REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-347/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EŠ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi braniteljice optuženog Ane Škevin, odvjetnice u Šibeniku, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj Kv- 64/2025, K-75/2022 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Povodom žalbe optuženika EŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje u točki II. izreke na način da se na temelju članka 557. e stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) određuje ograničenje trajanja privremene mjere osiguranja na najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.
II. Odbija se žalba optuženog EŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj: Kv-64/2025, K-75/2022 od 18. srpnja 2025., na temelju članka 557. a stavak 1. točka e) ZKP/08 određena je privremena mjera prema optuženiku EŠ radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom, kojom je naloženo „Raiffeisen bank“ u Tuzli, [adresa], da privremeno uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima s računa TRN:1613000115718727 s pripadajućom partijom 07008561846 otvorenog 21. veljače 2023. do iznosa 589.409,47 eura optuženiku EŠ ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga EŠ, te svim drugim osobama ovlaštenim raspolagati novčanim sredstvima po tom računu – bez odgode.
1.1. Na temelju članka 557. e stavak 2. ZKP/08 određeno je da privremena mjera može trajati najdulje dvije godine, a nakon toga najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi EŠ po braniteljici odvjetnici Ani Škevin bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe optuženika, ovaj drugostupanjski sud isto je ispitao sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, radi utvrđenja postojanja povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, pri čemu je utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
5.1. Odredbom članka 557. e stavka 2. ZKP/08 propisano je da do podizanja optužnice, određivanja rasprave na temelju privatne tužbe ili podnošenja prijedloga sukladno članku 560. a ZKP/08 privremena mjera može trajati najdulje dvije godine, a nakon toga najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist. Kako u konkretnom slučaju iz izreke pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud naveo da privremena mjera može trajati najdulje dvije godine, pri čemu rok od dvije godine nije vezao za trenutak podizanja optužnice, te da u nastavku navodi da nakon toga privremena mjera može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, postupajući na opisan način, odnosno ne određujući konkretan rok trajanja privremene mjere prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
5.2. Naime, prvenstveno je potrebno imati u vidu da se radi o mjeri koja je privremenog karaktera te ista u smislu članka 557. e stavak 4. ZKP/08 može biti ukinuta i zamijenjena drugom mjerom prije isteka roka na koji je određena. Kada se prethodno izloženo dovede u vezu s činjenicom da je državni odvjetnik prijedlog za osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom podnio nakon potvrđivanja predmetne optužnice, u tom slučaju je trajanje privremene mjere osiguranja potrebno ograničiti na način da može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. i stavka 4. ZKP/08 preinačio izreku pobijanog rješenja na način kako je to navedeno u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za primjenu mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na optuženog EŠ. U tom smislu, prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za određivanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, tako i u odnosu na zakonitost i opravdanost određivanja citirane privremene mjere.
7. Žalitelj u podnesenoj žalbi prvenstveno osporava postojanje osnovane sumnje. To stoga jer da se u ovom slučaju radi o obveznom pravnom odnosu između oštećenika i optuženika, pri čemu je oštećeni uplaćivao u više navrta novčane iznose optuženom, dio kojih iznosa je optuženi i vratio oštećeniku. Ističe da je optuženik čak jamčio za povrat novca vrijednom nekretninom u Bosni i Hercegovini koju ima u svom vlasništvu, pa da sve te okolnosti upućuju da nije bilo prijevarne namjere na strani optuženika.
7.1. Međutim, u ovom kaznenom postupku je podignuta optužnica koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku Kov-172/2021 od 24. siječnja 2022. Protivno navodu žalitelja, drugostupanjski sud nalazi da upravo iz razloga što osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ista temelji, opravdanim se nameće zaključak da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju. Prema tome, za zaključiti je kako istaknuti žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja opravdanosti određivanja privremene mjere.
8. Nadalje, obzirom da se predmetnom optužnicom optuženik tereti da je počinjenjem kaznenog djela ostvario veliki iznos protupravne imovinske koristi, te imajući u vidu da je optužnica u predmetnom postupku potvrđena još 24. siječnja 2022., ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud opravdano odredio privremenu mjeru kako bi se tako visoki iznos imovinske koristi prilikom dovršetka kaznenog postupka eventualno mogao naplatiti.
9. Ujedno, za istaknuti je da su neosnovani žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje da je neosnovano određena privremena mjera za iznos koji uvelike premašuje stvarno dugovanje optuženika. Naime, ako se ima u vidu da se potvrđenom optužnicom optuženik tereti da je oštećenika oštetio za iznos od 589.409,47 eura, a koji iznos ujedno odgovara iznosu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva od strane oštećenika, to je pravilno i sud prvog stupnja privremenu mjeru odredio upravo na taj iznos novca. Pri tome je na ovom mjestu važno za istaknuti da nije sporno da je institut oduzimanja imovinske koristi supsidijaran u odnosu na imovinskopravni zahtjev, a supsidijarnost se proteže i na materiju privremenih mjera osiguranja, kako to proizlazi iz odredbe članka 557.f stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da će sud, na prijedlog oštećenika, preinačiti ili ukinuti privremenu mjeru određenu radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom ako je to potrebno radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Međutim, takav prijedlog, prema stanju spisa, oštećenik nije podnio pa je ocjena ovog drugostupanjskog suda da nema zakonske zapreke da se, neovisno o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi donese privremena mjera u kaznenom postupku jer je ta mjera, kako to proizlazi već iz njezinog naziva, privremenog karaktera, a njezinim donošenjem se ne prejudicira meritorna sudska odluka o osnovanosti postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.
10. Nadalje, žalitelj navodi, obzirom da je privremenom mjerom naloženo pravnoj osobi koja je registrirana pri Općinskom sudu u Sarajevu, kako prvostupanjski sud nije ovlašten naložiti postupanje stranoj pravnoj osobi, kao i da se u svom obrazloženju nije pozvao na međunarodni sporazum na temelju kojeg bi to bilo moguće.
10.1. Međutim, protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je imao ovlast za donošenje predložene privremene mjere i svoju odluku pravilno temelji na odredbama ZKP/08, a samo pružanje međunarodnopravne pomoći pri izvršenju pobijanog rješenja u nadležnosti je Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje ima ovlast zatražiti izvršenje navedenog rješenja temeljem multilateralnih i bilateralnih međunarodnih ugovora kojima je pristupila Republika Hrvatska.
11. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 20. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac
