REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3076/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenica Suzana Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Nova cesta 82, protiv tuženika: Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 7. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika zamjenika tužiteljeve opunomoćenice i tuženikove opunomoćenice po zaposlenju, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

U cijelosti se ukida platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-580/2023, koje je 13. srpnja 2023. donijela javna bilježnica Dubravka Rakitničan, Zagreb, Samoborska cesta 344.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, je 5. lipnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 79,92 EUR i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama, u povodu kojega je navedena javna bilježnica 13. srpnja 2023. donijela rješenje o ovrsi pod posl. br. UPP/OS-Ovrv-580/2023.

2. Protiv istog rješenja je tuženik podnio prigovor, a u povodu istog prigovora je Općinski građanski sud u Zagrebu 27. ožujka 2024. donio rješenje pod posl. br. Povrv-3076/2023-2, kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je riješeno da će se po pravomoćnosti istog rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i ujedno su pozvane stranke iznijeti sve odlučne činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebite za utvrđenje iznesenih činjenica.

3. Podneskom predanim 2. svibnja 2024. (list 29-31) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, zahtijevajući djelomično održavanje na snazi predmetnog platnog naloga i to u dijelu kojim su odmjereni nastali troškovi postupka u iznosu 62,31 EUR sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2023., te ujedno postavlja zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, tužitelj pojašnjava da je tuženik uplatom od 24. listopada 2023., dakle nakon utuženja, podmirio glavnicu u cijelosti. Dakle, ovakvo raspolaganje zahtjevom u postupovnom smislu ima značenje djelomičnog povlačenja tužbe glede zahtjeva za isplatu iznosa 79,92 EUR sa zateznim kamatama, sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Stoga je u tom dijelu zahtjeva za isplatu iznosa 79,92 EUR sa zateznim kamatama valjalo odlučiti kao u izreci presude.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (specifikaciju računa-utuženje), broj predmeta: 81222884, od 27. svibnja 2023. (list 13), javnobilježničku obavijest od 26. lipnja 2023. (list 18 i 19), tužiteljevu karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 23. travnja 2024. (list 35 i 36), račune br: 2200777854-230321-1 za razdoblje 1. listopada 2022.-31. ožujka 2023., 2200777854-220920-7 za razdoblje 1. travnja-30. rujna 2022., uz obračune potrošnje i akontacije mjesečnih novčanih obveza za razdoblje listopad 2022.-kolovoz 2023. (list 37-50), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 2. svibnja 2024. (list 51-53) i Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, od 15. siječnja 2021. (list 54-65).

5. Tužbeni zahtjev, upravljen na djelomično održavanje na snazi predmetnog platnog naloga, nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za utrošak električne energije glede prostora (kategorije potrošnje: kućanstvo i tarifnog modela: kućanstvo bijeli) u Zagrebu, Vijenac Frane Gotovca 13.

Istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa-utuženje), broj predmeta: 81222884, od 27. svibnja 2023. (list 13),

utvrđena je vjerojatnost postojanja dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku, ugovorni konto: 2200777854, Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u svezi potrošnje od kupca za električnu energiju-kućanstvo (anal.) i to po četiri računa za električnu energiju: 1) br. 012200777854-221001-9 od 15. listopada 2022. u iznosu 18,60 EUR s dospijećem 5. studenoga 2022.; 2) br. 012200777854-221102- 3 od 15. studenoga 2022. u iznosu 18,84 EUR s dospijećem 5. prosinca 2022.; 3) br. 012200777854-221203-8 od 15. prosinca 2022. u iznosu 21,32 EUR s dospijećem 5. siječnja 2023. i 4) br. 012200777854-230104-9 od 23. siječnja 2023. u iznosu 21,16 EUR s dospijećem 6. veljače 2023., dakle sveukupno u iznosu 79,92 EUR. Isto, također, bi proizlazilo i iz kartice analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 23. travnja 2024. (list 35 i 36) te utuženih računa, uz obračune potrošnje (list 37-50), iz kojih proizlaze podaci o kupcu i to ugovorni račun: 2200777854, poslovni partner: 1500025980, kupac: Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, te su utuženi računi ispostavljani na istog kupca i adresu: Vijenac Frane Gotovca 13, 10010 Zagreb-Sloboština, dok se po utuženim računima za električnu energiju za navedeno razdoblje, u obračunu po mjestu potrošnje navode podaci i to obračunsko mjesto: Grad Zagreb, Zagreb, Vijenca Frane Gotovca 13, broj obračunskog mjesta: 0146712584, kategorija potrošnje: kućanstvo, tarifni model: kućanstvo bijeli.

8. Međutim, uvidom u karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 23. travnja 2024. (list 35 i 36) utvrđeno je da je 24. listopada 2023. u korist tužitelja uplaćen iznos 387,28 EUR, dok nije razvidna oznaka platitelja. Stoga, u ovom slučaju kad nije razvidan niti dokazan platitelj, neosnovano se tužitelj poziva na odredbu glede priznanja duga i to davanjem otplate, makar djelomične, u smislu čl. 240. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), odnosno da je istim tuženik priznao postojanje ugovornog odnosa i postojanje dugovanja po utuženom brojilu prema tužitelju.

9. Međutim, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, povodom istaknutog prigovora tužitelj navodi da se predmetni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja temelji na utuženim računima, koji su ujedno i priloženi, a iz kojih je razvidno da je kao kupac zaveden upravo tuženik, dok je kao adresa slanja navedena Grad Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 13, 10010 Zagreb-Sloboština, pa je stoga u ovom slučaju tužitelj izvršavao u utuženom razdoblju svoju obvezu isporuke električne energije na navedenom obračunskom mjernom mjestu, odnosno adresi, te je tuženik, budući da je zaveden kao kupac na predmetnom mjernom mjestu dužan istu platiti.

No, u odnosu na potonje tuženik s pravom ističe da tužitelj nije priložio mjerodavne isprave kojim bi dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iz koje bi bilo razvidno temeljem čega tužitelj tereti upravo tuženika za predmetnu tražbinu. Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenog tuženika kao krajnjeg kupca nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na tuženika. Osim toga, iz dostavljenih računa ne proizlazi nedvojbeno obračunsko mjesto, odnosno tužitelj nije pobliže identificirao nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina, budući da nije naveo radi li se o kući s jednim stanom/poslovnim prostorom ili višestambenoj zgradi na predmetnoj adresi, pri čemu je bio dužan, ukoliko se radi o zgradi, individualizirati poseban dio (stan/poslovni prostor) u smislu njegove površine, kata i položaja u zgradi.

10. Iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 2. svibnja 2024. (list 51- 53), proizlazi da je na predmetnoj nekretnini oznake zk.č.br. 1360/1, Vijenac Frane Gotovca, Dvorište i Stambena zgrada, Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, ukupne površine 5248 čm, upisano više posebnih dijelova-stanova u vlasništvu tuženika.

11. S obzirom na tuženikove navode, poglavito s obzirom na upisano više posebnih dijelova na predmetnoj adresi uknjiženih u korist tuženika, a na koju adresu se pozivaju ovdje utuženi računi (Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 13), proizlazi da tužitelj nije nedvojbeno identificirao nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina, dakle nije individualizirao poseban dio u svezi kojeg su izdani ovdje utuženi računi. Stoga, bi proizlazilo da tuženik nije primio utužene račune, pa stoga nije niti mogao uložiti prigovor protiv istih, a budući da nije obveznik njihovog plaćanja, nije niti tražio njihovu dostavu. Naposljetku, tužitelj nije dokazao da ima sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom s tuženikom za predmetno mjerno mjesto.

12. Sukladno odredbi čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 104/20., stupio na snagu 1. listopada 2020.), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (sklapa se s HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (sklapa se s tužiteljem), pa stoga tek sklopljeni ugovor i činjenica vlasništva ili korištenja nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge.

13. Slijedom navedenog, tužitelj nije uspio dokazati postojanje dospjele i nepodmirene novčane tražbine upravo prema tuženiku, odnosno pasivnu legitimaciju tuženika, jer su isti navodi tužitelja u nesuglasju s izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, a sve s obzirom na tuženikove navode i prigovore.

14. Naime, tužitelj nije pridonio niti predložio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito da je tuženik krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, po utuženom ugovornom računu broj: 2200777854, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a ZPP-a, koje obvezuje sud da uzme kako nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

15. Zbog izloženog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan te je valjalo u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno u izreci presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadom troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

17. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, dakle, zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno u izreci presude.

18. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od javnobilježničkih troškova i to predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR, dakle sveukupno u iznosu 25,00 EUR. Nadalje, valjalo je priznati i daljnje troškove zastupanja za cijeli prvostupanjski postupak u visini jednokratne nagrade u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 7./8. OT), uvećanog za PDV 25% (25,00 EUR), odnosno ukupno u iznosu 125,00 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR, dakle sveukupno u iznosu 138,27 EUR. Međutim, tužitelju nisu priznati ostali troškovi postupka i to koje zahtijeva kao nastale troškove ovršnog postupka, koji se sastoje od odvjetničkih troškova i to troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 29,85 EUR (Tbr. 11./1. OT) uvećanog za PDV 25% (7,46 EUR) odnosno ukupno u iznosu 37,31 EUR, jer su isti obuhvaćeni troškovima zastupanja za cijeli prvostupanjski postupak u visini jednokratne nagrade (Tbr. 7./8. OT). Stoga je tužitelju valjalo odmjeriti troškove postupka u sveukupnom iznosu 163,27 EUR, no, isti mu zajedno sa zatraženim zateznim kamatama od dana donošenja presude nisu dosuđeni, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

19. Tuženik ne zahtijeva naknadu troškova postupka.

20. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 13,27 EUR i - tuženik.