Poslovni broj: K-607/2025-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nataše Balog kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĆ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12., u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO-569/2016 od 8. srpnja 2016., s izmjenama od 4. lipnja 2021., 8. rujna 2021., 8. veljače 2022. i 22. listopada 2025., nakon održane javne rasprave 20. studenog 2025. u prisutnosti savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu HĆ, optuženika osobna i braniteljice Vesne Škare Ožbold, odvjetnice iz Zagreba, dana 24. studenog 2025. objavio je, a 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog protiv optuženog EĆ od 16. studenog 2016.

II. Na temelju članka 455. ZKP/08

Optuženi EĆ, sin Ž i H rođ. E, rođen **.**.1947. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sveučilišni profesor, u mirovini, s mirovinom od 2.200,00 eura, vlasnik stana na adresi prebivališta veličine 100 m2, vlasnik stana u [adresa] na adresi AĆ [adresa], veličine od oko 100 m2, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje djece, pismen, sa visokom stručnom spremom, vojsku služio u JNA 1970./1971. u Karlovcu, časnik za vezu u Domovinskom ratu, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, na slobodi,

k r i v  j e

što je

10. prosinca 2015. oko 15:30 sati, u Zagrebu, Šalata 11, upravljajući osobnim automobilom marke „Renault Scenic 1.5“, registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući prilaznim kolnikom Medicinskog fakulteta u smjeru jugozapada te dolaskom za oko 50 metara južnije od zgrade restorana Medicinskog fakulteta u Zagrebu u smjeru jugozapada, olako smatrajući da do štetne posljedice neće doći, protivno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15), propustio prilagoditi brzinu kretanja vozila gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, zbog čega je pneumatikom prednjeg desnog kotača odostraga s vanjske strane zahvatio lijevo stopalo NĆ koja se kretala s desne strane i ispred vozila, približno u istom smjeru, uslijed čega je NĆ zadobila otok i krvni podljev vanjske strane lijevog stopala te višeiverni prijelom prednjeg dijela lijeve petne kosti, koje povrede su teške naravi,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11 .

III. Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 optuženi EĆ osuđuje se na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom EĆ se izriče

UVJETNA OSUDA

a izrečena kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi EĆ se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, i to za provedeno sudskomedicinsko vještačenje u iznosu od 443,29 eura (četiristo četrdeset i tri eura i dvadeset i devet centi), za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 1.872,10 eura (tisuću osamsto sedamdeset i dva eura i deset centi) i u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv optuženog ŽĆ zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, počinjenog na štetu NĆ.

1.1. Presudom ovoga suda posl.br. K-1150/2016-2 od 16. studenog 2016. izdan je kazneni nalog protiv optuženika, protiv koje je optuženik izjavio prigovor, slijedom navedenog presuda s kaznenim nalogom je stavljana izvan snage te je odlučeno kao u točki I. presude.

1.2. Ovlašteni tužitelj je u više navrata mijenjao optužni akt, pa tako 4. lipnja 2021., 8. rujna 2021., 8. veljače 2022. i 22. listopada 2025.,

2. Pozvan na raspravi da se očituju o tome kakav stav zauzima prema optužbi i njenim izmjenama, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani je materijalna dokumentacija, i to: izvješće I. postaje prometne policije Zagreb, skica mjesta događaja (list 3-4 spisa), bolnička prijava KBC Zagreb na ime NĆ (list 5 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša od 3. srpnja 2016. (list 30-33 spisa), medicinska dokumentacija na ime oštećene NĆ od 14. travnja 2017. (list 66-79 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera od 19. svibnja 2019. (list 81-82 spisa), zapisnik o rekonstrukciji od 22. rujna 2017. (list 93-95 spisa) dopuna nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 5. veljače 2019. (list 97-98 spisa), očitovanje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša (list 129 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Ivašića od 12. listopada 2020. (list 141-148), nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća (list 249-257). Pregledan je fotografski elaborat (list 8-11 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 215-216 spisa) i prekršajne evidencije za optuženika (list 213-214 spisa).

3.1. Uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka (oštećene) NĆ od 31. ožujka 2017. (list 61-62 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša (list 62 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Mayera sa zapisnika od 7. srpnja 2017. (list 88-89 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića sa zapisnika od 26. svibnja 2021. (list 158-159 spisa) te je dopunski ispitana u svojstvu svjedoka NĆ, zatim su ispitan dopunski na raspravi i vještak Davor Mayer te vještak Srećko Hlišć.

4. Optuženik, u svojoj obrani iz iznesenoj na kraju dokaznog postupka je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane dane na zapisnik od 8. veljače 2022. (list 179-180 spisa) te je nadodao je još prilikom inkriminiranog događaja odmah sačinio vlastiti zapis i u tom zapisu je precijenio brzinu kojom je upravljao vozilom, jer sva daljnja vještačenja, dakle njih tri, su davale procjenu zaustavnog puta dužeg od one situacije koja je bila realna. Naime, koristeći se jednadžbama vještaci nisu na potpuno točan način utvrdili sam udes, odnosno, ako bi se koristila takva jednadžba, brzina kojom se kretao, bila je nešto oko 7 km/h, a ne 10-15 km/h kako je to procijenjeno, pa bi u stvari realna situacija bila ova što je spomenuo da bi brzina bila 7 km/h. Naime, on je ujedno i bio profesor i predavao istu tu materiju profesorima koji su ispitivali ove vještake, otuda mu je sve to poznato.

4.1. U obrani na zapisniku od 8. veljače 2022. optuženik je naveo da ostaje kod svoje obrane dane na zapisnik 7. srpnja 2017., te dodao da se udes dogodio na Šalati, na prolazu koji služi isključivo za parkiranje, pri čemu je, tražeći mjesto za parkiranje vozio vrlo, vrlo sporo i to uz rub kolnika na način da je obišao jednog ili dva pješaka, a potom kada je prošao oštećenu, u jednom trenutku osjetio bočni udar i zaustavio svoje vozilo nakon 1 ili 1,5 metara vožnje. Odmah je izišao iz vozila i s desne strane u visini između jednih i drugih vrata zatekao oštećenu. Odmah po pristupu oštećenoj ista ga pitala: "Jeste li mi trubili?". Vidjevši da je ozlijeđena, odmah je pokušao nazvati hitnu pomoć zajedno s prolaznikom, koji je vjerojatno bio student, jer se obraćao na engleskom jeziku. U tom trenutku nailazi profesorica A koja je liječnica i koja je pogledala ozljedu oštećene te je ona i predložila da bi bilo najuputnije oštećenu odvesti na liječnički pregled, tako da je oštećenu sjeo u svoje vozilo, a prije toga pokupio njezine papire koji su bili rasuti po tlu. U vožnji do bolnice oštećena je razgovarala pretpostavlja s nekim od svojih ukućana i potom i spomenula da je imala slušalice na ušima. Nakon dolaska na Rebro zadržao se oko dva sata čekajući da vidi kakvo će biti zdravstveno stanje oštećene, a potom otišao doma i u nastavku vremena ostao u kontaktu petnaestak dana sa suprugom oštećene. O tijeku ovih događanja napravio je zabilješku i iz iste vidi da je razgovarao s policajcem o ovoj nezgodi i da je isti 28. prosinca izvršio pregled njegovog vozila. Nadalje, optuženik je naveo da se optužnica u prvom redu temelji na prometnom vještačenju, koje je provedeno u ovom postupku i za koje, obzirom da se radi o njegovoj struci, za vještačenje vještaka Ereša može samo navesti da je izuzetno nekompetentno napravljeno, a potom i novo vještačenje iz razloga što su jedan i drugi napravili bitnu manjkavost u opisu ove prometne nezgode, ignorirajući njegove i navode oštećene tako da proizlazi da su i jedno i drugo iznosili krivi tijek događaja, a to je rezultiralo vještačenjem u kojem vještaci utvrđuju zaustavni put od preko 3 metra, što je po njegovu mišljenju potpuno nerealno, jer je u trenutku kada započinje radnju upravljanja vozilom već imao nogu, ne na papučici gasa, nego na kočnici, tako da je zaustavni put vozila iznosio između 1 i 1,5 metara. Vještak navodi da je vozilo u trenutku kontakta s oštećenom bilo u ukošenom položaju, što je neprihvatljivo, obzirom da je vozio prema naprijed i to s namjerom da vozilo parkiram zadnjim krajem odnosno vožnjom unazad pa je stoga jasno za zaključiti da je jedina mogućnost nastanka ove prometne nezgode činjenica da je oštećena kritične zgode hodala kolnikom dosta dekoncentrirano, vjerojatno gledajući papire i pritom sa slušalicama na ušima, tako da je oštećena kad je već prošao s blatobranom naglo zakoračila u lijevo i time došla sa nogom u položaj da je zahvati pneumatik. Nadalje navodi da začuđuje utvrđenje vještaka da se bočni desni senzori nisu aktivirali i to uz obrazloženje da se aktiviraju najčešće uz nekakvu vremensku odgodu što je neprihvatljivo obrazloženje, jer takvo vozilo nitko ne bi kupio, a kritične zgode nije došlo do uključivanja senzora na desnoj strani vozila, a njegovo je iskustvo da su senzori na vozilu uvijek radili kako treba. Što se tiče navoda iz nalaza i mišljenja o tragu na vozilu, on se otklanja samom činjenicom da vozilo nije pregledano od strane niti policije, niti bilo koga drugoga, ubrzo nakon nezgode, nego je to policijski službenik napravio dvadesetak dana kasnije, što svakako, s obzirom na vremenske prilike, isključuje postojanje bilo kakvog traga prašine, kako to vještak navodi. Optužnica je vrlo općenita i samom činjenicom da ga se tereti za nekorištenje zvučnog signala, što s obzirom na mjesto i vrijeme prometne nezgode, odnosno na taj dio Šalate i nije prostor na kojem bi svaki vozač pri kontaktu s pješakom trebao koristiti trubu. Ne može točno precizirati, no misli da je kolnik dovoljno širok za nesmetano odvijanje prometa u slučaju da vozač ili vozači upravljaju uz krajnji lijevi rub tog kolnika, a pješaci se kreću desno uz parkirana vozila, tako da između jednih i drugih ostaje sasvim dovoljno prostora od nekakvih 1,5 metara, jer je kolnik na tom dijelu širine oko 1,5 metar, a na desnoj strani je ograničen utoliko što se nalaze parkirana vozila, pri čemu je taj dio na Šalati predviđen isključivo za parkirana vozila i završava na način da se ne može dalje voziti, jer se dolazi do stuba.

4.2. Na raspravi 7. srpnja 2017. optuženik je u obrani naveo da se predmetnog dana vozio u prostoru koji se nalazio oko medicinskog fakulteta, a radi se o prometnici koja ide od medicinskog fakulteta prema Šalati. Vozio je brzinom od 10 do 15 km/h, a ova je prometnica gdje se desne strane nalaze parkirana vozila, a uz ta parkirana vozila hodaju pješaci, što je bilo i u ovom konkretnome slučaju. On je na udaljenosti od oko 10 do 15 metara ispred automobila uočio jedno prazno parkirno mjesto te se namjeravao tu parkirati, no na način kako to i inače čini, da dođem ispred parkirnoga mjesta, a onda se istom uparkiram vožnjom unatrag. U jednom trenutku je osjetio udar u svoj automobil, odmah je prikočio i pogledao kroz suvozačko staklo i vidio kako je jedna ženska osoba pala na tlo. Odmah se ovdje zaustavio, izašao iz automobila, te vidio nju na tlu, kraj suvozačkih vrata, a on je vidio da je ona tu prethodno hodala no ona je vjerojatno učinila neki nagli pokret ulijevo, i to upravo tu otprilike u toj visini, jer da se to desilo kod pneumatika, on bi prije pneumatika čuo signal na autu koji mu signalizira približavanje nekom čvrstom objektu. Ona je bila na tlu i odmah je pristupio jedan muškarac koji je govorio engleski, on je gospođu pitao da li je uredu na što je ona odgovorila da ima bolove i da ju pustimo još malo da dođe k sebi. Tada je, slučajno došla i prof. A s kojom se zapravo i trebao naći, a kako je ona liječnik malo je u tom smislu sa oštećenom porazgovarala, te je i ona predložila da je najbolje da oštećena ode na hitnu na Rebro. Oštećena ga je pitala da li joj je trubio, na što sam joj ja odgovorio da nije, a kako je ona iz auta zvala nekoga od svojih bližnjih da ih obavijesti o nezgodi, čuo je da je ona govorila da je imala slušalice, što optuženik nije vidio. Odvezao ju je na hitnu na Rebro te bio uz nju sat, sat i pol dok je ona bila na pregledu i obavljala pretrage te je nakon toga došao i njezin suprug, tako da je ostao još daljnjih otprilike pola sata nakon čega su mu oni rekli da nema potrebe da ja više ovdje ostaje, tako da se s njima pozdravio, s time da je s oštećeničinim suprugom razmijenio brojeve mobitela, čuo se s njim istu večer, a kasnije su još u više navrata razmjenjivali SMS poruke. Zamijetio je ovo slobodno parking mjesto, koje je moglo biti otprilike 10 metara ispred moga vozila, te je zadržavao smjer kretanja, jer se namjeravao uparkirati kako je rekao u rikverc i u ovom trenutku nije bilo nikakvoga razloga što ja tim vozilom skrećem u desno to tim više što je i ispred oštećenice bilo pješaka, konkretno ovaj muškarac koji mu je pomogao da ju posjedne u auto. Oštećenu je prvi puta ugledao kao i druge pješake koji su hodali uz parkirana vozila, i mogao ju je vidjeti sve dok mu je ona bila u vidokrugu, izgubio ju je iz vida onda kada je neposredno prolazio uz nju. Ono što ja smatra da se dogodilo, jer je nedvojbeno oštećena ozlijeđena, je ono da je ona upravo u trenutku kada je prolazio uz nju, ona učinila neki manevar ulijevo, a da je tome tako njemu dodatno potvrđuje i njezino pitanje da li joj je trubio. Žao što se sve to skupa dogodilo, od prvoga trenutka, oštećenu dok su bili zajedno na hitnoj djelomično i upoznao gdje su razgovarali, ona je bila zabrinuta kako će sve organizirati, obzirom da ima malo dijete.

5. Nije sporno da je 10. prosinca 2015. oko 15:30 sati u Zagrebu, na Šalati kod broja 11, na prilaznom kolniku Medicinskog fakulteta došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali optuženik, kao vozač osobnog automobila marke "Renault Scenic 1.5", registarske oznake [registarska oznaka] te svjedokinja AĆ kao pješakinja. Također je nesporno da je optuženik kritične zgode upravljao svojim vozilom u smjeru jugozapada te da je do nezgode došlo nakon 50 metara južnije od zgrade restorana Medicinskog fakulteta. Nije sporno da je NĆ u prometnoj nesreći zadobila otok i krvni podljev vanjske strane lijevog stopala te višeiverni prijelom prednjeg dijela lijeve petne kosti, koje povrede su teške naravi i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

6. Međutim, spornim se ukazuje, je li optuženik postupio suprotno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno nije prilagodio brzinu kretanja i stanju na cesti te je li upravo navedena činjenica imala za posljedicu izazivanje prometne nesreće i ozljede na NĆ.

7. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti sud je pročitao iskaz, a potom i dopunski ispitao svjedokinju NĆ, pročitano nalaze i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonka Ivašića, Nevena Ereša, Srećka Hlišća te Davora Mayera, a potom i dopunski ispitao vještake Nevena Ereša, Srećka Hlišća te Davora Mayera te pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju.

8. Na temelju analize svakog nabrojenog provedenog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu svezu i povezujući ih s obranom optuženika, ovaj sud je utvrdio da je optuženi EĆ inkriminiranog dana 10. prosinca 2015. na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11 te ga je za isto kazneno djelo oglasio krivim.

8.1. Svjedokinja NĆ u bitnom je navela da se predmetnog dana kretala iz pravca Medicinskog fakulteta prema teniskim igralištima te da je hodala neposredno uz parkirana vozila s desne strane kolnika bliže vozilima, nego sredini kolnika, nije imala slušalice na ušima te je u jednom trenutku osjetila udarac u lijevu nogu od čega je pala na parkirano vozilo, a potom između dva parkirana vozila. Doktor joj je rekao da je vjerojatno kotač automobila prešao preko noge i da je zato dobila takvu ozljedu, a vozilo kojim je upravljao optuženik je odmah stalo te ju je optuženik pitao kako je, na što je ona vjerojatno od adrenalina rekla da je sve u redu i htjela nastaviti dalje, no kad se pridigla osjetila je jaku bol u nozi i nije mogla niti stajati pa je rekla optuženiku da je toliko boli da će čekati hitnu, na što je on rekao da će je odvesti svojim automobilom, pri čemu je optuženik prije toga kratko razgovarao s jednom profesoricom. Pregledom na Rebru konstatirali su da ima ozljede te je dobila gips, a utvrđeno je da ima napuknutu petu. Optuženik ju je zvao sutradan, a potom se nisu čuli. Potom je navela da je kritične zgode čula nailazak vozila, no da nije zastajkivala, niti se okretala, nego je hodala uz parkirana vozila te je svako vozilo koje je nailazilo imalo dovoljno mjesta da prođe pored nje. Nadalje je navela da prilikom hoda nije skretala, niti se naginjala, znala je točno kuda ide, da hoda po cesti i da bi drugačijim kretanjem uz automobile sebe izlagala opasnosti, pri čemu nije vidjela vozilo iza sebe, nego samo sjetila udarac u lijevu nogu od čega je pala na desnu stranu, a prilikom hoda nije razgovarala na mobitel.

8.1.1. Dopunski ispitana, svjedokinja je navela da se ja kretala uz parkirane automobile i u jednom trenutku je osjetila udarac automobilom od strane optuženika, od kojeg udarca je pala na tlo, s time da se nije mogla točno očitovati, je li taj udarac u jednu i koju nogu ili od obje noge. Od šoka nije znala što se dogodilo, samo je znala da ju je udario automobil. Ozljeda je bila na lijevoj nozi, u području pete. Najviše joj je stradala upravo peta lijeve noge.

8.2. Iz izvješća I. postaje prometne policije Zagreb te skica mjesta događaja (list 3- 4 spisa) proizlazi da je I. postaja prometne policije Zagreb postupala povodom prometne nesreće koja se dogodila 10. prosinca 2015. u15:00 sati u Zagrebu, prilazni kolnik Medicinskog fakulteta Zagreb, što proizlazi i iz zapisnik o rekonstrukciji od 22. rujna 2017. (list 93-95 spisa) te uvida u fotoelaborat, iz kojeg proizlazi na fotografijama broj 1. i 2. jasno da taj prilazni kolnik služi isključivo za promet vozila lijevim dijelom i parkiranje na desnom dijelu tog prilaznog kolnika. Na tom dijelu kolnika nema ocrtane pješačke staze niti je na tom dijelu kolnika predviđeno kretanje pješaka makar se čak i na fotografijama vidi da taj dio kolnika pješaci koriste za kretanje iako se i s lijeve i s desne strane ovog prilaznog kolnika nalaze staze namijenjene isključivo za kretanje pješaka što je dijelom i vidljivo na fotografijama iz fotoelaborata.

8.3. Iz nalaza i mišljenja dr. Davora Mayera proizlazi da je oštećena NĆ kritične zgode zadobila otok i krvni podljev vanjske strane lijevog stopala te višeiverni prijelom prednjeg dijela lijeve petne kosti koje ozljede čine jednu cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem tupe mehaničke sile na lijevo stopalo u vidu prignječenja stopala. Nadalje vještak na temelju dokumentacije utvrđuje da su se oštećenica i vozilo optuženika kretali približno u istom smjeru te je u nesreći ostvaren kontakt između lijevog stopala oštećenice i pneumatika desnog kotača vozila u pokretnu tako da se radilo o djelomičnom pregaženju lijevog stopala nakon kojega je oštećenica izgubila ravnotežu i pala na tlo, a u trenutku kontakta bila je leđima okrenuta vozilu koje se kretalo niskom brzinom kakva je i brzina od 10-15 km/h. Nadalje vještak utvrđuje da je za zahvaćanje (vanjske strane) lijevog stopala oštećenice prednjim desnim kotačem vozila bilo potrebno da putanja oštećenice i vozila uoči kontakta budu ukošene u odnosu jedne na drugu i da se ovakav odnos putanja mogao postići usmjeravanjem prednjeg kotača vozila u desno (pa bi time prednji, vodeći dio prednjeg desnog kotača izišao izvan gabarita vozila) ili promjenom smjera kretanja pješakinje skretanjem u lijevo. Iz bolničke prijave KBC Zagreb na ime NĆ (list 5 spisa) te medicinska dokumentacija na ime oštećene NĆ od 14. travnja 2017. (list 66-79 spisa), konstatirane su ozljede koje je imenovana zadobila u prometnoj nesreći, a koju kvalifikaciju je odredio vještak u svome nalazu.

8.3.1. Na raspravi 7. srpnja 2017. vještak je naveo kako je u kontakt s vozilom optuženika došlo lijevo stopalo oštećenice i to u području vanjske strane istog (bočna strana, više straga). Oštećenica je zadobila jedno ozljedu u području lijevog stopala koja potječe od kontakta s pneumatikom kotača vozila, dok drugih ozljeda, koje bi bile posljedice kontakta s vozilom, nije nađeno. Nisu uočene ozljede na natkoljenici oštećene. Dvije su moguće varijante kretanja vozila i oštećenice potrebne da tijelo i vozilo dođu u kontakt koji je uzrokovao ozljedu. Dakle, radilo se o tome da su nakon usporenog kretanja vozila i oštećenice (kretanje u približno istom smjeru) u nekom trenutku putanje njihovih kretanja bile ukrižane do čega je moglo doći ili na način da je vozilo skrenulo udesno i time presjeklo putanju pravocrtnog kretanja oštećenice ili u drugoj varijanti da je oštećenica skrenula u nekom trenutku ulijevo i time presjekla putanju pravocrtnog kretanja vozila. Sa sudskomedicinskog gledišta ne može se decidirano reći koja se od ovih dviju varijanti odigrala. Međutim, uslijed odsutnost tragova na vozilu koji bi potjecali od kontakta s vozilom, prva varijanta je izglednija od druge. Ukoliko bi se oštećenica započela kretati ulijevo u odnosu na dotadašnju putanju (druga varijanta), tada na njezinoj nozi ne bi nužno nastale neke druge ozljede u području lijevog stopala.

8.3.2. Na raspravi 23. srpnja 2025. vještak je ostao pri svom nalazu, a na poseban upit braniteljice je li ozljeda na oštećenoj mogla nastati dok se ona kretala pravocrtno, odnosno je li takav nastanak ozlijede povezan sa činjenicom da bi optuženik skrenuo ulijevo, vještak je naveo da na isto pitanje se očitovao prilikom iskazivanja na raspravi 7. srpnja 2017. kao i u pisanom nalazu i u mišljenju pa sažeto ponavlja kako je ozljeda mogla nastati na način da se oštećenica kretala pravocrtno, a da je vozilo bilo u skretanju udesno pri čemu bi se njihove putanje međusobno presjekle. Nadalje, ukazuje da je upravo ovu varijantu pravocrtnog kretanja označio kao vjerojatniju, u odnosu na varijantu skretanja oštećenice ulijevo. Na desnom boku vozila mogli bi biti tragovi da je oštećenica skrenula ulijevo, međutim, prema stanju spisa mišljenja je da se oštećenica kretala pravocrtno, a da je optuženik vozilom skrenuo udesno. Dodatno pojašnjava da u slučaju pravocrtnog kretanja oštećenice, dakle bez promjene smjera, manje je izgledno da bi njezino lijevo stopalo bilo zahvaćeno pneumatikom desnog prednjeg kotača već bi u tom slučaju došlo do kontakta prednjim krajnje desnim djelom vozila, na kojem nisu nađeni tragovi takvog kontakta. Okolnost naknadnog pregleda vozila može utjecati na vidljivost tragova. Pri ovakvoj dinamici naleta nije za očekivati oštećenja, već prvenstveno tragove, primjerice brisotine. Ovakve brisotine mogle bi se u razdoblju do provođenja očevida ukloniti. Sudsko medicinski vještak u pravilu, u suradnji sa prometnim vještakom, analizira aspekte prometne nesreće i donosi svoj sud o načinu njezina odvijanja sa sudsko medicinskog gledišta, koji se onda usklađuje s prometnim aspektom.

8.4. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo Nevena Ereša (list 30-33) proizlazi da je vozilo optuženika nevjerojatnije svojim prednjim desnim, više bočnim dijelom naletjelo na oštećenicu, koja se neposredno prije naleta kretala u istome smjeru kao i vozilo optuženika. Mjesto naleta, moglo se nalaziti na desnoj strani kolnika udaljeno od parkiranih vozila s desne strane za oko 1 metar. Brzina kretanja vozila optuženika neposredno prije i u trenutku naleta tehnički je mogla iznositi 10 do 15 km/h. Pri svome kretanju, oštećenica nije mijenjala smjer kretanja. Optuženik je na ravnom i preglednom kolniku na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti oštećenicu kako se kreće ispred njega desnom stranom kolnika uz parkirana vozila, pa je pravovremenim kočenjem mogao izbjeći nalet na oštećenicu. U dopuni nalaza (list 97-98) vještak je naveo da se neposredno prije i u trenutku naleta oštećenica kretala u istome smjeru kao i vozilo optuženika, pri čemu oštećenica nije mijenjala smjer kretanja, pa zato nije niti odlučno gdje se nalazilo mjesto naleta na dužini i širini kolnika, pa je vještak ostao kod zaključka da je optuženik mogao uočiti oštećenicu i da je pravovremenim kočenjem mogao izbjeći nalet na oštećenicu.

8.4.1. Na raspravi 31. ožujka 2017. vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće sa sigurnošću zaključivati gdje se točno nalazilo mjesto naleta kako po širini tako i po dužini kolnika. Naknadnim pregledom vozila optuženika od strane policije nisu utvrđena nikakva oštećenja, niti brisotine, pa stoga u tehničkom smislu nije moguće sa sigurnošću zaključivati koji dijelovi vozila optuženika su bili u kontaktu s tijelom oštećenice tijekom ove prometne nesreće. Nakon što mu je predočena fotografija F 4 fotoelaborata policije, vještak je naveo da se na istoj mogu uočiti nekakvi uzdužni tragovi na desnoj bočnoj strani prednjeg branika vozila optuženika, pri čemu ne može odgovoriti da li su isti posljedica naleta na oštećenicu. Obzirom na iskaz oštećenice, u tehničkom smislu, je bilo realno za očekivati da je do naleta došlo s prednjim desnim više bočnim dijelom vozila optuženika. Na navedeno ukazuju smjerovi kretanja oba sudionika prije naleta, kao i kasnije iskazani smjer odbačaja oštećenice nakon naleta. Širina kolnika na mjestu nesreće je iznosila 5 metara, pri čemu nacrtana parkirana vozila zauzimaju širinu kolnika od oko 2 metra, tako da je raspoloživa širina kolnika iznosila oko 3 metra. Ova širina kolnika, obzirom na vrstu vozila optuženika, tehnički dopušta mogućnost prolaska vozila optuženika s lijeve bočne strane oštećenice u slučaju kada se oštećenica kreće uz parkirana vozila s njezine desne strane. Ukratko mogu pojasniti da pješak zauzima neku prosječnu širinu od oko 0,6 metara a vozilo zajedno sa bočnim ogledalima oko 2 metra, što u svom zbroju daje vrijednost koja je manja od 3 metra pa je stoga i obilaženje oštećenice u konkretnom slučaju bilo tehnički moguće. Nemam nikakvih elemenata da bi mogao zaključivati o smjerovima i brzinama kretanja oba sudionika neposredno prije i u trenutku samog naleta. Ne može isključiti mogućnosti niti da su se sudionici kretali na način da je vozilo optuženika išlo približno ravno, a oštećenica ukoso prema vozilu optuženika. Zaustavni put iznos oko 3,3 metra.

8.5. Vještak za analize prometnih nezgoda, tehniku i procjenu motornih vozila Zvonko Ivašić je u svome nalazu i mišljenju (list 141-148) te u dopuni istoga na zapisniku od 26. svibnja 2021. godine u bitnom utvrđuje da je u svom nalazu i mišljenju analizirao način kretanja vozila okrivljenika i oštećenice u odnosu na rubove kolnika prema pokazivanju okrivljenog i oštećene na rekonstrukciji nesreće tako da zaključuje da su se neposredno prije trenutka nesreće i vozilo i oštećenica kretali praktički paralelno vozilo uz lijevi rub, a oštećenica 0,5 metara u lijevo od zamišljenog desnog ruba kolnika odnosno parkirališnog prostora. Ovaj navod vještaka je u cijelosti suglasan sa obranom okrivljenika kao i iskazom same oštećene. Potom vještaka u nalazu u bitnom utvrđuje da bi zakretanje prednjih kotača vozila okrivljenika udesno imalo za posljedicu skretanje prednjeg dijela vozila u desno te bi u trenutku kontakta sa oštećenicom vozilo okrivljenika bilo u fazi skretanja u desno, uslijed čega bi nakon djelomičnog pregaženja lijevog stopala oštećenice morao uslijediti nalet desne bočne strane vozila okrivljenika u predjelu prednjeg desnog blatobrana i desnih vrata na oštećenicu što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, obzirom na utvrđeno stanje vozila okrivljenika nakon nesreće. Vještak utvrđuje da prema tome u trenutku nesreće vozilo okrivljenika nije moglo imati prednji desni kotač zaokrenut udesno tj. nije moglo biti u fazi skretanja u desno pa je očito da je do nesreće došlo skretanjem oštećenice u lijevo, iskorakom lijeve noge ispred prednjeg desnog kotača vozila okrivljenika pri čemu na mjestu nesreće nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali na mjesto nesreće gledano u uzdužnom smislu kolnika pri čemu vještak utvrđuje da se vozilo okrivljenika u trenutku prelaska preko lijevog stopala oštećenice kretalo brzinom od 9,9 km/h. Nadalje vještak utvrđuje da je okrivljeni reagirao kočenjem prije mjesta nesreće na razmaku od 2,8 metara što je vremenski iznosilo za oko 0,8 sekundi i u položaju oštećenice na oko 1,1 metar prije mjesta nesreće u trenutku kad je oštećenica vidljivo skretala u lijevo te da ista nije počela skretati u lijevo u trenutku nailaska vozila okrivljenika do nesreće ne bi došlo.

8.6. Stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet Srećko Hlišć u svome pisanom nalazu i mišljenju (list 249-257) naveo je da je optuženik upravljao osobnim vozilom voznim dijelom parkirnih mjesta s desne strane suženog prilaza kolnika Medicinskog fakulteta, dok se desno ispred njega pored parkiranih vozila kretala oštećena pješakinja, koja se pred sustizanje izmakla ulijevo, zbog čega je došlo do djelomičnog pregaženja lijevog stopala oštećenice pneumatikom prednjeg lijevog kotača osobnog vozila. Vozni dio kolnika je sužen na 3 metra, u odnosu na ukupnu širinu osobnog vozila s retrovizorima od oko 2 m, a kako za pješake nema posebnih površina za kretanje, tako se ne može ostvariti veći sigurnosni razmak od pješaka, bilo da se isti kreću ususret ili u istom smjeru (kao što je to oštećenica) koja zato nije mogla pratiti kretanje vozila. Optuženik se prije nesreće mogao kretati brzinom od oko 10 km/h, a oštećenica hodom oko 5 km/h, pri čemu se osobno vozilo moglo kretati desnim bokom na oko 1 m od parkirnih mjesta, a oštećenica na oko 0,5 m. Da je zbog takve prometne situacije optuženik u prilasku upozorio oštećenicu zvučnim signalom na svoj nailazak, prije nego što će se razmak smanjiti ispod onog na kojem svoju brzinu može smanjiti na onu oštećenice, a to je 1,5 m iza leđa oštećenice, te sačekao da se ista osvrne prema njemu i čak se možebitno pomakne prema parkiranim vozilima, kako bi se ostvario veći sigurnosni razmak, jer se prema pokazivanju osobno vozilo kretalo u blizini lijevog ruba kolnika, bili bi ispunjen i sigurnosni uvjeti za obilaženje oštećenice, a ako se oštećenica ne bi osvrnula niti pomakom bliže parkiranim vozilima pokazala da je svjesna postojanja vozila iza sebe, onda bi optuženik morao svoju brzinu uskladiti s brzinom oštećenice i tako ju slijediti pa da do nesreće ne dođe, ovo pogotovo zato što se ionako uskoro namjeravao parkirati s desne strane iza mjesta nesreće, pa ga oštećenica u bitnome nije ometala. Do nesreće ne bi došlo da se oštećenica nije počela izmicati ulijevo dok joj je s leđa dolazilo osobno vozilo optuženika. Trenutak kada se moglo jasno i nedvojbeno fizički opaziti da se oštećenica u kretanju prema naprijed izmiče ulijevo prema putanji desnog boka osobnog vozila optuženika, odnosno udaljava od parkiranih vozila s desne strane, nije moguće pouzdano utvrditi, pa tako niti utvrditi najveću brzinu kojom bi se nesreća kočenjem optuženika mogla izbjeći a ispod one od oko 10 km/h kakvom se prema iskazu optuženik mogao kretati. U svakom slučaju, do nesreće ne bi moglo doći, da je optuženik pratio oštećenicu ukorak, dakle brzinom od oko 5 km/h.

8.6.1. Na raspravi u dopunskom nalazu 22. listopada 2025. vještak je naveo da je dinamika nastanka nesreće utvrđena isključivo temeljem iskaza optuženika i oštećenice u smislu smjera njihovog kretanja, a naletni je položaj utvrđen s obzirom na sudsko medicinsko vještačenje. Pri tome je kod izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir iskaz optuženika o njegovoj brzini kretanja, kao i da je nakon čujnog udara zakočio i stao, s time da je oštećenica tada bila pokraj suvozačkih vrata. Ovakav odnos mjesta gaženja lijevog stopala prednjim desnim kotačem osobnog vozila i zatjecanje oštećenice nakon kontakta pored suvozačkih vrata, uz područje iskazane brzine, ukazivalo bi na okolnost da se optuženik, prilikom kretanja osobnim vozilom po lijevoj strani kolnika bliže rubu kretao brzinom koja je bliže minimalno iskazanoj brzini, dakle, bliže onih 10 km/h. Pri tome, izračun zaustavnog puta pri toj i takvoj brzini iznosi oko 2,5 metra. Tih 2,5 metara dijeli se na dio puta kojeg osobno vozilo prelazi tijekom vremena reagiranja kočenjem i vremena porasta usporenja radne kočnice, s time da bi u konkretnom slučaju taj putio iznosi 2,2 metra, a samo fizičko zaustavljanje vozila bi bilo 0,3 metra. Tehničkim putem nije moguće utvrditi kada je optuženik reagirao kočenjem, odnosno da li je to bilo neposredno prije, u trenutku ili nakon pregaženja stopala oštećenice. Zaustavni put je, dakle povezan s iskazanom brzinom uz ograničenje, ako se uzme u obzir iskaz optuženika, da je oštećenica nakon nesreće bila pored prednjih desnih vrata osobnog vozila, jer se vrata nalaze u odnosu na prednji desni kotač udaljena oko 1,6 metara, pri čemu treba uzeti u obzir da bi zbog istosmjernog kretanja pješakinja trebala pasti u smjeru u kojem se zaustavljalo osobno vozilo, dakle, prsnim djelom tijela prema naprijed, uz eventualnu rotaciju kada je izgubila ravnotežu. Ako povežemo sve ove elemente koje je optuženik iskazivao i pokazivao, realno je za zaključiti da je njegova brzina mogla iznositi oko 10ak km/h pa čak i nešto manje, ali svakako više od brzine pješakinje, budući da ju je morao dostići. Kada to imamo u vidu, praktično je svejedno kojom se brzinom optuženik kretao, jer se radi o malim brzinama reda veličine trčanja ljudi u odnosu na hod, pa da li je ta brzina iznosila 7,8 ili 10 km/h ne mijenja stanje. Jedino što bi se smanjenjem brzine osobnog vozila promijenilo je uzdužna udaljenost osobnog vozila u odnosu na pješakinju, odnosno oštećenicu, dok ju je osobno vozilo sustizalo s leđa. U svim slučajevima oštećenica bi se u kretanju pored parkiranih vozila sebi s desne strane u nekom trenutku primaknuti putanji osobnog vozila optuženika. Za ovakav slučaj smanjenog bočnog razmaka i relativno malog prolaza koji ostaje pješacima za kretanje kolnikom pored kojeg nema posebnih površina za kretanje pješaka, kao što je to već napisao u nalazu i mišljenu, uputno je ili svoju brzinu prilagoditi dinamici kretanja pješaka, ili na neki način, pogodno je zvučnim signalom, privući pažnju pješaku i pričekati da se isti izmakne.

9. Na temelju analize svih izvedenih personalnih dokaza, nalaza i mišljenja vještaka te materijalne dokumentacije te povezujući iste s obranom optuženika ovaj sud je, na nedvojben način utvrdio, da je optuženik inkriminiranog dana 10. prosinca 2015. oko 15:30 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim vozilom "Renault Senic 1.5" registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] postupao protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, preglednosti i gustoći prometa i time olako držeći da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u cestovnom prometu, prešao pneumatikom prednjeg desnog kotača preko lijevog stopala NĆ koja se kretala desno ispred automobila optuženika pored parkiranih vozila, uslijed kojeg naleta je imenovana zadobila teške tjelesne ozljede u vidu otoka i krvnog podljeva vanjske strane lijevog stopala te višeiverni prijelom prednjeg dijela lijeve petne kosti, čime je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.

10. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje NĆ, navedeni iskaz je logičan, životan, u skladu s materijalnom dokumentacijom. Naime, imenovana je navela da je hodala neposredno uz parkirana vozila s desne strane kolnika bliže vozilima, nego sredini kolnika, nije imala slušalice na ušima te je u jednom trenutku osjetila udarac u lijevu nogu od čega je pala na parkirano vozilo, a potom između dva parkirana vozila. Potom je navela da je kritične zgode čula nailazak vozila, no da nije zastajkivala, niti se okretala, nego je hodala uz parkirana vozila te je svako vozilo koje je nailazilo imalo dovoljno mjesta da prođe pored nje. Nadalje je navela da prilikom hoda nije skretala, niti se naginjala, znala je točno kuda ide, da hoda po cesti i da bi drugačijim kretanjem uz automobile sebe izlagala opasnosti, pri čemu nije vidjela vozilo iza sebe, nego samo sjetila udarac u lijevu nogu od čega je pala na desnu stranu, a prilikom hoda nije razgovarala na mobitel. Navedeni iskaz je potkrijepljen materijalom dokumentacijom u vidu medicinske dokumentacije za istu, gdje je navedeno vrijeme nastanaka ozljede i konstatirane su ozljede koje je zadobila tom prilikom. Također, sudskomedicinski vještak dr. Mayer je potvrdio da su ozljede svjedokinje u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom, a navedene ozljede u sudskomedicinskom smislu predstavljaju teške tjelesne ozljede. Ujedno, vještak je naveo da su se svjedokinja i vozilo optuženika kretali usporedno, a da su nakon usporednog kretanja vozila i svjedokinje (kretanje u približno istom smjeru) u nekom trenutku putanje njihovih kretanja bile ukrižane. Nalaz sudskomedicinskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, logičan i u skladu s pravilima struke, isti je dan koncizno, stručno i u skladu je s materijalnom dokumentacijom, koju je sud pročitao. Nadalje, iskaz svjedokinje u suglasnosti je i s nalazom vještaka za cestovni i zračni promet Srećka Hlišća, o načinu kretanja svjedokinje i automobila optuženika, kao i činjenice uočavanja iste u prometu. Ujedno, odgovornost optuženika i njegov doprinos u počinjenju kaznenog djela, vještak je u svome nalazu pronašao u dijelu da je optuženik u prilasku upozorio oštećenicu zvučnim signalom na svoj nailazak, prije nego što će se razmak smanjiti ispod onog na kojem svoju brzinu može smanjiti na onu oštećenice, a to je 1,5 m iza leđa oštećenice, te sačekao da se ista osvrne prema njemu i čak se možebitno pomakne prema parkiranim vozilima, kako bi se ostvario veći sigurnosni razmak, jer se prema pokazivanju osobno vozilo kretalo u blizini lijevog ruba kolnika, bili bi ispunjen i sigurnosni uvjeti za obilaženje oštećenice, a ako se oštećenica ne bi osvrnula, niti pomakom bliže parkiranim vozilima pokazala da je svjesna postojanja vozila iza sebe, onda bi optuženik morao svoju brzinu uskladiti s brzinom oštećenice i tako ju slijediti pa da do nesreće ne dođe, ovo pogotovo zato što se ionako uskoro namjeravao parkirati s desne strane iza mjesta nesreće, pa ga oštećenica u bitnome nije ometala. U svakom slučaju, do nesreće ne bi moglo doći, da je optuženik pratio oštećenicu ukorak, dakle brzinom od oko 5 km/h, dakle jedino što bi se smanjenjem brzine osobnog vozila promijenilo je uzdužna udaljenost osobnog vozila u odnosu na pješakinju tj. oštećenicu dok ju je osobno vozilo sustizalo s leđa. U svim slučajevima oštećenica bi se u kretanju pored parkiranih vozila sebi s desne strane u nekom trenutku primaknuti putanji osobnog vozila optuženika. Takov stajalište je također sud prihvatio kao logično, životno i vjerodostojno. Naime, u okolnostima kada na kolniku kojim se kreće NĆ (obzirom da na istome ne postoji i nogostup za sigurno kretanje pješaka, što je vidljivo i iz fotoelaborata mjesta nastanka nesreće), prilazi optuženik automobilom i istu uočava (obzirom da i sam u obrani navodi da je svjedokinju uočio), po mišljenju ovoga suda, optuženik nije upotrijebio onu količinu pozornosti koju bi svaki prosječni vozač, posebice njegovog dugogodišnjeg vozačkog iskustva, trebao upotrijebiti i nije prilagodio brzinu kretanja svoga vozila stanju na kolniku, već se kretao više od 5 km/h (koja brzina bi bila dostatna da do nesreće ne dođe, kako je to konstatirano i vještačkim nalazom vještaka Hlišća), na koji način je optuženik postupio suprotno odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10.1. Na opisani je način optuženik, upravljajući osobnim vozilom, postupio protivno blanketnim odredbama članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle kao vozač nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, preglednosti i gustoći prometa, već je morao je upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo prije naleta na NĆ, istu propustiti da prođe prije nego li je on krenuo s radnjom parkiranja, a što je za posljedicu imalo nalet na pješakinju NĆ, uslijed kojeg udarca je ista pala na tlo i zadobila teške tjelesne ozljede.

10.2. Na opisani je način optuženik, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, čime su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.

10.3. Prilikom učina kaznenog djela optuženik je postupao s oblikom krivnje koji se naziva svjesni nehaj. Naime, optuženik je bio svjestan da svojom vožnjom koju nije prilagodio stanju na cesti, može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti, može ugroziti druge sudionike u prometu, no lakomisleno je smatrao da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.

10.4. Svijest o protupravnosti, kao ni ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, nije dovedena u pitanje.

10.5. Slijedom izloženog, ovaj sud smatra kako su opisanim ponašanjem optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano po članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11 upravo kako mu je stavljeno na teret u izreci presude, pa je proglašen kriv i osuđen po zakonu.

11. Obrana optuženika je samo djelomično prihvaćena kao vjerodostojna i u skladu s analiziranim dokazima, pa je tako prihvaćen dio obrane optuženika u kojem je isti naveo mjesto i vrijeme inkriminiranog događaja, obzirom je isto nesporno utvrđeno i materijalnom dokumentacijom, kao i da se kretao sporno kolnikom (obzirom je brzina do 10 km/h zaista malena brzina), kao i da je uočio oštećenu da se kreće kolnikom. Također, prihvaćen je dio obrane da je uočio oštećenu na tlu, da je ponudio zvanje hitne pomoći i da je oštećenoj priskočila u pomoć i jedna žensaka osoba, obzirom da o tome iskazuje i sama svjedokinja NĆ u iskazu. Prihvaćen je dio obrane da nisu mogli biti uočeni tragovi (brisotine) na autu, obzirom je proveden očevid više dana kasnije od nezgode, jer je životno i logično da uslijed vremenskih prilika i proteka vremena ti tragovi se zaista mogu uništiti, odnosno nestati.

11.1. U preostalom dijelu, obranu optuženika sud je cijenio kao nevjerodostojnu, u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, obzirom je ista nelogična, neživotna, u suprotnosti s iskazom svjedokinje NĆ, provedenim čak tri prometna vještačenja i suprotno sudskomedicinskom vještačenju u dijelu dinamike nastanka ozljede. Dakle, nije prihvaćena obrana optuženika u dijelu kojem je imenovani konstatirao da se kretao brzinom od oko 7 km/h, pa i manje, naime, u sva tri provedena vještačka nalaza, vještaci su naveli da se isti kretao brzinom od oko 10 km/h, također i vještak Hlišć je naveo u svome nalazu da je jedina brzina kojom se optuženik trebao kretati, da ne bi naletio na oštećenicu, onda do 5 km/h, a kojom se optuženik zasigurno nije kretao. Nije prihvaćen niti dio obrane u kojem isti je okarakterizirao nalaze vještaka Ereša i Ivašića kao nekompetentne u dijelu određivanja brzine njegova kretanja i zaustavnog puta, obzirom je sud u navedenom dijelu zaista prihvatio navedene nalaze kao objektivne i u skladu s pravilima struke. Nije prihvaćen niti dio obrane da nije došlo do sraza njegovog automobila i oštećenice u ukošenom položaju, obzirom da sva tri prometna vještaka navode da je došlo do navedenog sraza na taj način, pa čak i sudskomedicinski vještak potvrđuje, obzirom na ozljede oštećenice. Također, nije prihvaćen dio obrane da je oštećenica, prilikom kretanja kolnikom, djelovala dekoncentrirano i da je vjerojatno gledala u papire i imala slušalice, obzirom da je svjedokinja NĆ decidirano u više navrata tijekom svoja dva iskaza navela da je čula vozilo iza sebe, da se kretala desnom stranom i mislila da će je vozilo zaobići, te da nije imala slušalice.

12. Iskaz svjedokinje NĆ sud je prihvatio u cijelosti, isti je životan, vjerodostojan i u skladu s materijalom dokumentacijom, te prethodno iscrpno analiziran pod točkom 10. obrazloženja presude.

13. U odnosu na provedena vještačenja, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. Mayera, naime isti je dan sukladno pravilima struke, objektivno i u skladu je s iskazom svjedokinje NĆ, ali i materijalom dokumentacijom, vještak je konstatirao da ozljede koje je svjedokinja NĆ zadobila u prometnoj nesreći jesu u sudskomedicinskom smislu teške tjelesne ozljede, stranke nisu niti stavljale primjedbe na isto, dok nastanak istih je u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom.

14. U odnosu na provedena čak tri prometna vještačenja, sud je prihvatio kao vjerodostojna, u skladu s pravilima struke, obzirom su dana stručno i objektivno i međusobno se podudaraju u bitnim činjenicama, nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša i vještaka Srećka Hlišća, pa tako oba vještaka su konstatirala da je optuženik naletio desnim bočnim dijelom prednjeg dijela vozila na oštećenicu, da se kretao brzinom od oko 10-15 km/h te da je optuženik na ravnom i preglednom kolniku na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti oštećenicu kako se kreće ispred njega desnom stranom kolnika uz parkirana vozila, pa je pravovremenim kočenjem mogao izbjeći nalet na oštećenicu. Oba vještaka su konstatirala da je širina kolnika na mjestu nesreće je iznosila 5 metara, pri čemu nacrtana parkirana vozila zauzimaju širinu kolnika od oko 2 metra, tako da je raspoloživa širina kolnika iznosila oko 3 metra. Ova širina kolnika, obzirom na vrstu vozila optuženika, tehnički dopušta mogućnost prolaska vozila optuženika s lijeve bočne strane oštećenice u slučaju kada se oštećenica kreće uz parkirana vozila s njezine desne strane, te su također naveli da je zbog takve prometne situacije optuženik u prilasku upozorio oštećenicu zvučnim signalom na svoj nailazak, prije nego što će se razmak smanjiti ispod onog na kojem svoju brzinu može smanjiti na onu oštećenice, a to je 1,5 m iza leđa oštećenice, te sačekao da se ista osvrne prema njemu i čak se možebitno pomakne prema parkiranim vozilima, kako bi se ostvario veći sigurnosni razmak, jer se prema pokazivanju osobno vozilo kretalo u blizini lijevog ruba kolnika, bili bi ispunjen i sigurnosni uvjeti za obilaženje oštećenice, a ako se oštećenica ne bi osvrnula niti pomakom bliže parkiranim vozilima pokazala da je svjesna postojanja vozila iza sebe, onda bi optuženik morao svoju brzinu uskladiti s brzinom oštećenice i tako ju slijediti pa da do nesreće ne dođe, ovo pogotovo zato što se ionako uskoro namjeravao parkirati s desne strane iza mjesta nesreće, pa ga oštećenica u bitnome nije ometala. Ujedno, vještak Hlišć je u svojoj dopuni nalaza naveo da je isti izrađen po obrani optuženika, iskazu svjedokinje NĆ, ali i u skladu s a sudskomedicinskim vještačenjem o dinamici nastanka ozljede, pa tako da ovakav odnos mjesta gaženja lijevog stopala prednjim desnim kotačem osobnog vozila i zatjecanje oštećenice nakon kontakta pored suvozačkih vrata, uz područje iskazane brzine, ukazivalo bi na okolnost da se optuženik, prilikom kretanja osobnim vozilom po lijevoj strani kolnika bliže rubu kretao brzinom koja je bliže minimalno iskazanoj brzini, dakle, bliže onih 10 km/h, a ako se povežu svi ovi elementi koje je optuženik iskazivao i pokazivao, realno je za zaključiti da je njegova brzina mogla iznositi oko 10ak km/h pa čak i nešto manje, ali svakako više od brzine pješakinje, budući da ju je morao dostići. U tom smislu praktično je svejedno kojom se brzinom optuženik kretao, jer se radi o malim brzinama reda veličine trčanja ljudi u odnosu na hod, pa da li je ta brzina iznosila 7,8 ili 10 km/h ne mijenja stanje. Jedino što bi se smanjenjem brzine osobnog vozila promijenilo je uzdužna udaljenost osobnog vozila u odnosu na pješakinju tj. oštećenicu dok ju je osobno vozilo sustizalo s leđa. U svim slučajevima oštećenica bi se u kretanju pored parkiranih vozila sebi s desne strane u nekom trenutku primaknuti putanji osobnog vozila optuženika. Navedeni zaključak, gotovo je istovjetan zaključku vještaka Ereša, ali takva utvrđena je prihvatio i ovaj sud, kao logična i životna. Ujedno, i vještak Ivašić je svome nalazu je također konstatirao da je brzina kretanja automobila optuženika bila 9,9 km/h, dakle približno brzinama kako su ostali vještaci naveli i da su se u trenutku naleta, oštećenika i optuženik kretali usporedno. S druge strane, kako je tijekom dokaznog postupka vještak Ivašić, preminuo, sud nije mogao dopunski ispitati vještaka radi otklanjanja razlika u nalazu vještaka Ereša i njegova nalaza, slijedom navedenog je provedeno novo vještačenje po vještaku Hlišću. Po stajalištu ovoga suda, eventualno izmicanje oštećenice ulijevo (iako ona ne navodi da je do toga došlo, kao niti vještak Mayer i vještak Ereš, koji nisu mogli potvrditi sa sigurnošću, ali naveli da je navedeno više vjerojatno), za ovaj sud ne predstavlja izuzimanje kaznene odgovornosti optuženika, obzirom su prometni vještaci Ereš i Hlišć potvrdili da je optuženik uočio i mogao uočiti oštećenicu dok se kretala kolnikom te da je isti trebao prilagoditi svoju brzinu stanju na kolniku, smanjiti na 5km/h na brzinu kretanja oštećenice, i na taj način izbjeći nastanak prometne sreće i ozljeđivanje iste.

15. Preostala materijalna dokumentacija, pročitana tijekom dokaznog postupka, također je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna, obzirom bilo čime nije dovedena u sumnju, niti su stranke imale prigovara na istu.

16. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenilo sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja, prijašnji život optuženika te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

16.1. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjena je dosadašnja neosuđivanost za kaznena djela i prekršaje, koje okolnosti ukazuju na to da se predmetno kazneno djelo može promatrati kao slučajan događaj u životu i ponašanju optuženika, no ne i kao pravilo njegovog ponašanja. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjeno je njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela obzirom da je nakon predmetne nesreće odvezao oštećenicu u bolnicu, kao i njegovu starosnu dob (osoba s navršenih 78 godina života).

16.2. Otegotnom okolnošću optuženika cijenjena je činjenica njegove nekritičnosti u počinjenju kaznenog djela.

17. Za kazneno djelo iz članka 227. stavak 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine. Uzimajući u obzir način počinjenja kaznenog djela i okolnosti pod kojima je optuženik počinio kazneno djelo, te naprijed iznijete olakotne okolnosti i otegotnu okolnost, kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, način počinjenja djela te prijašnji život optuženika i nastupjele posljedice kod oštećenika, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovog kaznenog djela, ovaj sud je zaključilo da će upravo kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela, te utjecati kako na optuženika, tako i na druge da usklade svoje ponašanje posebice s prometnim propisima i da ne čine kaznena djela. Međutim, cijeneći olakotne okolnosti utvrđene kod optuženika, posebice raniju neosuđivanost za kaznena djela i prekršaje te njegovo ponašanje prema oštećenici, ovaj sud je zaključilo da i bez izvršenja kazne zatvora optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je izrečena uvjetna osuda prema kojoj se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti, ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo. Duljina roka provjeravanja odmjerena je uzimajući u obzir posljedicu prometne nesreće, u vidu stradavanja oštećenice, pa je s obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, ocjena suda da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno u konkretnom slučaju odrediti ovakav dulji rok provjeravanja. Ocjena je suda da će već i sama uvjetna osuda, dakle kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja se kazna neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini drugo kazneno djelo, utjecati u dostatnoj mjeri na optuženika da se ubuduće u prometu ponaša poštujući u potpunosti sve prometne propise, kao i da će kazna utjecati i na sve potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama.

20. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženiku, koji je oglašen krivim, naloženo je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 2.815,39 eura, a koji se trošak odnosi na trošak prometnog vještačenja, sudskomedicinskog vještačenja i paušalni iznos, visina kojeg je određena uzimajući u obzir duljinu trajanja i složenost ovog postupka te je ocjena ovog suda da će on moći podmiriti ovakav trošak bez opasnosti po uzdržavanje sebe i svoje obitelji, obzirom je riječ o osobi s mirovinom od 2.200,00 eura. Trošak kaznenog postupka optuženik je dužan naknaditi u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sudac:

Tibor Kovačić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-504/2020;

2. Optuženi EĆ;

3. Braniteljica odvjetnica Vesna Škare-Ožbold;

4. U spis.