REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-2589/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DĐ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/23357, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 4.9.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BĐ i TĐ, r. OĐ, rođen **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., konobar, 900,00 eura, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što se dana 3. rujna 2025., u 18:25 sati, u Rovišću, u Zagrebačkoj ulici kućni broj 68., nasilnički ponašao u obitelji na način da je revoltiran što otac BĐ ne želi da on stanuje na zajedničkoj adresi, pred ocem BĐ i majkom TĐ rekao je da će se ubiti, a zatim je uzeo štrik oko kojeg se otimao sa ocem BĐ i majkom TĐ, nakon čega je uzeo drugu pvc bijelu špagu ili konopac iz štale i zatim otišao automobilom od kuće, pri čemu je izgovarao suicidalne namjere da će se ubiti, što je uznemirilo roditelje majku TĐ i oca BĐ,

dakle, iskazivanjem suicidalnih namjera pred ocem i majkom nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 150,00 EURA (sto pedeset eura).

II

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 100,00 eura (sto eura) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/23357, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 4.9.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani DĐ navodi da se kritične zgode nasilnički ponašao u obitelji tako što je u obiteljskoj kući svojih roditelja govorio da će se ubiti povodom čega je uzeo konopac kojeg mu je jedna od sestara uzela iz ruke i odgovarala ga od te zamisli, da bi uzeo neki drugi konopac kojeg je našao u blizini i automobilom se uputio u nepoznatom pravcu također govoreći da će izvrši suicid, što su slušali roditelji. Prihvatljivo je da je na taj način izazvao neku psihičku posljedicu kod roditelja, koji su i prijavili takvo njegovo asocijalno ponašanje. Prvotno želi napomenuti da u obitelji ima 5 sestara i još 2 brata, time da njih 4 živi s roditeljima u kući, dok su 3 sestre i 1 brat kao punoljetne osobe zasnovali svoje živote i domaćinstvo. Međutim, nekoliko godina unazad ima relativno loše odnose s ocem s kojim ne može uspostaviti normalnu komunikaciju, jer se on već ranije prema njemu i drugoj svojoj djeci ponašao nasilno verbalnim ili fizičkim putem. Kada je odrastao nije mu se želio suprotstavljati, ali je uglavnom izbjegavao komunikaciju s njim. Izvjesno vrijeme nije bio zaposlen i očito je to smetalo oca, dok je s majkom imao dobre i korektne odnose. Upravo kako ne bi ulazio u sukobe s ocem za vrijeme nezaposlenosti bio je u svojoj sobi, ali u svakom slučajnom susretu u kući otac je prigovarao što ne radi, pa je proizlazilo da je njemu na teret iako je radno sposoban. Ove zgode došao je s posla, jer se u međuvremenu zaposlio te je sjeo za stol jesti, a tada je za isti stol došao otac te mu se pridružila majka i njih su dvoje razgovarali bez da su mu se obraćali. No otac je u razgovoru s majkom njega kinjio i govorio o njemu ružne stvari, što ga je zasmetalo. Potom je ostvario putem telefona komunikaciju sa njegovim ujakom kojem je govorio da je on neradnik i izgovarao o njemu ružne riječi, tako da mu je to sve u jednom trenutku dojadilo. Stoga je maknuo tanjur ispred sebe i rekao ocu da ga ostavi na miru ili neka ga izbaci iz kuće. Sjeća se da je ujak telefonom iskazivao da ga treba što prije riješiti iz kuće, pa je on u takvom psihičkom lošem stanju reagirao impulzivno te rekao ocu da ga ne mora izbaciti iz kuće već da će se ubiti. Doista je uzeo u ruke konopac i krenuo izvan kuće. U tome ga je spriječila sestra, ali je našao drugi konopac s kojim je krenuo u automobilom da napusti dvorište obiteljske kuće i dalje govoreći kako će izvršiti suicid. Nakon ovog događaja i dalje je u kući s roditeljima, ali izbjegava komunikaciju s ocem koji se u međuvremenu smirio dok s majkom i dalje komunicira normalno. Na kraju ističe da mu je svašta prolazilo kroz glavu u navedenim trenucima, ali nije smogao snage da ozbiljno razmišlja o suicidu. Sada je zaposlen i ostvaruje redovna primanja i kada skupi izvjestan iznos novca namjerava napusti ti kuću gdje živi s roditeljima, kako se ne bi ovakav pritisak od strane oca i dalje odvijao prema njemu. Stoga prekršaj priznaje u cijelosti.

4. Iako je okrivljenik u cijelosti priznao prekršaj za koji se tereti, sud je na glavnoj raspravi ujedno ispitao i oštećenike kao roditelje okrivljenika i to BĐ i TĐ.

5. Ispitani BĐ iskazuje da je doista došlo do psihičkog nasilnog čina od strane sina odnosno okrivljenika, jer je neposredno pred njim i svojom majkom u više navrata iskazao riječi kako će se ubiti odnosno izvršiti suicid, povodom čega je u ruke uzeo konopac, iz čega je proizlazilo kako je stvarno stvorio takvu namjeru. Takvo njegovo eksplicitno ponašanje istog trenutka ga je uznemirilo i dovelo u stanje straha, jer je imao razloga vjerovati da to doista želi učiniti te je morao pozvati policiju radi intervencije. Sin je sa konopcem odlazio prema šumi, tako da je i dalje osjećao strah ne znajući što će učiniti kada se udalji od kuće, jer je ponavljao da će izvršiti suicid. No, ta uznemirenost ga je popustila kada se vratio kući gdje mu je na telefonu pokazao kako je preko nekog drveta prebacio konopac, ali je odustao od iskazane namjere. Može reći da zna razlog zbog kojeg je sin tako neprimjereno reagirao izazivajući uznemirenost kod njega i svoje majke takvim izjavama i ponašanjem, a radilo se o tome da je on njemu više puta prigovarao što nigdje ne radi, a živi u kući na račun roditelja i svojih sestara koje su zaposlene. Smatrao je za shodno da u toj dobi on treba raditi i privrjeđivati za sebe i obitelj, za što je neupitno sposoban. Bez sumnje je to sina izravno smetalo što mu to prigovara, kako mu je i prigovarao na isti način navedene večeri. Stoga je sin izgubio strpljenje te na opisani način intenzivno i burno reagirao, jer je očito zaključio da predstavlja opterećenje unutar obitelji obzirom da ne radi, te je stoga iskazao takvu prijetnju kojom je njega doveo u stanje uznemirenosti. Međutim, od tada više nema problema među njima te se okrivljenik zaposlio i stoga je situacija u obitelji korektna. Stoga ne smatra potrebnim da mu se izriču bilo kakve zaštitne mjere kojima mu se zabranjuje pristup njemu ili supruzi, a još manje da mu se izriče zaštitna mjera udaljenja iz domaćinstva, jer je opisanim ponašanjem ponajprije želio sebi naštetiti i k tome ne smatra da ima bilo kakav razlog da takvo asocijalno ponašanje ponavlja.

6. Ispitana TĐ iskazuje da je doista došlo do psihičkog nasilnog čina od strane sina, jer je neposredno pred njom i ocem u više navrata iskazao riječi kako će se ubiti, povodom čega je u ruke uzeo konopac te izašao u predvorje ispred kuće i pokušao konopac prebaciti preko grede, tako da je vrlo ozbiljno shvatila takvu njegovu izjavu odnosno prijetnju te je bila ustrašena i uznemirena. Jedna kćer i ona osobno su ga spriječili u tome, ali je on otišao sa drugim konopcem u pravcu šume, zbog čega bila i dalje uplašena ne znajući kakve sin ima dalje namjere, jer je ponavljao da će izvršiti suicid, a kroz neko vrijeme se vratio kući i na telefonu joj pokazao da je konopac prebacio preko nekog drveta, ali nakon toga se predomislio u namjeri. Poznajući svoje dijete zaključila je da on nema stvarnu namjeru to učiniti, ali zna da je po prirodi impulzivan i naglo reagira na izvjesne prigovore koji mu se upućuju, kako je bilo ove zgode i stoga je u takvom stanju reagirao na opisani način. Naime, otac mu je izvjesno vrijeme u više prilika znao stavljati primjedbe i prigovore na njegov način života odnosno činjenicu da nije zaposlen iako je mogao i trebao raditi te da ne privrjeđuje već uludo troši vrijeme, uspoređujući njega sa njegovim sestrama koje su od njega mlađe, ali već zarađuju za život. S druge strane, otac mu je često prigovarao što ima djevojku znatno mlađu od sebe koja je k tome i maloljetna, pa je upućivao da treba prekinuti s takvom emotivnom vezom. Zbog takvih učestalih prigovora očito se kod sina skupljala srdžba i nezadovoljstvo što je rezultiralo ove zgode, jer mu je otac ponovno upućivao iste prigovore. Međutim, nakon ovog događaja situacija se primirila te se okrivljenik zaposlio time da je sa njom uvijek imao normalnu komunikaciju. Stoga ne smatra potrebnim i smislenim da se okrivljeniku izriču bilo kakve zaštitne mjere, kako bi se nju zaštitilo kao žrtvu nasilja niti smatra da će okrivljenik takvo što ubuduće ponoviti.

7. Na temelju priznanja okrivljenika, koje je potom stavljeno u usporedbu sa zapisnikom o ispitivanju oštećene TĐ u svojstvu svjedoka, zapisnikom o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika te iskazima BĐ i TĐ, sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude koji mu se stavlja na teret, pa je proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.

8. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude, jer osim što se prvotno izjasnio da se smatra krivim za navedeni prekršaj te je zatim jasno i obrazloženo u obrani opisao svoje protupravno ponašanje i priznao prekršaj, ujedno su spomenuti dokazi potpuno sukladni sa sadržajem njegove obrane.

9. Tako se prvotno iz iskaza samih oštećenika kao roditelja okrivljenika razabire da su oni ove zgode doista bili iznimno uplašeni i uznemireni ponašanjem okrivljenika kao sina koji se višestruko izjašnjavao da će izvršiti suicid, povodom čega je i poduzimao izvjesne radnje gdje je u dva navrta u ruke uzimao konopac koji je želio prebacit preko tavanske grede, pa se takva njegova namjera činila krajnje ozbiljnom. Kod toga roditelji okrivljenika ujedno pojašnjavaju motiv odnosno razlog zbog kojeg se očito okrivljenik odlučio na takav čin, gdje proizlazi da ga je izvjesno vrijeme otac prilično psihički pritiskao na način da ga je kao osobu omalovažavao inzistirajući da se zaposli i privrjeđuje za sebe i obitelj u kojoj živi, ukazujući mu ujedno kao primjer njegove sestre koje su mlađe i već rade te zarađuju za život. Također proizlazi da je drugi razlog za ovakvu impulzivnu reakciju okrivljenika bila činjenica kako je otac od njega inzistirao da prekine emotivnu vezu sa djevojkom koja je znatno mlađa od njega te je čak maloljetna.

10. Također, neposredno nakon predmetnog događaja u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena TĐ, a zapisnik o njezinom ispitivanju kao svjedoka valjan je i zakonit dokaz obzirom da su joj pružena potrebna upozorenja, a potom je sadržaj zapisnika uredno osobno potpisala. U tom smislu navedeni zapisnik može predstavljati dokaz u postupku. Tako iz njezinog iskaza nalazimo da je ove zgode okrivljenik čuo razgovor sa njenim bratom OĐ koji je govorio kako je ona na strani sina, pa se ovaj izjasnio kako će se ubiti zbog oca i ujaka te je uzeo konopac za kojeg su se otimali. Potom je uzeo drugi konopac iz štale i pobjegao u šumu, da bi njegov brat D otišao za njim te su se ubrzo vratili kući.

11. Nadalje, uvidom u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika nalazimo da je on u tom trenutku bio potpuno trijezan obzirom da u organizmu nije zaostala bilo koja koncentracija alkohola, što znači da je svjesno reagirao pružajući navedene izjave odnosno prijetnje suicidom pred roditeljima, time da je bez sumnje takva njegova reakcija izazvana izvjesnim problemima u samim obiteljskim odnosima.

12. Time su navedeni iskazi sukladni sadržaju obrane okrivljenika, jer je u njima jasno i decidirano izraženo eksplicitno ponašanje okrivljenika te se neupitno nameće zaključak da se radilo o psihičkom nasilju uslijed neprimjerene izjave odnosno prijetnje suicidom kojom se drugi bliski članovi obitelji dovode u stanje izvjesne uznemirenosti te straha, što predstavlja psihičku posljedicu koja nastaje nakon takve neočekivane verbalne izjave. Upravo su se oštećenici izričito izjasnili da su zbog opisanog ponašanja okrivljenika instantno dovedeni u stanje straha i uznemirenosti, jer nikako nisu očekivali takvu reakciju sina niti ozbiljnost u provođenju iskazane prijetnje.

13. Naime, bez obzira na međusobne trenutne odnose okrivljenika sa roditeljima, činjenica upornog izjavljivanja kojom prijeti suicidom, gdje ujedno oduzima i određene radnje u tom smislu, kao što je uzimanje konopca koji prebacuje preko tavanske grede, tada bez sumnje opisano eksplicitno ponašanje ukazuje na ozbiljnost iskazane namjere, a što je u takvoj situaciji svakako izazvalo opisane psihičke posljedice kod roditelja. Međutim, u odnosu na provedene dokaze također proizlazi kako je reakcija okrivljenika bez sumnje izazvana izvjesnim psihičkim pritiskom na njega od strane oca koji mu je duže vrijeme uporno ukazivao na neprimjerenost njegovog načina života zbog činjenice da je nezaposlen te da ima emotivnu vezu sa maloljetnom osobom, što je očito kod okrivljenika izazvalo osjećaj omalovažavanja, bezvrijednosti te gubitka smisla za samim životom, a takvi osjećaji bez sumnje izazivaju izvjesnu depresiju.

14. Kako postoji izričito priznanje okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona tako da je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika iz koje proizlazi da okrivljenik do sada nije sankcioniran za bilo kakve prekršaje.

15. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.

16. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, a kao olakotna okolnost cijeni se priznanje prekršaja, te činjenica da ima vrlo niska mjesečna primanja, dok je neupitno nasilni čin isprovociran reakcijom jednog roditelja koji ga je doveo u stanje bijesa i srdžbe te letargije, u kojem trenutku nije našao izlazi iz takve životne situacije, što znači da u normalnim životnim okolnostima ne bi niti došlo do nasilnog čina. Također, okrivljenik svakako nije sklon činjenju ovakvih prekršaja, tako da otegotnih okolnosti nije nađeno. Stoga kada se uzme u obzir način postupanja okrivljenika i činjenica da su obiteljski odnosi vraćeni na uobičajeni životni tijek, tada je izrečena blaža novčana kazna primjerena stupnju krivnje i težini nasilnog čina i biti će dostatna da utječe na njegovu svijest i buduće primjereno ponašanje u socijalnoj sredini, posebno u obiteljskim odnosima, pa će se na taj način postići zakonska svrha kažnjavanja i to u smislu individualne prevencije.

17. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

18. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja te udaljenja iz obiteljske kuće, jer prema provedenim dokazima ne proizlazi kako su oštećenici bili u posebnom strahu od mogućnosti da okrivljenik ponovi takvo ili slično nasilje. To iz razloga što se okrivljenik u međuvremenu zaposlio te su se ustabilili obiteljski odnosi i nastavljen je zajednički život okrivljenika s roditeljima prema zajedničkom dogovoru. S druge strane, očito je opisano nasilje prvotno imalo za cilj da se iz osnove promjene obiteljski odnosi gdje je u sekundarnom smislu jedino nastupila psihička posljedica kod drugih članova obitelji. Stoga je bespredmetno da se navedenim zaštitnim mjerama onemogući okrivljenika u komunikaciji sa roditeljima, jer je ta komunikacija nužna i prihvatljiva, posebno kada niti u jednom trenutku namjera okrivljenika nije bila da ugrozi integritet svojih roditelja.

19. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je zaposlen te može platiti naznačeni minimalni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju.

U Bjelovaru, 20. studenog 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da se žalba može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

1. Žrtvama BĐ i TĐ

2. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar