Poslovni broj: 6 Gž-3557/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-3557/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrine Raspor Flis kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja m. Š.1, OIB: …, P. J., zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice K. F., OIB: …, P. J., zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku u O., radi smetanja suposjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja OPćinskog suda u Gospiću broj Psp-7/21-36 od 21. kolovoza 2023. godine, dana 10. listopada 2023. godine

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice K. F. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću broj Psp-7/21-36 od 21. kolovoza 2023. godine.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu zajedničkih dijelova kuće, pobliže označene u točki I izreke prvostupanjskog rješenja, kao i u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu sobe broj 4 u prizemlju kuće, na način da je u periodu od travnja do 29. svibnja 2021. promijenila bravu na ulaznim vratima kuće i podrumu kuće, što je tužitelj saznao 29. svibnja 2021. godine, te mu oduzela suposjed zajedničkih dijelova kuće i posjed sobe broj 4 sa sanitarnim čvorom u prizemlju kuće, pa joj se nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da tužitelju preda ključeve od ulaznih vrata i podruma i dozvoli mu pristup sobi sa sanitarnim čvorom u prizemlju kuće, te joj se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje suposjeda i posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne od 2.654,46 eura[1]/20.000,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

2. Ujedno je tuženica dužna naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.137,80 eura/8.572,75 kn, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv tog rješenja žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

8. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je on suposjednik predmetne kuće, te je imao ključ od ulaznih vratiju kuće i ključ od podruma kojim se koristio kad bi došao s posla i otuširao i tamo ostavljao svoje stvari, te da je bio samostalni posjednik sobe broj 4 u kući sa sanitarnim čvorom u prizemlju od koje je također imao ključ, a navedene prostorije držao je u svom posjedu od 2017. godine, kad mu je te ključeve dao njegov pokojni otac 2006. ili 2007. godine i brave od tih ključeva bile su u upotrebi sve dok tuženica nije iste promijenila.  Te ključeve uz njega imala je samo tuženica jer se kuća iznajmljivala turistima i time se bavila tuženica, time da je i soba broj 4 koju je on koristio i od koje je imao ključ bila je također predviđena za iznajmljivanje, a to je za njega radila tuženica i od iznajmljivanja te sobe primio bi godišnje od tuženice između 50.000,00-60.000,00 tadašnjih kuna, ovisno o sezoni, ali da 29. svibnja 2021. godine nije više mogao ući u kuću niti u podrum kuće, jer nije mogao otključati vrata, budući da je tuženica promijenila brave na vratima.

 

9. Tuženica u svom iskazu navodi da je kuća bila predviđena za iznajmljivanje, a da je tužitelj bio samo formalni vlasnik predmetne sobe broj 4 u kući, jer su se ona i njezin pokojni suprug, otac tužitelja, složili da tužitelj pruža večeru gostima iz sobe broj 4, te su mu dali na papiru suglasnost za to, budući da je on imao pomoćni objekt i roštilj. To što je tužitelj evidentiran kao davatelj usluga odnosno plaćao porez na iznajmljivanje ležaja u sobi broj 4, ne znači da je on tu sobu i iznajmljivao nego je to bilo samo fiktivno navedeno kako bi tužitelj mogao pružati usluge davanja večere gostima iz te sobe, a on nikad nije imao ključ od predmetne sobe, nego ga je uzeo iz brave i zaključao sobu, tako da je ona u sobu ušla s rezervnim ključem i vidjela da je okvir od vratiju razvaljen, te je bila prisiljena promijeniti bravu na ulaznim vratima i podrumu radi zaštite imovine. Ona je osobno dala tužitelju ključ od kuće 2006. godine, ali ga je uzela nazad, a jedan ključ je ostavljala na prozoru u slučaju da ako nije tamo da netko od susjeda otvori vrata gostima, pa ne zna od kud tužitelju ključ nego smatra da je možda napravio rezervne ključeve, pa je od njega tražila da joj taj ključ i vrati.

 

10. Svjedokinja L. Š., supruga tužitelja, navodi da je 2017. godine njezin pokojni svekar izdao tužitelju punomoć da tužitelj ima pravo korištenja sobe za iznajmljivanje i pružanje turističkih usluga u toj sobi, jer su tada već imali dozvolu za posluživanje hrane kraj pomoćnog objekta koji se nalazi na istoj čestici. Tužitelj je imao ključ od kuće i podruma od 2002. godine kada je kuća obnovljena, a isto tako imao je i ključ od sobe broj 4 koja je bila u njegovom posjedu, te je mogao bez ometanja ulaziti u tu sobu, podrum i kuću, jer je tuženica  za njih iznajmljivala sobu broj 4, budući da je vodila brigu o smještajnim jedinicama, vođenju knjigovodstva, a ona i njezin suprug su se samo bavili spremanjem hrane. Tužitelj i sada ima ključ od te sobe, ali je u međuvremenu tuženica promijenila bravu pa istu više ne može koristiti, a nije mogao ući ni u kuću niti u podrum po svoje stvari koje su mu tamo ostale.

 

11. I svjedok D. Š. u svom iskazu u bitnom navodi da se tužitelj bavio pružanjem usluga pripremanja hrane u dvorišnom objektu, te da je u tu svrhu morao imati smještajnu jedinicu, odnosno da mu je na taj način pripala soba broj 4 u kući, te svjedok pretpostavlja da je tužitelj imao ključeve i od kuće jer je pripremao hranu za goste i bio u kući sve dok se bavio s tim.

 

12. Također i svjedok M. Š.2 (sin P.) navodi da je tužitelj imao ključ od kuće jer je dolazio kositi i zaključavao je kuću, ali ne zna je li imao ključ od podruma i ima saznanja da se soba broj 4 vodila na tužitelja jer je pružao usluge doručka i večere, te je imao ključ od kuće, dok nema saznanja je li imao i ključ od podruma.

 

13. Iz iskaza svjedoka M. Š.3 (sina J.) proizlazi da je sobu broj 4 u kući iznajmljivala tuženica, a čuo je od tuženice da je ona formalno morala tužitelju dati jednu sobu jer je zakonom propisano da on nije mogao davati hranu gostima ako nema smještajnu jedinicu. Misli da je tužitelj imao ključ od kuće kako bi mogao navečer gasiti struju ili za slučaj ako bi se nešto pokvarilo u kući, ali nema saznanja je li imao ključ od podruma i sobe broj 4, međutim zna da je tužitelj u kući od 2017. godine neprekidno. Zna da je tuženica promijenila brave jer je od nje čuo da je provaljeno u sobu broj 4, ali ne zna gdje je sve još promijenila brave.

 

14. Svjedok J. L. naveo je da mu je pokojni P. Š. rekao da je tužitelju dao sobu broj 4 u kući kako bi mogao ishoditi dokumentaciju i odobrenje za pružanje usluge davanja večere, dok svjedokinja D. L. navodi da je tužitelj imao ključ od kuće, te je od tuženice čula da je brava na sobi broj 4 potrgana jer je tužitelj provalio u sobu, ali ona nije ništa vidjela niti čula. Tuženica je iznajmljivala sve sobe u kući pa tako i sobu broj 4 i od toga ostvarivala prihod, a ta soba broj 4 je samo formalno glasila na tužitelja kako bi on ishodio dozvolu za služenje večere za goste koji su u toj kući boravili.

 

15. Prema tome iz svih tih iskaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj imao ključ od kuće i da je ulazio u podrum u kojem je imao svoje stvari, pa je, dakle, bio u suposjedu zajedničkih prostorija, a isto tako da je imao i ključ sobe broj 4, s obzirom na to da je, prema iskazima svjedoka i stranaka, morao imati jednu smještajnu jedinicu u kući kako bi mogao izdavati hranu gostima, pa je očito da je bio i u posjedu te sobe.

 

16. Stoga je tuženica, promijenivši bravu na ulaznim vratima kuće i podruma potpuno isključila tužitelja od dotadašnjeg suposjeda predmetne nekretnine, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, zbog čega je pravilno tužitelju, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), pružio suposjedovnu zaštitu.

 

17. Isto tako, iz svih provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužitelj bio u samostalnom posjedu predmetne sobe broj 4, a da ga je tuženica promjenom brave smetala u tom posjedu, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio obje činjenice relevantne za smetanje posjeda, sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP i to posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, zbog čega je pravilno postupio kada je, sukladno st. 1. istog članka, pružio tužitelju posjedovnu zaštitu, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženice nisu osnovani.

 

18. Sud prvog stupnja pravilno je, također, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio tužitelju trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

 

19. Stoga je slijedom navedenog valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

U Zagrebu, 10. studenog 2023. godine

 

    Sudac:

Andrina Raspor Flis, v.r.