Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 5 R-969/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 R-969/2023-2

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                    P R E S U D A

                                                                                   

                                                                                     

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz N. S., N., OIB , kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika E. o. d.d., Z., OIB , kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z. i II. tuženika V. N. d.o.o., N., OIB , kojeg zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17192/2021-134 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. listopada 2023.,                            

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba I. tuženika E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17192/2021-134 od 31. ožujka 2023., u pobijanom dijelu toč. I. izreke i dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u odnosu na toga tuženika.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I. i II. tuženicima da solidarno isplate tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 38.000,00 kn za razdoblje od 30. listopada 2014. do 11. srpnja 2016. (toč. I. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 38.000,00 kn za razdoblje od 5. svibnja 2009. do 29. listopada 2014. (toč. II. izreke). Odbijeni su zahtjevi tužitelja i I. i II. tuženika za naknadom parničnog troška (toč. III. izreke).

 

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i dijela toč. III. kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se I. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda I. tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog. Nije počinjena niti relativni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, jer je obrazloženje presude u cijelosti sačinjeno u skladu s tom zakonskom odredbom.

 

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema II. tuženiku kao poslodavcu i I. tuženiku, kao osiguravatelju temeljem police osiguranja od odgovornosti za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio ozljeđivanjem na radu 6.4.2009.

 

8. U ovom parničnom postupku pravomoćnim dijelom presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-279/2014-109 od 17. lipnja 2021., naloženo je I. i II. tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 38.580,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 38.000,00 kn od 12. srpnja 2016. do isplate, a na iznos od 580,00 kn od 17. lipnja 2021. do isplate, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Ista prvostupanjska presuda ukinuta je

rješenjem ovoga suda, poslovni broj R-2607/2021 od 6. prosinca 2021. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 38.000,00 kn za razdoblje od 5. svibnja 2009. do 11. srpnja 2016., te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak iz razloga što je prvostupanjski sud sam i bez stručne ocjene liječnika vještaka zaključio da se liječenje tužitelja smatra završenim sa zadnjim nalazom psihijatra od 12. srpnja 2016., te je od tada i dosudio tužitelju zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 38.000,00 kn. 

 

9. Odlučujući u ponovljenom postupku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva – zahtjevu za isplatu zateznih kamata na pravomoćno dosuđen iznos glavnice od 38.000,00 kn za razdoblje od 5. svibnja 2009. do 11. srpnja 2016., prvostupanjski sud je na temelju provedenog dopunskog pisanog i usmenog očitovanja vještakinje prof. dr. sc. L. M. M. utvrdio da se u trenutku donošenja odštetnog zahtjeva 5. svibnja 2009. moglo utvrditi da će tužitelj uslijed posljedica ozljeđivanja na radu kod II. tuženika trpjeti trajne posljedice, ali tada još nije bilo moguće utvrditi njegov obim, te da se liječenje tužitelja može smatrati stabiliziranim i završenim s nalazom psihijatra od 30. travnja 2014.

 

10. Polazeći od prednjih utvrđenja liječnika vještaka da se liječenje tužitelja smatra stabiliziranim i završenim s nalazom psihijatra 30. listopada 2014., prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) koja propisuje da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dosudio tužitelju zatezne kamate na pravomoćno dosuđeni iznos glavnice od 38.000,00 kn (neimovinska šteta) i za razdoblje od završetka liječenja 30. listopada 2014. do 29. listopada 2014., a odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. svibnja 2009. do zaključno 29. listopada 2009.

 

11. Žalbeni navodi I. tuženika u kojima ponavlja prigovore koje je već isticao u žalbi protiv presude poslovni broj Pr-279/2014-109 od 17. lipnja 2021., da ne postoji njegova odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu kod I. tuženika i da je njegova odgovornost isključena, kao nedopušteni nisu uzeti u razmatranje, jer je o svim navedenim prigovorima odlučeno pravomoćnim dijelom citirane prvostupanjske presude.

 

12. Međutim, u pravu je žalitelj da je odluka o zateznim kamatama donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi o ugovornom osiguranju koje je tvrtka II. tuženika sklopila za svoje radnike s I. tuženikom kao osiguravateljem.

 

13. Prema odredbi čl. 943. ZOO kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. toga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma  (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

 

14. Kako iz stanja spisa i provedenih dokaza ne proizlazi da je I. tuženik kao osiguratelj postupio po odredbama čl. 943. st. 1. i 2. ZOO, niti je isplatio tužitelju nesporni dio svoje obveze prema stavka 3. istog članka, to temeljem stavka 4. istog članka duguje tužitelju zatezne kamate računajući od primitka obavijesti o tome da se osigurani slučaj dogodio. Tužitelj se obratio I. tuženiku sa odštetnim zahtjevom 5. svibnja 2009., a najkasnije primitkom tužbe 10. srpnja 2009. imao je saznanja da se osigurani slučaj dogodio, no s obzirom da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu (čl. 374. ZOO), a što je ovdje slučaj, to iz navedenih razloga odluka o zateznim kamatama nije dirana.

 

15. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. pobijane presude pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, te i toj odluci žalitelj žalbom neutemeljeno prigovara.

 

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP u odnosu na I. tuženika odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

17. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. ZPP).

 

 

U Zagrebu 10. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                      Jasenka Grgić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu