REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 145/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ING, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika TN iz [adresa], ŠN [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u Puli, Kapitolinski trg 10, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 14. studenog 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 7.813,63 eura (sedam tisuća osamsto trinaest eura i šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2023. do isplate i to do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica od tuženika potražuje isplatu 349,37 eura (tristo četrdeset devet eura i trideset sedam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2023. do isplate odbijen je tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 1.514,04 eura (tisuću petsto četrnaest eura i četiri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

VI. Punomoćnici tužiteljice ING, odvjetnici u [adresa],

OIB [osobni identifikacijski broj], odmjerava se naknada troškova po osnovi delegacije u iznosu 26,00 eura (dvadeset šest eura).

VII. U preostalom dijelu zahtjev punomoćnice tužiteljice ING,

odvjetnice u Puli, za naknadu troškova po osnovi delegacije se odbija.

VIII. Nalaže se Odjelu financijsko-materijalnog poslovanja suda da po pravomoćnosti ove odluke iz sredstva državnog proračuna na račun tužiteljice ING, odvjetnice u [adresa], isplati iznos iz točke VI. izreke

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate 8.163,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2023. do isplate.

1. 1. U tužbi je navela da je tuženik njezin bivši bračni drug. Njihov brak je razveden odlukom Općinskog suda u Puli – Pola posl. broj P Ob-232/2016 od 26. svibnja 2017. Tuženiku je pozajmila ukupno 8.163,00 eura, uz njegovu obvezu i usmeno obećanje kako će joj pozajmljeni iznos vratiti, međutim, tuženik se na njezino višekratno traženje da joj vrati pozajmljeni iznos oglušio. Nakon razvoda braka u kojemu je rođeno njihovo zajedničko dijete ostala je u korektnim odnosima s tuženikom zbog čega je pristala na njegov upit i zamolbu pozajmiti mu iznos od ukupno 4.500,00 eura, a koji mu je u razdoblju od 24. kolovoza 2021. do 27. rujna 2022. doznačila putem Western Uniona. Ujedno mu je i pozajmila novac za podmirenje njegovih dugovanja prema Republici Hrvatskoj na način da je podmirila dugovanje na njegovo ime, a tuženik joj je te iznose trebao vratiti. Republici Hrvatskoj je isplatila ukupno 3.663,63 eura i to to povodom prijedloga za osiguranje Republike Hrvatske od 29. srpnja 2021. 53,09 eura 7. listopada 2021., 1.431,18 eura 8. rujna 2021., 0,93 eura 11. listopad 2021., 87,60 eura 11. listopada 2021., 135,00 eura, te povodom prijedloga za osiguranje od 27.veljače 2023. 1.756,83 eura 25. ožujka 2023. te iznos 199,00 eura 25. ožujka 2023. Iako joj je obećao vratiti pozajmljene iznose najkasnije do 1. lipnja 2023., to nije učinio.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Točno je da je s tužiteljicom okončao brak još 2017. S tužiteljicom je otvorio obrt za čišćenje [obrt] **.**.2022. U tom razdoblju je radio i većinu vremena provodio u Saveznoj Republici Njemačkoj, pa je tužiteljici dao trgovačku i specijalnu punomoć kako bi ona mogla samostalno i bez ograničenja poduzimati sve radnje i voditi poslovanje obrta te raspolagati svim zarađenim novčanim sredstvima u svrhu reguliranja funkcioniranja obrta. Izdao joj je i specijalnu punomoć za raspolaganje nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je bila zadužena za poslovanje obrta, dok je on radio i izvodio radove u građevini u Njemačkoj, gdje je bio zaposlen. Također i u Republici Hrvatskoj, tijekom povremenih boravaka, je izvodio dogovorene građevinske radove, koje je tužiteljica naplaćivala. Tako zarađeni novac tužiteljica mu je slala putem Western Uniona. Kako mu nije bio prihvatljiv način na koji je tužiteljica raspolagala novcima i njegovom imovinom, odlučio je prekinuti poslovnu suradnju s njim. Iako mu je tužiteljica rekla da je navedeni obrt u mirovanju od završetka ljetne sezone 2022., saznao je da obrt i dalje radi, pa je odlučio obrt zatvoriti i okončati suradnju s tužiteljicom, što je učinio 22. kolovoza 2023. Kod javnog bilježnika sačinio je i opoziv svih punomoći kojim je tužiteljicu opunomoćio za raspolaganje obrtom i njegovim nekretninama, no unatoč opozivu kojeg je sačinio 21. kolovoza 2023., tužiteljica je uspjela podići veću svotu novca s računa obrta otvorenog u banci. Ujedno je nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja njegovo vlasništvo, nezakonito, na temelju fiktivnih pravnih poslova, otuđila u korist majke navodno za iznos 15.000,00 eura. Tužiteljici je ostavio i u cijelosti kuću u [adresa] na adresi [adresa], koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu i u kojoj ona stanuje.

3. U podnesku od 27. studenog 2023. tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu. Točno je da je s tuženikom u razdoblju od početka 2020. pa do kraja ljeta 2022. bila u dobrim i korektnim odnosima, ponajprije radi zajedničkog djeteta ĆN. Točno je da je 1. svibnja 2022. otvoren obrt za čišćenje [obrt], međutim, netočno je da bi predmetni obrt otvorila zajedno s tuženikom. U vrijeme otvaranja obrta nad njom je bio otvoren stečaj potrošača, koji je još uvijek u tijeku, radi čega se s tuženikom dogovorila da će ona otvoriti obrt na njegove ime kako bi mogla raditi i priređivati, a da će joj tuženik sačiniti specijalnu punomoć na temelju koje će moći voditi i obavljati poslove obrta. Na tuženika je samo formalno glasio obrt. On nije imao nikakvog utjecaja na poslovanje obrta, nije obavljao nikakve poslove niti je imao saznanja kako i s kime obrt posluje. Točno je da je tuženik boravio u [adresa], međutim, netočno je da bio on tamo radio. U razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. bio je nezaposlen te je primao naknadu za nezaposlene, a takva situacija je i danas. Upravo kako tuženiku naknada za nezaposlene nije bila dovoljna za podmirenje životnih troškova pozajmila mu je novce koje mu je slala putem Western Uniona, a tuženik joj se obvezao te novce vratiti najkasnije do 1. lipnja 2023. Nisu isitniti navodi da bi mu slala nove koje bi tuženik zaradio radom u građevini. Osim toga, tuženiku je pozajmila novac za podmirenje njegovih obveza prema Republici Hrvatskoj, a poradi ne plaćanja uzdržavanja za njihova maloljetnog sina, što joj je također tuženik obećao vratiti do 1. lipnja 2023. Novac joj je dala majka. Osporila je da bi tuženik bio faktičkim i stvarnim vlasnikom nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da bi kuća u [adresa] predstavljala bračnu stečevinu.

4. U dokaznom postupku pročitane su potvrde Western Uniona o slanju novca (str. 5-15), prijedlog za osiguranje od 29. srpnja 2021. (str. 16-19), izvršeni nalozi za plaćanje (str. 19-23), prijedlog za osiguranje od 27. veljače 2023. (str. 24-27), izvršeni nalozi za plaćanje (str. 28-29), trgovačka i specijalna punomoć od 25. ožujka 2022. (str. 45-46), specijalna punomoć od 7. siječnja 2021. (str. 47-49), opoziv punomoći od 21. kolovoza 2023. (str. 50-51), izvadak iz obrtnog registra (str. 52), izvadak iz zemljišne knjige s povijesnim prikazom (str. 53-55), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. kolovoza 2023. (str. 56-58), ispis sms poruka (str. 60-62), izjave LN (str. 70-74), isprave Njemačkog mirovinskog osiguranja s prijevodom s njemačkog jezika po sudskom tumaču (str. 76-93), stranica jedan ugovora o kreditu (str. 94), predugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. listopada 2008. (str. 95-96), zapisnik ovog suda od 4. veljače 2025. s iskazima svjedoka NN, LN, KN i ĆN (str. 125-131),kartica prometa (str. 138-169), zapisnik ovog suda od 20. siječnja 2025. s iskazima svjedoka DN, JN, ZN (str. 174-180) te zapisnik od 23. rujna 2025. s iskazom svjedoka UN te iskazima stranaka (str. 214-223).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati 8.163,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2023. do isplate po osnovi pozajmice.

7. U postupku je utvrđeno, što između stranaka nije ni sporno, da su parnične stranke bivši bračni drugovi, čiji je brak razveden presudom Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P Ob 232/2016 od 26. svibnja 2017. U tom braku rođen je njihov sin ĆN.

8. Od početka 2020. do kraja ljeta 2022. stranke su bile u dobrim odnosima.

Nakon toga njihov odnos je narušen.

9. Tužiteljica stanuje u [adresa], dok tuženik od rujna 2017. boravi u [adresa], s time da nekoliko puta godišnje dolazi u Hrvatsku.

10. Iz evidencije podataka Njemačkog mirovinskog osiguranja od 24. studenog 2022. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. bio nezaposlen te je ostvarivao naknadu za nezaposlene. Tuženik je u postupku učinio nespornim da je bio nezaposlen i u daljnjem razdoblju sve do 2025. U razdoblju u kojem je bio nezaposlen bio je prijavljen pri Job Centru (birou) te je primao socijalnu naknadu.

11. U razdoblju od srpnja 2021. do 27. rujna 2022. tužiteljica je uplaćivala novce tuženiku putem Western Uniona, što tuženik ne spori. Na temelju potvrda o slanju novca Wester Uniona utvrđeno je da je tužiteljica na taj način uplatila tuženiku sljedeće iznose: 3. srpnja 2021. 500,00 eura, 24. kolovoza 2021. 500,00 eura, 18. listopada 2021. 500,00 eura, 21. listopada 2021. 500,00 eura, 24. veljače 2022. 400,00 eura, 18. ožujka 2022. 400,00 eura, 16. svibnja 2022. 350,00 eura, 28. svibnja 2022. 300,00 eura, 16. rujna 2022. 200,00 eura, 27. rujna 2022. 100,00 eura i 5. ožujka 2022. 400,00 eura, ukupno 4.150,00 eura. Pritom valja napomenuti da je tužiteljica uz tužbu priložila dvije istovjetne potvrde o uplati od 24. kolovoza 2021. na broj 765-561-1110 na iznos 500,00 eura, s time da je jedna potvrda ovjerena potpisom agenta, a druga nije (str. 6 i 7 spisa). Prema tome, na temelju potvrda priloženih u spisu utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku uplatila putem Western Uniona ukupno 4.150,00 eura, a ne kako u tužbi navodi 4.500,00 eura.

12. Republika Hrvatska, kao predlagateljica osiguranja pokrenula je kod Općinskog suda u Puli– Pola prijedlogom od 29. srpnja 2021. postupak radi osiguranja novčane tražbine protiv tuženika, kao protivnika osiguranja zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi dolazila upisano kao vlasništvo tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ovršne isprave – rješenja Centra za socijalnu skrb Pula – Pola Klasa: UP/I-552-07/21-06/2, Urbroj: 2168-36-09-25-21-2 od 27. siječnja 2021., ispravljenog rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula – Pola posl. br. Klasa: UP/I-552-07/21-06/2, Urbroj: 2168-36-09-25-21-5 od 7. srpnja 2021. radi osiguranja isplate novčanog iznosa 10.783,24 kuna (1.431,18 eura) s pripadajućim zateznim kamatama. Naknadno je Republika Hrvatska, kao predlagateljica osiguranja 27. veljače 2023. podnijela novi prijedlog protiv tuženika, kao protivnika osiguranja radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi dolazila upisano kao vlasništvo tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ovršne isprave – rješenja Centra za socijalnu skrb Pula – Pola Klasa: UP/I- 552-07/19-06/24, Urbroj: 2168-36-09-25-19-2 radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 1.756,83 eura uvećano za pripadajuće troškove postupka.

12. 1. Prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazila je upisana zabilježba pokretanja postupka na temelju prijedloga za osiguranje od 29. srpnja 2021. (posl. br. Z 13387/2021), te potom založno pravo na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr 499/2021-4 od 24. kolovoza 2021. u korist Republike Hrvatske (posl. br. Z 15115/2021) (brisano pod posl. br. Z 9107/2022 od 10. svibnja 2022.) i založno pravo na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr 237/2023 od 6. ožujka 2023. u korist Republike Hrvatske (posl. br. Z 4415/2023). Tuženik je dolazio upisan kao vlasnik navedene nekretnine od 4. prosinca 2020. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 2. prosinca 2020. do 22. kolovoza 2023. kada je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. kolovoza 2023. i specijalne punomoći od 7. siječnja 2021. kao nova vlasnica se upisala KN (majka tužiteljice).

12. 2. Po toj osnovi tužiteljica je na ime i za račun tuženika isplatila Republici Hrvatskoj, kako to proizlazi iz potvrda o uplatama, 1.015,00 kuna (135,00 eura) 23. studenog 2021. (str. 19), 660,08 kuna (87,60 eura) 11. listopada 2021. (str. 20), 7,07 kuna (0,93 eura ) 11. listopada 2021. (str. 21), 10.783,24 kuna na ime glavnice (1.431,18 eura) 8. rujna 2021. (potvrda str. 22) i 400,00 kuna (53,09 eura) 7. listopada 2021. (potvrda str. 23) te potom 25. ožujka 2023. 1.756,83 eura (glavnica) i 199,00 eura (troškovi postupka), ukupno 3.663,63 eura.

13. Iz sms poruka koje je uputila tužiteljica tuženiku vidljivo je da se tužiteljica obratila tuženiku vezano za uplate novaca porukama: „Ok vidimo se na sudu za sve novce koje mi dugujes, poruku ti saljem kao dokaz da sam te o svemu obavijestila. “; „Dokazi svih uplata tvoji dugova prema meni, i sad ću potrazivati sve alimentacije od 2016 godine pa sve dok ĆN skolu ne zavrsi“; „Samnom od veceras ces kontaktirati putem odvjetnika“. Uz poruke su priložene potvrde u uplatama Western Uniona i naloga za plaćanje. Navedeno je da su poruke slane 22. ožujka bez naznačene godine slanja.

14. Kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica tuženiku putem Western Uniona uplatila ukupno 4.150,00 eura te da je umjesto tuženika podmirila dugovanja prema Republici Hrvatskoj u iznosu 3.663,63 eura, valjalo je utvrditi da li se radilo o pozajmici kako to tvrdi tužiteljica, ili se radilo novčanim iznosima koje je stekao tuženik po osnovi djelovanja obrta za čišćenje [obrt] te izvođenja građevinskih radova za vrijeme dok je boravio u [adresa]. Dakle, valjalo je utvrditi po kojoj osnovi je tužiteljica izvršila isplatu navedenih iznosa.

15. Stranke su suglasno utvrdile u postupku da je 2022. otvoren obrt za čišćenje [obrt]. Kao vlasnik tog obrta vodio se tuženik. Tuženik je kao vlasnik obrta tužiteljici izdao trgovačku i specijalnu punomoć 25. ožujka 2022. kojom ju je ovlastio da može samostalno, bez ograničenja zastupati navedeni obrt i obavljati sve radnje. Obrt je djelovao tijekom sezona (ljeta) 2022. i 2023. te je u tom razdoblju stjecao prihode kako je to vidljivo iz izvješća kartica prometa. Tuženik je opozvao tužiteljici punomoć za zastupanje navedenog obrta izjavom od 21. kolovoza 2023.

16. Na okolnosti osnivanja i rada obrta za čišćenje [obrt] saslušani su svjedoci i stranke.

16. 1. Svjedok ĆN, sin stranaka, je iskazao da je tužiteljica imala obrt za čišćenje dok on nije preuzeo taj obrt prije otprilike godinu dana. Obrt preko kojeg je tužiteljica prije toga obavljala poslove čišćenja glasio je na tuženika jer je tužiteljica od ranije imala ovrhu. Tuženik na nikoji način nije sudjelovao u radu obrta za čišćenje.

16. 2. Svjedokinja DN je u iskazu navela da radi kod tužiteljice od 2008. s prekidima, s time da zadnjih sedam, osam godina radi sezonski neprekidno kod tužiteljice, odnosno sada u obrtu njezinog sina ĆN, koji se zove I. Taj obrt vodi tužiteljica. Prije toga radila je obrtu koji se zvao [obrt], koji je također vodila tužiteljica. Tuženika poznaje od 2008. S njime nikada nije razgovarala za obavljanje poslova u spomenutim obrtima. Sve je uvijek dogovarala s tužiteljicom. Tuženika nigdje nije bilo. Tužiteljica je raspolagala novčanim sredstvima obrta te je obrt glasio na nju s obzirom na to da je sve ugovore o radu potpisivala s njom tako i 2022. i 2023. S nikim drugim nije ništa dogovarala. O poslovnom odnosu stranaka nije joj ništa poznato. Otkad radi kod tužiteljice nije nikad vidjela da bi tuženik dolazio i obavljao s njima neke poslove. Nikad se nije obraćala tuženiku vezano za posao, već samo tužiteljici. Kada je tužiteljica bila bolesna ili odsutna iz drugih razloga mijenjao ju je sin.

16. 3. Tako je i svjedokinja BN iskazala da je radila za tužiteljicu u obrtu za čišćenje dvije sezone i to u razdoblju od polovice travnja do listopada 2022. te od svibnja do 17. rujna 2023. Tuženika ne poznaje, njega samo zna po pričama tužiteljice. Navodno je tuženik bio vlasnik tog obrta za čišćenje, a tužiteljica je imala punomoć da može raditi. To je saznala od tužiteljice, koja joj je nešto spominjala da je to zbog nekih poreza. Tuženik nije nikada radio s njima, nije ga vidjela, nije bila s njim u kontaktu. Sve je dogovarala s tužiteljicom. Ne zna gdje je tuženik boravio u tom razdoblju. U te dvije sezone nikada nije vidjela tuženika. Nije joj bilo isplaćeno sve po osnovi njenog rada i to zadnja plaća odnosno plaća za polovicu kolovoza i polovicu rujna 2023. Tužiteljica joj je rekla da je to zbog toga jer da su uzeti svi novci iz banke. Glede toga su ona i DN bile na policiji. Nije pokretala nikakve postupke vezano za to.

16. 4. Svjedok LN je također iskazao da je tužiteljica zadnjih pet godina radila privatno. Imala je obrt za čišćenje, koji je otvorila na ime tuženika jer je ona od ranije imala kredit. Obrt je fiktivno bio otvoren na ime tuženika. Tuženik nije sudjelovao u radu tog obrta.

16. 5. Da je tužiteljica ranije imala obrt za čišćenje izjavila je i svjedokinja KN i to dok se nije razboljela. Sada sin stranaka ĆN vodi obrt za čišćenje, a tužiteljica mu pomaže u radu obrta.

16. 6. Svjedok ZN je iskazao da mu je tuženik ispričao da je zatvorio firmu za čišćenje koju je vodila tužiteljica. Vlasnik te firme bio je tuženik. On nije imao ništa s tom firmom, prepustio je sve tužiteljici da to vodi zbog djeteta.

16. 7. Svjedocima NN i UN je poznato da tuženica zadnjih nekoliko godina ima obrt za čišćenje apartmana. Ne znaju ništa o radu tog obrta i da li je tuženik sudjelovao u radu.

16. 8. Tužiteljica je iskazala da kad je odlučila otvoriti obrt nad njom se u to vrijeme vodio ovršni postupak za kuću u [adresa], pa nije mogla otvoriti obrt na svoje ime, a sin je tada bio maloljetan. S tuženikom je tada bila u dobrim odnosima te se s njime dogovorila da obrt glasi na njegovo ime. Smatrala je da joj to tuženik može napraviti kako nikad ranije nije doprinosio. Ona je sama vodila taj obrt, plaćala obveze, potpisivala ugovore o poslovanju, odlučivala o zapošljavanju. Apsolutno sve je obavljala u vezi obrta na temelju punomoći koju joj je dao tuženik. Tako je pripremila i svu dokumentaciju za otvaranje obrta, čak je i plaćala doprinose tuženiku jer se vodio kao vlasnik obrta. Tuženika nitko nije poznavao u vezi poslovanja tog obrta. On je bio samo fiktivno vlasnik obrta. U cijelosti je brinula o financijama, s njima je raspolagala i podmirivala sve obaveze. Sve troškove poslovanja snosila je sama. Tuženika je bilo strah da ne bi u Job Centru u Njemačkoj saznali da se u Hrvatskoj vodi kao vlasnik obrta kako ne bi izgubio pravo na socijalnu naknadu koju je primao u iznosu 800,00 eura do 1.000,00 eura. Kada bi tuženik dolazio u Hrvatsku znala mu je davati novac da se može vratiti u Njemačku jer bi joj rekao da ne može dizati novac na bankomatu da se ne vidi da je bio u Hrvatskoj.

16. 9. Tuženik je glede poslovanja obrta iskazao da je netočno da bi on pristao da se otvori obrt na njegovo ime zbog neplaćanja alimentacije. U to vrijeme se je za sve pitalo njega. Smatra su ga vidjeli kao osobu koju mogu zeznuti, kao nekog zlatnog anđela, kojeg mogu prevariti kao i druge. Tužiteljica je preveslala banke i državu, pa nije mogla otvoriti obrt na svoje ime. On je želio to učiniti i za svoje dijete. Nije točno da nikad ne bi potpisivao ugovore za obrt, upravo je on potpisao prvi ugovor s Arena turistom 2021. Vidio je odmah prve godine kako je tužiteljica obavljala posao, išao je par puta s njom do Verudele, gdje su s njom išle žene koje su za nju čistile. Osim što se par puta vozio s tužiteljicom do Verudele, druge poslove nije obavljao. Tužiteljica ne bi ništa radila, a pisala si je sate, dizala bi novce s računa i plaćala žene na crno. Nije mu se sviđalo kamo ide ta situacija, pa su se već tada počeli svađati oko obrta. Nakon te prve sezone otišao je u banku i vidio da je na računu ostalo 240,00 kuna, a da je promet po računu bio 150.000,00 kuna. Tužiteljica je uzela sve novce s računa obrta i otišla s novcima u Bosnu. Nakon toga je otišao za Njemačku i rekao tužiteljici da zatvori obrt. Tada mu je tužiteljica počela svašta pisati i prijetiti. Ujedno mu je rekla da ne brine, da će obrt otvoriti na mamu. Sljedećih šest, sedam mjeseci nije dolazila u Hrvatsku, te je kroz komunikaciju sa sinom shvatio da je tužiteljica i naredne sezone nastavila s radom obrta. U kolovozu je tužiteljica otišla u Bosnu, pa kako je bio u Hrvatskoj otišao je u banku provjeriti da li je tužiteljica zatvorila račun. Na tom računu je tada bilo 3.200,00 eura. Zatražio je da se zatvori račun. Tužiteljica kad je to saznala mu je prijetila. Ona je s punomoći koju je imala ponovno otvorila račun i podignula većinu novca s računa. Ostalo je 600,00 eura na računu te ih je on podignuo i ukinuo punomoć tužiteljici 21. kolovoza 2023. Prije toga je u banci bio desetak dana ranije i tada nije podizao nikakav novac. Ne zna da li mu se plaćali doprinosi dok se vodio kao vlasnik obrta.

16. 10. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ĆN u dijelu u kojem je iskazivao o poslovanju obrta kao vjerodostojan jer iskazivao podudarno kao i ostali svjedoci. Njegove navode potvrđuje i izvadak iz obrtnog registra iz kojeg je vidljivo da je on 16. kolovoza 2023. osnovao obrt naziva: [obrt], sa sjedištem u [adresa], čija je osnovna djelatnost čišćenje zgrada. Pozitivno su cijenjeni i iskazi svjedoka DN i JN, koje su radile u predmetnom obrtu za čišćenje [obrt] te su suglasno navodile da je isključivo tužiteljica vodila sve poslove u obrtu te su glede svega u vezi radnog odnosa komunicirale samo s tužiteljicom. Da tuženik na nikoji način nije sudjelovao u radu tog obrta vidljivo je iz iskaza svjedokinje JN da tuženika ni ne poznaje, da za njega zna samo po pričanju tužiteljice. Kako je svjedok LN iskazao podudarno kao i navedeni svjedoci, njegov iskaz je također cijenjen pozitivno. Glede iskaza svjedokinje KN da je tužiteljica imala obrt dok se nije razboljela valja reći da iz njenog iskaza, dovodeći ga u vezu s iskazima naprijed navedenih svjedoka i tužiteljice proizlazi da je ona pomiješala vremenska razdoblja kada su bili koji događaji, pa u tom dijelu u kojem je njezin iskaz proturječan iskazima ostalih svjedoka i tužiteljice nije prihvaćen. Svjedok ZN je potvrdio da je tužiteljica vodila predmetni obrt za čišćenje, a da tuženik nije imao ništa s tim obrtom, pa je u tom dijelu njegov iskaz suglasan iskazima ostalih svjedoka te stoga cijenjen kao vjerodostojan. Iskazi svjedoka NN i UN prihvaćeni su kao istiniti s time da oni nisu imali saznanja da li je tuženik sudjelovao u radu obrta za čišćenje [obrt].

16. 11. Iskaz tužiteljice u kojem je iskazivala o razlozima osnivanja obrta na ime tuženika te vođenju obrta prihvaćeni su kao životni i logični. Njezini navodi da tuženik na nikoji način nije sudjelovao u radu obrta podudarni su iskazima ostalih svjedoka.

16. 12. Iako je tuženik u svom iskazu tvrdio da nije bio samo fiktivni vlasnik obrta za čišćenje [obrt], iz njegova iskaza ne proizlazi da bi sudjelovao u radu obrta. Okolnost da se je tuženik eventualno par puta odvezao s tužiteljicom na mjesto gdje su se obavljali poslovi čišćenja ne predstavlja sama po sebi značaj sudjelovanja u radu tog obrta. Tim više što ti navodi nisu ni cijenjeni kao vjerodostojni s obzirom na to da svjedokinje BN i DN su iskazale da ne bi vidjela tuženika prilikom obavljanja poslova. Također nisu prihvaćeni kao vjerodostojni njegovi navodi da bi sudjelovao u potpisivanju prvog ugovora za obavljanje poslova čišćenja.

16. 13. Valja navesti da su tužiteljica i tuženik prilikom iskazivanja pogrešno navodili godine u kojima je djelovao sporni obrt, međutim iz isprava u spisu te iskaza ostalih svjedoka utvrđeno je da je obrt djelovao 2022. i 2023. godine.

17. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je obrt za čišćenje [obrt] osnovan u svibnju 2022. za obavljanje poslova čišćenja. Kao vlasnik tog obrta vodio se tuženik samo formalno. On na nikoji način nije sudjelovao u radu tog obrta. Tužiteljica je vodila sve poslove za potrebe obrta samostalno, bez ikakvih ograničenja u skladu sa sadržajem punomoći koju joj je izdao tuženik. Tužiteljica u tom razdoblju, zbog ranijih dugovanja, nije mogla otvoriti obrt na svoje ime, a niti na ime sina koji je tada bio maloljetan. Tužiteljica je vodila navedeni obrt, ugovarala poslove, upravljala financijama, odlučivala o zapošljavanje te obavljala i sve druge poslove koji su se ticali poslovanja navedenog obrta. U postupku je utvrđeno da novčana sredstva ostvarena poslovanjem obrta nisu po ni kojoj osnovi pripadala tuženiku, već se isključivo radilo o novčanim sredstvima tužiteljice. Slijedom toga nisu prihvaćeni kao osnovani navodi tuženika da bi mu tužiteljica kao vlasniku obrta slala novce stečene radom obrta putem Western Uniona. Tako nisu utvrđeni ni kao osnovani njegovi navodi da bi tužiteljica podmirila dugovanja prema Republici Hrvatskoj njegovim novčanim sredstva ostvarenim radom obrta. Pritom valja reći je tuženiku većina uplata putem Western Uniona izvršena prije početka djelovanja navedenog obrta (tijekom 2021. te početkom 2022.) te je i dio duga prema Republici Hrvatskoj po rješenju o osiguranju iz 2021. podmiren u razdoblju od rujna do studenog 2021. (prije početka poslovanja obrta). Stoga navedeni iznosi nikako nisu mogli biti isplaćeni po toj osnovi.

18. Sud nije posebno cijenio navode svjedoka i stranaka u dijelu u kojem su iskazivali o podizanju većih novčanih sredstava s bankovnog računa obrta za čišćenje [obrt] u kolovozu 2023., iz razloga što je u postupku utvrđeno da se nije radilo o novčanim sredstvima koja bi pripadala tuženiku, već isključivo o novčanim sredstvima koje je svojim radom ostvarila tužiteljica. Kako predmet zahtjeva tužiteljice nije raspolaganje tim novčanim sredstvima, to u tom dijelu nisu posebni cijenjeni navodi stranaka i svjedoka.

19. Budući da je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije raspolagala novčanim sredstvima obrta u korist tuženika kako to tuženik navodi, valjalo je utvrditi da li je ona izvršila uplate utuženih iznosa na ime i za račun tuženika po osnovi građevinskih radove za koje tuženik tvrdi da je obavljao za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj.

20. Na temelju iskaza svjedoka NN, HN, LN, KN i ĆN, koji su u tom dijelu cijenjeni pozitivno, tuženik je boravio u [adresa] gdje je otišao raditi, ali je dolazio i Hrvatsku i to par puta godišnje. Nekad bi tu boravio nekoliko dana, nekad dva-tri tjedna, a nekad i mjesec dana.

20. 1. Dok je boravio u [adresa] svjedokinja NN je iskazala da je tuženik jednom prilikom obavljao poslove kod njezine susjede u Barbarigi. Susjeda joj je rekla da mu je za te radove isplatila naknadu, ne zna u kojem iznosu. Bio je izvodio neke radove za tužiteljicu vezano za terasu i izolaciju na tužiteljičinoj parceli u [adresa]. Tužiteljica joj je ispričala da bi mu platila za te radove. Nekad je njezin suprug UN znao pomoći tuženiku s radovima. Ne zna ništa o radovima kod EN.

20. 2. Njezin suprug UN je u iskazu potvrdio da je tuženik obavljao radove na parceli u [adresa] i tužiteljica mu je pričala da je ona tuženiku platila za sve što je on tamo radio. Tuženik je tamo radio drvenu terasu, a on mu je u tim radovima pomagao koliko je mogao. Ne zna da li je tuženik tamo radio još koje druge radove. Nije vidio tuženika da bi radio na parceli kod EN u [adresa].

20. 3. Svjedok ĆN je iskazivao da kada bi tuženik boravio u [adresa] ne bi ništa radio, bio bi s njime ili s prijateljima. Znao je obavljati neke poslove sada na parceli koja je njegova u [adresa]. Tamo je napravio drvenu ogradu oko terase te izolaciju jer je voda ulazila u podrum (ispod terase) te podlogu za bazen. Njemu je za sve te radove bila isplaćena naknada od strane njegove majke, nešto u gotovini na ruke, a nešto putem Western Uniona, radilo se o većim iznosima, ne 50,00-100,00 eura, već više, možda 600,00 eura. To je bilo otprilike prije tri godine. U tom razdoblju je tuženik radio i neke radove na susjednoj parceli u [adresa] za njihove daljnje rođake koji se zovu T i Š. Tužiteljica je isplatila tuženiku naknadu i za te radove i to na ruke. To je išlo preko njegove majke jer ona poznaje te ljude te su majstori koji su radili njoj radili i na toj drugoj parceli.

20. 4. I svjedokinja KN iskazala da što god da je tuženik radio za tužiteljicu ona mu je to plaćala, primjerice poslove za ogradu.

20. 5. Da bi tuženiku bili plaćeni radovi u [adresa], iskazivao je i svjedok LN, koji je iskazao da je tuženik radio s jednim privatnikom na vikendici u [adresa] i to mu je bilo plaćeno od strane tužiteljice. S time da dio njegovog iskaza u kojem je naveo da tuženik nije obavljao nikakve fizičke poslove za tužiteljicu, nije prihvaćen kao isitnit jer je proturječan navodima ostalih svjedoka, kao i tužiteljice.

20. 6. Svjedok ZN je iskazao da se čuo svaki dan s tuženikom na telefon. Kada bi se čuo s tuženikom preko video poziva dok bi tuženik bio u Hrvatskoj vidio bi da bi tuženik bio u radnom odijelu. Tuženik je radio građevinske poslove na svojim zemljištima, kao i na zemljištima susjeda. Nije raspravljao s tuženikom puno o tome, odnosno nije ga pitao za naknadu jer je to između bračnih drugova. Neke poslove obavljao je kod rođakinje Ć i EN. Obavljao je i radove na svojoj parceli u [adresa] i to prvo je počistio cijelu parcelu, pa radio šaht za kanalizaciju, ogradu, zidao konobu, sve je tamo radio. Također je bio radio i kod brata tužiteljice. Njegov iskaz nije prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu u kojem je proturječan iskazima ostalih svjedoka i tužiteljice, koje je sud u tom dijelu prihvatio.

20. 7. Tužiteljica je iskazala, njen iskaz je i u tom dijeli cijenjen pozitivno, da je tuženik 2022. i 2023. učestalije dolazio Hrvatsku i tu bi boravio po dva, tri tjedna. Prije 2022. dolazio je rjeđe. Tuženik je na parceli u [adresa] radio cokl na vanjskom zidu u podrumu za što mu je plaćeno 600,00 eura te je postavljao drvenu ogradu oko betonske ploče u čemu je pomagao UN i za to mu je plaćeno 300,00 eura. To mu je platila na ruke u prisutnosti ĆN. Tuženik kad je došao iz Njemačke išao je kositi drugoj ženi za naknadu, to mu je bilo plaćeno. To plaćanje nije išlo preko nje. Tuženika je preko nje bio angažirao ĐN, koji je za njega obavljao radove kod Ramire i EN. Oni su kupili parcele u [adresa] preko nje te je ona za njih vodila sve radove tamo. Ona je financirala te radove i platila tuženika i ĐN na ruke.

Druge poslove tuženik nije radio.

20. 8. Tuženik je iskazao da je izvodio radove na parceli kod EN, a što je bila dogovorila tužiteljica. Radove je izvodio 2021. ili 2022. Napravio je temeljno terasu od temelja do krova s time što je jedan dio poslova odradio i ĐN, s time da je on radio neke druge poslove prije terase. T je to sve platio tužiteljici. Njemu to ništa nije bilo plaćeno, niti je to tražio od tužiteljice. Za te radove nije dobio ni euro. Osim onog što mu je tužiteljica slala putem Western Uniona za benzin, odnosno putne troškove iz Njemačke, bilo je to 400,00 eura, 500,00 eura. Ne zna koliko puta. Radio je još neke sitne poslove u Istri kako je to rekla tužiteljica. Radove koje je izvodio susjedi HN bili su mu uredno plaćeni. Njegov iskaz nije prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu u kojem je proturječan iskazima ostalih svjedoka i tužiteljice, koje je sud u tom dijelu prihvatio.

21. Slijedom navedenog sud je na temelju iskaza svjedoka NN, HN, LN, KN i ĆN utvrdio da je tuženik obavljao određene poslove na parcelama u [adresa] i za te poslove je bio uredno plaćen od strane tužiteljice. Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tuženiku za te radove isplatila naknadu u gotovini. U vezi toga nije prihvaćen navod ĆN da je tužiteljica slala novce tuženiku putem Wester Uniona po osnovi izvršenih radova s obzirom na to da je tužiteljica izričito navodila da je sve uplate za radove vršila tuženiku u gotovini na ruke. Ujedno sam tuženik je u iskazu naveo mu za radove ne bi bilo plaćeno ništa, da bi tužiteljica samo slala novce za dolazak iz Njemačke, pritom ne izričito tvrdeći da bi tako poslani novac bio mu uplaćen po osnovi izvršenih radova.

22. Da je tužiteljica putem Western Uniona uplaćivala novce upravo po osnovi pozajmice, a nekoj drugoj osnovi, utvrđenoj je iz iskaza svjedoka NN, HN, LN i ĆN, koji su svi suglasno navodili da je tužiteljica uplaćivala tuženiku novce putem Western Uniona u više navrata kako bi tuženik mogao doći iz Njemačke u Hrvatsku. ĆN je pritom naveo da se radilo o pozajmicama te da je tužiteljica često posuđivala novac tuženiku i to isplatama na ruke ili slanjem preko Western Uniona. Ujedno je i tužiteljica potvrdila da ju je tuženik tražio novac kada bi dolazi u Hrvatsku i ona bi mu taj novac slala preko Western Uniona. Problemi su počeli kada je od tuženika tražila da joj vrati taj novac. Od tuženika je u više navrata tražila da joj vrati novac i to je počela činiti još krajem 2022. i to usmeno i putem poruka.

22. 1. Na temelju iskaza tužiteljice te svjedokinja KN i DN utvrđeno je da zbog toga što tuženik nije plaćao alimentaciju za dijete, Republika Hrvatska je tužiteljici tri godine plaćala pola alimentacije za dijete. Po toj osnovi je Republika Hrvatska kasnije pokrenula ovrhu (postupak osiguranja) na zemlji u [adresa]. Tuženik je tužiteljici bio rekao da ona to plati, pa da će joj on vraćati po 200,00 eura mjesečno. Otišla je bila u ured Centra za socijalnu skrb na adresi [adresa] ([adresa]) i na sud kako bi molila da joj se omogući otplata toga duga u ratama kako ne bi dalje išla ovrha. Ona je to otplatila u ratama i posudila je za to novce od majke KN. Kada je zadnji put išla kod majke s njom je bila DN i tada je od majke za podmirenje dugovanja posudila 2.000,00 eura, koje je uplatila na pošti 24. ili 25. travnja 2023. Tuženik joj po osnovi ovrha nikad nije dao niti jedan euro. DN je u iskazu potvrdila tužiteljica da je osobno otišla s tužiteljicom kod njezine majke da tužiteljica uzme od majke novac, oko 2.000,00 eura, te je onda otišla u poštu gdje je to ona uplatila tuženiku. Ujedno je KN potvrdila da je tužiteljici dala novce kada je došla ovrha za zemlju koja se vodila na tuženika na iznos preko 10.000,00 kuna.

22. 2. Iskazi svjedoka NN, HN, LN, ĆN, KN i DN su i u dijelu u kojem su iskazivali o isplatama novaca od strane tužiteljice tuženiku prihvaćeni kao vjerodostojni. Tako je u tom dijelu prihvaćen kao vjerodostojan i iskaz tužiteljice. Pritom valja navesti da činjenica da su svjedokinja DN i tužiteljica iskazivale da bi u travnju 2023. odlazile na poštu i kod majke tužiteljice ne utječe na ocjenu njihova iskaza jer je životno da se nakon proteka određenog vremena imenovane ne mogu sjetiti točno u kojem mjesecu se to dogodilo. Uplata je izvršena (prema potvrdama u spisu) 25. ožujka 2023.

22. 3. Svjedok ZN nije imao saznanja o isplatama između stranaka koje su predmet ovog postupka. On je tijekom iskazivanja, u bitnome, u više navrata iskazivao o narušenim odnosima između njega i tužiteljice te njega i njezine obitelji, međutim, valja istaknuti da te okolnosti nisu predmet raspravljanja u ovom postupku. Njegov iskaz nije cijenjen pozitivno u dijelu u kojem je proturječan iskazima ostalih svjedoka u dijelovima u kojima ih je sud prihvatio kao vjerodostojne. Također nije prihvaćen ni iskaz tuženika u dijelovima u kojima je on proturječan iskazima saslušanih svjedoka NN, HN, LN, ĆN, KN, JN i DN, koji su u bitnome prihvaćeni kao podudarni i vjerodostojni. Tuženik je iskazivao konfuzno, nedosljedno i nelogično o tome po kojoj osnovi i na koji način bi tužiteljica vršila isplate utuženih iznosa.

23. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica pozajmila tuženiku 4.150,00 eura, koji iznos mu je uplatila putem Wester Uniona u razdoblju od 3. srpnja 2021. do 27. rujna 2022., kao i da je tužiteljica u dogovoru s tuženikom podmirila dugovanje prema Republici Hrvatskoj u razdoblju od rujna do studenog 2021. te u ožujku 2023. radi brisanja upisa založnog prava na nekretnini u [adresa] u ukupnom iznosu 3.663,63 eura. Zauzvrat joj se tuženik obvezao obročno vratiti isplaćena sredstva. Tužiteljica je od tuženika zatražila vraćanje utuženih iznosa i to u više navrata počevši od kraja 2022. godine, pa dalje tijekom 2023., kako je to utvrđeno iz njezina iskaza, kao i sms poruka koje uputila tuženiku, međutim tuženik joj ta novčana sredstva nije vratio.

24. Prema čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. U čl. 500. st. 1. ZOO-a određeno je da je zajmodavac dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.

25. Kako je tužiteljica pozajmila tuženiku 4.150,00 eura vršenjem uplata putem Wester Uniona u razdoblju od 3. srpnja 2021. do 27. rujna 2022., te 3.663,63 eura na način da je u dogovoru s njime podmirila umjesto njega dug prema Republici Hrvatskoj, a tuženik joj pozajmljene iznose nije vratio na njezin poziv, to je osnovan njezin zahtjev da joj tuženik isplati navedene iznose.

26. Valja nadodati, s obzirom na to da je tužiteljica podmirila dug prema Republici Hrvatskoj umjesto tuženika, da je tuženik i po osnovi čl. 91. ZOO-a dužan tužiteljici isplatiti iznos 3.663,63 eura. Naime prema čl. 91. ZOO-a kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je da je postojao interes tužiteljice za ispunjenje tražbine prema Republici Hrvatskoj s obzirom na to da je u zemljišnoj knjizi radi osiguranja te tražbine dolazilo upisano založno pravo. Kako tužiteljica tvrdi da je u to vrijeme nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljala njezino vlasništvo, odnosno da je nekretnina samo formalno dolazila upisana kao vlasništvo tuženika, to je ona tada imala pravni interes da se s te nekretnine briše založno pravo kako bi se spriječila eventualna prisilna naplate te tražbine iz vrijednosti nekretnine.

26. 1. Pritom valja naglasiti, da iako su stranke u ovom postupku dostavljale isprave te iskazivale o načinu stjecanja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te isprave, kao i navodi svjedoka i stranaka nisu cijenjeni u ovom postupku jer pitanje prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije predmet ovog postupka, niti je ta činjenica od značaja za odluku o predmetu spora. Tako nisu ni raspravljeni ni cijenjeni navodi tuženika da bi kuća u [adresa] bila bračna stečevina stranaka.

27. U skladu s čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022.) u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. zatezna kamata se određuje prema stopi, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a prema čl. 1. Zakona o dopunama i izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/2023., dalje: ZOO/23.) u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

27. 1. U postupku je utvrđeno da se tužiteljica u više navrata obraćala tuženiku sa zahtjevom za isplatu utuženih iznosa i to i prije lipnja 2023., pa joj je tuženik u skladu s njezinim zahtjevom dužan naknaditi zatezne kamate na utužene iznose počevši od

1. lipnja 2023. do isplate.

28. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 7.813,63 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2023. do isplate i to do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena. U preostalom dijelu u kojem je tužiteljica od tuženika potraživala isplatu daljnjeg iznosa 349,37 eura po osnovi uplata putem Western Uniona zahtjev nije osnovan jer iz potvrda priloženih u spisu proizlazi da je po toj osnovi tuženiku uplatila 4.150,00 eura. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

29. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

30. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) tuženik joj je dužan naknaditi opravdane troškove postupka

31. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe od 22. kolovoza 2023. 200,00 eura, sastava podnesaka od 22. studenog 2023. 50,00 eura, sastava podnesaka od 27. studenog 2023. i 7. veljače 20205. po 200,00 eura, te kod pristupa ročištima 19. rujna 2024., 4. veljače 2025., 20. svibnja 2025. , 23. rujna 2025. i 14. studenog 2025. po 200,00 eura te sudsku pristojbu na tužbu 64,04 eura, ukupno 1.714,04 eura uvećano za zatezne kamate.

32. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) te čl. 155. i 151. st. 3. ZPP-a tužiteljici su priznati kao opravdani troškovi zastupanja kod sastava tužbe od 22. kolovoza 2023. 200,00 eura (tbr. 7. t. 1., tbr. 52. t. 3. te tbr. 54. OT-e), te kod pristupa ročištima 19. rujna 2024., 4. veljače 2025., 20. svibnja 2025., 23. rujna 2025. i 14. studenog 2025. po 200,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), te kod sastava obrazloženog podneska od 27. studenog 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e) te podneska od 22. studenog 2023. 50,00 eura (tbr. 8. t. 4. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), ukupno 1.450 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu 64,04 eura po tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023) u vezi s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023.). Time su joj ukupno priznati troškovi u iznosu 1.514,04 eura. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a pripadaju joj i zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

33. Tužiteljici u smislu čl. 155. ZPP-a nije priznat kao opravdan trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. (očitovanje na iskaz svjedoka) jer kao takav nije bio potreban za postupak.

34. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 1.514,04 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 20. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu i zahtjev tuženika u cijelosti odbijeni (t. II. i III. izreke).

35. Odvjetnica ING, kao punomoćnica tužiteljice, zatražila je naknadu troškova prijevoza na teret državnog proračuna u skladu s čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 52/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023.). Po osnovi troškova prijevoza zatražila je naknadu prema prijeđenim kilometrima od sjedišta ureda u [adresa] do sjedišta suda i to za pet dolazaka na ročište ukupno 455,00 eura (90 kilometara x 5 dolaska x 0,50 eura po kilometru).

36. S obzirom na to da je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Su 83/2024-3 od 9. veljače 2024., ispravljenog rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Su 83/2024-5 od 13. veljače 2024., na temelju čl. 11. st. 2. Zakona o sudovima predmet, koji je ranije bio u radu Općinskog suda u Puli – Pola, ustupljen u rad ovom sudu, to eventualno nastali troškovi punomoćnice tužiteljice po osnovi prijevoza padaju na teret državnog proračuna.

37. Prema čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima, na osnovi delegacije predsjednika višeg suda, odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Naknada tih troškova isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

38. Sud je zahtjev za naknadu troškova delegacije prihvatio jer su nastali veći troškovi po osnovi prijevoza, nego da se postupak vodio kod mjesno nadležnog Općinskog suda u Puli – Pola, gdje se nalazi i sjedište punomoćnice tužiteljice.

39. Punomoćnici tužiteljice pripada pravo na naknadu troška prijevoza prema cijenama javnog prijevoza, s obzirom na to da Zakon o sudovima ne predviđa pravo punomoćnika na naknadu putnih troškova nastalih korištenjem vlastitog automobila prema prijeđenim kilometrima.

40. Kako punomoćnica tužiteljice nije zatražila naknadu troškova prema karti javnog prijevoza, to je na temelju javno objavljenog cjenika HŽ putničkog prijevoza d. o. o. na dan 20. studenog 2025., utvrđeno da cijena putne karte na relaciji [adresa] – [adresa] u jednom smjeru iznosi 2,60 eura, odnosno u oba smjera 5,20 eura.

41. Slijedom navedenog, putni troškovi nastali zbog delegacije predmeta za punomoćnicu tužiteljice iznose za pet ročišta ukupno 26,00 eura.

42. Preko dosuđenih troškova delegacije predmeta, sud je odbio zahtjev punomoćnice tužiteljice odvjetnice ING kao neosnovan.

U Pazinu 20. studenog 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p.,

2. tuženik p. p.,

3. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu – u odnosu na t. VI.-VIII. izreke.