Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kžzd-16/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivančice Cvitanović, predsjednice vijeća, te Melite Avedić, i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje Željke Velnić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HT radi kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljene i oštećenog kao tužitelja VT, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Kzd-34/2019-35 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene HT, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci radi kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11.
II. Temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 određuje se da se kazna na koju je okrivljena osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. U ostalom dijelu odbijaju se žalbe okrivljene HT i oštećenog kao tužitelja VT te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1 . Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku broj Kzd-34/2019-35 od 16. veljače 2024. okrivljena HT proglašena je krivom radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – iz članka 173. stavak 1. KZ/11 te je, temeljem istog zakonskog propisa, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP) okrivljena je dužna platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 4.750,00 eura (četiritisućesedamstopedeseteura) koji trošak obuhvaća paušalnu svotu za rad suda u iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) ("Narodne novine" broj 145/11 od 15. prosinca 2011. godine, Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka) te nužne izdatke oštećenika kao tužitelja te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u iznosu od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura) koje troškove je okrivljena dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj VT po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, zbog odluke o kazni. Navodi da je izrečena kazna preblaga, jer okrivljena već 11 godina ne dozvoljava susrete oštećenog kao tužitelja sa maloljetnim djetetom i više ne postoji bilo kakva komunikacija oštećenog kao tužitelja sa djetetom. Ovakva kazna neće imati efekt prema okrivljenoj, a i prema drugima i poticati će ih da ne poštuju sudske odluke. Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i okrivljena osudi na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena po branitelju Vedranu Špiljku, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu oštećeni kao tužitelj VT, po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, naveo je kako je okrivljena imala dovoljno vremena pripremiti svoju obranu jer se postupak vodi već 6 godina, a izmjene optužnice koje su slijedile bile su neznatne u odnosu na prvotnu optužnicu, dok su zakonski opis i pravna kvalifikacija ostali isti. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno cijenio provedene dokaze i donio ispravan zaključak. Predlaže da se žalba okrivljene odbije u cijelosti.
3.1. U odgovoru na žalbu okrivljena HT po branitelju Vedranu Špiljku, odvjetniku u Zagrebu, navela je kako žalba oštećenog kao tužitelja zbog odluke o kazni nije osnovana. Oštećeni kao tužitelj u žalbi ne navodi zašto smatra da je odluka o kazni blaga za okrivljenu i u žalbi iznosi neistinite tvrdnje i činjenice koje uopće nisu bile predmet postupka. Predlaže da se žalba oštećenog kao tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba okrivljene HT je djelomično osnovana, dok žalba oštećenog kao tužitelja VT nije osnovana.
U odnosu na žalbu okrivljene, osim odluke o kazni:
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi oštećenog kao tužitelja i okrivljene, ovaj Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud, istu je ispitao sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po služenoj dužnosti, niti povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljene.
6. Isto tako, a suprotno navodima žalbe okrivljene, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljene HT za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11, za koje je osuđena, te isto obrazložio valjanim razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
3. Nije osnovan navod okrivljene u žalbi kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP jer je povrijeđeno pravo okrivljene na pravično suđenje. To stoga što okrivljena nije znala sadržaj optužnice i nije imala vremena pripremiti obranu.
7.1. Kod ocjene povrede prava na pravično suđenje treba navesti da je sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst, 5/14. i 13/17.) ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba, dakle, biti riječ o nedvojbenoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled, a što ovdje nije slučaj. Naime, prvostupanjski sud je dao razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a prilikom donošenja odluke je uzeo u obzir sve provedene dokaze.
8. U pravu je okrivljena da je oštećeni kao tužitelj izmijenio optužnicu 12. veljače 2024., koju ispravlja na raspravi 16. veljače 2024., međutim, navedene izmjene su neznatne u odnosu na optužnicu koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Kovm-36/19 od 27. rujna 2019.
9. Iako prvostupanjski sud nije odgodio raspravu na zahtjev okrivljene zbog izmjene optužnice, te izmjene su neznatne i nisu utjecale na presudu pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP. Naime, zadnja izmjena je bila na raspravi 16. veljače 2024., nakon čega je okrivljena izjavila da razumije navedenu izmijenjenu optužnicu te je pozvana da iznose obranu, a što je i učinila tijekom postupka.
9.1. S obzirom na navedeno, nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje okrivljena upire u žalbi.
10. Okrivljena u žalbi navodi kako su odbijeni prijedlozi obrane za ispitivanjem svjedoka HTJ i VTJ, koje je bilo neophodno saslušati, a pri tome nije obrazloženo, zbog čega su navedeni dokazni prijedlozi odbijeni. Nasuprot navedenim žalbenim navodima prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ispitivanjem navedenih svjedoka i navedeno je adekvatno obrazloženo u pobijanoj presudi pod točkom 7.
11. U pravu je okrivljena navodeći u žalbi kako nije provedeno psihijatrijsko vještačenje djeteta i nije utvrđeno da je ugrožen psihički i emocionalni razvoj djeteta jer to nije bilo potrebno učiniti, s obzirom da navedeno kazneno djelo čini onaj tko ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih osoba koju je odredio Hrvatski zavod za socijalni rad ili državno tijelo, pri čemu nije potrebno utvrditi nastupanje posljedice ugrožavanja psihičkog ili emocionalnog razvoja djeteta.
12. Nadalje, nije u pravu okrivljena navodeći u žalbi kako je iskaz oštećenog kao tužitelja u potpunosti u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom.
12.1. Prvostupanjski sud je ispravno prihvatio iskaz oštećenog kao tužitelja VT, koji je detaljno, okolnosno i uvjerljivo iskazivao o odnosima sa bivšom izvanbračnom suprugom i njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom, a čiji iskaz je potkrijepljen iskazom i izvješćem voditeljice intenzivne stručne pomoći i nadzora ZTJ te je u skladu sa presudom Općinskog suda u Sisku broj P Ob-26/2018 i rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Ovr Ob-44/2018.
12.2. Ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljene jer ista u suprotnosti sa izvedenim dokazima, a okrivljena i ne poriče da nije postupala u skladu sa navedenom presudom i rješenjem, međutim, tvrdi kako su za to postojali objektivni razlozi, a to je da je dijete odbijalo odlaziti na susrete sa ocem, a ona je poduzela sve što je mogla kako bi došlo do susreta oštećenog kao tužitelja sa ocem ali u tome nije uspjela i to zbog ponašanja oštećenog kao tužitelja.
12.3. Međutim, obrana okrivljene je i u suprotnosti sa iskazom svjedoka ZTJ, voditeljice intenzivne stručne pomoći i nadzora, koja je neposrednim opažanjem vidjela kako je prilikom jednog druženja oca, tj. oštećenog kao tužitelja sa djetetom, otac poljubio dijete, čemu se dijete nije protivilo, iz kojeg iskaza proizlazi kako dijete nije iskazivalo otpor druženju sa ocem.
13. Prema tome, imajući u vidu sve navedeno, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako je okrivljena ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, jer nije provodila, odnosno sprječavala je provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud.
13.1. Naime, tijekom postupka bilo je nesporno da je dijete rođeno nakon prekida izvanbračne zajednice, da je prije pokretanje parničnog postupka Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Sisak, bio uključen oko ostvarivanja roditeljske skrbi oko djeteta jer se roditelji, tj. okrivljena i oštećeni kao tužitelj nisu mogli dogovoriti oko ostvarivanja roditeljske skrbi.
13. 2. Nakon toga je pokrenut parnični i ovršni postupak protiv okrivljene, jer oštećeni kao tužitelj nije mogao ostvarivati kontakte sa maloljetnim djetetom, no okrivljena i nadalje nije provodila navedene odluke i na taj način onemogućavala kontakte oštećenog kao tužitelja sa djetetom.
14. Prema tome, ispravno je prvostupanjski sud okrivljenu proglasio krivom.
U odnosu na žalbu oštećenog kao tužitelja i okrivljene zbog odluke o kazni:
15. Žalba zbog odluke o kazni oštećenog kao tužitelja nije osnovana dok je žalba okrivljene zbog odluke o kazni osnovana.
16. Okrivljena u žalbi zbog odluke o kazni navodi kako joj je sud izrekao kaznu koja je prestroga, odnosno izrekao joj je bezuvjetnu kaznu zatvora i to za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do 1 godine. Pri tome prvostupanjski sud nije pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljene i to da se radi o majci dvoje maloljetne djece, zaposlenoj, uzornoj građanki koja nikada nije počinila prekršaj niti kazneno djelo niti se protiv nje vodi bilo kakav kazneni postupak. Uvažavajući sve te okolnosti, okrivljenoj bi trebalo izreći uvjetnu osudu i takvom bi se osudom u cijelosti ostvarila svrha kažnjavanja.
16.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
16.2. Prvostupanjski sud je ispravno kao olakotno cijenio okrivljenoj dosadašnju neosuđivanost, obiteljski status, tj. da je majka dvoje maloljetne djece, dok joj je kao otegotno cijenio upornost u protupravnom ponašanju i nenadoknadivu štetu koja je nastala za maloljetno dijete, tj. teško popravljive posljedice vezane za razvoj djeteta.
16.3. Nenadoknadiva šteta za razvoj djeteta i teško popravljive posljedice ne mogu se uzeti kao otegotna okolnost na strani okrivljene, jer tijekom postupka nije utvrđeno da su nastupile takve posljedice budući nije provedeno psihijatrijsko- psihološko vještačenje djeteta iz kojega bi se navedeno moglo utvrditi.
16.4. Imajući u vidu sve navedene olakotne i otegotne okolnosti, ovaj sud smatra da je izrečena bezuvjetna kazna na koju je osuđena okrivljena prestroga i da i bez izvršenja kazne ista ubuduće neće činiti kaznena djela. Okrivljena do sada nije osuđivana i ovo kazneno djelo je eksces u dosada neporočnom životu okrivljene.
17. Zbog navedenog, ovaj sud je prihvatio po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci radi kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11 i po članku 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenoj odredio da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.
17.1. Tako izrečena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljene i pogibeljnosti kaznenog djela i ovaj sud smatra da nije potrebno izricanje bezuvjetne kazne zatvora te da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ista uvjetna osuda je podobna i za shvaćanje da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će se istom izraziti društvena osuda i tako utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela te će dovoljno utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela.
18. Zbog svega navedenog, odlučno je kao u izreci ove presude primjenom članka 486. i 482. ZKP.
Sisak, 20. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Ivančica Cvitanović
