Poslovni broj: Us I-2761/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREB

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Željki Babarović, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja SIŽE PROJEKTI d.o.o. Mala Rakovica, Mirnovečka ulica 32, OIB: 34574776337, kojeg zastupa opunomoćenik Damir Barišić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić-Vedran Barišić, Koprivnica, Basaričekova 27, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreznog nadzora, dana 20. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/24- 01/370 Urbroj 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine i poreznog rješenja Porezne uprave - Područnog ureda Zagrebačke županije Klasa: UP/I-471-02/24-01/64 Urbroj: 513-07-22/24-11 od 22. kolovoza 2024. godine

II) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/24-01/370 Urbroj 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine odbijena je žalba tužitelja protiv protiv poreznog rješenja Porezne uprave - Područnog ureda Zagrebačke županije Klasa: UP/I-471-02/24- 01/64 Urbroj: 513-07-22/24-11 od 22. kolovoza 2024. godine kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine u iznosu od 64.268,71 EUR, uz koju je obvezu obračunata i zatezna kamata do 30. travnja 2024. godine te je naloženo utvrđeni iznos poreza i kamata uplatiti kao i obračunati te uplatiti daljnje kamate tekuće od 1. svibnja 2024. godine do dana uplate, provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama te porezno rješenje izvršiti u roku od 8 (osam) od dana njegove izvršnosti pri čemu je porezni obveznik upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako u cijelosti pobija drugostupanjsko rješenje tuženika, kao nepravilno i nezakonito, jer su povrijeđena pravila upravnoga postupka na štetu tužitelja kao stranke u postupku, jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Porezno tijelo prvog stupnja je u dugotrajnom i temeljito provedenom poreznom nadzoru nad tužiteljem kao poreznim obveznikom ustvrdilo, kako određene isporuke roba između tužitelja kao poreznog obveznika i drugih poreznih obveznika nisu imale gospodarsku svrhu jer da su one provođene fiktivno, sve kako bi se stvorilo osnovu za odbitak pretporeza. Pri tome, porezno tijelo prvog stupnja zanemaruje vlastito utvrđenje, da je tužitelj kao porezni obveznik, u nadziranoj godini (2022.) obračunao sveukupno PDV- a po raznim oporezivim osnovama u iznosu od 1.235.519,69 kn, a da je po godišnjoj prijavi PDV-a preostalo za platiti 137.735,36 kn, koja obveza je, kao što piše na str. 8. Zapisnika o poreznom nadzoru, podmirena. Iz Zapisnika od 30.4.2024. slijedi, da kod tužitelja kao poreznog obveznika nisu nađene nikakve nepravilnosti ili nezakonitosti u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, u području obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, u području isporuka dobara u EU. Ali, porezno tijelo smatra, kako u dijelu isporuka u RH temeljem računa izdanih povezanim društvima ima elemenata prividnog pravnog posla i prijevarnog postupanja. U tom smislu, porezno tijelo nalazi se u proturječju, jer tužitelj kao uredni porezni obveznik, koji porezne obveze na plaćanje PDV-a uredno podmiruje, kao što to stoji na str. 8. Zapisnika ne može istovremeno biti i subjekt „prividnih pravnih poslova“ i poreznih prijevara. Porezno tijelo svoje tvrdnje o prividnosti pravnih poslova temelji jedino na okolnosti, da su IZ i OZ kao fizičke osobe poveznica koja postoji između društva tužitelja i društava XSS one d.o.o. odnosno Siže Drvni centar d.o.o. Isto tako, na toj okolnosti porezno tijelo nalazi osnovu za tvrdnju, da je tužitelj kao porezni obveznik znao da društvo XSS ONE d.o.o., zato jer ima blokiran račun, neće moći platiti porez na dodanu vrijednost iz spornih transakcija. Naprotiv, upravo okolnost, da društvo tužitelja i društvo XSS ONE d.o.o. dolaze povezanim društvima preko osoba IZ i OZ, dovodi do toga, da tvrdnja o tome, da bi tužitelj znao da porezna obveza na društvu XSS one d.o.o. neće biti plaćena, nema nikakvih osnova. IZ i IZZ, kao vlasnici i članovi uprave oba društva, činili su sve, i to od 2022. godine nadalje, da se visokovrijedna imovina društva XSS one d.o.o. unovči i iz tog iznosa unovčenja podmire svi dugovi tog društva, što uključuje i porezni dug, kako onaj koji je naslijeđen, tako i tekući porezni dug nastao 2022. godine. Dakle, kako su društvo tužitelja i društvo XSS one d.o.o. povezani, to ima značenje, da je društvo tužitelja znalo, da je visokovrijedna imovina toga društva u postupku unovčenja, pa da će iz unovčenja dug za porez na dodanu vrijednost biti plaćen. Konačno, u 2025., teški i mukotrpni pregovori s brojnim potencijalnim kupcima doveli su do toga, da je društvu XSS one d.o.o. primilo dva odvojena pisma namjere, od dva potencijalna kupca nekretnina toga društva, za cijenu od 4.800.000,00 eura, iz kojeg iznosa, nakon što kupoprodaja bude sklopljena, će sav porezni dug društva XSS one d.o.o. biti podmiren, zajedno sa zateznom kamatom. Prema tome, na strani tužitelja nije bilo nikakvih prijevarnih postupanja i nije bilo unaprijed poznatog saznanja da „porez neće biti plaćen“, naprotiv, tužitelj je znao, da će porezni dug društva XSS one d.o.o. biti plaćen, iz sredstava ostvarenih unovčenjem nekretnina tog društva, pa je prema tome posve nezakonito poreznim rješenjem utvrđena nova porezna obveza, nepriznavanjem obračunatog pretporeza u iznosu od 64.268,71 eura, pa su slijedom toga i prvostupanjsko Porezno rješenje i drugostupanjsko pobijano rješenje tuženika nepravilni i nezakoniti.

Zaključno predlaže sudu poništiti prvostupanjsko-porezno i drugostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja rješenja.

Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 10. studenoga 2025. g. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Uvidom u prvostupanjsko-porezno rješenje Porezne uprave - Područnog ureda Zagrebačke županije Klasa: UP/I-471-02/24-01/64 Urbroj: 513-07-22/24-11 od 22. kolovoza 2024. godine Sud je utvrdio da je istim tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine u iznosu od 64.268,71 EUR, uz koju je obvezu obračunata i zatezna kamata do 30. travnja 2024. godine te je naloženo utvrđeni iznos poreza i kamata uplatiti kao i obračunati te uplatiti daljnje kamate tekuće od 1. svibnja 2024. godine do dana uplate, provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama te porezno rješenje izvršiti u roku od 8 (osam) od dana njegove izvršnosti pri čemu je porezni obveznik upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom.

8. Uvidom u osporavano drugostupanjsko tuženika Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/24- 01/370 Urbroj 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbijena žalba tužitelja protiv protiv gore navedenoga poreznog rješenja, s obrazloženjem kako žalba nije osnovana. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagrebačka županija kao nadležno prvostupanjsko porezno tijelo (u nastavku ..porezno tijelo"} temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru od 23. svibnja 2023. godine, klasa: 471-02/23-01/281, ur.broj: 513-07-22- 23-1, kod žalitelja je obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine o čemu je sastavilo Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, klasa: UP/I-471-02/24-01/64, ur.broj: 513-07-22/24-6 od 30. travnja 2024. godine na koji je žalitelj uložio prigovor koji nije usvojen te je donijelo ovdje pobijano porezno rješenje. U obrazloženju poreznog rješenja se navodi kako je društvo (žalitelj) registrirano sa sjedištem u [adresa] te kako IZ (jedini član i osnivač društva) i IZZ kao direktori i ovlaštene osobe, društvo zastupaju samostalno i pojedinačno. Preko navedenih je osoba društvo povezano s više pravnih osoba, a između ostalih s društvom XSS one d.o.o., OIB: 86744840014 te društvom Siže drvni centar d.o.o., OIB: 44256944232 koje je 3. lipnja 2022. godine pripojeno društvu XSS one d.o.o., što se detaljno obrazlaže na str. 4. poreznog rješenja (osobito u zapisniku) uz navođenje činjenice o tome kako su sva povezana društva u smislu članka 49. Općeg poreznog zakona i članka 13. stavka 2. Zakona o porezu na dobit (uključujući i žalitelja) registrirana na istoj adresi sjedišta u [adresa] te kako obavljaju, odnosno obavljala su istu djelatnost. Za povezana društva Siže drvni centar d.o.o. te XSS one d.o.o. se navodi kako su tijekom 2022. godine bila kupci i dobavljači žalitelja. Za povezano društvo Siže drvni centar d.o.o. se navodi kako je pripojeno novom, povezanom, društvu XSS one d.o.o. uz dospjeli dug poreza i doprinosa u iznosu od 5.325.959,40 kn, kojeg društvo XSS one d.o.o. nije podmirilo niti na dan 26. ožujka 2024. godine. Dalje je utvrđeno kako žalitelj ne vodi materijalno odnosno robno knjigovodstvo, kako nema skladišta (niti ga unajmljuje) te kako, prema izjavi direktora društva, primjenjuje sustav skladištenja koji podrazumijeva stavljanje dijelova, repromaterijala i sirovina u najkraćem roku u proizvodni proces. Na temelju ugovora s povezanim društvima Siže drvni centar d.o.o. i XSS one d.o.o., koristi uredski prostor površine 72 m2 i halu za montažu od cea 500 m2. Dalje se utvrđuje i obrazlaže kako žalitelj nabavlja sirovine, materijale, sitne dijelove (vijke, tiple i si.), električne aparate i sanitarije, koje koristi u obavljanju djelatnosti od raznih dobavljača u RH, EU i iz trećih zemalja te ista ta dobra fakturira povezanim društvima Siže drvni centar d.o.o. (u razdoblju siječanj-srpanj 2022. godine) i XSS one d.o.o. (u razdoblju srpanj- prosinac 2022. godine), a ova društva ista dobra onda ponovno fakturiraju žalitelju. Porezno tijelo zaključuje kako predmetne transakcije nemaju nikakvu ekonomsku svrhu za povezana društva Siže drvni centar d.o.o. i XSS one d.o.o. jer nabavljaju robu od žalitelja i nepromijenjenu je fakturiraju nazad žalitelju što ih ujedno čini i kupcem i dobavljačem bez nikakve ekonomske svrhe te kako se ovdje radi o netržišnim uvjetima i prividnom pravnom poslu isključivo u svrhu korištenja prava na odbitak pretporeza od strane žalitelja u trenutku kada njegova povezana društva kao izdavatelji računa ne plaćaju iskazanu obvezu PDV-a, a što zbog njihove međusobne povezanosti žalitelju nije moglo ostati nepoznato jer je znao ili morao znati da obračunati PDV dobavljači neće platiti te kako temeljem istog žalitelj stoga nema pravo na odbitak pretporeza sukladno odredbi čl. 127. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Temeljem utvrđenih činjenica, nadzorom je utvrđena obveza za uplatu pdv-a u ukupnom iznosu od 64.268,71 EUR te pripadajuća kamata na dan 30. travnja 2024. godine u iznosu od 5.323,77 EUR.

Žalitelj u žalbi iznosi kako je društvo XSS one d.o.o. imalo ranije preuzete obveze prema svojim naručiteljima iz kojeg je razloga kao svog dobavljača odabralo društvo žalitelja koje je uredno poslovalo i nije imalo blokiran poslovni račun. Dakle daje svaka isporuka stoga imala gospodarsku svrhu jer je bila povezana s isporukama prema trećim osobama - naručiteljima radova. Predmetnim navodom žalitelj međutim ne otklanja činjenicu da je dobra (repromaterijal potreban za izvođenje radova) koja je prethodno sam nabavio od trećih dobavljača, nakon toga fakturirao povezanim društvima koja su ta ista dobra ponovno fakturirala žalitelju te doista nije jasan žalbeni navod kako bi se takav tijek isporuka i transakcija istim robama mogao povezati s ispunjavanjem ranije preuzetih obveza od strane povezanog društva XSS one d.o.o. prema njegovim dobavljačima, a još je manje jasna poduzetnička svrha i gospodarska bit transakcija osim da se iskoristi porezna povlastica. Prema OPZ-u u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez ili porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (čl. 88. OPZ-a) te s tog stajališta ovo tijelo ne nalazi jasne dokaze kojima bi žalitelj opravdao njihovu ekonomsku svrhu dok u odnosu na povezano društvo Siže drvni centar d.o.o. i nadzorom osporene transakcije do trenutka njegova pripajanja povezanom društvu XSS d.o.o., njihovu gospodarsku bit žalbom niti ne obrazlaže. U vezi žalbenog navoda o tome kako okolnost da svoje poslovanje sa zalihama vodi po principu „just in time“ te da zbog toga ne može ni na koji način biti osnovom za optuživanje o prijevarnim aktivnostima valja ukazati kako činjenica da žalitelj nema skladište nije utvrđena kao objektivna okolnost iz koje porezno tijelo izvodi zaključak o njegovoj poreznoj odgovornosti. Porezni nadzor utvrđuje kako žalitelj ne vodi materijalno, odnosno robno knjigovodstvo niti evidencije o kretanjima i stanju proizvoda, materijala, sirovina i si. što međutim ne utječe na ispravnost zaključka poreznog tijela koji je iz dostupne i postojeće dokumentacije pravilno utvrdilo kako nabavljena roba nije išla u proizvodni proces odmah po nabavi već se fakturirala povezanim društvima te potom nazad žalitelju, što su dakle bile prijevarne aktivnosti koje su i dovele do neplaćenog iznosa PDV-a vezanog za isporuku.

Žalitelj navodi i to kako porezno tijelo nije dalo nikakvo razumno obrazloženje zašto ne prihvaća navode o tome da račune dobavljača nije suprotstavilo njegovim izlaznim računima iako se tvrdi da se radi o istoj robi. U dijelu poreznog rješenja gdje porezno tijelo obrazlaže svoje odgovore na navode iz prigovora jasno se navodi kako je nadzorom utvrđeno da je žalitelj od trećih osoba nabavljao razne materijale i proizvode potrebne za obavljanje djelatnosti te zatim istu robu fakturirao svojim povezanim društvima, da bi potom opet tu istu robu ponovno od navedenih društava kupovao i koristio u svojoj proizvodnji konačnih proizvoda. Dalje se navodi kako je porezno tijelo povezalo poslovne događaje te nalazom Zapisnika nije osporilo poslovne događaje žalitelja s trećim osobama niti je osporilo nabavu bilo koje robe koju je žalitelj koristio u daljnjoj proizvodnji. Dakle, porezno je tijelo povezalo poslovne događaje, ali obzirom da žalitelj ne vodi robno-materijalno knjigovodstvo jasno je da se sustavno praćenje i kretanje robe ne može niti utvrditi kroz poslovnu dokumentaciju koja ne postoji. Međutim ono što je bitno jest da je ista roba, prethodno nabavljena od trećih osoba i bila predmet transakcija između povezanih društava jer porezno tijelo navodi kako je to utvrdilo pregledom ulaznih i izlaznih računa koje je neposredno pregledalo što žalitelj ničim nije osporio niti dokazao da porezno tijelo to nije učinilo i što samo tvrdi bez ikakve osnove pa u ovome postupku takve tvrdnje nije moguće provjeriti niti ih smatrati osnovanim. Žalitelj navodi i to kako je propušteno dati obrazloženje zašto se nije proveo dopunski nadzor kako bi se utvrdila povezanost međusobnih prometa žalitelja i njegovih isporuka te isporuka društva XSS one d.o.o. prema trećim osobama, o čemu valja ukazati na prethodno obrazloženje dok se dopunski nadzor provodi samo u slučaju ako su prigovorom iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti činjenično stanje utvrđeno u zapisniku ili izmijeniti prijašnje pravne ocjene, za što međutim nije postojala nikakva osnova za postupanje budući je nadzor, kroz ulazne i izlazne račune, povezao nabavu i krajnje isporuke žalitelja čemu su prethodile prijevarne transakcije istim robama između povezanih osoba.

U vezi žalbenih navoda oko primjene odredbe članka 127. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost gdje žalitelj obrazlaže svoje razloge neprimjenjivosti te odredbe na društva koja imaju visokovrijednu imovinu ovo tijelo navodi kako neće ulaziti u subjektivne ocjene oko primjene materijalnog propisa te će ovdje jedino iznijeti svoj stav o tome kako predmetna odredba presumira odgovornost svakog poreznog obveznika ako su kumulativno ispunjeni svi propisani uvjeti. Objektivne okolnosti o tome daje žalitelj znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku ostati neplaćen nadzorom su jasno utvrđene i obrazložene o čemu je na završnom razgovoru žalitelju već dano objašnjenje u smislu članka 49. OPZ-a.

Kako je prvostupanjsko porezno tijelo pravilno i u dovoljnoj mjeri utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo materijalne propise dok žalitelj svoje navode ničime ne dokazuje, ovo tijelo ne nalazi da bi pobijanim rješenjem bio povrijeđen zakon na njegovu štetu, te je zbog svega iznijetog valjalo temeljem odredbe članka 116. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.), a u svezi sa člankom 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), riješiti kao u izreci.

9. Odredbom članka 57. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine", broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 39/22., dalje: „Zakon o pdv“) propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

10. Odredbom članka 58. stavak 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

11. Odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat će se odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen. Prema stavku 2. istoga članka, ako se sukladno stavku 1. ovoga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez.

12. Prema odredbi članka 131. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 79/13., 85/13. -ispravak, 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., 1/21., 73/21. i 41/22.), poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe. Stavkom 2. istog članka propisano je da gospodarska ili druga djelatnost poreznog obveznika započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak poslovanja može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 57. stavka 2. Zakona. Ne može se ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poreznog obveznika.

13. Prema odredbi članka 49. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: ,,(9PZ44), povezane osobe su osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta: dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima (točka 1.); dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge (točka 2.); dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole (iz točke 1.) ili značajan utjecaj (iz točke 2.), ali koje predstavljaju jedan rizik za izvršavanje obveza iz porezno- dužničkog odnosa jer su međusobno povezane tako da postoji velika vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje (točka 3.); dvije ili više fizičkih i/ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno- dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik na način da ostvaruju kontinuitet djelatnosti u istom prostoru, koristeći istu opremu.(točka 4.). Stavkom 2. istoga članka je propisano kako se smatra da postoji odnos povezanih osoba iz ovoga članka i između poreznog dužnika i: njegovog bračnog druga, njegovog krvnog srodnika u ravnoj liniji, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, po tazbini do istog stupnja bez obzira je li brak prestao ili nije, posvojitelja, posvojenika, skrbnika, osobe pod skrbništvom, staratelja, osobe pod starateljstvom te osobe koja s njime živi u zajedničkom kućanstvu. Stavkom 3. istoga članka je propisano kako će ugovori i poslovni odnosi između povezanih osoba porezno biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.

14. Sukladno odredbi članka 11. stavak 1. OPZ-a, porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti, dakle porezno relevantne činjenice valja sagledavati prema njihovoj ukupnosti i prosuđivati prema njihovoj gospodarskoj biti.

15. Isto tako, korištenje poreznih povlastica kao što je pravo na iskazivanje pretporeza, mora biti u skladu s ciljem i svrhom radi koje je ista ustanovljena, a u čemu se očituje poštivanje načela postupanja u dobroj vjeri propisanog odredbom članka 9. OPZ-a.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, iz spisa predmeta razvidno je da je poreznim nadzorom utvrđeno kako žalitelj, ovdje tužitelj, ne vodi materijalno, odnosno robno knjigovodstvo niti evidencije o kretanjima i stanju proizvoda, materijala, sirovina i sl. što međutim ne utječe na ispravnost zaključka poreznog tijela koji je iz dostupne i postojeće dokumentacije pravilno utvrdilo kako nabavljena roba nije išla u proizvodni proces odmah po nabavi već se fakturirala povezanim društvima te potom nazad žalitelju, što su dakle bile prijevarne aktivnosti koje su i dovele do neplaćenog iznosa PDV-a vezanog za isporuku. Također, porezno tijelo utemeljeno obrazlaže kako je nadzorom utvrđeno da je žalitelj od trećih osoba nabavljao razne materijale i proizvode potrebne za obavljanje djelatnosti te zatim istu robu fakturirao svojim povezanim društvima, da bi potom opet tu istu robu ponovno od navedenih društava kupovao i koristio u svojoj proizvodnji konačnih proizvoda. Dakle, porezno je tijelo povezalo poslovne događaje, ali obzirom da žalitelj ne vodi robno-materijalno knjigovodstvo jasno je da se sustavno praćenje i kretanje robe ne može niti utvrditi kroz poslovnu dokumentaciju koja ne postoji. Međutim ono što je bitno jest da je ista roba, prethodno nabavljena od trećih osoba i bila predmet transakcija između povezanih društava jer porezno tijelo navodi kako je to utvrdilo pregledom ulaznih i izlaznih računa koje je neposredno pregledalo što žalitelj - tužitelj ničim nije osporio niti dokazao da porezno tijelo to nije učinilo i što samo tvrdi bez ikakve osnove pa u ovome postupku takve tvrdnje nije moguće provjeriti niti ih smatrati osnovanim. Žalitelj –tužitelj navodi i to kako je propušteno dati obrazloženje zašto se nije proveo dopunski nadzor kako bi se utvrdila povezanost međusobnih prometa žalitelja i njegovih isporuka te isporuka društva XSS one d.o.o. prema trećim osobama, o čemu valja ukazati na prethodno obrazloženje dok se dopunski nadzor provodi samo u slučaju ako su prigovorom iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti činjenično stanje utvrđeno u zapisniku ili izmijeniti prijašnje pravne ocjene, za što međutim nije postojala nikakva osnova za postupanje budući je nadzor, kroz ulazne i izlazne račune, povezao nabavu i krajnje isporuke žalitelja čemu su prethodile prijevarne transakcije istim robama između povezanih osoba. Saslušavanje svjedoka predloženih od strane tužitelja, IZ i IZZ, Sud je unaprijed ocijenio nepotrebnim kao neobjektivnim dokazom jer su isti neposredno zainteresirani za ishod ovog spora te najvjerojatnijim ponavljanjem navoda iz tužbe ne bi došlo do utvrđenja nikakvih novih činjenica. Stoga je Sud prijedlog za njihovim saslušanjem odbio.

Slijedom svega naprijed navedenoga te suprotno navodima tužitelja, i ovaj Sud smatra da je činjenično stanje u upravnom postupku apsolutno pravilno i potpuno utvrđeno i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, što je sve vrlo detaljno obrazloženo u drugostupanjskom rješenju, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, a sva obrazloženja tužitelja smatra potpuno neutemeljenima tj. irelevantnima odnosno tužitelj ničime nije dokazao suprotno utvrđenjima u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju.

17. Dakle, imajući na umu navedeno, Sud nalazi da tužitelj prigovorima iznesenim u tužbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavanih rješenja, te su osporavani prvostupanjski i drugostupanjski akt odnosno rješenje doneseni na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava i sukladno tome zakoniti.

18. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Tužitelju je odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnik Damir Barišić, Koprivnica, Basaričekova 27

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis