REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-20/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, protiv tuženika Karlovačke županije, OIB: 65050537368, Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za održivi razvoj, Karlovac, Ambroza Vraniczanya 2, radi zauzimanja površine javne namjene, 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za održivi razvoj KLASA: UP/II-363-04/24-01/3, URBROJ: 2133-05-02/06-24- 3 od 22. studenog 2024. i rješenje Grada Ogulina, Upravnog odjela za gospodarstvo, komunalni sustav i prostorno uređenje, Odsjeka za komunalni sustav i prostorno uređenje KLASA: UP/I-363-04/24-01/51, URBROJ: 2133/02-04-02/5-24-5 od 25. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Ogulina, Upravnog odjela za gospodarstvo, komunalni sustav i prostorno uređenje, Odsjeka za komunalni sustav i prostorno uređenje KLASA: UP/I-363-04/24-01/51, URBROJ: 2133/02-04-02/5-24-5 od 25. rujna 2024. naloženo je ovdje tužitelju da u roku od 8 dana od primitka istoga, ukloni sve ogrjevne trupce koje je odložio na javnom dobru (cesti) k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri kućom broju [adresa]. Upozoren je nadalje počinitelj/tužitelj da će se rješenje izvršiti putem treće osobe u slučaju nepostupanja po utvrđenoj obvezi, a na njegovu odgovornost i trošak.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-04/24-01/3, URBROJ: 2133-05-02/06-24-3 od 22. studenog 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu navodeći u istoj u bitnom kako je tuženik odbio žalbu tužitelja protiv rješenja Grada Ogulina kojim mu je naloženo uklanjanje trupaca navodno odloženih na javnom dobru – nerazvrstanoj cesti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kod kućnog broja [adresa]. Tužitelj tvrdi da se uopće ne radi o javnom dobru niti nerazvrstanoj cesti, već o privatnoj nekretnini (k. č. br. [katastarska čestica]) koja je u njegovom vlasništvu/suvlasništvu, a preko koje postoji pravo služnosti prolaza u korist CĐ (podnositelja prijave u upravnom postupku) što je dokazano upisom prava služnosti iz 2019. godine. Time i sam CĐ priznaje privatni karakter nekretnine. Tužitelj nadalje ističe da komunalni redar nije utvrdio ključne činjenice: tko je trupce odložio, na kojoj se točno čestici nalaze, niti je priložena skica mjesta. U službenoj bilješci se navodi da nije jasno jesu li trupci na njegovoj ili tuđoj polovici čestice te se spominje da bi se stvar trebala razriješiti tek pravomoćnošću postupka nove katastarske izmjere, iz čega proizlazi da međa nije jasno utvrđena. Prema Pravilniku o katastarskoj izmjeri i tehničkoj rekonstrukciji, sporne međe moraju se posebno označiti, što ovdje nije učinjeno. Također ističe da Grad Ogulin nije upisan kao vlasnik sporne čestice, da javno dobro nije dokazano te da postoji pogrešna pasivna legitimacija jer nije utvrđeno da je upravo tužitelj odložio trupce. Žalbeni navodi u tom smjeru nisu razmotreni ni obrazloženi. Tužitelj smatra da su povrijeđena njegova vlasnička i druga stvarna prava stečena valjanim pravnim osnovama.

4. Slijedom svega navedenog, predloženo je donošenje odluke kojom će se poništiti rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predloženo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je održao ročište za raspravu 5. studenog 2025. Na predmetnom ročištu opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Posebno je ukazao na činjenicu da iz cjelokupno provedenog upravnog postupka, kao i iz odgovora na tužbu tuženika u ovom sudskom postupku ni na koji način nije jasno zašto je tuženik rješenjem naložio upravo tužitelju određenu radnju micanja trupaca jer je tužitelj isticao da trupce niti je on odložio niti se radi o njegovim pokretninama. U spisu da postoji samo konstatacija prvostupanjskog upravnog tijela da je tužitelj priznao postavljanje trupaca. Međutim, takva činjenica se osporava jer niti iz jedne isprave potpisane od strane tužitelja ne proizlazi priznanje takve sporne činjenice niti bi se to moglo zaključiti iz korespondencije tužitelja prema tuženiku. Tuženik je postupao po osnovi prijave CĐ, međutim, u cjelokupnom postupku, do današnjeg dana, CĐ nije sudjelovao u postupku, bilo kao svjedok niti je tužitelj imao mogućnosti kroz kontradiktorni postupak istome postavljati bilo kakva pitanja, a navedena osoba je i u zavadi sa samim tužiteljem što stvara dodatnu sumnju u ispravnost naloga upravo tužitelju da makne sporna drva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika u sporu je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1267 m2, po uporabi put, dolazi upisana kao 1599/2, upisana u z. k. uložak br. [broj ZK uloška] kao vlasništvo tužitelja u dijelu 1/1 te 1599/1 upisana u z. k. uložak br. [broj ZK uloška], oboje ZK odjel Ogulin, kao društveno vlasništvo 1/1, odnosno kao ZK tijelo Il u jednakim suvlasničkim omjerima 1/2 HĐ CĐ i HĐ H, oboje iz [adresa]. Iz povijesti promjena od Odjela za katastar nekretnina Ogulin KLASA: 930-04/24-05/ 172, URBROJ: 541-15-04/2-24-2 od 22. studenog 2024., utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastala 2014. godine cijepanjem tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je od osnutka katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] (20. svibnja 1984.) upisana u katastar kao - javno dobro Ceste Ogulin.

10. S obzirom na prethodno navedeno te prigovore tužitelja kako je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pogrešno utvrđena činjenica da se vezano za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi o nerazvrstanoj cesti, pri čemu tužitelj smatra relevantnim upis u zemljišnim knjigama, valja reći sljedeće.

11. Vlasništvo nerazvrstanih cesta proizlazi iz samog zakona i smatra se vlasništvom jedinice lokalne samouprave, neovisno od postojećeg upisa nekretnina u zemljišnim knjigama. Dakle, suprotno tumačenju tužitelja, nije nužno izvršiti upis nekretnina, u ovom slučaju nerazvrstane ceste u zemljišne knjige, kako bi se time smatralo postojanje prava vlasništva jedinice lokalne samouprave nad tom nekretninom, već je upravo temeljem odredbi Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: Zakon o cestama), omogućeno stjecanje tog prava. Tim više, Zakonom o cestama nije propisan rok u kojem se upis nerazvrstane ceste mora izvršiti niti bilo kakva druga posljedica propuštanja tog upisa. Iz navedenog, dakle, proizlazi da je upis "samo" potrebno izvršiti, u cilju postizanja usklađenosti faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina. Međutim, ukoliko to nije učinjeno, ne znači da se smatra da to pravo nije niti iskorišteno niti da nije stečeno.

12. Odredbama čl. 101. st. 1. te čl. 131.- 133. Zakona o cestama se u biti usklađuje faktično i zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje su u naravi ceste te se iste odnose na nekretnine na kojima se pravo vlasništva subjekata javnog prava stječe "ex lege" pa akt upisa u zemljišne knjige takvog stjecanja nema konstitutivno značenje, kao što je to slučaj kod ostalih oblika stjecanja prava vlasništva na nekretnini. Drugim riječima, provedba zemljišnoknjižnog upisa uknjižbe nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave je samo deklaratornog značenja, jer vlasništvo nerazvrstanih cesta proizlazi iz samog zakona i smatra se vlasništvom jedinice lokalne samouprave, neovisno od postojećeg upisa nekretnina u zemljišne knjige. S iznijetim zaključkom slaže se i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji smatra da jedinica lokalne samouprave nema obvezu uknjižiti svoje pravo vlasništva, odnosno da izostanak uknjižbe ne znači da vlasništvo nije stečeno, a što proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-6326/11 i dr. od 7. veljače 2017. Ustavni sud odlučnim smatra odredbe čl. 132. i 133. Zakona o cestama prema kojima se nerazvrstane ceste upisuju kao javno dobro u općoj uporabi te kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe, što uključuje i eventualno postojeći upis Republike Hrvatske ili bilo koji upis nekog drugog knjižnog prednika. U tom smislu za ocjenu vlasništva nerazvrstane ceste (kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave) nije odlučno to što stvarno stanje nije usklađeno s zemljišnoknjižnim, što vrijedi bez iznimke i za upis ceste kao općeg dobra – javne ceste koja je stvarno nerazvrstana cesta. Također, u bitnome, Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da, u svakom slučaju, stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata (najprije Republike Hrvatske, a od 2011. godine i jedinica lokalne samouprave) na nekretninama koje su u naravi ceste (tj. javna dobra u općoj uporabi i, kao takva, dobra od interesa za Republiku Hrvatsku) te s druge strane, gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) na nekretninama na kojima se te ceste nalaze, su nastupili znatno prije stupanja na snagu osporenog Zakona o cestama. Zbog navedene činjenice, po mišljenju Ustavnog suda, neosnovano predlagatelji smatraju da je oduzimanje vlasništva građanima na nekretninama koje su u naravi ceste pravna posljedica Zakona o cestama, odnosno njegovih čl. 124, 131, 132 i 133. Ove zakonske odredbe same po sebi nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravno-tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina. Dodatno, mišljenje Ustavnog suda Republike Hrvatske je da predmetno rješenje upisa nerazvrstanih cesta nije dovelo u pitanje pravo građana, ukoliko postoji, da traže pred nadležnim sudom naknadu za zemljište, sukladno općim odredbama čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), koje jamče vlasnicima pravo na naknadu u slučaju oduzimanja odnosno ograničenja prava vlasništva, stoga, ukoliko i postoje pojedinačni slučajevi kod kojih bi prijašnji vlasnici imali pravo na naknadu, o tom se pravu odlučuje u postupku pred nadležnim sudom.

13. Slijedom iznesenog, sud prigovore tužitelja vezano za utvrđenje činjenice kako se u konkretnom slučaju radi o nerazvrstanoj cesti, smatra neosnovanima. Međutim, nastavno na ranije izneseno, obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini u su/vlasništvu tužitelja, opravdano tužitelj ukazuje na problematiku pasivne legitimacije.

14. Odlukom o komunalnom redu Grada [adresa] ("Glasnik Karlovačke županije" broj 11/20, dalje: Odluka) čl. 3. propisano je da se pod površinom javne namjene iz čl. 2. st. 1. podst. 2. ove Odluke smatra svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima. Pod površinama iz st. 1. ovoga članka, u smislu ove Odluke, razumijevaju se osobito nerazvrstane ceste te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi cesta ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

15. Odredbom čl. 56. Odluke propisano je da je zabranjeno postavljanje bilo kakvih predmeta, objekata ili uređaja na javnim površinama i površinama javne namjene, odnosno zauzimanje javne površine ili površine javne namjene bez odobrenja ili suprotno odobrenju nadležnog upravnog tijela Grada, ako to nije dopušteno posebnim propisom.

16. Odredbom čl. 84. Odluke propisano je da se predmeti postavljeni na površine javne namjene te na površine i objekte u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba suprotno odredbama ove odluke moraju odmah ukloniti. Vlasniku, odnosno korisniku protupravno postavljenog predmeta, komunalni redar naredit će rješenjem njegovo uklanjanje.

17. U konkretnom slučaju sud ne može otkloniti tužiteljev prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz spisa upravnog postupka ne proizlazi povezanost tužitelja sa spornim ogrjevnim trupcima, osim što je dao pisano očitovanje po pozivu prvostupanjskog tijela, a koje prileži spisu upravnog postupka. Uvidom u sadržaj navedenog očitovanja datiranog sa 19. svibnja 2024., a zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 20. svibnja 2024., sud smatra kako se isto ne može smatrati izjavom stranke, odnosno priznanjem da je on vlasnik ili korisnik protupravno postavljenih predmeta – ogrjevnih trupaca, suprotno utvrđenju prvostupanjskog rješenja u kojem se navodi kako se ovdje tužitelj očitovao „da je predmetne trupce odložio na privatnu parcelu“, no spisu ne prileži dokumentacija koja bi isto potvrđivala.

18. Zbog navedenog, sud u konkretnom slučaju nije našao, prema stanju spisa upravnog postupka, kako su ispunjene pretpostavke za ocjenu zakonitom odluke tuženika i njome potvrđene odluke prvostupanjskog tijela.

19. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika i njime potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela ocjenjena su nezakonitima pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2., Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosima od po 1.000,00 eura, uvećanim za PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 20. studenog 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7

- Karlovačkoj županiji, Upravnom odjelu za gospodarstvo, Odsjeku za održivi razvoj,

Karlovac, Ambroza Vraniczanya 2