužena je plaćala tužitelju svu odjeću i obuću, higijenu, instrukcije iz matematike, davala mu je džeparac za školu i izlaske, plaćala frizera, dva mobitela mu je kupila te i sada plaća 60,00 EUR za mobitel i tarifu. Svaki mjesec potrošila bi preko 200,00 EUR za dijete tako što bi mu kupila stvari ili bi mu dala novac. Nije plaćala uzdržavanje ocu djeteta jer bi on taj novac zadržao za sebe. U rujnu 2020. godine, kada je dijete odlazilo, tužena mu je dala ušteđevinu od 3.000,00 EUR, a koji novac su uštedjeli za njega baka i djed, majka i ona. Majka mu je kupila bicikl od 18.000,00 kn za vrijeme zajedničkog života, dijete je uzelo bicikl i otac ga je prodao. Tužena je davala tužitelju vozilo na korištenje no nije ga htjela prepisati na njega kako bi vidjela kako će postupati s autom, a kako se on pokazao neodgovornim vozačem i napravio je tri nezgode, to je u ožujku 2023. godine došlo do svađe jer je tužitelj izvrijeđao tuženu i njezine roditelje te je odnos prekinut. Od tada se tužitelj nikome od obitelji ne javlja. Svaki puta kada bi dolazio, baka i djed bi mu dali po 200,00 kn. Ističe kako je tužena govorila koje iznose je davala za potrebe tužitelja te se radi o iznosima oko 200,00 EUR mjesečno.
12. Iz uvjerenja o vlasništvu vozila utvrđeno je da je tužena vlasnica osobnog vozila marke Škoda Rapid 1.2 TSI.
13. Iz obavijesti SKDD utvrđeno je da, za razdoblje do 01. siječnja 2020. godine do 04. svibnja 2023. godine, na računu tužene nije ubilježeno promjena na računu.
14. Iz potvrde o visini dohodaka i primitaka utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 2020. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 113.049,39 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 8.000,00 kn, u razdoblju od 2021. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 113.938,66 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 8.000,00 kn, u razdoblju od 2022. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 123.670,49 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 12.500,00 kn, u razdoblju od 2023. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 18.094,41 EUR te neoporezivi primitak u iznosu od 2.455,39 EUR, u razdoblju od 2024. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 19.757,49 EUR te neoporezivi primitak u iznosu od 3.020,00 EUR te u razdoblju od siječnja do ožujka 2025. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.491,20 EUR.
15. U odnosu na račune otvorene u OTP banka d.d. na ime tužene utvrđeno je da je na računu tužene vidljivo da je u razdoblju od 01. rujna 2021. godine do 17. lipnja 2023. godine vršena uplata osobnih primanja i prijevoza, regresa dok druge uplate po računu nisu vršene.
16. Uvidom u potvrde o plaćanjima utvrđeno je da je za tužitelja izvršena uplata Fakultetu prometnih znanosti na ime školarine u iznosu od 557,44 EUR 22. rujna 2024. godine, a uplatitelj je ŠM kao i da je 22. rujna 2024. godine napravljena uplata na ime upisnine u iznosu od 50,00 EUR. Iz dostavljenog računa utvrđeno je da je ŠM podmirila račun za kupnju Apple MacBook te ukupno račun iznosi 825,98 EUR, a plaćen je 18. ožujka 2023. godine. Nadalje, iz računa na ime ŠM utvrđeno je da je 19. travnja 2022. godine plaćen trošak za Microsoft Office paket i Lenovo pad u iznosu od 1.947,37 EUR.
17. Uvidom u potvrdu Fakulteta prometnih znanosti od 26. veljače 2024. godine utvrđeno je da je tužitelj upisan kao redovni student akademske godine 2023/24 i to na prijediplomski studij prometa koji traje 6 semestara te je na dan 26. veljače 2024. godine ostvario 0 ECTS. Iz potvrde od 06. lipnja 2024. godine proizlazi da je iz baze podataka vidljivo da je u zimskom (prvom) semestru ispunio obvezu prisustvovanja nastavi te ima pravo izlaziti na ispite, prijavio je pet ispita u veljači 2024. godine no nije položio niti jedan te je stekao 0 ECTS bodova. Iz potvrde od 29. listopada 2024. godine proizlazi da je iz baze podataka vidljivo da je tužitelj ostvario ukupno 10 CTS bodova, prosječnu ocjenu 2.667 i težinski prosjek ocjena 2.900, a navedeno je ostvario u prethodnoj akademskoj godini (2023/24), dok iz potvrde od 25. studenog 2024. godine proizlazi da je položio ispite i obavio vježbe iz 4 predmeta, i to za tjelesnu kulturu, engleski jezik I. i engleski jezik II. te osnove prometnog inženjerstva. Iz potvrde od 25. ožujka 2025. godine proizlazi da je tužitelj ostvario ukupno 11 CTS bodova, prosječnu ocjenu 2.750 i težinski prosjek ocjena 2.909 te je dodatno, u odnosu na prethodno razdoblje, položio engleski jezik III. Nadalje, proizlazi da je prijavio 7 predmeta, većinu po dva ispitna roka, no položio je samo engleski jezik III. Također, iz navedenog dopisa proizlazi da je tužitelj mogao izaći na sve predmete upisane u zimskom semestru kao i na ispit iz ponovnog upisanih predmeta iz ljetnog semestra. Iz upisnog lista proizlazi da su u zimskom semestru ponovno upisani predmeti fizika, elektrotehnika, inženjerska grafika i dokumentiranje, računalstvo, matematika I., predmeti iz više godine engleski jezik III., a u odnosu na ljetni semestar ponovno upisani predmeti su osnove tehnologije prometa, vizualne informacije u prometu, matematika II. dok su predmeti iz više godine vjerojatnost i statistika te engleski jezik IV. Također, iz dostavljenog popisa ispita na koje je tužitelj izlazio proizlazi da je isti prijavio matematiku I. koju u tri navrata nije uspio položiti, da je prijavio inženjersku grafiku i dokumentiranje koju u dva navrata nije uspio položiti, da je prijavio vizualne informacije u prometu koju u tri navrata nije uspio položiti, da je prijavio elektrotehniku koju u tri navrata nije uspio položiti, da je prijavio računalstvo koje u tri navrata nije uspio položiti te da je prijavio fiziku koju u tri navrata nije uspio položiti.
18. Odredbom čl. 288 ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 289. st.1. ObZ propisnoj je da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete je dužan isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Odredbom čl. 309 ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom čl. 310 ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Temeljem odredbe čl. 311 st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313 st. 1 ObZ- a propisno je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2 propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4 propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Što se tiče novčanih obveza roditelja obveznika uzdržavanja, uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a na osnovi odredbe čl. 313 st. 5 ObZ-a.
19. Među strankama nije sporno da je dijete kod oca trajno preselilo 9. kolovoza 2020. te do podnošenja tužbe 10. rujna 2021. postoji obveza na plaćanje uzdržavanja za dijete od strane majke. Tuženica nesporno nije plaćala uzdržavanje za mlt. dijete u navedenom razdoblju na način da bi ocu djeteta davala ili uplaćivala novac za uzdržavanje. Tuženica tvrdi da je djetetu davala novac i da mu je kupovala stvari jer je dijete redovito dolazilo kod nje i bake i djeda, dobivao je novac za rođendane, Božić i Uskrs te mu je ona davala tjedno 200,00 kn do 400,00 kn i dodatno još koliko bi mu trebalo, a odjeća i obuća mu nije niti bila potrebna jer je imao puno odjeće kupljene kod nje, a navedeno potvrđuje svjedokinja KM, teta tužitelja i sestra tuženice, te ističe i da je mjesečno tuženica trošila 200,00 eur na dijete. Tužitelj navedeno osporava te navodi kako od majke nije primio novac na ime uzdržavanje niti mu je ista davala novac kada je dolazio kod nje. Nesporno je da mu majka plaća trošak mobitela cijelo vrijeme. Svjedok JM, otac tužitelja, navodi da mu je poznato da je majka kupila djetetu jaknu za 400,00 EUR do 500,00 EUR, ne zna je li mu davala novac, ali potvrđuje da je dijete donijelo ušteđevinu, naknadno, u iznosu od 1.400,00 EUR te mu je poznato da mu je baka davala 100,00 kn mjesečno.
20. Sud je utvrdio da je u navedenom razdoblju od preseljenja djeteta do podnošenja tužbe dijete odlazilo kod majke i njezinih roditelja u posjetu te sud prihvaća iskaz tuženice i svjedokinje KM u dijelu da je tuženica davala djetetu novac no iz iskaza tuženice i svjedokinje KM proizlazi da se radi o darovima koje je dijete dobivalo u novcu za prigodne blagdane i rođendan i o džeparcu djeteta. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje KM u dijelu da je tuženica djetetu plaćala odjeću, obuću, higijenu, instrukcije, da mu je plaćala frizera obzirom ni sama tuženica navedeno ne tvrdi. Tuženica tvrdi da je djetetu davala 200,00 kn do 400,00 kn tjedno i dodatno koliko mu je bilo potrebno ne navodeći da mu financirala stvari koje navodi svjedokinja KM, sestra tuženice te je stav ovoga suda da je svjedokinja svojim iskazom pokušavala pogodovati tuženici obzirom ima interes da tuženica uspije u sporu. Također sud nije prihvatio iskaz tuženice u dijelu da je tužitelju svaki tjedan davala baš iznose od 200,00 do 400,00 kn obzirom je tužitelj navedeno opovrgnuo, a sud smatra i nelogičnim da bi tuženica toliki novčani iznos davala maloljetnom djetetu da s tim novčanim iznosom slobodno raspolaže i to baš u vrijeme kada je tužitelj u vrlo konfliktnom roditeljskom odnosu nakon što je niz godina živio s majkom odlučio otići živjeti kod oca. Logičnim i životno uvjerljivim u danim okolnostima sud smatra da je tuženica davala novčane iznose tužitelju u iznosima prosječnog džeparca. Također je utvrđeno i da je dijete donijelo kod oca i svoju ušteđevinu koja se smatra djetetovom imovinom i ista se smije koristiti za uzdržavanje djeteta samo u slučaju kada roditelji nemaju dovoljno novčanih sredstva za redovne potrebe djeteta (uzdržavanje djeteta, liječenje ili obrazovanje ), a osnovi čl. 97. st. 3. ObZ. Novčani darovi djetetu prema stavu ovoga suda ne smatraju se uzdržavanjem djeteta. Obveza je tuženice prvo bila platiti uzdržavanje za dijete, a onda eventualno djetetu kupovati određene stvari ili davati novčani dar.
21. U odnosu na razdoblje od preseljenja djeteta do podnošenja tužbe sud je na osnovi odredbe čl. 307 st. 1. i st. 2., čl. 311 i čl. 317. st. 1 ObZ-a iz iskaza tužitelja i svjedoka JM, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit jer su iskazivali životno logično i uvjerljivo, utvrdio da je dijete živjelo s ocem i njegovom partnericom u stanu za koji su plaćali najam 550,00 eur i režije, prehranu oko 700,00 eur mjesečno, za higijenu djeteta 50,00 EUR mjesečno, trošak instrukcija za matematiku dva do tri puta tjedno te za fiziku i engleski po potrebi za što je izdvojio 60,00 EUR tjedno, trošak školskih potrepština, trošak izlaska djeteta 150,00 kn tjedno te trošak odjeće i obuće djeteta oko 150,00 eur mjesečno, kao i troškove teretane, ljetovanja i zimovanja djeteta. Majka mu plaća trošak mobilne tarife.
22. Temeljem odredbe čl. 313 OZ-a utvrđeno je da je tuženica rođena **.**.1971. Po zanimanju je hotelijersko turistički radnik, a radi u leasing društvu. U 2020. je ostvarivala prihod od nesamostalnog rada u iznosu od 113.049,39 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 8.000,00 kn (mjesečno oko 10.087,00 kn),a razdoblju od 2021. godine je ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 113.938,66 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 8.000,00 kn (mjesečno oko 10.161,55 kn). Nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti. Ima trošak kredita od 415,00 eur radi podmirenja dugova iz ranije bračne zajednice s ocem tužitelja. Zdrava je i radno sposobna (bolesti koje ima ne umanjuju njezinu radnu sposobnost) te je obvezna isključivo uzdržavati tužitelja. Ima uobičaje troškove, živi u stanu kod roditelja tako da nema troška najma, ali ima trošak režija (270 do 350 eur), trošak prehrane oko 300,00 eur mjesečno (uključivo i trošak prehrane na poslu) te troškove lijekova 15,00 eur mjesečno, dok značajnije troškove za odjeću i obuću nema.
23. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 39/20, 30/2021) propisano je da mjesečni iznos uzdržavanja za roditelja koji ostvaruje prihod od 10.501,00 kn do 11.500,00 kn u odnosu na mlt. dijete starosti od 13 do 18 godine iznosi 2.310,00 kn/306,59 eur.
24. Sud je temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi utvrdio ukupne mjesečne novčane potrebe djeteta barem u traženom iznosu od 200,00 eur za navedeno razdoblje, a što u konačnici odgovara i iznosu uzdržavanje koji je bio određen ocu tužitelja za plaćanje uzdržavanja djeteta (1.500,00 kn). Naime, samo trošak prehrane djeteta u navedenom razdoblju je iznosio oko 150,00 eur, a za dijete je potrebno platiti i dio režija, odjeću obuću, higijenu, instrukcije i troškove školovanja i izlazaka. Majka je uzevši u obzir njezine prihode i troškove svakodnevnog života u mogućnosti navedeno podmiriti time da joj sud nije u mogućnosti uzeti u obzir trošak kredita koji podmiruje radi dugova iz bračne stečevine iz razloga jer isti se ne odnose na zadovoljenje osnovnih životnih potreba (čl. 313. st.5. ObZ). Sud je uzeo u obzir da je majka u navedenom razdoblju plaćala djetetu tarifu za mobitel kao i da mu je davala prosječan iznos džeparca. Stav je ovoga suda da je obveza tuženice prvenstveno doprinositi za uzdržavanje djeteta u novcu, a da se eventualna kupovina stvari smatra darom koji majka daje djetetu. Traženi iznosi uzdržavanja manji su od iznosa koji su propisani Odlukom o prosječnim potrebama mlt. djeteta te je primjenom čl.311 st. 1. i 2., čl. 313., čl. 309. i čl. 413. ObZ odlučeno kao u izreci pod I. Stoga je osnovan ocijenjen zahtjev za isplatu uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od 9. kolovoza 2020. do 10. rujna 2021 u mjesečnom iznosu od 200,00 eur (za kolovoz 2020. u 148,35 eur obzirom po danu uzdržavanje iznosi 6,45 eur -200eur/31 dan te za rujan 2021. 60,03 eur obzirom po danu uzdržavanje iznosi 6,67 eur -200eur 30dana ). Slijedom navedenoga, a na osnovi čl. 289. st.1. ObZ odlučeno je kao u izreci pod I. U preostalom dijelu za kolovoz 2020. u iznosu od 0,04 eur te za rujan 2021. u iznosu od 19,97 eur tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovnim kao prekomjerno postavljen slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod III.
25. Odredbom čl. 310 st. 1 OZ-a propisno je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a dok je st.2. propisno da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
26. Tužitelj ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate na osnovi čl. 289. st.2. ObZ-a i 29. ZOO-a.
27. Za razdoblje od 10. rujna 2021. do 25. rujna 2022., odnosno do punoljetnosti djeteta, tuženica je obvezna platiti uzdržavanje za dijete na osnovi čl. 288. st.1. ObZ.
28. Sud je na osnovi odredbe čl. 307 st. 1. i st. 2., čl. 311 i čl. 317. st. 1 ObZ-a iz iskaza tužitelja i svjedoka JM, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit jer su iskazivali životno logično i uvjerljivo, utvrdio da je dijete živjelo s ocem i njegovom partnericom u stanu za koji su plaćali najam 550,00 eur i režije, prehranu oko 700,00 eur mjesečno, za higijenu djeteta 50,00 EUR mjesečno, trošak instrukcija za matematiku dva do tri puta tjedno te za fiziku i engleski po potrebi za što je izdvojio 60,00 EUR tjedno, trošak školskih potrepština, trošak izlaska djeteta 150,00 kn tjedno te trošak odjeće i obuće djeteta oko 100,00 do 150,00 eur mjesečno, kao i troškove teretane 25 eur mjesečno, ljetovanja i zimovanja djeteta. Otac mu je platio i trošak maturalne večere oko 120 eur i troškove računala i programa. Majka mu plaća trošak mobilne tarife.
29. Temeljem odredbe čl. 313 OZ-a utvrđeno je da je tuženica u 2021. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 113.938,66 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 8.000,00 kn (mjesečno oko 10.161,55 kn), a u 2022. ostvarila je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 123.670,49 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 12.500,00 kn (mjesečno oko 11.347,54 kn). Nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti. Ima trošak kredita od 415,00 eur radi podmirenja dugova iz ranije bračne zajednice s ocem tužitelja. Zdrava je i radno sposobna (bolesti koje ima ne umanjuju njezinu radnu sposobnost) te je obvezna isključivo uzdržavati tužitelja. Ima uobičaje troškove, živi u stanu kod roditelja tako da nema troška najma , ali ima trošak režija (270 do 350 eur), trošak prehrane oko 300,00 eur mjesečno (uključivo i trošak prehrane na poslu) te troškove lijekova 15,00 eur mjesečno, dok značajnije troškove za odjeću i obuću nema.
30. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 30/2021 i 37/22) propisano je da mjesečni iznos uzdržavanja za roditelja koji ostvaruje prihod od 10.501,00 kn do 11.500,00 kn u odnosu na mlt. dijete starosti od 13 do 18 godine iznosi 2.310,00 kn/306,59 eur.
31. Sud je temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi utvrdio ukupne mjesečne novčane potrebe djeteta barem u traženom iznosu od 240,00 eur za navedeno razdoblje. Naime, samo trošak prehrane djeteta u navedenom razdoblju je iznosio oko 150,00 eur, a za dijete je potrebno platiti i dio režija, odjeću obuću, higijenu, instrukcije i troškove školovanja i izlazaka, tretane. Majka je uzevši u obzir njezine prihode i troškove svakodnevnog života u mogućnosti navedeno podmiriti time da joj sud nije u mogućnosti uzeti u obzir trošak kredita koji podmiruje radi dugova iz bračne stečevine iz razloga jer isti se ne odnose na zadovoljenje osnovnih životnih potreba (čl. 313. st.5. ObZ). Sud je uzeo u obzir da je majka u navedenom razdoblju plaćala djetetu tarifu za mobitel kao i da mu je davala prosječan iznos džeparca. Stav je ovoga suda da je obveza tuženice prvenstveno doprinositi za uzdržavanje djeteta u novcu, a da se eventualna kupovina stvari smatra darom koji majka daje djetetu te se džeparac i eventualna kupovina stvari ne može smatrati uzdržavanjem djeteta jer nije učinjena u dogovoru s ocem, a obveza je tuženice isključivo u novcu doprinosit za djetetovo uzdržavanje. Traženi iznosi uzdržavanja manji su od iznosa koji su propisani Odlukom o prosječnim potrebama mlt. djeteta te je primjenom čl.311 st. 1. i 2., čl. 313., čl. 309. i čl. 413. ObZ odlučeno kao u izreci pod II. Slijedom navedenoga, sud je ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja s osnove uzdržavanja djeteta u mjesečnom iznosu od 240,00 eur za razdoblje od 1. listopada 2021. do 25. rujna 2022., a za rujan 2021. u iznosu od 160,00 eur ( 240 eur/30 dana iznosi 8 eur po danu te za 21 dan uzdržavanje iznosi 168,00 eur).
32. Odredbom čl. 310 st. 1 OZ-a propisno je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a dok je st.2. propisno da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja
33. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a.
34. Za razdoblje od 25. rujna 2022., od kada je tužitelj postao punoljetan, uzdržavanje je regulirano odredbom čl. 290. ObZ. Tako je čl. 290. st.1. ObZ propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, a dok je st. 2 propisano da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina. Odredbom čl. 316. st.2. ObZ propisano je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Stoga je obveza i tuženice i oca djeteta uzdržavati dijete (tako i presuda VSRH poslovni broj Rev-593/24-2)
35. U odnosu na prigovor tuženice da tužitelj ne ostvaruje pravo na uzdržavanje jer ne ispunjava redovito svoje studentske obveze sud je utvrdio da je tužitelj postao punoljetan za vrijeme četvrtog razreda srednje škole (25. rujna 2022.) te da je Prometni fakultet upisao u rujnu 2023. u akademskoj godini 2023/24, da je do 25. ožujka 2025. položio 4 ispita i vježbe i to engleski jezik I , II i III te tjelesni i osnove prometnog inženjerstva. Iz iskaza svjedoka JM utvrđeno je da tužitelj ne polaže ispite radi neozbiljnog pristupa prema fakultetu i radi novog društva. Obveza je punoljetnog djeteta odgovorno i redovito ispunjavati svoje fakultetske obveze. Naime, očekuje se od punoljetnog djeteta koje se i dalje redovno školuje da svoje obveze redovito i uredno ispunjava, što znači da polazi predavanja, vježbe i seminare, da polaže kolokvije i ispite te jedino u tom slučaju isti ima pravo na uzdržavanje od strane svojih roditelja. Da bi ostvario pravo na uzdržavanje, punoljetno dijete mora biti odgovorno i ozbiljno i u odnosu na obvezu redovnog i urednog ispunjavanja svojih studentskih obveza i prema roditeljima koji ga uzdržavaju (tako i odluka VSRH poslovni broj Rev-834/21).
36. Pitanje ispunjava li dijete svoju obvezu redovno i uredno ocjenjuje se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja pri čemu treba uzeti primjerice u obzir dužinu školovanja, učestalost ispunjavanja obveza iz školovanja, intenzitet i broj obveza koje konkretno školovanje nosi, broj preostalih obveza koje su djetetu prestale da bi se školovanje dovršilo, te učestalost i razloge eventualnog ponavljanja školske godine (tako i presuda VSRH poslovni broj Rev-507/23).
37. U konkretnom slučaju tužitelj je upisao u akademskoj godini 2023/2024 koja je započela 1. listopada 2023. (čl. 70. st.1. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti NN 119/22) prvu godinu prijediplomskog studija (koji traje tri godine),te je u prvoj godini koja završava 30. rujna 2024. ostvario 10 ECST bodova, dok je na dan 25. ožujka 2025. ostvario 11 ECST bodova. Iz dostavljenog pregleda ispita utvrđeno je da je položen dana 5. travnja 2025. i ispit Vizualne informacije u prometu. Da bi student upisao novu godinu potrebno je ostvarit 48 ECST bodova prema Odluci o uvjetima za upis fakulteta u drugu godinu sveučilišnih prijediplomskih studija po novim studijskim programima koji se izvode od akademske godine 2023./2024 (javno dostupni podaci objavljeni na internetskoj stranici Fakulteta). Iz dostavljenih potvrda Fakulteta utvrđeno je da je tužitelj prvu godinu 2023/2024 upisao kao redovan student te je 2024/2025 ponovno upisao prvu godinu uz plaćanje. Iz potvrde od 6. lipnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj ispunio obvezu prisustvovanja nastavi i stekao je pravo izlaziti na ispite. Iz iskaza svjedoka JM sud je utvrdio da na strani tužitelja nisu postojali opravdani razlozi radi kojih nije mogao uredno polagati ispite već iste nije položio radi neozbiljnog pristupa fakultetu i zbog društva. Stav je ovoga suda da tužitelj ne ispunjava svoje obveze redovno i uredno već je prema ispunjenju fakultetskih obveza neodgovoran kao što je neodgovoran i prema roditeljima koji bi ga trebali uzdržavati. Navedeno iz razloga jer je tužitelj u prvoj godini studija položio isključivo engleski jezik, koji nije stručni ispit, i osnove prometnog inženjerstva (ukupno 3 ispita te je položio vježbe iz tjelesnog) dok drugih 8 ispita nije položio, a u ponovljenoj prvoj godini do zaključenja glavne rasprave 7. listopada 2025. dokazao je da je položio jedan ispit iz engleskog jezika te jedan ispit Vizualne informacije u prometu (dakle ukupno 2 ispita). Na tužitelju je teret dokaza da uredno ispunjava svoje fakultetske obveze primjenom čl 219. st.1. ZPP, što isti nije dokazao, niti je dokazivao da bi položio neke druge ispite osim one koji su naprijed navedeni. Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj u dvije godine studiranja položio 3 ispita iz engleskog jezika, te daljnja 2 stručna ispita (osnove prometnog inženjerstva i vizualne informacije u prometu), da nema opravdanog razloga što druge ispite nije položio, već naprotiv njegov otac iskazuje da ih nije položio radi neozbiljnog pristupa fakultetu i radi društva stav je ovoga suda da takvim postupanjem tužitelj neodgovorno postupa prema svojim roditeljima, pa tako i tuženici koja bi ga imala obvezu uzdržavati te da neuredno ispunjava svoje fakultetske obveze slijedom čega isti ne ostvaruje pravo na uzdržavanje od strane tuženice i to za razdoblje od 1. listopada 2024. godine pa nadalje. Navedeno iz razloga jer je tužitelj uredno ispunio svoje školske obveze u razdoblju od 25. rujna 2022. godine do upisa na fakultet 1. listopada 2023. te je obveza tuženice uzdržavati ga za vrijeme studiranja na prvoj godini dok se ne utvrdi ispunjava li tužitelj uredno ispunjava svoje fakultetske obveze. S tim je u svezi i odredba čl. 290. st.2. ObZ kojom je propisana obveza uzdržavanja djeteta koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, pa su ga roditelji dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina. Stoga je stav ovoga suda da je protekom prve godine studiranja utvrđeno da tužitelj neuredno ispunjava svoje fakultetske obveze (obzirom je pokazao neozbiljan pristup fakultetskom obrazovanju), a tijekom koje godine bi ga roditelji bili dužni uzdržavati i primjenom čl. 290. st.2. ObZ, te je obveza roditelja uzdržavati ga do 1. listopada 2024.
38. U odnosu na navedeno razdoblje sud je utvrdio potrebe djeteta na osnovi čl. 307 st. 1. i st. 2., čl. 311 i čl. 317. st. 1 ObZ-a iz iskaza tužitelja i svjedoka JM. Iz navedenih iskaza sud je utvrdio da tužitelj i dalje živi kod oca koji plaća režije (350 do 400 eur) i hranu u iznosu od oko 700,00 EUR mjesečno, a od uvođenja EUR troši oko 1.000,00 EUR mjesečno za kućanstvo od troje ljudi, da mu otac plaća trošak odjeće i obuće 150,00 eur mjesečno, higijenu 50 eur mjesečno, trošak instrukcija 60,00 eur tjedno. Trošak prehrane u menzi 10,00 eur dnevno, za izlaske u srednjoj školi i džeparac 150,00 kn tjedno, a sada 50,00 EUR tjedno, a dodatno mu plaća trošak izlazaka po vikendu 50,00 EUR do 60,00 EUR, te gotovo svake srijede ide u kino što košta 15,00 EUR, plaća mu trošak teretane 25,00 eur mjesečno. Otac mu plaća troškove ljetovanja i zimovanja, platio mu je autoškolu i snosi troškove vozila koje dijete koristi te mu je kupio i informatičku opremu. Iz navedenoga sud utvrđuje da su potrebe djeteta 700,00 eur mjesečno uzevši u obzir i potrebe za povremenim instrukcijama te sud ne prihvaća iskaz tužitelja i svjedoka da se navedene instrukcije plaćaju svaki tjedan obzirom je tužitelj uspio položiti samo jedan stručni ispit u svakoj akademskoj godini te nije logično niti uvjerljivo da bi imao tako često instrukcije, a da ne bi uspio položiti više ispita.
39. Temeljem odredbe čl. 313 OZ-a utvrđeno je da je tuženica u 2022. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 123.670,49 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 12.500,00 kn (mjesečno oko 11.347,54 kn), u razdoblju 2023. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 18.094,41 EUR te neoporezivi primitak u iznosu od 2.455,39 EUR (mjesečno oko 1.712,48 eur), u razdoblju od 2024. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 19.757,49 EUR te neoporezivi primitak u iznosu od 3.020,00 EUR (mjesečno oko 1.898,12 eur). Nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti. Ima trošak kredita od 415,00 eur radi podmirenja dugova iz ranije bračne zajednice s ocem tužitelja. Zdrava je i radno sposobna (bolesti koje ima ne umanjuju njezinu radnu sposobnost) te je obvezna isključivo uzdržavati tužitelja. Ima uobičaje troškove, živi u stanu kod roditelja tako da nema troška najma , ali ima trošak režija (270 do 350 eur), trošak prehrane oko 300,00 eur mjesečno (uključivo i trošak prehrane na poslu) te troškove lijekova 15,00 eur mjesečno, dok značajnije troškove za odjeću i obuću nema.
40. Temeljem odredbe čl. 313. ObZ sud je iz iskaza svjedoka JM, oca tužitelja, utvrdio njegove materijalne mogućnosti. Utvrđeno je da je isti rođen **.**.1972., da je ugostitelj po zanimanju. Isti je zaposlen, radi dva posla, nema obvezu uzdržavanja drugih osoba osim djeteta. Prihod mu iznosi 1.500,00 EUR mjesečno, a prihod njegove supruge je oko 2.000,00 EUR mjesečno te ni u čemu ne oskudijevaju. Od srpnja 2020. godine do siječnja 2021. godine bili su u najmu stana za koji su plaćali 550,00 EUR mjesečno radi toga što im je stan trebao biti obnovljen zbog oštećenja od potresa.
41 U konkretnom slučaju otac je taj koji plaća tužitelju trošak stanovanja i navedeno mu je potrebno uzeti u obzir. Roditelji su sličnih materijalnih prilika, oboje su zaposleni i imaju obvezu uzdržavanja isključivo tužitelja. Stoga, a uzevši u obzir potrebe djeteta u navedenom razdoblju stav je ovoga suda da je tuženica u mogućnosti doprinositi traženi mjesečni iznos od 240,00 eur mjesečno za uzdržavanje tužitelja. Naime, tuženica bi bila u obvezi snositi i veći iznos za uzdržavanje punoljetnog djeteta uzevši u obzir sve potrebe djeteta, te je u navedenom dijelu sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u granicama postavljenog zahtjeva i na osnovi čl. 290. st.1. u svezi s čl. 311. i čl. 313 te čl. 316. st.2. ObZ je odlučeno kao u izreci pod II.
42. Tužbeni zahtjev za uzdržavanje tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2024. pa nadalje je ocijenjen neosnovanim iz razloga kako je to naprijed navedeno te je odlučeno kao u izreci pod III.
43. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a.
44. Uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, odnosno da je tužitelj uspio u dijelu zahtjeva zaključno s 1. listopada 2024., dok u daljnjem zahtjevu od 1. listopada 2024. nije uspio, stav je ovoga suda da su ispunjeni uvjeti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka te je na osnovi čl. 366. st.1. ObZ odlučeno kao u izreci pod IV.
U Zagrebu, 20. studenog 2025.
Sutkinja:
Ana Merlin Božičković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po punomoćniku
tuženik