Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3286/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-130/2021-35 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-130/2021-35 od 9. listopada 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke te odluci o troškovima u točki IV.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.733,61 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2020. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.975,53 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. listopada 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana. 2 Poslovni broj: Pn-130/2021-35

III. Odbija se zahtjev tužitelja TZ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.".

2. Protiv te presude žali se tuženik u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je u cijelosti osporio navode žalbe kao neosnovanu predlažući da se ista odbije.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženika kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje se poziva ili sadržajem žalbe opire tuženik. Suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja prosuđivao po slobodnom uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, pa samim time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje sadržajem žalbe upire tuženik.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koje je pretrpio na svom vozilu marke Kia Rio reg. oznake broja [registarska oznaka] oštećenom u nesreći kojoj je kada je na njega 14. svibnja 2020. na lokaciji autoceste A1 – Zagreb (čvorište Zdenčina-čvorište Lučko) naletjela divlja životinja – čagalj.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio;

- da među strankama nije sporno da se 14. svibnja 2020. u 06:20 sati, na lokaciji autoceste A1-Zagreb (čvorište Zdenčina-čvorište Lučko), općina Zagreb-Novi Zagreb na 4 km+500 m dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Kia Rio, registarske oznake: ST717ZP, u vlasništvu tužitelja (što proizlazi i iz prometne dozvole na listu 7-8 spisa),

-da je DZ upravljao navedenim vozilom te je došlo do udara u divljač – čaglja sa prednjim lijevim dijelom osobnog vozila, prilikom čega su nastala znatna oštećenja na prednjem dijelu vozila tužitelja,

- da je tužitelju oštećeno vozilo i da mu je nastala imovinska šteta u visini koju kasnije utvrđuje i prometni vještak od 20.061,38 kuna, a što je razvidno iz računa za popravak vozila, Prizmić d.o.o. br. 365-03-11 od 30.07.2020. godine,

-da nakon udara vozilo tužitelja nije bilo u voznom stanju, da je tužitelju nastao daljnji trošak intervencije HAK-a, i to u iznosu od 535,00 kn,

-da je tužitelj odmah po predmetnom štetnom događaju pristupio pregledu vozila i izradi Izvida štete kod društva Croatia osiguranje d.d., i to dana 29.05.2020. godine te naknadni izvid štete dana 29.07.2020. godine,

-da je popravak vozila platio tužitelj na način da je dana 18.07.2020. godine društvu Prizmić d.o.o. isplatio iznos od 7.000,00 kn (po predračunu Prizmić d.o.o broj 342/2020 od 17.07.2020.) dok je iznos od 13.061,38 kn u ime i za račun tužitelja društvu Prizmić d.o.o. isplatila tužiteljeva supruga HZ dana 30.07.2020.

-da iz Potvrde II. PP Zagreb od 14.5.2020. (list 8-9 spisa), iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 10 spisa), iz putnog radnog lista (list 58-59 spisa), iz dnevnika rada (list 60 spisa), te iz radnog lista (list 61-63 spisa), proizlazi da je (a kako navodi i tuženik) iz putnog radnog lista, vidljivo da je u vremenskom razdoblju od 19:00 do 07:00 sati u drugoj smjeni, vršena ophodnja predmetne dionice autoceste, a mjesto prometne nesreće ophodnja tuženika prošla je neposredno prije nesreće, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde,

-da su nakon prometne nesreće, prilikom očevida radnici tuženika uz nazočnost djelatnika policije pregledali zaštitnu žičanu ogradu u dužini od 3 km + 500 m do 5 km +500 m prije i poslije mjesta događaja na lijevoj i desnoj strani i nisu našli oštećenje zaštitne žičane ograde,

-da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je dana 13/14. svibnja 2020. godine ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Lučko zapad" u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa,

-da u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te da je ista bila funkcionalna u smislu sprečavanja ulaska životinja, kao i da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste

- da iz iskaza djelatnika tuženika svjedoka VZ i ŠZ na radnom mjestu ophodara, preoizlazi da je postavljena zaštitna ograda i to iz smjera Zagreba prema Karlovcu visini od 1,50 m a u suprotnom smjeru 2 m visine. Svjedok ŠZ je mišljenja da se čagalj mogao i popeti preko žice obzirom da jednom prilikom vidio psa kako se penje preko žice a isto tako mogao se i potkopati ispod ograde a isto tako čagalj je mogao ući i na naplatnoj postaji Lučko i na Zdenčini obzirom da na tom dijelu autocesta nije ograđena žicom; na tom dijelu svjedoci su iskazali da nemaju informaciju kako bi vozilo naletjelo na čaglja ali na tom dijelu se pojavljuju srne, da su djelatnici autocesta pregledali žicu ali osim toga nisu drugo ništa poduzimali kako bi utvrdili na koji način je taj čagalj dospio na autocestu, a da su kritičnog dana izvršili ophodnju iz automobila u pokretu u skladu s propisima te nakon događaja da su djelatnici tuženika pregledali ogradu i nisu naišli na oštećenja,

- da u svom nalazu i mišljenju prometni vještak dipl. ing Srećko Hlišć zaključuje da se vozač vozila tužitelja kretao lijevom voznom trakom od dvije kolnika autoceste A1 prema NP Demerje kada mu je s lijeve strane s razdjelnog pojasa s kolnikom prema NP Lučko ispod metalne zaštitne ograde naišao čagalj na kojeg je vozilo naletjelo prednjim više lijevim donjim dijelom, da je brzina vozila mogla kod naleta iznositi do 80 km/h, a čaglja oko 10 km/h, s time da bi se isti mogao pojaviti ispod ograde oko 2,5 m ispred mjesta naleta ili oko 0,9 s prije naleta, kada je osobno vozilo bilo udaljeno oko 19,8 m ispred mjesta naleta, da do nesreće ne bi došlo da se vozač u trenutku kada se čaglja može opaziti imao brzinu do 45 km/h, bez obzira kočio ili ne na pojavu čaglja, da tehnički opravdanog razloga za ovakvu brzinu kretanja vozača na kolniku tipa autoceste gdje je ograničenje brzine 80 km/h nije bilo te da je na vozilu tužitelja Kia Rio [registarska oznaka], nastala šteta u visini troškova popravka od 20.061,38 kn (2.662,60 eur),

- dodatno saslušan na ročištu od 6. rujna 2024. imenovan je vještak Srećko Hlišić pojasnio da nije pronašao da bi na navedenoj dionici ceste postojao znak opasnosti od divljači a u konkretnom slučaju kolnik autoceste morao je biti ograđen mrežastom ogradom koja sprječava izlazak životinja na kolnik veličine veće od oka mreže s tim da za divljač kao što je čagalj nije bitna visina ograde već može li se negdje provući ispod ograde. Naime, prema njegovom saznanju ograđen je čitav prostor čvora donja Zdenčina do čvora Demerje odnosno Lučko a ako nije postojalo mjesto koje se čagalj povukao kao ispod ograde tad je mogao ući u područje autoceste na mjestu gdje ulaze vozila.

- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, obzirom da je vještak već u svom pisanom nalazu i mišljenju vrlo logično, stručno i detaljno iznio svoje zaključke o dinamici prometne nezgode, dok je svojim usmenim očitovanjem na prigovore tuženika, te vrlo detaljno i logično otklonio kod suda svaku sumnju na svoj nalaz i mišljenje, iz kojeg u bitnom proizlazi da vozač vozila tužitelja ni na koji način nije mogao izbjeći nalet na čaglja.

9. Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjeni prvostupanjski je sud utvrdio postojanje protupravnosti postupanja tuženika u okviru njegovog zakonom propisane dužnosti održavanje autoceste sigurnom za promet koja se u konkretnom slučaju očituje kroz propuste poduzimanja radnji iz članka 2. stavak 1. točka 17., članka 6. stavak 1. i članka 17. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 i 110/2019 – dalje ZC), članka 6. i članka 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 – dalje ZOSPC) kojima bi se spriječila pojava divljih životinja na prometnici koje su se prije štetnog događaja iako i ne često iz čega je zaključio kako je postavljena zaštitna ograda polovinom svibnja obrasla travom i raslinjem i da se vožnjom automobilom zaustavnom trakom (ophodarska služba) ne može na siguran način utvrditi je li ograda negdje probijena ili ne, dakle, je li bila u ispravnom funkcionalnom stanju i je li spriječila izlazak životinja na cestu.

10. Nadalje, u postupanju vozača automobila prvostupanjski sud nije našao protupravno postupanje kojim bi doprinijelo nastanku štete kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet Srećka Klišića kojeg je sud prihvatio objektivno i stručno a ni stranke nisu imale konkretni prigovor.

11. Stoga je pozivom na odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima Stoga je, pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), smatrajući kako tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje te ne nalazeći na strani tužitelja doprinosa šteti a visinu štete primjereno utvrđenom, prvostupanjski sud utemeljenjem na nalazu i mišljenju prometnog vještaka obvezao tuženika na naknadu štete isplatom tužitelju iznosa od 2.733,61 Eur s kamatama od 1. kolovoza 2020., (čl. 1085. i čl. 29. ZOO).

12. I u ovom stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja pa dakle da je do štete došlo naletom divljači na tužiteljevo vozilo na autocesti A1 kojom upravlja tuženik, već odgovornost tuženika za naknadu štete.

12.1. Isto tako nije sporno da na ovom dijelu auto ceste nije postavljen prometni znak “divljač na cesti“. Ne osporava se ni da je tuženik postavio zaštitnu ogradu visine 1,5 m., odnosno 2m.

13. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

13.1. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13.3. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta- o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (tako i Ustavni sud RH u odluci U-1/6264/14 od 4. ožujka 2015.)

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio, što se i ne osporava, da na autocesti nema znakova opasnosti koji bi se odnosili na divljač, već se na autocesti nalazi žičana ograda koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu, za koju tuženik tvrdi kako je propisane visine od 2 metra, što tužitelj ne osporava.

14.1. Međutim, nesporno je do prometne nezgode došlo tako što je pred vozilo osiguranika tužitelja koji je u jutarnjim satima upravljao prometnicom primjerenom brzinom izletjela divlja životinja, konkretno čagalj.

14.2. U takvoj konkretnoj situaciji i po stavu ovog suda pravilno je zaključeno kako je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjerenog održavanja prometnice, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Upravo činjenica da se divljač (čagalj) našla na kolniku autoceste ukazuje na propust u održavanju posljedično čemu je omogućeno da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, za što po načelu krivnje odgovara tuženik (arg. iz čl. 1045. ZOO).

14.3. Činjenica da su ophodari tog dana (konkretno od 19 sati prethodnog dana do jutra u 7 sati) ipak izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo.

15. Da postoji odgovornost tuženika za naknadu nastale štete tužitelju proizlazi i iz odredbi ZC koje propisuju, između ostalog u čl. 1., planiranje građenja i održavanja javnih cesta, time da javnu cestu čine, između ostalog navedenog u čl. 4. i prometni znakovi, a u odnosu na stanje javnih cesta jasno je da moraju biti, građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene.

16. Slijedom svega navedenog, obveza tuženika je bila stanje navedene ceste u blizini koje se nalazi područje na kojem obitava divljač, u konkretnom slučaju i čagalj, održavati podobnim za odvijanje sigurnog prometa.

17. O tome kako je tuženiku bilo poznato da na tom području obitava nepobitno proizlazi iz iskaza tuženikovih ophodara, svjedoka VZ i ĐZ koji je bio izričit u kazivanju kako je i osobno vidio psa koji se penjao preko postavljene zaštitne ograde, pa i sama činjenica kako se to događalo ukazivala je na nedostatnost postojeće zaštite i poduzimanja konkretnih mjera radi zaštite sigurnost prometa.

17.1. Dodatno je navesti i kako iz sadržaja spisa proizlazi da nije bio postavljen znak opasnosti “divljač na cesti“.

17.2. Spomenutim Pravilnikom propisana i obveza tuženika na prometnicu postaviti prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ (A44).

17.3. Obveza tuženika na postavljanje i održavanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ i pored postavljene zaštitne ograde visine 2m, u konkretnoj činjeničnoj situaciji, kada je protivno tuženikovim navodima o nepredvidivom neposrednom izlasku životinje na prometnicu, proizlazi iz navedenih konkretnih okolnosti i potreba za postavljanjem znakova opasnosti, koji služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20).

17.4. Nepostavljanje takvog znaka sudska praksa je u odštetnim parnicama ocijenila propustom u održavanju javne ceste za obavljanje sigurnog prometa a s tim u svezi i odgovornošću za naknadu štete nastale udarom vozila u divljač na prometnici (tako Rev-911/2015 od 24. siječnja 2018., Rev-1435/08 od 14. listopada 2010.,Rev- 1312/07 od 9. srpnja 2008., GZZ-4/04 od 30. lipnja 2004).

18. I ovaj sud drži kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako tuženik u konkretnoj situaciji odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a (tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojim odlukama npr. Rev x 230/2012, Rev-1436/2012, Rev 873/2017).

18.1. Dakle, za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje.

18.2. Kada je utvrđeno da se divljač (čagalj) nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

18.3. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama, a njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a).

18.4. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

19. Dosljedno, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud provedenim dokazima i njihovom ocjenom pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je konkretna šteta na tužiteljevu vozilu u uzročno posljedičnoj vezi s propustima u postupanju tuženika kao pasivno legitimirane osobe odgovorne za održavanje javnih cesta u stanju u kojemu će se odvijati siguran promet, kako je to detaljno već obrazloženo. Također i mehanizam nastanka štetnog događaja utvrđen provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za promet na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, opravdava zaključak prvostupanjskog suda da vozač tužiteljeva vozila nije protupravno postupao, odnosno da nije svojim postupanjem ni djelomično doprinio nastanku štete.

19.1. Stoga je valjan i zaključak da je tuženik koji nije dokazao da je štetni događaj nastupio bez njegove krivnje, što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje, u obvezi naknaditi štetu tužitelju, radi čega je pravilno primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a kada je tuženik obvezan naknaditi štetu tužitelju.

19.2. Također je provedenim vještačenjem i njegovom ocjenom koju i ovaj sud prihvaća kao stručnu i objektivnu a u ovom stadiju postupka nema joj ni konkretnih prigovora, pravilno utvrđena i visina štete u iznosu od od 2.733,61 eur i na taj iznos dosudio kamate od dana popravka štete (čl. 1085., i čl. 29. ZOO).

20. Radi svega navedenog u pobijanom dijelu prvostupanjsku je presudu valjalo potvrditi uz odbijanje tuženikove žalbe kao neosnovane (čl.368. ZPP-a).

20.1. Pravilno je i zakonito sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje:OT).

20.2. Zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

U Splitu, 20. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević