Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-646/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov-Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u ZOU Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnicima iz Buzeta, protiv tuženice OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marijani Jerković, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-206/2021-37 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-206/2021-37 od 17. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz [adresa] pod posl. brojem OU- 169/2020 dana 28.07.2020. godine, sklopljen između SČ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelj prava doživotnog uzdržavanja i tuženice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] uspostaviti ranije zemljišno knjižnog stanja kakvo je prethodilo upisima izvršenim temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenom kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz [adresa] pod posl. brojem OU- 169/2020 dana 28.07.2020. godine, sklopljenom između SČ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelj prava doživotnog uzdržavanja i tuženice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja na nekretninama označenim kao: • [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], • k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], • k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina],

Republika • k.č. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], • [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] • [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], • [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] u 240/1440 dijela • k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo pok. SČ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka, u iznosu od 7.659,77 eur/57.712,50 kuna1 sa zateznim kamatama koje na ukupan iznos troškova parničnog postupka teku počev od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV/ Tužena se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da tijekom postupka nije dokazano da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na inzistiranje tuženice odnosno da je tuženica bila svjesna lošeg zdravstvenog stanja oca i činjenice da neće dugo živjeti. Navodi da je vodila brigu o ocu duže od 20 godina, s tim da su živjeli u zajedničkom kućanstvu od rođenja i oduvijek se o njemu starala. Navodi da je živjela sa ocem cijeli život i brinula se o njemu, a ona osobno je vodila brigu o majci koja je umrla 7 godina ranije te su otac i majka željeli da upravo ona naslijedi cjelokupnu imovinu te inzistirali na zaključenju ugovora. Navodi da je pokojni SČ bio vlasnik poljoprivrednog gospodarstva, a u obavljanju radova mu je pomagala tuženica i njezin sin M koji je sa djedom učio sve o poljoprivredi, pa je i to bio jedan od razloga zbog kojih je otac želio ostaviti tuženici sve nekretnine, znajući da će ona nastaviti raditi na njima. Tužiteljica se udala sa 20 godina i otišla živjeti u [adresa] i dolazila je sporadično dva do tri puta godišnje. Zbog svega navedenog tuženica smatra da nije postupala nemoralno. Navodi da je ocu karcinom dijagnosticiran u studenom 2019., o kojoj dijagnozi je obavijestio kćerku ali se ponašao kao da ne vjeruje te je nastavio raditi, odbio je liječenje. Navodi da otac od studenog 2019. do hospitalizacije bavio se poljoprivrednim radovima, nosio je teret, vozio auto što je u postupku i dokazano ne samo iskazom tuženice već i iskazom svjedoka FČ i tužiteljice. Navodi da je otac bio u uredu javnog bilježnika, nije postojala nikakva sumnja na njegovu sposobnost jer je ugovor sastavljen i pročitan, rastumačen nakon što se s primateljem uzdržavanja razgovaralo što je potvrdila javnobilježnička prisjednica MČA. Ukazuje na iskaz svjedoka FČ te iskaz tužiteljice iz kojih proizlazi da nikada do incidenta u kupaonici nije primijetila da bi otac imao psihičkih problema, kao da mu se taj dan nešto prelomilo u glavi. Tuženica tvrdi da je otac bio potpuno priseban i nepromijenjenog ponašanja do 29 srpnja 2020. kada je se zatvorio u kupaonicu iz koje nije htio izaći, hospitaliziran je u KBC Rijeka te je istog dana i otpušten, od tada nadalje nikad se nije vratio na staro. Navodi da sada pokojni SČ nikad nije bolovao od psihičkih poremećaja a prvi nalaz od 29 srpnja 2020. ukazuje na probleme sa stanjem svijesti. Navodi da nije bio psihijatrijski pacijent već onkološki, kod takvih pacijenata se radi o psihoorganskom poremećaju čiji uzrok može biti infektivne, maligne, metaboličke bolesti, traume i slično. Kad je riječ o poremećaju svijesti kod takvih pacijenata nema pravila odnosno ne može se otkloniti mogućnost da je osoba jednog dana zdrava, a drugog dana dođe do pogoršanja psihičkog stanja. Navodi da ne postoji niti jedan nalaz koji bi govorio da je pokojni SČ dan ranije tj. 28. srpnja 2020. nije bio svjestan. U prilog tome govore i iskazi svjedoka FČ i MČA iz kojih proizlazi da nisu uočili bilo kakve elemente koji bi ukazivali na njegovu nesposobnost za rasuđivanje. Navodi da se nalaz vještaka temelji na podacima koje sama tuženica davala liječnicima iz kojih proizlazi da je sama tuženica 1. kolovoza 2020. kod psihijatra navela da se otac zna izgubiti, a kad ga pokušava korigirati u usmjeriti, on se zna naljutiti isto kao što je u KBC Rijeka liječniku davanjem anamneze rekla da je otac unatrag par dana dezorijentiran, na trenutke agresivan i nepredvidljivog ponašanja, a što je prilikom saslušanja navela da je lagala kako bi otac što prije bio obrađen. Navodi da obiteljski liječnik nije imao nikakva saznanja o zdravstvenom stanju, prepisivao je lijekove za smirenje, a što nisu lijekovi koji bi se pripisivali dezorijentiranoj osobi.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na snošenje parničnog troška tuženici uz daljnji trošak žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pokojnog DČ kao primatelj uzdržavanja i OČ kao davateljice uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Miodragu Jurkoviću pod brojem OU-169/2020-1 dana 28. srpnja 2020.

9. I u ovoj fazi postupka je sporno je li SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ( 28. srpnja 2020.) mogao shvatiti značenje navedenog ugovora i je li tuženica znala da se SČ nalazi u teškom zdravstvenom stanju, tako da nije bilo neizvjesnosti u sklapanju ugovora.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između SČ i tuženice **.**.2020. i da je pokojni SČ umro **.**.2020.,

-da je FČ saslušan kao svjedok u bitnom iskazao da je SČ govorio da će "pustiti" sve OČ zato jer ona gledala i mamu i njega, a što je bilo prije tri godine, da je također govorio da bi neke parcele volio i trebao ostaviti MČ i to parcele gdje imaju mlin, da mu je poznato da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju ali ne zna detalje, da zna da je napravljen prije 15tak dana prije smrti i da je SČ bio svjestan, međutim iskaz ovog svjedoka sud je ocijenio kao nevjerodostojan jer je svjedok za vrijeme svog iskaza govorio o okolnostima na koje mu sud nije postavljao pitanja i donosio zaključke, a što nije uloga svjedoka,

-da je MČA, javnobilježnička prisjednica, saslušana kao svjedokinja iskazala da dozvoljava mogućnost da je sačinila nacrt ugovora o doživotnom uzdržavanju, međutim ne sjeća se pokojnog SČ niti konkretnog ugovora s tim da je iskazala da se ugovor uobičajeno strankama pročita i protumači,

- da je TČ, liječnik, saslušan kao svjedok iskazao da se ne sjeća pokojnog SČ, da je pogledao karton prije nego što je došao na sud i vidio da ga je poslao na psihijatriju jer se počeo gubiti, a prije toga mu je prepisao Helex, da je uputnice napisao od 30. srpnja 2020. i 29. srpnja 2020., dana 3. kolovoza 2020. prepisao Praxiten a ukinuo Misar,

- da je tužiteljica saslušana kao stranka u bitnom iskazala da je tuženica brinula o ocu nakon smrti majke (2014. godine) na način da je kuhala i prala, da je taj dan kad je otac završio na psihijatriji zvala tuženica i rekla što se dogodilo da je otac dezorijentiran, da se zaključao u kupaonicu, da je došla policija i hitna te da je unazad par dana dezorijentiran i da je vikao na nju, da je drugi dan nakon toga došla vidjeti oca, da je sjedio na stepenicama za svoju sobu sa dvije različite papuče, da ga je pitala što je to, on se digao i zagrlio je i više u jednom trenutku nije ju prepoznao pa u drugom je, gubio je ravnotežu, taj dan je bio dezorijentiran, nije znao kakvo je vrijeme, govorio je nerazumno, nije prepoznao ni nju ni OČ, da je dana 11. kolovoza 2020. otac nije prepoznao, ležao je na kauču imao je pelenu, te ranu na glavi jer je dan ranije pao o čemu je sestra obavijestila, da kod oca do ovog incidenta u kupaonici nikad nije primijetila da bi imao psihičkih problema, taj dan kao da mu se nešto prelomilo u glavi,

- da je tuženica saslušana kao stranka u bitnom iskazala da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen na inzistiranje oca, da su kod javnog bilježnika bili dva puta u tjedan dana, da je otac još 14. srpnja 2020. vozio do [adresa], da je onaj dan kad se zatvorio u kupaonici postalo mu loše, do tog dana sve je bilo uredu, da je otac govorio da bi malin volio ostaviti MČ , da je ona brinula o ocu na način da mu je prala, kuhala i pomagala oko blaga, te da je davajući podatke o ocu kod psihijatra lagala zato da bi se oca uzelo u obradu,

- da sud nije povjerovao tuženici u dijelu gdje tvrdi da je lagala prilikom iznošenja stanja svog oca kod liječnika, naprotiv, ocjenjuje da upravo iskaz tuženice u ovom postupku nije bio vjerodostojan i da nije govorila istinu već je na taj način očito željela sebe dovesti u povoljniju situaciju, jer je nelogično i neživotno da netko laže u davanju podataka za pacijenta svog oca i to prilikom nekoliko različitih pregleda u kratko vrijeme,

- da je vještak doktor Petar Moscatellu, psihijatar u svom nalazu i mišljenju naveo da se prvo dokumentirano urušavanje psihičke funkcije SČ dogodilo 29. srpnja 2020. godine kada je došlo do psihoorganskih promjena, dezorijentiranosti, smetenosti, verbalne i misaone usporenosti i konfuzije, da je SČ idućih dana obavio više medicinskih pregleda koji nedvojbeno potvrđuju razvoj psihoorganskog sindroma, pa tako već 1.kolovoza .2020. g. nije sposoban za suvislu komunikaciju, o samom poremećaju jedina saznanja postoje od ABC kćeri OČ koja višekratno, opetovano, dosljedno i medicinski precizno opisuje promjene očevog psihičkog stanja ''20-ak dana prije'' prve medicinske intervencije, pa tako navodi njegovim liječnicima– da je otac pogubljen, ne spava, agresivan je prema njoj, boji ga se, zabrinuta je, otac više ne želi samostalno ni jesti ni piti, samo se pomokri po sebi bez da kaže da treba u WC, ne sluša, izgubljen je,

- da je dana 29. srpnja 2020. navela da je ''unazad par dana'' dezorijentiran, na trenutke agresivan, nepredvidivog ponašanja, dok je dana 1. kolovoza 2020. navodi kako su opisane psihičke promjene prisutne "u zadnje vrijeme" a psihijatar zaključuje da je pacijent organski promijenjen, da nakon tjedan dana kćer OČ ponavlja psihijatru da se otac promijenio ''prije 20 dana'', te opisuje citirane simptome psihoorganskog sindroma,

- da SČ prema dostupnim saznanjima iz medicinskih i heteroanamnestičkih podataka nije nikada bolovao od duševnih bolesti, već je kod njega uslijed drugih zdravstvenih stanja došlo do sekundarnog oštećenja intelektualnih i psihičkih funkcija, koje su zato dijagnostički označene kao ''F09 - neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaj'', a sva vidljiva psihička oštećenja nastupila su kao posljedica zdravstvenog propadanja koje ispitanik nije želio liječiti a takvo stanje može dovesti do karakterističnog opadanja intelektualnih i kognitivnih kapaciteta u odnosu na raniji nivo intelektualnih sposobnosti,

- da vještak rezimirajući navedeno, a prije svega cijeneći kliničku sliku psihoorganskog sindroma koja je sigurno bila prisutna dana 29.srpnja 2020. kao i prikupljene heteropodatke o razvoju tog psihoorganskog sindroma, smatra sa visokom razinom vjerojatnosti kako pokojni SČ u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju 28. srpnja 2020. nije bio zdravstveno sposoban za sastavljanje ugovora o doživotnom uzdržavanju te da nije mogao valjano rasuđivati i upravljati svojom voljom u vrijeme zaključenja spornog ugovora, odnosno sa jednakom razinom vjerojatnosti smatra da u vrijeme sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju imenovani nije bio sposoban shvatiti smisao, značaj i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju,

- da je očitujući se na primjedbe tuženice vještak naveo da je teoretski moguće da je do pogoršanja bolesti došlo prvi put 29. srpnja 2020., a da je dan ranije pokojni SČ bio priseban, ali je tu mogućnost ocijenio minimalnom obzirom kako je i sama tuženica 1. kolovoza 2020. navela "kako se otac zadnje vrijeme zna izgubiti kad se pokuša korigirati ili usmjeriti onda se zna naljutiti, ne spava po noći, sjedi u kuhinji ne smije ga ostaviti samoga" ili 7. kolovoza 2020. liječnicima iskazivala "kako se pacijent promijenio prije 20 dana, prije je potpuno uredno funkcionirao a sada gleda u prazno ne zna osnovne stvari, izgubljen je, šuti, odsutan je, inkontinentan, ima pelenu", pa iako ne posjeduje medicinski nalaz koji opisuje stanje ispitanika na dan 28. srpnja 2020., ostali dostupni podaci iz medicinske dokumentacije od 29. srpnja 2020. nadalje ukazuju sa visokom vjerojatnošću da su njegove sposobnosti za rasuđivanje i dan ranije bile kompromitirane bolešću,

- da je vještak saslušan na ročištu za glavnu raspravu iskazao da se u konkretnom slučaju radi o psihoorganskom poremećaju, čiji uzrok mogu biti infektivne bolesti, maligne bolesti, metaboličke bolesti, traume, endokrinološke bolesti i drugo, da takav poremećaj može nastati kroz dulji vremenski period ili se razvija naglo, ali o tome da nema pravila, da glede mogućnosti da je sada pokojni SČ dana 28. srpnja 2020. bio psihički zdrav, navodi da tu mogućnost otklanja sama tuženica koja je u medicinskoj dokumentaciji liječnicima iskazivala kako su se psihički poremećaji javili prije 20tak dana i to više puta, pa smatra da su psihičke promjene kod pokojnika nastale prije potpisivanja ugovora, a iz činjenice da se psihoorganski sindrom uobičajeno razvija sporije a ne naglo, a činjenica da je sada pokojni SČ dva dana prije vozio traktor i uredno sve radio, ne može isključiti mogućnost da je on imao psihoorganske smetnje koje su naravno o prirodi stvari mogle donekle i oscilirati od dana do dana.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da pokojni SČ u vrijeme zaključenja ugovora, dana 28. srpnja 2020. obzirom na svoje stanje nije imao poslovnu sposobnost, nije mogao shvatiti značenje i pravne posljedice zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da SČ nije bio sposoban za rasuđivanje i zaključenje ugovora utvrđuje na osnovi psihijatrijskog vještačenja te iz medicinske dokumentacije u spisu. Pritom ističe da u medicinskoj dokumentaciji jasno je navedeno da je ponašanje pokojnog SČ bilo znatno promijenjeno, a anamneza je uzeta upravo iz podataka koje je dala njegova kćerka, tuženica, iz koje se može zaključiti da je i prije dana zaključenja ugovora pokojni SČ bio promijenjena stanja i ponašanja te da je samo dan nakon zaključenja ugovora bio na odjelu psihijatrije, prethodno zaključavši se u kupaonicu. To što je tuženica iskazala da je lagala, sud ne vjeruje zato jer to smatra potpuno neživotnim, te zaključuje da je tuženica, iako upozorena na dužnost iskazivanja istine iskazivala pred sudom neistinito da bi "umanjila posljedice" svog istinitog davanja podataka o zdravstvenom stanju oca kod liječnika, jer je bila svjesna da je ono što je rekla pred liječnicima u potpunoj koliziji sa iskazom pred sudom.

12. U odnosu na drugi razlog ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju- nemoralnost ističe kako smatra da je tuženica postupila nemoralno zato što je unatoč znanju u kojem stanju se otac nalazi zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Pri tom činjenica da je ugovor zaključen pred javnim bilježnikom koji nije primijetio ništa sporno nije od utjecaja. Također, navodi da je tuženica znala za želju oca koje točno nekretnine želi ostaviti drugoj kćerci, tužiteljici i unatoč tome nekretnine su obuhvaćene ugovorom o doživotnom uzdržavanju, jer po iskazu tuženice, tužiteljica je imala "dosta" i nije tražila ništa od oca i ne treba joj. Na opisani način, sud ocjenjuje da je tuženica postupala nemoralno jer je upravo ona prva saznala za promijenjeno ponašanje svog oca koje je u konačnici dovelo do toga da pokojni SČ nije bio sposoban zaključiti ugovor, niti je mogao shvatiti značenje i njegove posljedice.

13. Zbog svega navedenog primjenom odredbe čl. 322 i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) donosi pobijanu presudu i prihvaća tužbeni zahtjev.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženice, nalaz i mišljenje vještaka a i drugi izvedeni dokazi opravdavaju utvrđenje da SČ u vrijeme sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje.

15. Naime, na okolnost je li sada pokojni SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban za rasuđivanje odnosno mogao shvatiti značenje tog ugovora proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku doktoru Petru Moscatellu, psihijatru, iz čijeg nalaza proizlazi da vrlo vjerojatno SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije mogao shvatiti smisao, značaj i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je analizirao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je prvo dokumentirano urušavanje psihičkih funkcija SČ desilo se 29. srpnja 2020. kada je došlo do psihoorganskih promjena, dezorijentiranosti, smetenosti, verbalne i misaone usporenosti i konfuzije, da je nakon toga, idućih dana SČ obavio više medicinskih pregleda koji nedvojbeno potvrđuju razvoj psihoorganskog sindroma uzrokovanog drugim zdravstvenim stanjima, zbog kojih je došlo do sekundarnog oštećenja intelektualnih i psihičkih funkcija koje su zato dijagnostički označene kao "F09-neoznačeni organski ili simptomatski duševni poremećaji". Cijeneći kliničku sliku psihoorganskog sindroma koja je sigurno bila prisutna 29. srpnja 2020., kao i prikupljene heteropodatke o razvoju tog psihoorganskog sindroma vještak smatra da se s visokom razinom vjerojatnosti može utvrditi kako pokojni SČ u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 28. srpnja 2020. nije bio zdravstveno sposoban za sastav ugovora o doživotnom uzdržavanju te nije mogao valjano rasuđivati i upravljati svojom voljom u vrijeme zaključenja spornog ugovora. Sa jednakom vjerojatnošću vještak smatra da u vrijeme sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju imenovani nije bio sposoban shvatiti smisao, značaj i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

17. Dakle, medicinskim vještačenjem je utvrđeno da vrlo vjerojatno SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju (28. srpnja 2020.) nije bio sposoban za rasuđivanje, s tim da vještak mogućnost da je do pogoršanja bolesti došlo prvi put 29. srpnja 2020. odnosno da je dan ranije pokojni SČ bio priseban ocjenjuje teoretski mogućom, ali je tu mogućnost ocijenio minimalnom, onda je pravilnom ocjenom dokaza utvrđeno da sada pokojni SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje i upravljanje svojom voljom odnosno da u vrijeme sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban shvatiti smisao i značaj te pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa žalbeni navodi tuženice koja tvrdi suprotno nisu osnovani.

18. Prigovori na nalaz i mišljenje vještaka, koje tuženica ponavlja u žalbi, otklonjeni su u pisanom i usmenom očitovanju vještaka u kojem je vještak u bitnom naveo da je prilikom donošenja nalaza i mišljenja koristio sve podatke iz sudskog spisa, a ne samo medicinsku dokumentaciju i da ocjena o nesposobnosti DČ nije donesena na osnovu pretpostavki, kako to smatra tuženica, da je DČ dijagnosticiran psihoorganski poremećaj i da je priroda psihoorganskog poremećaja opadanje intelektualnih ( poremećaj pamćenja, gubitak sposobnosti za logično i apstraktno mišljenje, nesnalaženje u svakodnevnim poslovima i događajima, nesigurnost u orijentaciji, sve teže shvaćanje novih informacija, opadanje koncentracije i pažnje, gubitak interesa, psihomotorna usporenost i inertnost ) i kognitivnih kapaciteta. Zbog toga SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog ugovora.

19. Dakle, nesposobnost SČ za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđena je prije svega na temelju nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu je vještak uzeo u obzir pored medicinske dokumentacije i navode tuženice iz medicinske dokumentacije iz koje proizlazi da je upravo tuženica liječnicima iskazivala kako su se psihički poremećaji javili dvadesetak dana ranije i to više puta.

20. Ovo tim više što je utvrđeno da je DČ u studenom 2019. dijagnosticiran karcinom lijeve glasnice i da je odbio liječenje kako bi se napredovanje bolesti zaustavilo ili barem usporilo. U spisu nema dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da su psihičke promjene utvrđene kod SČ posljedica čimbenika koji su se pojavili nakon sklapanja ugovora, već proizlazi da se radi o psihoorganskom sindromu koji je posljedica njegova zdravstvenog stanja. Stoga i po mišljenju ovog suda u postupku je dokazano da SČ u vrijeme sklapanja ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije mogao shvatiti značaj i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, o čemu je prvenstveno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka.

21. Naime, tuženica je tijekom postupka tvrdila da nije govorila istinu liječnicima o zdravstvenom stanju SČ, a da je razlog tome kako bi se istog što prije uzelo u obradu, što u postupku nije utvrđeno. Suprotno tome, u postupku je utvrđeno da je tuženica u tri navrata ( 29. srpnja 2020., 1. kolovoza 2020. i 7. kolovoza 2020. ), dosljedno i medicinski precizno liječnicima opisala promjene očevog psihičkog stanja te iskazala kako su se psihički poremećaji javili prije 20-ak dana i to više puta. Stoga je sud prvog stupnja pravilno otklonio na tu okolnost prihvatiti istinitim iskaz tuženice da liječnicima nije govorila istinu.

22. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio prihvatiti iskaz svjedoka FČ koji u svom iskazu ne ukazuje na psihičke tegobe SČ. Navedeno iz razloga što je svjedok vrlo neodređeno govorio o zdravstvenom stanju DČ, a svoj iskaz i mišljenje nije ni vremenski locirao.

23. Također u tom kontekstu pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaze svjedoka MČA, javnobiljžničke prisjednice i NČ, liječnika obiteljske medicine, budući da navedeni svjedoci nemaju saznanja o spornim činjenicama. Tako je svjedokinja MČA iskazala da se ne sjeća konkretnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ni sada pokojnog DČ. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženice iskaz navedene svjedokinje ne govori o urednoj orijentaciji DČ u vremenu i prostoru u vrijeme sklapanja ugovora.

24. Kako je poslovna sposobnost, o kojoj je riječ u odredbi čl. 276. st. 1. ZOO- a, svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, osoba koja nije sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno koja nije svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i time nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može u smislu te odredbe sklapati pravovaljane ugovore pa pravni posao sklopljen sa osobom nesposobnom za rasuđivanje protivan je prisilnom propisu i kao takav u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan.

25. Prema tome, kako SČ u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju (28. srpnja 2020.) nije bio sposoban za rasuđivanje, nije mogao shvatiti značenje takvog ugovora te nije mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja i adekvatno prosuditi sve činjenice vezane za sastavljanje navedenog ugovora, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije valjan,i primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao u izreci presude.

26. Pored činjenice da je ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđen ništetnim, pitanje je li suprotan moralu nije ni od kakvog utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. No treba dodati da sama činjenica da je u vrijeme zaključenja pravnog posla, ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja bolovao od teške neizlječive bolesti i da su stranke ugovora za tu činjenicu znale, sama za sebe nije dostatna za utvrđenje da bi taj ugovor bio zaključen protivno moralu i posljedično tome ništetan, u situaciji kad je utvrđeno da je tuženica o ocu brinula na odgovarajući način duže od 10 i više godina.

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan