REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-2288/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Dijana Ažić, odvjetnica u Puli, Alda Negrija 22A, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/85, URBROJ: 443-02-02-20-24-3 od 27. studenog 2024.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 € (dvije tisuće eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/85, URBROJ: 443-02-02-20-24-3 od 27. studenog 2024. naređeno je naređeno je vlasnici, ovdje tužiteljici, uklanjanje bespravno izvedenog i to: stambena građevina – kuća dvostrešnog krovišta, zidana, prizemna, tlocrtnih dimenzija 4,70 x 6,10 metara, oznake kućnog broja 225 G. Selo Varoš; nadstrešnica drvene konstrukcije, tlocrtnih dimenzija 3,60 x 6,10 metara smještena uz navedenu kuću, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja prema PPUO Medulin označenom kao turističko naselje – T2, unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 metara, lokacija Selo – Varoš, naselje Premantura, Općina Medulin, u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja. Toč. 2. izreke utvrđeno je da je postavljanjem službenog znaka 13. veljače 2024. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, prema PPUO Medulin označenom kao "turističko naselje – T2", unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 metara, lokacija Selo – Varoš, naselje Premantura, Općina Medulin. Obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja tog rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka izvršenja rješenja. Toč. 3. izreke upozorena je tužiteljica da će se u slučaju nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, sprečavanje građenja/izvođenja radova provoditi izricanjem novčanih kazni. Točl. 4. upozorena je tužiteljica da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke rješenja uz daljnja upozorenja pod toč. 5., 6. i 7. izreke.

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu. U tužbi navodi kako se u samoj izreci rješenja navodi da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], smještena "izvan građevinskog područja" što nikako ne može biti budući se dalje u tekstu navodi kako je navedeno područje prema Prostornom planu uređenja Općina Medulin (dalje u tužbi: PPUO Medulin) označeno kao "turističko naselje – T2". Prema tome, državni inspektorat pogrešno navodi da je riječ o području koje se nalazi "izvan građevinskog područja" dok je pak riječ o području koje je sukladno PPUO Medulin definirano kao "izdvojeno građevinsko područje". Da tomu nije tako, isto područje u nastavku PPUO Medulin ne bi niti moglo biti označeno kao "turističko naselje – T2", a jest. Državni inspektorat nadalje, u pobijanom rješenju čini pogrešku kada u obrazloženju istog ne navodi propis temeljem kojeg područje na kojem se predmetna nekretnina nalazi svrstava pod neku od kategorija posebno zaštićenih područja, kako ih Zakon definira u čl. 115. st. 2., prema kojoj odredbi "Posebno zaštićena područja u smislu stavka 1. ovoga članka su: 1. površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku ili parku prirode ili izvan tradicijskih naseobina; 2. regionalni park, park-šuma, strogi rezervat, posebni rezervat, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture; 3. planirani, istraženi ili izgrađeni koridor odnosno površina prometnih, energetskih i vodnih građevina; 4. područja posebne zaštite voda; 5. zona sanitarne zaštite vode za piće u kojoj je prema posebnim propisima zabranjeno građenje; 6. arheološka nalazišta ili arheološke zone i područje unutar prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra, koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske; 7. pomorsko dobro i 8. vodno dobro" i to upravo zato jer isti u izreci rješenja samo načelno konstatira da se predmetna nekretnina nalazi unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 metara dok se pak u obrazloženju nigdje ne poziva na propis kojim je navedeno područje, kao takvo, regulirano. Upravo radi navedenog, državni inspektorat je bio dužan i u obrazloženju rješenja pozvati se na važeći propis. Navedene pogreške u samoj izreci i obrazloženju rješenja su od presudne važnosti iz razloga što se na takve pogreške, prilikom izrade pobijanog rješenja, dalje vežu i ostale, a koje se pak odnose na rok za postupanje za uklanjanje opisanih objekata pa se tako u izreci navodi da taj rok iznosi 15 dana od dana zaprimanja rješenja. U obrazloženju se državni inspektorat, u odnosu na navedeni rok poziva na odredbu čl. 115. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu sukladno kojoj "iznimno od čl. 114. ovoga Zakona, u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području te u rješenju o uklanjanju građevine u slučajevima iz čl. 110. st. 2., čl. 111. st. 2. i čl. 113. st. 1. toč. 3. i 4. ovoga Zakona, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana." Dakle, pogrešno navođenje odredbi PPUO Medulin direktno rezultira pozivanjem na krivu odredbu Zakona o državnom inspektoratu sukladno čemu se ovdje tužiteljici određuje višestruko manji rok za postupanje sukladno navedenom rješenju, a koji rok je zapravo pravilno trebao biti određen (budući je zapravo riječ o izdvojenom građevinskom području) sukladno odredbi čl. 114. stavak istog Zakona koja kaže "rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana." Takvim postupanjem tuženik je direktno povrijedio odredbu st. 3. čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku koji jasno propisuje da "izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci". Važno je to da je donositelj rješenja, po zakonu, bio dužan navesti ispravan rok u izreci navedenog rješenja, a isti to nije učinio te je time predmetno rješenje nepodobno za postupanje.

3. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu 5. studenog 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je bio uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice ustrajala je u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Istaknula je kako je navedeno rješenje nezakonito, prvenstveno iz razloga što Inspektorat u svom rješenju za nekretninu na kojoj se nalazi objekt za koji je određeno rušenje tvrdi da se nalazi izvan granica građevinskog područja te sukladno navedenom investitorici određuje rok od 15 dana za uklanjanje. Navedeno je pogrešno iz razloga što je riječ od T2 zoni unutar izdvojenog građevinskog područja u kom slučaju je rok za uklanjanje trebao biti određen najmanje 90 dana. Činjenica da li je navedena nekretnina unutar ili izvan granica građevinskog područja u ovakvim postupcima povlači za sobom kao posljedicu ne samo različite rokove za uklanjanje već i način izvršenja samog rješenja o uklanjanju. Tužiteljica smatra da spisu prileži dovoljno dokaza, kao i da iz same stvari proizlazi da je riječ o izdvojenom građevinskom području, što između ostalog i sam tuženik utvrđuje u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13. veljače 2024.

6. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te onu koja se nalazi u spisu upravnog postupka. Sud je odbio provesti preostale po tužiteljici predložene dokaze ocijenivši da provođenje istih dokaza nije odlučno za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. U konkretnom slučaju čestica oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalaze nekretnine koje su predmetom uklanjanja nalazi se sukladno Prostornom planu uređenja Općine Medulin ("Službene novine Općine Medulin" broj: 2/07, 5/11, 8/16, 8/18 – pročišćeni tekst, 8/21) unutar izdvojenog građevinskog područja ugostiteljsko turističke namjene – neizgrađeni – neuređeni – hotel T1, turističko naselje

– T2, autokamp – T3 te sukladno čl. 6. istog plana unutar zaštićenog obalnog područja koji obuhvaća pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte.

9. Navedeno je ispravno utvrdio i tuženik na zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru dana 13. veljače 2024., za razliku od pogrešnog utvrđenja u izreci i obrazloženju pobijanog rješenja.

10. Stoga je sud ocijenio nezakonitim rješenje tuženika kojim je primjenom odredbe čl. 115. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) tužiteljici naloženo uklanjanje građevina opisa kao u izreci izgrađeni na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez akta za gradnju, u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja.

11. Naime, imajući u vidu činjenično stanje konkretnog slučaja tuženik je pogrešno odredio rok za izvršenje rješenja o uklanjanju sukladno odredbi čl. 115. ZDI- a, obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o građenju izvan građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području kako je to definirano navedenom odredbom, pa nije bilo niti osnove određivanja roka za izvršenje od 15 dana.

12. Odredbom čl. 114. ZDI-a propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.). Rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana (st. 2.). Prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).

13. Sukladno potonje citiranoj odredbi nezakonitost rješenja tuženika ne ogleda se samo u činjenici pogrešno određenog roka za izvršenje koji je određen kao kraći od devedeset dana, protivno izričitoj zakonskoj odredbi, već i u daljnjim posljedicama njegova izvršenja. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 3. ZDI-a, na koje se tuženik pogrešno pozvao, rješenje se izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz čl. 114. st. 3. ovoga Zakona.

14. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika ocjenjeno je nezakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev i poništio pobijano rješenje tuženika.

15. Odluka o troškovima spora tužiteljice temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i zastupanja na ročištu za raspravu u ovom sporu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, odnosno u sveukupno zatraženom iznosu od 2.000,00 €.

U Rijeci 20. studenog 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici Dijani Ažić, odvjetnici u Puli, Alda Negrija 22A

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2