REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-841/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, u pravnoj stvari tužiteljice FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 11c, protiv tuženice, OTP Banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupano po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 55522/06, koji su 8. studenog 2006. sklopili tužiteljica, UF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik, OTP BANKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11 Ugovora o kreditu br. 55522/06 koji su 8. studenog 2006. sklopili tužiteljica UF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik OTP BANKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 kao kreditor, kao i Dodatak Ugovora o kreditu br. 55522/2006 od 21. srpnja 2011., kojeg su sklopili tužitelj UF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik OTP BANKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB 52508873833 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita može otplatiti kredit jednokratno i prije ugovorenog roka, s tim da je dužan podnijeti pismeni zahtjev i platiti naknade u iznosu određenom aktom kreditora.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, isplatiti tužiteljici, UF, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.359,94 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 6,28 eura od dana 19.12.2006. do isplate,

- 4,23 eura od dana 17.1.2007. do isplate,

- 2,27 eura od dana 20.2.2007. do isplate,

- 6,01 eura od dana 20.3.2007. do isplate,

- 0,74 Eura od dana 18.4.2007. do isplate,

- 1,19 Eura od dana 21.8.2007. do isplate,

- 4,89 Eura od dana 18.1.2008. do isplate,

- 3,04 Eura od dana 19.2.2008. do isplate,

- 5,49 Eura od dana 18.4.2008. do isplate,

- 1,02 Eura od dana 17.6.2008. do isplate,

- 1,13 Eura od dana 17.7.2008 do isplate.,

- 0,83 Eura od dana 30.9.2008. do isplate,

- 19,88 Eura od dana 19.11.2008. do isplate,

- 8,49 Eura od dana 17.12.2008. do isplate,

- 36,73 Eura od dana 20.1.2009 do isplate.,

- 39,63 Eura od dana 18.2.2009. do isplate,

- 30,67 Eura od dana 17.3.2009.do isplate,

- 29,95 Eura od dana 17.4.2009. do isplate,

- 29,64 Eura od dana 19.5.2009. do isplate,

- 26,66 Eura od dana 18.6.2009. do isplate,

- 26,43 Eura od dana 7.7.2009. do isplate,

- 26,74 Eura od dana 17.7.2009. do isplate,

- 26,14 Eura od dana 16.9.2009. do isplate,

- 22,21 Eura od dana 16.10.2009. do isplate,

- 25,57 Eura od dana 14.11.2009 do isplate.,

- 24,25 Eura od dana 17.12.2009. do isplate,

- 31,42 Eura od dana 16.1.2010 do isplate.,

- 37,86 Eura od dana 16.2.2010. do isplate,

- 37,09 Eura od dana 16.3.2010. do isplate,

- 42,73 Eura od dana 16.4.2010. do isplate,

- 51,85 Eura od dana 15.5.2010. do isplate,

- 50,24 Eura od dana 16.6.2010. do isplate,

- 64,73 Eura od dana 16.7.2010. do isplate,

- 63,52 Eura od dana 14.8.2010. do isplate,

- 70,50 Eura od dana 16.10.2010. do isplate,

- 69,80 Eura od dana 19.10.2010. do isplate,

- 73,91 Eura od dana 16.11.2010. do isplate,

- 90,35 Eura od dana 16.12.2010. do isplate,

- 84,73 Eura od dana 17.2.2011. do isplate,

- 90,08 Eura od dana 16.3.2011. do isplate,

- 88,33 Eura od dana 16.4.2011. do isplate,

- 99,99 Eura od dana 14.5.2011. do isplate,

- 115,19 Eura od dana 16.6.2011. do isplate,

- 137,83 Eura od dana 16.7.2011. do isplate,

- 136,06 Eura od dana 26.7.2011. do isplate,

- 136,06 Eura od dana 26.7.2011. do isplate,

- 3.377,56 Eura od dana 26.7.2011. do isplate,

a koja kamata je od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB 52508873833 isplatiti tužiteljici, UF, OIB [osobni identifikacijski broj] s osnova nepoštene odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita iznos od 228,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2012. do isplate, a koja stopa se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku, OTP BANKA d.d., OIB52508873833 nadoknaditi tužiteljici, UF, OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.132,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika, OTP BANKA d.d., OIB52508873833, za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika (Societe Generale – Splitska banka d.d.) sklopila Ugovor o kreditu broj 55522/2006 8. studenog 2006. s rokom otplate od 84 mjeseca na iznos od 31.920,00 CHF, te su dana 21. srpnja 2011. tužitelj i tuženik sklopili Dodatak Ugovora o kreditu. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj je u cijelosti otplatio u lipnju 2012.. Ugovorne strane ugovorile su sukladno čl. 10 navedenog ugovora kako se kredit otplaćuje u 83 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 481,10 CHF, te preostali anuitet u iznosu od 484,92 CHF, te je ugovoreno kako se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno kako je ovdje tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupili protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Ističe kako je pokretanjem postupka kolektivne zaštite došlo do prekida zastare, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke. Nadalje, tužitelj navodi kako je 1. lipnja 2012. isplatio prijevremeno kredit te je na ime konačne otplate kredita tuženiku isplatio naknadu u iznosu od 228,79 eura/1.723,84 kune. Ističe kako se o ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu nije pojedinačno pregovaralo, da je ta odredba unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a takva odredba je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetenim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule, zatim dio u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita može otplatiti i jednokratno prije ugovorenog rok kredit, s tim da je dužan podnijeti pismeni zahtjev i platiti naknade u iznosu određenom aktom kreditora te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 5.307,78 eura/39.991,51 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 11-18 spisa) po osnovi valutne klauzule te iznos od 228,79 eura /1.723,84 kune sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2012. do isplate, po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao i nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 29. travnja 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Ističe kako je potraživanje tužitelja u zastari, da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, te da tek treba izvesti dokaze jesu li i na koji način utvrđenja iz parnice Potrošač primjenjiva u pojedinačnom slučaju, te utvrditi da li tužitelj pripada kategoriji prosječnog potrošača. Vezano za valutnu klauzulu ističe kako je navedena ugovorna odredba bila jasna, lako uočljiva i razumljiva te ne može biti predmetnom ocjene poštenosti. Smatra kako je tužitelj kao savjesna ugovorna strana bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati za njegova prava i obveze. U odnosu na ugovornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita tuženik se poziva na odredbe čl. 342 i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima, a naknada koju je tužitelj platio je nerazmjerno manja od iznosa stvarno nastale štete po tuženika pa stoga i ne može biti ništetna. Također, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u: preslik obračuna prijevremene otplate kredita (list 20 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 21-23 spisa), tablicu i izračun EKS-a i otplatni plan (list 24-25 spisa), pregled uplata (list 27-37 spisa), preslik Ugovora o kreditu (list 38-40 spisa), preslik dodatka ugovora o kreditu (list 41 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po NF iz Centra za financijska vještačenja (list 69-75 spisa) i dopuna istog (list 92-100 spisa), te saslušana tužiteljica.

4. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz Ugovora o kreditu da su tužitelj, kao korisnik kredita, i prednik tuženika, kao kreditor, 8. studenog 2006. zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 31.920,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, kao i odredbe koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platila zbog primjene valutne klauzule i promjena tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita kao i iznosa na ime naknade prijevremene otplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je također jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare, status potrošača tužitelja te visina tužbenog zahtjeva.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) , sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

8. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502a st.1. ZPP-a) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

9. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

10. U tom smislu saslušana je tužiteljica na sporne okolnosti informiranja i pregovaranja. Tužiteljica je iskazala kako joj je predmetni kredit bio potreban za renoviranje obiteljske kuće koju je koristila za osobne svrhe. U trenutku podizanja kredita tužiteljica nije imala registrirani obrt niti udjele u trgovačkom društvu, te je bila zaposlena u Pošti. Predmetnu nekretninu nikada nije iznajmljivala. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit podigla u poslovnici banke u [adresa], te joj je prilikom zaključenja ugovora ponuđen ugovor u švicarcima kao najpovoljniji s obzirom na njezina primanja, dok joj ugovor u drugoj valuti nije nuđen. U odnosu na valutnu klauzulu, tužiteljica je navela da joj je rečeno da je ona vezana za CHF valutu, ali nije bila upozorena na rizike koji su za nju vezani. Odredbe ugovora nije mogla mijenjati. U odnosu na prijevremenu otplatu, tužiteljica je iskazala kako na navedenu odredbu nije mogla utjecati, niti joj je objašnjeno kako će se ta naknada obračunavati. Ugovor je prije potpisivanja pročitala, ali očito nije sve stavke najbolje razumjela. Nadalje, tužiteljica je iskazala kako joj ni kod javnog bilježnika prilikom potpisivanja ugovora nisu dana nikakav dodatna obrazloženja. Tužiteljica je navela kako nakon 4 -5 godina od zaključenja osnovnog ugovora zaključen Anex ugovoru obzirom je u međuvremenu sudužnik iz ugovora preminuo te ga je trebalo maknuti iz ugovora, te da je predmetni kredit prijevremeno u cijelosti zatvoren iz sredstava drugog kredita. Tužiteljica je iskazala kako isplata naknade za prijevremenu otplatu vjerojatno izvršena prilikom otplate cijelog kredita.

11. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a njen iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima. Dapače, sud je ocijenio neosnovanim prigovore tuženika na iskaz tužiteljice vezano za prijevremenu otplatu obzirom je iskaz tužiteljice u tom dijelu sukladan spisu priloženoj dokumentaciji.

12. U odnosu na svojstvo potrošača tužiteljice treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. dalje: ZZP/03) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu s pravnim prednikom tuženika nije navedena posebna namjena kredita, dok iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru. Vezano za status potrošača, potrebno je uputiti na iskaz tužiteljice, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv, iskren i životan, te u suglasnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, a iz kojeg u bitnome proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za renoviranje obiteljske kuće, da u trenutku sklapanja ugovora nije imala registriran obrt ili trgovačko društvo, te je bila zaposlena u pošti.

13. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha ostvarenja kredita bila usmjerena na obavljanje poslovne djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužiteljica potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP-a), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

15. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 8. studenog 2006. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništav.

16. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništave odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te odredba o naknadi radi prijevremene otplate kredita uz posebnu odluku Banke zbog čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

17. Naime, tužiteljica je predmetni Ugovor o kreditu zaključila bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužiteljici prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužiteljicu o valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništave u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Sporna ugovorna odredba zaista je i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništava odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

18. Pored toga, obveza korisnika kredita da plati naknadu za prijevremenu otplatu, uz uvjete koje jednostrano odredi kreditor, odnosno bez navođenja iznosa naknade ili barem definiranja načina na koji se utvrđuje njezina visina, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača. Naime, prema odredbi čl. 1024. ZOO-a dopušteno je ugovaranje naknade zbog prijevremene otplate kredita koja predstavlja naknadu štete, ali također je tužiteljici prilikom zaključenja Ugovora o kreditu i njegova Dodatka trebalo objasniti razloge ugovaranja naknade i objasniti joj na što se ista točno odnosi, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj kao potrošaču omogućiti da pristane na takvu odredbu. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na istu pa je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO. Predmetna odredba čl. 11. Ugovora o kreditu je ništetna bez obzira što naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna, a kako proizlazi i iz Direktive 2014/17 Eu parlamenta i vijeća, Direktive 2008/48 EZ, kao i iz kasnije donesenog Zakona o potrošačkom kreditiranju "("Narodne novine" br. 75/09., u daljnjem tekstu: ZPK), ali pod uvjetom da se o takvoj odredbi posebno pregovaralo i da ona ne uzrokuje neravnotežu među strankama, a što ovdje nije slučaj (tako i u odlukama Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2471/2018-2 od 06. prosinca 2019. i poslovni broj Gž-2359/17-2 od 23. studenoga 2017.). Uostalom valja ukazati da iz sporne odredbe ugovora o kreditu proizlazi da korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno samo uz plaćanje naknade u iznosu određenom aktom Kreditora, pa bi u takvom ugovornom odnosu tuženik mogao proizvoljno odrediti visinu same naknade, o kojoj se niti nije pojedinačno pregovaralo. Tuženica nikakvim dokazima nije osporila navode tužiteljice da se o spornoj ugovornoj odredbi iz Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, već je utvrđeno da tužiteljica kao korisnica kredita, nije mogla utjecati na sadržaj odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita i visinu te naknade. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništava odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena isplata naknade u slučaju prijevremene otplate kredita.

19. 1. Nadalje, obzirom je visina tužbenog zahtjeva sporna provedeno je financijsko vještačenje po NF iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.. Zadatak vještaka je bio da utvrdi izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate ugovora o kreditu i svih kasnijih povećanja tečaja, te da vještak prilikom izračuna uzme u obzir i eventualne negativne razlike odnosno razdoblja kada je tečaj bio manji od početno ugovorenog kao i da utvrdi je li tužiteljica i u kojem novčanom iznosu prilikom prijevremene isplate kredita 01.06.2012. isplatila tuženiku novčanu naknadu na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita i u kojem novčanom iznosu.

19.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 69-75 spisa) proizlazi kako je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 5.359,94 EUR (pojedini iznosi prikazani u Tabeli 1, stupac 15, list 73-74 spisa), ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično padu tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 30,52 eura (Tabela 1, stupac 14, list 73-74 spisa). U odnosu na dio zadatka koji se odnosi na prijevremenu otplatu kredita vještak je u nalazu naveo kako se tuženik na zahtjev vještaka 1. ožujka 2023. očitovao navodeći da je kredit na ime UF broj kredita 55522/06 podmiren 25/07/2011 bez naknade za prijevremeno zatvaranje, da je kredit restrukturiran tj. klijentu je odobren novi kredit i zatvoren kredit 55522/06. Obzirom na navode tuženika vještak je naveo da je dana 25.07.2011. utuženi kredit zatvoren kreditom za rekonstruiranje te shodno tomu naknada za prijevremenu otplatu kredita nije naplaćena.

20. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tužitelj je podneskom od 17. ožujka 2023. stavio primjedbe navodeći kako vještak nije postupio u cijelosti sukladno zadatku suda obzirom da nije izvršio izračun preplate za cijelo razdoblje otplate kredita, te je pogrešno naznačio kako nije naplaćena niti izlazna naknada na ime prijevremene otplate kredita. Nadalje, navodi kako je vještak protivno dokumentaciji koja prileži spisu izvršio izračun preplate do dana 21.07.2011., kada su parnične stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu i pogrešno navodi kako je navedenog dana ugovoren kredit za rekonstruiranjem, te da je 25.07.2011. u potpunosti zatvoren Ugovor o kreditu broj 55522/2006. Tužitelj uz podnesak dostavlja dokumentaciju i očitovanje tuženika kojim se navodi kako je predmetni Ugovor broj 55522/2006 zbog neurednosti dana 25.07.2011. reprogramiran. Također, navodi i da je Dodatkom Ugovora o kreditu odobren dodatni iznos kredita u visini od 1.594,00 CHF te da tada nije došlo do zatvaranja postojećeg kredita, nego je isti ostao na snazi u cijelosti s navedenim izmjenama, ali isti nije zatvoren. Navodi dodatno kako je prijevremena otplata kredita bila u 2012. godini, te da je tada naplaćena i naknada za prijevremeno zatvaranje kredita, a koji obračun prileži spisu. Tužitelj predlaže da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da isti utvrdi preplatu koju je tužitelj isplatio tuženiku u cijelom razdoblju isplate kredita i to i u periodu od 25.07.2011. do lipnja 2012. kada je kredit i zatvoren, te da utvrdi visinu izlazne naknade koju je tužitelj isplatio tuženiku na dan isplate kredita u cijelosti odnosno na dan zatvaranja kredita.

21. Podneskom od 8. travnja 2024 vještak se očitovao na navode tužitelja te istaknuo da je na stranici 3. nalaza naveo kako se u odnosu na dio zadatka koji se odnosi na izlaznu naknadu kod prijevremenog zatvaranja kredita u lipnju 2012. obratio tuženiku za dodatno pojašnjenje te da je isti putem maila dana 01.03.2023. godine dostavio očitovanje. Vještak je sukladno odgovoru tuženika na stranici 4 Nalaza naveo kako je dana 25.07.2011. godine (kako je naveo i tuženik) utuženi kredit zatvoren kreditom za rekonstruiranje te shodno tomu naknada za prijevremenu otplatu kredita nije naplaćena. Nadalje, vještak napominje kako je opunomoćenike tužitelja i tuženika dodatno tražio da za potrebe vještačenja dostave stvarni otplatni plan po kreditu i promet po kreditu, odnosno konto karticu kredita. Navedeno je traženo upravo iz razloga da se utvrdi kada je kredit otplaćen i koliko je naplaćena izlazna naknada kod prijevremenog zatvaranja kredita, a obzirom da iz prometa po kreditu (stranica spisa 27- 37) proizlazi da je dana 25.07.2011. izvršena transakcija pod opisom „PRIJENOS SREDSTAVA uplaćeno sa 01008394091 ŠUTA FF PODMIRA KREDITA..“ u iznosu od 91.410,84 kn te da na dan 01.06.2012. nije vidljiva uvećana, odnosno prijevremena otplata kredita. Nastavno na prethodno navedeno, napominje se kako tuženik isto nije dostavio te da je tužitelj vještaku na e- mail dostavio dokument C1-Internal / Interno te stvarni otplatni plan po kreditu te da iz oba dokumenta proizlazi da je predmetni kredit zatvoren u 07/2011 godine, odnosno nakon navedenog datuma nije razvidna otplata kredita (korespondencija e- mailom sa tužiteljem dostavlja se kao Prilog 2. očitovanja te dostavljeni dokumenti kao Prilog 3. i Prilog 4.). Uzevši u obzir svu dokumentaciju kojom je vještak u trenutku izrade Nalaza raspolagao i očitovanje tuženika kako je kredit broj 55522/06 podmiren 25/07/2011.g bez naknade za prijevremeno zatvaranje te da je isti restrukturiran tj. da je klijentu odobren novi kredit i zatvoren kredit 55522/06, vještak je eventualnu preplatu po utuženoj osnovi izračunao zaključno s danom 25. srpnja 2021. godine.

22. Nakon dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, podneskom od 29. travnja 2024. tužitelj je naveo da više ne osporava izračun vještaka za period koji je isti vještačio te je specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatom 228,79 eura sa zateznim kamatama na navedeni iznos od 2. lipnja 2012. do isplate pozivajući se u navedenom dijelu na dokumentaciju izdanu upravo od strane tuženika.

23. Sud je prihvatio u nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na obračun potraživanja po osnovi valutne klauzule, smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Osim toga tuženik na nalaz i mišljenje nije imao primjedbi, dok je tužitelj nakon dopune nalaza i mišljenja odustao od prigovora vezane za izračun vještaka i razdoblje koje je vještačio.

24. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita valja reći kako sud u navedenom dijelu nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka odnosno nalaz vještaka da prijevremena naknada nije naplaćena. Naime, uvidom u obračun prijevremene otplate kredita (list 20 spisa) koji je sastavljen upravo od prednika tuženika utvrđeno da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 1. lipnja 2012. te je visina iznosa naknade za prijevremenu otplatu iznosila 268,93 CHF odnosno 228,79 eura. Da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 1. lipnja 2012. proizlazi i iz dopisa tuženika od 24. siječanja 2022. (list 82 spisa). Slijedom navedenog, uzimajući u obzir sadržaj dokumentacije koju je sastavio sam tuženik, a čiju vjerodostojnost tuženik tijekom postupka nije osporio, sud utvrđuje kako je tužiteljica na ime prijevremene otplate kredita platila iznos od 228,79 eura dana 1. lipnja 2012..

25. Kako su odredbe Ugovora o kreditima ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva valutna klauzula i naknada za prijevremenu otplatu kredita to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Sukladno članku 323. st. 1. ZOO- a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323. st.2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, i to razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja.

26. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF čija visina je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka (Tabela 1., stupac 13, list 73-74 spisa), kao i na isplatu po osnovi plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita čiju visinu i datum otplate je sud utvrdio sukladno obračunu prijevremene otplate kredita u iznosu od 268,93 CHF odnosno 228,79 eura (list 20 spisa).

27. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1111. čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (Tabela 1. nalaza, stupac"13" – stranice 73- 74 spisa). Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužiteljice, pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta odnosno od dana naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita tj. 2. lipnja 2012.

28. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

29. Vezano za tzv. negativne razlike odnosno manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita, valja naglasiti kako u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari upravo takav slučaj, odnosno tuženik je samo istaknuo prigovor da bi sud trebao uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, a u tom smislu nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, protutužbu ili materijalni prigovor prijeboja, slijedom čega nema niti postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo umanjenje potraživanja tužitelja odnosno odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice.

30. Neosnovan je prigovor zastare (za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu) jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 14. veljače 2022. (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. te u Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.).

31. Vezano za prigovor zastare, u odnosu na potraživanje s osnova naknade za prijevremenu otplatu kredita, valja reći da je na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. doneseno mišljenje broj Su-IV-47/2020-2 prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, prigovor zastare nije osnovan.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i 3., čl. 154. stavak 1. te čl. 155. ZPP-a. Također, pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir visinu tužbenog zahtjeva za isplatu (5.588,73 eur) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

33. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 2. listopada 2022., 17. ožujka 2023., 4. svibnja 2023., 29. travnja 2024. svaki u vrijednosti 100 bodova (tbr. 8/1 OT), za pristup ročištu 18. siječnja 2023. i 15. listopada 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr.9/1. OT), odnosno sveukupno 700 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.750,00 eura. Nadalje, u cijelosti joj je kao nužan priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,00 eura odnosno sveukupno 2.132,81 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Trošak ročišta za objavu nije dosuđen tužiteljici obzirom da na isto punomoćnik nije pristupio.

34. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. studenog 2025.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.