Poslovni broj P-749/2018

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice-protutužiteljice ad 1. ČDC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika- protutužitelja ad 2. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], koje zastupa punomoćnica Vanda Benz, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, kao i radi zabrane uznemiravanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice-protutuženice osobno, dana 20. studenog 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela prava vlasništva, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu ¼ dijela prava vlasništva na ime i vlasništvo tužiteljice uz istodobno brisanje tog prava s imena svakog od tuženika u 1/8 dijela prava vlasništva.“

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

”Utvrđuje se da je tužiteljica-protutuženica uznemiravala vlasništvo tuženika-protutužitelja kat. čest. [katastarska čestica] ZU 2426 k. o. [katastarska općina] na način da je na dijelu te nekretnine postavila drveni montažni objekt označen slovima BCFGHIJK i nadstrešnicu spojenu s drvenim montažnim objektom označena slovima CDEF, sve sukladno nalazu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ilije Maragretića od 19. lipnja 2023., a koji je nalaz sastavni dio presude, pa se nalaže tužiteljici-protutuženici uspostaviti prijašnje stanje na kat. čest. [katastarska čestica] ZU 2426 k. o. [katastarska općina] na način da ukloni drveni montažni objekt označen slovima BCFGHIJK i nadstrešnicu, spojenu s drvenim montažnim objektom označena slovima CDEF, te se zabranjuje tužiteljici-protutuženici svako buduće ovakvo ili slično zadiranje u predmetnu nekretninu, sve u roku od 15 dana.”

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 12. rujna 2018. tužiteljica navodi da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, svaki za 1/8 dijela prava vlasništva, a na preostalih 6/8 je upisana pok. FD, čiji su nasljednici upravo tuženici. Tužiteljica je osobno i putem svojih pravnih prednika posjedovala i posjeduje predmetnu nekretninu, a bez da ju je itko u tome ikada ometao. Kao posjednik navedene nekretnine u posjedovni je list upisana prednica tužiteljice PD, koju je, kao jedan od nasljednika, naslijedila upravo njezina majka, LD, a jedini sljednik LD je upravo tužiteljica. Tužiteljica je, osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu navedene nekretnine preko 40 godina, te je u tome nitko nikada nije ometao i na toj je nekretnini stekla pravo vlasništva. Navedenu nekretninu tužiteljica koristi kao prolaz do nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, na kojoj nekretnini je uknjižena kao suvlasnica. Navedeni prolaz se nalazi uz sjeverni rub čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan. Osim kolnog prolaza prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, na k. č. [katastarska čestica] je zasađeno nekoliko maslina koju su prednici tužiteljice i tužiteljica održavali, držale su se domaće životinje, a kasnije se koristilo kao vrt. Sada je tamo izgrađen montažni objekt od drva kojim se tužiteljca koristi. Stoga, predlaže se donijeti presuda kojom će se u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev citiran u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu koji je zaprimljen dana 25. listopada 2018. tuženici navode da su oni uknjiženi suvlasnici predmetne čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, a koja je nekretnina preko sto godina u vlasništvu i posjedu obitelji tuženika. Detaljno opisuju pravni slijed od pravne prednice tuženika, pok. MD ud. Petra koja je uknjižena još 1902. godine na temelju ugovora o diobi pa sve do tuženika. Navodi se da je pok. DD, a inače prababa tuženika, cijeli život živjela na Šipanu i da je sa svojom kćeri FD, babom tuženika, predmetnu nekretninu posjedovala, a nakon njezine smrti, posjeduje je isključivo pok. FD, koja je umrla 2016. godine. Prednica tužiteljice, pok. ĐD, u vlasništvu je imala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, na kojoj je držala životinje i koja joj je služila za ispašu. Pristup do te čestice najjednostavniji je sjevernim rubom čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan (u vlasništvu obitelji pok. RD, rođaka tuženika), pa je pok. DD pok. ĐD dopustila da prilazi upravo tim sjevernim rubom predmetne nekretnine. ĐD umrla je 1988., a nakon nje nitko nije prolazio tom česticom. Prednici tužiteljice, dakle, nisu koristili niti posjedovali predmetnu nekretninu, već ju je pravna prednica tužiteljice ĐD koristila za prolaz, i to samo sjevernim rubom, uz dopuštenje i suglasnost pok. DD.

2.1. U odgovoru na tužbu se, dalje, navodi da je tužiteljica zadnjih nekoliko godina počela dolaziti na Šipan, te je 2018. izgradila i montažni objekt na toj čestici, nezakonito i bez odobrenja vlasnika. Stoga, tuženici kao protutužitelji postavljaju protutužbeni zahtjev kojim traže da sud utvrdi da je tužiteljica-protutuženica uznemiravala pravo vlasništva tuženika na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što je postavila drveni montažni objekt na dijelu iste, uz zahtjev da uznemiravanje prestane uklanjanjem objekta i da se tužiteljica- protutuženica suzdrži od budućeg uznemiravanja. Protutužbeni zahtjev konačno je uređen podneskom od 5. veljače 2024. (sukladno nalazu i mišljenju vještaka), a koji je citiran u točki II. izreke ove presude.

3. U odgovoru na protutužbu, koji je odgovor pred ovim sudom zaprimljen dana 20. studenog 2019., tužiteljica-protutuženica osporava navode protutužbe, posebice da je predmetnu nekretninu isključivo koristila kao prolaz do svoje nekretnine, kao i da su predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, posjedovali tuženici i njihovi pravni prednici. Upravo suprotno, navodi se da su pravni prednici tuženika-protutužitelja viđali tužiteljicu i njezine pravne prednike na ovoj čestici, da je posjeduju i obrađuju i da ništa nisu prigovarali.

4. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta i sve isprave u spisu, saslušane su parnične stranke, saslušani su svjedoci ĆD, BD, ŠD, HD, GD, VD, UD, izvršen je uviđaj na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ilije Margaretića, koji je u spis predmeta dostavio svoj nalaz i mišljenje, a istog je izložio i usmeno na raspravi.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužiteljica vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za ¼ dijela prava vlasništva.

5.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužiteljica-protutuženica uznemiravala vlasništvo tuženika-protutužitelja na način da je izgradila na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan montažni objekt, pa joj se nalaže uspostaviti prijašnje stanje uklanjanjem montažnog objekta, kao i zabrana budućeg uznemiravanja.

5.2. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a nije osnovan ni protutužbeni zahtjev.

6. Sukladno odredbi čl. 1453. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) tko je sposoban steći, taj može dosjelošću steći vlasnost ili ina prava pri čemu odredba čl. 1460. OGZ propisuje da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).

6.1. Nadalje, odredba čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine, propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

6.2. Odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZVDSP propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

6.3. Odredbom članka 167. ZVDSP-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane pri čemu st. 2. tog članka propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su tuženici-protutužitelji jedini nasljednici pokojne FD (svoje babe), nije sporno da je tužiteljica jedna od nasljednica pok. PD (svoje babe), nije sporno da je tužiteljica-protutuženica izgradila montažni objekt na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporno je, pak, je li tužiteljica vlasnica za ¼ dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] Šipan, a ovisno o tome i njezino pravo da na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradi montažni objekt. Sporno je i je li izgradnjom montažnog objekta uznemiravala pravo vlasništva tuženika i je li dužna uspostaviti prijašnje stanje te se suzdržati od daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva tuženika-protutužitelja nad čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan.

8. Tužiteljica-protutuženica u ovom postupku tvrdi i dokazuje da je njezina baba, sada pok. ĐD ud. ED, upisana kao posjednica predmetne nekretnine 228 k. o. [katastarska općina] još od 1976. godine, a prije nje je bio upisan ED pok. Č (suprug), još od 1956. (uvid u povijest promjena na katastarskim česticama, Klasa: 936-02/19-05/306 od 21. studenog 2019., list spisa 68-69). Navodi da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svoje babe, koja je bila stvarna vlasnica (list spisa 106), ali traži utvrđenje prava vlasništva samo za ¼, jer su i njezine rodice nasljednice iza pok. ĐD.

8.1. U svom iskazu danom pred ovim sudom (list spisa 112-114) tužiteljica navodi da je još njezin djed u svom posjedu držao ovu nekretninu, i to od 30-ih godina prošlog stoljeća, radi se o površini od oko 230 m2, na istoj se nalazi ruševina, 2-3 masline i put koji je ranije bio uski put, a tužiteljica ga je 2015. proširila, kojim se putem pristupa na njezinu nekretninu – 211/1 k. o. [katastarska općina]. Navodi da se omirina nalazi i dijelom na čest. zem. [katastarska čestica], a koje je čestice tužiteljica također posjednik, iako nije upisana kao vlasnica u zemljišne knjige. Navodi da je montažni objekt površine 16 m2 izgradila početkom 2016., ali svakako prije nego što su ovi postupci započeli. Nitko je nije ometao u gradnji. Otac tuženika, T, bio je u dobrim odnosima s njezinim mužem i nikad nije svojatao tu čest. zem. [katastarska čestica] Šipanska Luka. Iskazuje i da je predmetna sporna nekretnina kupljena, kupili su je njezina baka i djed, ali ne zna od koga, ne zna kada ni za koju cijenu. Njezini preci su koristili tu nekretninu tako da su sadili povrće, uzgajali masline, dovodili životinje na ispašu. Navodi da su članovi njezine obitelji koristili tu nekretninu – baka, ĐD, koja je umrla 1988., pa potom njezina majka LD, a kasnije tetka F i njezin muž CD. Posebno ističe da je ona vlasnica samo za ¼ dijela prava vlasništva, jer su i njezine rodice nasljednice iza babe ĐD. Nikada nije provjeravala stanje u zk niti provjeravala je li ova čestica upisana u rješenju o nasljeđivanju iza njezine babe ĐD i majke LD. Otac tuženika T se nije protivio gradnji montažnog objekta. Čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena je 1939. i o tome postoji ugovor. Na tu se česticu pristupa sjevernim dijelom čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.2. Svjedok ĆD (list spisa 153-154) potvrđuje navode tužiteljice, iskazujući da upravo njegova obitelj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi dugi niz godina, da je upravo njegova obitelj, pa tako i tužiteljica, koja mu je rodica, obrađivala masline vidljive na terenu, nije mu poznato da je njegova obitelj i od koga tražila dopuštenje za posjedovanje ove nekretnine. Navodi da, sukladno dogovoru članova njihove obitelji, samo tužiteljica koristi ovu nekretninu, te posebice ističe da njegovoj rodici pripada ne samo ova sporna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već i dvije susjedne čestice 211/1 k. o. [katastarska općina], kao i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da tuženici-protutužitelji nikad nisu ni bili na ovoj nekretnini.

8.3. U bitnome slično iskazuje i svjedok BD navodeći da je na predmetnu česticu dolazio kao dijete s pok. CD i njegovom suprugom P, da je i s pok. ĐD dolazio kao dijete na predmetnu parcelu, da je ona obrađivala masline. Dolazio je na parcelu i s pok. LD. Ističe da je na mjestu sadašnjeg montažnog objekta bila nastamba za držanje koza koje je izgradio CD. Nema nikakvih saznanja tko koristi susjedne čestice 227 i 211/1 k. o. [katastarska općina], iako je na terenu pokazao da tužiteljica koristi i dio čestice zemlje [katastarska čestica]. ko. [katastarska općina] Šipan (prema identifikaciji stalnog sudskog vještaka).

8.4. Tužiteljičina rodica, a ovdje svjedokinja GD, koja sebe također smatra jednom od suvlasnica predmetne nekretnine, navodi da je njezina baba pok. ĐD tu sadila kupus, obrađivala masline, ali ne zna tko je masline zasadio. Navodi da je uz rub zida postojao mali puteljak kojim bi oni prolazili, da je bila u dobrim odnosima s pok. ocem tuženika T i da on nikad nije gore dolazio, osim kad bi se kao djeca igrali. Navodi da je baraka (montažni objekt) građena za vrijeme dok su bili živi i FD i L, da ni jedno ni drugo gradnju nisu osporavali. Navodi da je L tada bio slab i nije se penjao gore da vidi gradnju, ali znao je gdje se gradi i ništa nije rekao. Ističe da je pok. FD bila poštena žena i da su je tuženici pitali, da bi ona sigurno rekla ”da to više nije njihovo nego naše“. Ističe da ne zna čije su susjedne nekretnine osim “dole“ UD, jer ona ovdje nikoga nije viđala osim sebe, svoje rodice, svoje babe. Posebice ističe da nekretnina označena kao 228 k. o. [katastarska općina] pripada njezinoj rodici, ali svi je (članovi nihove obitelji) mogu koristiti i svi je koriste, trenutno njezin sin.

9. S druge strane, tuženici tvrde da su stvarni vlasnici, ali i posjednici predmetne nekretnine, osobno svaki za 1/8 dijela prava vlasništva i kao pravni sljednici FD (a što je i razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu spisa 4). Tvrde u ovom postupku, a to dokazuju i ispravama (list spisa 28-30, 49-62, 74-105) da su njihovi pravni prednici uknjiženi zemljišnoknjižni vlasnici ove nekretnine. Naime, još 1902. temeljem Ugovora o diobi kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena je pok. MD ud. M. Nakon njezine smrti, temeljem rješenja o nasljeđivanju O.193/11 od 31. kolovoza 1912. kao suvlasnici se upisuju njezina djeca kao nasljednici – KD, ND i JD, svako za 1/3 dijela prava vlasništva. Pokojni KD prvo temeljem kupoprodajnog ugovora od 1. travnja 1936. stječe 1/3 dijela prava vlasništva od svog brata ID (list spisa 100-102), a potom, godine 1947., diobenom pogodbom sa sestrom PD, stječe još 1/3 predmetne nekretnine (list spisa 104-105) čime postaje isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Njega nasljeđuje njegova supuga – pok. DD, nju njezina kćer FD, a FD tuženici.

9.1. Iz iskaza tuženice ad 1. (list spisa 114-115) proizlazi da je njezina obitelj vlasnik i posjednik ove čestice kroz desetljeća, da je kao mala dolazila na ovu parcelu i brala kuke i šparoge. Navodi da na Šipanu imaju dosta zemlje i da su i ovu spornu nekretninu naslijedili od svoje babe FD, jer je njihov otac T umro prije svoje majke. Navodi da je očeva sestra OD koja živi na Šipanu potvrdila da je ovo njihova zemlja i da ta zemlja nikada nije prodavana, a da je tužiteljičinoj baki ĐD isključivo bilo dozvoljeno da koristi sjeverni dio čestice zemlje [katastarska čestica] kako bi mogla pristupiti na svoju česticu zemlje [katastarska čestica], gdje su preci tužiteljice čuvali koze i ovce. Ističe da su njezina baka i prabaka tu sadile kupus, bile su i masline koje su njezina majka i baka obrađivale, sve do 2008. su se masline obrađivale. Prvi put je saznala za montažni objekt 2018. godine.

9.2. Tuženik ad 2. TD se pridružuje navodima sestre, te poglavito ističe da je kao dijete s ocem i babom dolazio na predmetnu parcelu, koja ima pogled na more, gdje se sadio kupus, da su mu baba i otac rekli da su njihovi preci zasadili masline koje su i danas na terenu. Godine 2017. ili 2018. primijetio je da je na njihovoj zemlji izgrađen objekt, i to nakon što je iza pok. babe FD provedena ostavinska rasprava, a javila mu je tetka OD. Navodi da njegov otac zasigurno nije mogao vidjeti izgradnju objekta.

9.3. Svjedokinja ŠD navodi da se čest. 228 k. o. [katastarska općina] nalazi na vrhu brda, da je to nekretnina koja je pripadala njezinoj babi DD rođ. VD, a susjedna parcela – 227 k. o. [katastarska općina], babinom bratu RD. Nakon smrti babe, zemlja je prešla na njezinu majku FD, a majka i baba su još davnih dana tu zemlju obećale njezinom sada pok. bratu T, ocu tuženika, no nisu mu je prenijele, od straha da on tu zemlju ne proda i propije. Navodi da ju je baba tuda odvela prvi put kao dijete, bile su već zasađene stare masline, koje ne zna tko je zasadio, jer to je moralo biti zaista davnih dana, njezin šukundjed vjerojatno. Navodi da su oni imali ljude, ZD, a kasnije njegovog sina AD, koje su plaćali da im čiste, održavaju i okopavaju zemlju, pa tako i ovu parcelu. Poznato joj je da je na nekretnini izgrađen objekt, ona je to saznala u proljeće, ne zna koje godine, ali svakako nakon što je njena majka, pok. FD umrla. Odmah je obavijestila tuženike, jer to je njihova zemlja, a ne njezina. Poznata joj je pok. ĐD, njena nekretnina graniči s ovom 228 k. o. [katastarska općina]. Na parceli ĐD, gdje je čuvala ovce, a poslije je tužiteljičin dundo čuvao koze, imali su jedan mali objekt gdje je živjela jedna tetka koju su istjerali iz kuće, zvali su je D. Navodi da je pokojnoj PD, babi tužiteljice, upravo njezina baba DD dala pravo da prolazi kroz parcelu 228 do svoje nekretnine. To joj je baba pokazivala. U starija vremena, ljudi su jedni drugima davali pravo da prođu, i njoj su takvo pravo dali neki mješani za neke njezine nekretnine. Navodi da su se ĐD i SD poznavali.

10. Analizom iskaza svjedoka, cijeneći i materijalne dokaze u spisu, sud je uvjerenja da tužiteljica nije stekla ¼ dijela prava vlasništva nad predmetnom nekretninom nasljeđivanjem, odnosno, da njezina prednica (baba) ĐD nije bila vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem zakona. Naime, stranke, a i svjedoci, ovisno o tome koja ih je stranka predložila, uvelike različito iskazuju oko pitanja tko je bio u posjedu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Svjedoci ĆD i GD, kao potomci navodno prve vlasnice ĐD, izravno su zainteresirani za ishod ovog spora, jer su dio obitelji koja sebe smatra vlasnicima predmetne nekretnine. GD navodi da je pok. ŽD znao za gradnju, a on je umro godinu dana ranije, nego što je, prema riječima same tužiteljice (list spisa 113) započela gradnja montažnog objekta. Tužiteljica ovdje traži utvrđenje da je vlasnica, ne cijele nekretnine, već samo ¼ idealnog dijela jer su i njezine rodice nasljednice iza pok. babe ĐD. Svjedok BD iskazuje neuvjerljivo, jer dok zna sigurno da je dolazio kao dijete s prednicima tužiteljice – ĐD (umrla 1988. kad je svjedok imao 9 godina) i LD na upravo ovu česticu, i samo na ovu, nema nikakvih saznanja o posjedovanju neposredno susjednih čestica, pa ni saznanja o tome da tužiteljica, a prethodno njezini prednici LD i ĐD s kojima je navodno dolazio na spornu parcelu, koriste i susjednu česticu 211/1 koje je tužiteljica nesporno suvlasnica (sama tvrdi da čest. zem. [katastarska čestica] koristi kao prolaz do svoje čest. zem. [katastarska čestica]), potom svjedok misli da je majka tužiteljice LD umrla oko 2006. (umjesto 1996.), a da je sami montažni objekt izgrađen prije 10ak godina (iskaz dan 2023., znači 2013. godine), a naglašava da tuda prolazi često. Njegov iskaz djeluje donekle naučeno. Svjedokinja ŠD je, pak, bliska srodnica tuženika, što sud pri ocjeni njezinog iskaza uzima u obzir, ali nije direktno zainteresirana za predmet spora. Njezin je iskaz s obzirom na njezinu dob, činjenicu da živi na Šipanu i sami način davanja iskaza, s detaljima koji se uklapaju i u iskaze same tužiteljice i ostalih svjedoka, sudu bio najuvjerljiviji. Primjerice, ona navodi da su na susjednoj nekretnini 211/1 koja pripada tužiteljici čuvane ovce od strane tužiteljičine babe PD, a poslije koze, od strane tužiteljičinog dunda (o čemu iskazuje i tužiteljica, i svjedok BD), ili, da je u ruševnoj kući na nekretnini 211/1 k. o. [katastarska općina] živjela jedna tetka koju su protjerali iz kuće – zvali su je D, a u svom iskazu isto to, s manje detalja, navodi i tužiteljica.

10.1. Već u tužbi tužiteljica navodi da se upravo preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupa na njezinu nekretninu 211/1 k. o. [katastarska općina] i da tužiteljica kao i njezini pravni prednici dugi niz godina spornu nekretninu koriste kao pristup. Tužiteljica tvrdi da su njezini baka i djed kupili predmetnu nekretninu 228 k. o. [katastarska općina], no ne zna kada, od koga i za koju cijenu. Ne tvrdi da je kupljena i čestica zemlje [katastarska čestica] (koja nije predmet ovog spora), no tvrdi da je vlasnica i te nekretnine, i upravo je i na toj nekretnini (osim na ovoj 228) izgradila montažni objekt.

10.1.1. S druge strane, pravni prednik tuženika, pok. KD, kojeg je naslijedila DD (prababa tuženika), još je 1936. i 1947. riješavao zemljišnoknjižno stanje ove čestice na način da je kupio od svog brata 1/3 iste i sklopio pogodbu sa svojom sestrom za 1/3 čest. zem [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Malo je vjerojatno da su tih godina, kad nije bilo uobičajeno rješavati zemljišnoknjižno stanje, pravni prednici tuženika-protutužitelja upravo to radili, kupovali trećine, kako bi dobili cjelinu prava vlasništva nad ovom česticom, a da su je onda prodali babi tužiteljice-protutuženice bez ikakvog dokumenta, ili da su je samo prepustili istoj. Mnogo je logičnije, uvjerljivije i životnije da je upravo prababa tuženika, pok. DD, kao stvarna vlasnica i posjednica cjeline prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dala babi tužiteljice ĐD pravo da sjevernim dijelom te čestice prolazi do nekretnine u svojem vlasništvu – 211/1 k. o. [katastarska općina], a što tvrde tuženici- protutužitelji. Treba reći i da je, prema podacima u spisu, DD umrla tek 1991. godine. Sve tim više, jer jedino što je među strankama oko posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nesporno je da su pravni prednici tužiteljice prolazili sjevernim dijelom ove konkretne parcele do svoje nekretnine – 211/1 k. o. [katastarska općina]. Sve ostalo – da je sađen kupus, da su obrađivane masline, to podjednako tvrde i tužiteljica i tuženici da su radili njihovi pravni prednici, a njihove iskaze podupiru i svjedoci, ovisno o tome koja ih je strana predložila.

10.2. Sud uzima u obzir da je ĐD upisana kao posjednica ove predmetne nekretnine, no temeljem čega, iz spisa ne proizlazi. U spisu nema dovoljno dokaza da je pok. ĐD ovu nekretninu (osim za prolaz do svoje nekretnine) koristila, a posebice nema dokaza da ju je koristila kao samostalna posjednica, odnosno, da to nije radila uz odobrenje DD (umrla 1991.). Sve tim više jer tužiteljica navodi u svom iskazu da je susjedna nekretnina, čija je vlasnica – 211/1 k. o. [katastarska općina] kupljena 1939. godine od crkve, pa pretpostavlja da je i ova nekretnina kupljena od strane njezinih djeda i babe u isto vrijeme, štoviše, navodi da je njezin djed u posjedu ove nekretnine još od 30-ih godina prošlog stoljeća. No, uzmemo li u obzir da pravni prednici tuženika (pok. KD, pradjed tuženika i suprug pok. DD, prababe tuženika) 1936. kupuju trećinu ove parcele, a potom diobom 1947. stječu još trećinu, kako bi zemljišnoknjižno bili vlasnici ove nekretnine 1/1, sasvim je sigurno da Kate Matić 1939. česticu zemlje [katastarska čestica] nije kupila, a niti u spisu ima ijedan dokaz da ju je ikada kasnije kupila. Štoviše, nevjerojatno je da bi pravni prednik tuženika (pok. KD) koji živi na Šipanu i koji je nasljeđivanjem stekao 1/3 parcele 228 k. o. [katastarska općina], u ta davna vremena “rješavao” zemljišnoknjižno stanje, kupovao po trećinu predmetne parcele od svog brata i sestre (koji mu ugovorima prenose i zakoniti posjed), plaćao porez na nekretnine, a da je netko drugi (ED i ĐD) tko s tom parcelom nema nikakve poveznice (osim što je vlasnik susjedne, i to od 1939. godine) bio u posjedu cijelo to vrijeme. Sve tim više što se radi o ljudima koji u isto vrijeme žive u malom mjestu na otoku. Nema dvojbe da je ĐD (odnosno, njezin suprug ED), ako je “od crkve“ kupila česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], godine 1939., morala znati da nije kupila susjednu česticu i da joj ne pripada pravo na posjed te čestice. Upis posjednika u katastar nije nepobitan dokaz i svakako ne podrazumijeva uvijek pošten i samostalan posjed upisanog posjednika. Naime, ovdje se ne radi o par “kvadrata“ susjedne čestice pa da bi se moglo raditi o tome da je pravna prednica tužiteljice ĐD pogrešno vjerovala da je kupila i taj dio, već o 237 m2 zemlje. Nema, dakle, dokaza da ĐD ikada posjedovala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao samostalna posjednica, bez odobrenja stvarnih vlasnika. Jedino što je sigurno i nesporno je to da je ĐD predmetnu nekretninu koristila kao prolaz (sjevernim dijelom), jednako kao i česticu 227, do svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga, sud zaključuje da ĐD nije stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću, a samim time, tužiteljica nije stekla ¼ dijela prava vlasništva nasljeđivanjem.

10.3. Nadalje, ĐD umrla je 1988. Tužiteljica se poziva na posjedovanje svojih predaka – babe ĐD, ali i svoje majke LD, a spominje i svog dunda CD, i to u pogledu održavanja maslina, sadnji kupusa i ispaši koza i ovaca na ovoj parceli, o čemu nema nikakvih konkretnih dokaza (jer obje strane podjednako tvrde i da su sadili kupus i brali masline), osim iskaza svjedoka koji su tužiteljici bliski. Što se tiče same izgradnje montažnog objekta, treba reći da, iako tužiteljica tvrdi da je objekt počela graditi početkom 2016., ni o tome nema dokaza, jer naime, tuženici tvrde da je to bilo 2018., a svjedokinja ŠD da je to bilo u proljeće neke godine nakon smrti FD (koja je umrla u listopadu 2016.). Međutim, sve i da su navodi tužiteljice istiniti, tužiteljica objekt počinje graditi u onoj godini kada je umrla posljednja zemljišnoknjižna vlasnica, FD, koja je cijeli život živjela na Šipanu i kojoj je situacija s predmetnom nekretninom bila potpuno poznata, a umrla je u dobi od 85 godina (list spisa 49). Čak i da je tužiteljica počela graditi 2016. godine, malo je vjerojatno da je 85godišnja osoba u zadnjim mjesecima života išla obilaziti nekretninu koja se nalazi na brdu. Još značajnije je i to da je njezin sin, a otac tuženika, ŽD, umro 2015. godine (iako je u zapisniku na listu spisa 116 navedeno 2016. godine, ali naknadno punomoćnica tuženika otklanja tu pogrešku, list spisa 208). U tom smislu, sud ocjenjuje potpuno neistinitima navode i tužiteljice i njezine rodice, a ovdje svjedokinje GD da se pokojni ŽD, zvani L, nije protivio gradnji ovog objekta, da je za gradnju znao i da gradnju nije osporavao. Naime, prema riječima same tužiteljice, objekt je počela graditi godine 2016. (iako tuženici tvrde da je to bilo kasnije), a pok. ŽD je umro godinu ranije (list spisa 208), pa je logički nemoguće da je gradnju vidio, ili, da je za gradnju znao. Tuženici-protutužitelji sami navode da su se kod svoje tetke, svjedokinje ŠD, raspitivali je li ova nekretnina možda zaista prodana, a da oni za to ne znaju, što je i logično, sve s obzirom na svoje godine (1989. i 1995. godište), s obzirom da oni ne žive na Šipanu, kao i da ne dolaze često uopće na Šipan, a kamoli da obilaze nekretnine. Gradnji montažnog objekta nije se ni imao itko protiviti jer potpuno je neživotno da FD (baba tuženika), s obzirom na svoje godine išla obilaziti zemlju po Šipanu, a ŽD je umro prije nego što se objekt počeo graditi. Nije životno ni da je tužiteljica izgradila objekt na dvije čestice – 227 i 228 k. o. [katastarska općina], a bez da je provjerila stanje u zemljišnim knjigama (kako tvrdi). Naime, dok tužiteljica zna od koga je i kada kupljena susjedna nekretnina 211/1 k. o. [katastarska općina], ne zna kada, od koga i za koliko je kupljena čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ni ne tvrdi da je kupljena i susjedna čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja po navodima svjedoka ŠD i RD pripada nasljednicima brata pok. DD (što nije predmet ovog postupka), ali ipak, montažni objekt je izgrađen na obje čestice (nalaz i mišljenje vještaka).

10.4. Uzgredno, je li pravna prednica tužiteljice ĐD stekla pravo stvarne služnosti prolaza sjevernim dijelom te nekretnine sasvim je drugo pitanje, o kojem sud nije ovlašten odlučivati u ovom sporu jer takav tužbeni zahtjev nije postavljen. Slijedom iznesenog, a kako je sud uvjerenja da tužiteljičina pravna prednica ĐD nije posjedovala predmetnu nekretninu (osim za prilaz svojoj susjednoj nekretnini), a posebice da je nije posjedovala kao samostalna posjednica, tako nije ni mogla steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, neovisno o tome što je formalno upisana kao posjednica u katastru, niti je tužiteljica tu nekretninu stekla nasljeđivanjem (a niti temeljem zakona jer nije dokazano ispunjenje zakonskih pretpostavki na njezinoj strani), pa je odlučeno pod I. izreke ove presude.

11. U odnosu na protutužbeni zahtjev, koji predstavlja tužbu za zaštitu od uznemiravanja (actio negatoria), prvo valja reći da su tuženici-protutužitelji dužni dokazati svoje pravo vlasništva, kao i radnju tužiteljice-protutuženice koja predstavlja uznemiravanje njihovog prava. Tuženici-protutužitelji su, kako to proizlazi iz spisa, i zemljišnoknjižni i stvarni vlasnici predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan. Montažni objekt na dijelu te nekretnine je postavila upravo tužiteljica-protutuženica, što je također nesporno. Proizlazi iz spisa i to da tužiteljica-protutuženica nije dokazala da ima pravni temelj koji je ovlašćuje na postavljanje takvog objekta na tuđoj nekretnini.

11.1. Međutim, iz spisa je potpuno razvidno da je u posjedu cijele predmetne nekretnine 228 k. o. [katastarska općina] (neovisno što je montažni objekt postavljen samo na dijelu), sada tužiteljica, i to unazad najmanje nekoliko godina (otkako je postavila montažni objekt te ušla u posjed cijele nekretnine), te i sama jasno ističe da je ona sada u posjedu te nekretnine (kao i nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a tuženici samo paušalno osporavaju takav navod. Sud se uviđajem na licu mjesta uvjerio da je cijela nekretnina uredno pokošena. Neovisno o tome ima li tužiteljica pravo postaviti montažni objekt i ima li tužiteljica pravni temelj posjedovanja parcele (a iz spisa proizlazi da nema), sud utvrđuje da je upravo tužiteljica u posjedu cijele nekretnine (kao i druge osobe po njezinom dopuštenju, primjerice, sin svjedokinje GD). Njezine radnje

– gradnja objekta, košenje trave, branje maslina koje su na terenu, imaju značaj oduzimanja posjeda, a ne uznemiravanja posjeda. U takvoj pravnoj situaciji, vlasnik, koji ujedno nije i posjednik, ne može svoje pravo vlasništva štititi tužbom za zaštitu od uznemiravanja (actio negatoria), već zaštitu svog prava može ostvarivati pravom vlasničkom tužbom (rei vindicatio). Vlasnik, naime, ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u slučaju kad je isti posjednik sporne stvari, pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva na neki način, ali ne oduzimanjem stvari. Ovdje je tužiteljica-protutuženica oduzela tužiteljima posjed nekretnine, jer je izgradnjom montažnog objekta na dijelu parcele, uzurpirala i preostali dio kojeg koristi kao "dvorišnu" površinu, dakle, svoje radnje ne ograničava isključivo na korištenje montažnog objekta, pa tuženici – protutužitelji nisu aktivno legitimirani za podnošenje vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja. Svoje pravo tuženici-protutužitelji kao vlasnici-neposjednici mogu štititi pravom vlasničkom tužbom iz odredbe članka 161. ZV-a (pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, izneseno u odluci Rev-1735/2016 od 6. listopada 2020.), a usputno rečeno, vlasničkopravni zahtjev na povrat stvari ne zastarijeva.

11.3. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove presude.

12. Još se ističe da sud nije saslušao svjedoka ČG jer on nije ni predložen na spornu okolnost dugotrajnosti i načina izvršavanja posjeda, s obzirom da tužiteljica sama navodi da se radi o njezinom obiteljskom prijatelju koji je često dolazio u “ovu kućicu“, ali koji nikada nije živio na Šipanu, a potpuno je nesporno da je tužiteljica taj objekt recentno i izgradila (list spisa 219). Iskaz UD (list spisa 209) sud nije ocijenio kao presudan, jer isti navodi da je unazad par godina viđao supruga tužiteljice na tom mjestu (što je nesporno s obzirom na gradnju kućice), a nekada ranije (svjedok je 1986. godište) da je viđao CD (rod tužiteljice) koji bi ”tu” sadio neke sitnice, držao je koze i ovce. Valja reći da je nekretnina tužiteljice i njezine obitelji doslovno susjedna nekretnina, pa i sami svjedok ističe da je CD “bio tu do svoje smrti”. CD je inače došao u to područje godinama nakon smrti ĐD, o čemu iskazuje i sama tužiteljica, pa osim što nije iz spisa vidljiv jasan pravni slijed od CD do tužiteljice, iz spisa ne proizlazi niti kvaliteta niti dugotrajnost njegovog posjeda, a niti samostalnost. Posebice valja reći da je iskaz svjedoka HD (1945. godište) suprotan iskazu UD, jer HD tvrdi da je CD koze držao dosta dalje od tog mjesta – 228 k. o. [katastarska općina], a da ne zna je li ih tu vodio na ispašu, no tvrdi da i masline prije nitko nije održavao, pa da je teško reći čija je to zemlja. Nije presudan ni iskaz svjedoka TG (list spisa 217-218) koji je vlasnik susjedne čestice 227 k. o. [katastarska općina]. U bitnome ističe da je prije mjesec dana na terenu uočio montažni objekt koji se dijelom nalazi i na njegovoj čestici. Ističe da ovdje sporna čestica 228 pripada Matovićima, jer je njegova baba uvijek tako govorila – da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada Matovićima, a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Dobrojevićima (kako ističe i svjedokinja ŠD).

13. Odluka o trošku donesena je temeljem 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22). Tužiteljica-protutuženica je u cijelosti uspjela u pogledu protutužbe, dok je njezin uspjeh u tom dijelu neuspjeh tuženika-protutužitelja. Tuženici-protutužitelji su u cijelosti uspjeli u pogledu tužbe, a njihov uspjeh je neuspjeh tužiteljice-protutuženice. Uspjesi stranaka su, dakle, podjednaki, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka (točka III. izreke ove presude).

Dubrovnik, 20. studenog 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.