1                 Poslovni broj: 10 Gž R-144/2023-2

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) B.S. iz Z, ………., OIB: …………., 2) V.Š. iz Z, ……., OIB: ……., 3) R.B. iz Z, …., OIB: …… i 4) G.L. iz Z, ………., OIB: ………., sve zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD C.G. & E d.o.o. u Z, ……….., protiv tuženice D.e.š., Z, ……….., OIB: ………., zastupane po punomoćnici S.P., zaposlenici kod iste, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Pr-11338/2021 od 30. lipnja 2023., dana 10. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e

I              Uvažava se djelomično žalba tužiteljice pod 1) B.S. i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Pr-11338/2021-16 od 30. lipnja 2023. u točki I. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka (koje je rješenje), tako da se nalaže tuženici D.e.š. da tužiteljici pod 1) B.S., uz već dosuđen iznos troška postupka u visini od 277,63 eura (2.091,80 kuna), nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 209,67 eura (1.579,76 kuna), odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 487,30 eura (3.671,56 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice pod 1) Branke Sabolić u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

II              Uvažava se djelomično žalba tužiteljice pod 2) V.Š. i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Pr-11338/2021-16 od 30. lipnja 2023. u točki II. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka (koje je rješenje), tako da se nalaže tuženici D.e.š. da tužiteljici pod 2) V.Š., uz već dosuđen iznos troška postupka u visini od 277,63 eura (2.091,80 kuna), nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 209,67 eura (1.579,76 kuna), odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 487,30 eura (3.671,56 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev II. tužiteljice V.Š. u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

III              Uvažava se djelomično žalba tužiteljice pod 3) R.B. i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Pr-11338/2021-16 od 30. lipnja 2023. u točki III. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka (koje je rješenje), tako da se nalaže tuženici D.e.š. da tužiteljici pod 3) R.B., uz već dosuđen iznos troška postupka u visini od 277,63 eura (2.091,80 kuna), nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 209,67 eura (1.579,76 kuna), odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 487,30 eura (3.671,56 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice pod 3) R.B. u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

IV              Uvažava se djelomično žalba tužiteljice pod 4) G.L. i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 28 Pr-11338/2021-16 od 30. lipnja 2023. u točki IV. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka (koje je rješenje), tako da se nalaže tuženici D.e.š. da tužiteljici pod 4) G.L., uz već dosuđen iznos troška postupka u visini od 277,63 eura (2.091,80 kuna), nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 209,67 eura (1.579,76 kuna), odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 487,30 eura (3.671,56 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice pod 4) G.L. u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku D.E.Š., Z, ……….., OIB: ……… da I.-tužiteljici B.S. iz Z, ………., OIB: ……….., isplati iznos od 864,24 EUR1 / 6.511,62 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 73,13 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,80 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,79 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,98 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,16 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,33 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,01 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,20 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 67,81 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,57 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,02 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 69,44 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 277,63 eura / 2.091,80 kuna¹, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku D.E.Š., Z, ……….., OIB: ……., da II.-tužiteljici V.Š. iz Z, …….., OIB: ………, isplati iznos od 894,91 EUR1 / 6.742,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 76,71 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 74,14 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 76,99 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 76,36 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 69,60 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,78 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,35 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 75,23 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 76,45 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

          - na iznos od 74,45 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 75,18 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 73,67 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 277,63 eura / 2.091,80 kuna¹, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku D.E.Š., Z, ………., OIB: ……… da III.-tužiteljici R.B., Z, ………., OIB: ……….., isplati iznos od 1.008,74 EUR1 / 7.600,35 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 87,60 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 82,34 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 88,58 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 84,94 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 81,39 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 82,46 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 81,63 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

          - na iznos od 85,38 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 85,51 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 85,22 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 80,31 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 83,38 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 277,63 eura / 2.091,80 kuna¹, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženiku D.E.Š., Z, ……….., OIB: ………. da IV.-tužitelju G.L. iz Z, …….., OIB: …….., isplati iznos od 902,13 EUR1 / 6.797,10 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 73,61 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,29 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 76,99 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 74,88 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 70,44 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 74,25 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 86,43 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,10 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,58 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,19 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 75,56 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 80,81 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 277,63 eura / 2.091,80 kuna¹, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 30. lipnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

2.              Protiv prvostupanjske presude u dijelu odluke o troškovima postupka žalbu su izjavile tužiteljica pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlažu usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti rješenje o trošku na način da sud obveže tuženicu D.e.š. naknaditi ovim tužiteljicama i daljnji parnični trošak u iznosu od 814,98 eura, kao i na plaćanje troška sastava ove žalbe. U odnosu na trošak podneska od 23. ožujka 2023. koji im sud prvog stupnja nije priznao, tužiteljice smatraju da im je isti trebao biti priznat jer su se istim detaljno, opsežno i argumentirano očitovale o navodima tuženice iz odgovora na tužbu. Nadalje navode da im je trebao biti priznat i trošak sastava podneska od 12. travnja 2023. kojim su specificirale svoje tužbene zahtjeve, kao i trošak sastava podneska tužiteljice pod 1) B.S. od 22. prosinca 2022. koji predstavlja požurnicu. Zaključno, ove tužiteljice ističu da je pogrešan stav suda prvog stupnja da se vrijednost predmeta spora nakon odluke o spajanju parnica ne određuje zbrajanjem vrijednosti tužbenih zahtjeva, već prema najvišem postavljenom zahtjevu određenog tužitelja, a zbog čega im nije dosuđen puni iznos nagrade za trošak pristupa ročištu od 3. svibnja 2023. i ročištu za objavu presude sukladno troškovniku.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.  

 

4.              Žalba tužiteljica pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

 

5.              Tužiteljica pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. podnesenom žalbom pobijaju samo odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu toč. I., II., III. i IV. izreke, a koja se odluka o troškovima u presudi, sukladno članku 129. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 80/22.), smatra rješenjem.

 

6.              Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja o trošku parničnog postupka u pobijanom dijelu nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. istog Zakona.

 

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa cijeneći da su tužiteljice prvotno podnijele zasebne tužbe radi isplate određenih novčanih iznosa s osnove razlike plaća, svakoj je dosudio za sastav tužbe 75 bodova po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa), odnosno 149,31 eura (1.124,98 kuna), što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 186,64 eura (1.406,24 kuna). Nadalje, nakon što su postupci spojeni radi vođenja jedinstvenog postupka, sud prvog stupnja je, primjenom odredbe članka 37. stavka 2. ZPP-a, odredio vrijednost predmeta spora prema najviše postavljenom tužbenom zahtjevu i cijeneći da su tužiteljice zastupane po istom punomoćniku, priznao im je pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu za 30% prema Tbr. 36. Tarife, te im je dosudio trošak pristupa na ročište od 3. svibnja 2023. 97,5 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife te pristupa na ročište za objavu presude od 48,75 bodova prema Tbr. 9/3 Tarife, ukupno 146,25 bodova, što uz vrijednost boda od 15 kuna (Tbr. 50. Tarife) iznosi 291,16 eura (2.193,75 kuna), na koji iznos je dodan iznos PDV-a od 25% i odredio ukupan parnični trošak u iznosu od 363,95 eura (2.742,18 kuna), a koji iznos je dosudio tužiteljicama na jednake dijelove, odnosno svakoj tužiteljici iznos od 90,99 eura (685,56 kuna), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2023., dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

8.              Tužiteljica pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. žalbom osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava iz članka 37. ZPP-a smatrajući da je vrijednost predmeta spora nakon spajanja postupaka valjalo odrediti zbrajanjem vrijednosti svih zahtjeva tužiteljica i prema tom iznosu odmjeriti troškove postupka. Također, ove tužiteljice ukazuju da im sud prvog stupnja trošak za sastav podnesaka od 23. ožujka 2023., 12. travnja 2023. i 22. prosinca 2022. neosnovano nije priznao.

 

9.              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad tužiteljicama nije priznao prijeporne troškove.

 

10.              Naime, prema stavu ovog suda, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem je prilikom odlučivanja o troškovima postupka mjerodavna vrijednost predmeta spora prema najviše postavljenom tužbenom zahtjevu određenog tužitelja, kako se to osnovano žalbom pozivaju tužiteljice.

 

11.              Prema odredbi članka 37. stavka 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a prema odredbi stavka 2. toga članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

12.              Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju odredaba članka 161. ZPP-a.

 

13.              Naime, prema odredbi stavka 1. toga članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi stavka 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Pravilno je, stoga, kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužiteljica. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2752/2011-2 od 22. rujna 2015., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske održanom 16. i 17. rujna 2015. (Zaključak 6.).

 

14.              U konkretnom slučaju, sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju, nakon spajanja postupaka za odlučivanje o troškovima postupka vrijednost predmeta spora iznosi 3.670,04 eura (27.651,89 kuna), što ukazuje da je, prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud za radnje poduzete nakon spajanja postupaka pogrešno odmjerio troškove tužiteljicama prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.008,74 eura (7.600,35 kuna).

 

15.              Dakle, osnovani su žalbeni navodi tužiteljica u kojima ukazuju da im je trošak zastupanja na ročištu od 3. svibnja 2023. trebao biti odmjeren u visini od 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, a trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova prema Tbr. 9/3 Tarife, sve u skladu s vrijednosti predmeta spora prema zbroju vrijednosti tužbenih zahtjeva svih tužiteljica, a suprotno stavu suda prvog stupnja koji im je navedeni trošak odmjerio prema vrijednosti predmeta spora prema najviše postavljenom tužbenom zahtjevu. Slijedom navedenog, I. tužiteljici B.S., II. tužiteljici V.Š., III. tužiteljici R.B. i IV. tužiteljici G.L. je valjalo dosuditi trošak zastupanja na ročištu 3. svibnja 2023. u iznosu od 199,09 eura (1.500,00 kuna) po Tbr. 9/1 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 258,81 eura (1.950,00 kuna) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura (750,00 kuna) po Tbr. 9/3 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 129,40 eura (975,00 kuna).

 

16.              Nadalje, kako osnovano u svojim žalbenim navodima ukazuju tužiteljice, prvostupanjski sud je donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio materijalno pravo kad tužiteljicama nije priznao trošak sastava podneska od 23. ožujka 2023. iz razloga što je riječ o podnesku kojim su se iste očitovale na navode iz odgovara na tužbu smatrajući da su navode iz tog podneska mogle podnijeti na ročištu za koji im je priznat trošak zastupanja, a nije im priznat ni trošak sastava podneska od 12. travnja 2023. jer je riječ o podnesku u kojem su iste uskladile tužbeni zahtjev u odnosu na valutu i u pogledu stope i tijeka zakonske zatezne kamate obrazlažući da iskazivanje tužbenog zahtjeva u valuti euro predstavlja zakonsku obvezu tužiteljica.              

 

17.              Naime, u pogledu žalbenih navoda u svezi troška za sastav podneska od 23. ožujka 2023. za navesti je da je odredbom Tbr. 8/1 Tarife propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovora na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku – nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., dok je odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

18.              S obzirom da tužiteljice u podnesku od 23. ožujka 2023. odgovaraju na navode iz odgovara na tužbu, to im, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a i Tbr. 8/1 Tarife, pripada pravo na naknadu troška sastava tog podneska u iznosu od 199,09 eura (1.500,00 kuna) po Tbr. 8/1 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 258,81 eura (1.950,00 kuna).

 

19.               U pogledu žalbenog navoda u svezi troška za sastav podneska od 12. travnja 2023. u visini odmjerenoj prema Tbr. 8/1 Tarife za navesti je da je takav navod neosnovan.

 

20.              Naime, odredbom Tbr. 8/3 Tarife je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje ostalih podneska – 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova.

 

21.              Imajući u vidu prednje citiranu odredbu, a budući da je u konkretnom slučaju riječ o podnesku tužiteljice pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. kojim su iste uskladile tužbene zahtjeve u valuti euro i u odnosu na stopu i tijek zakonskih zateznih kamata na utužene iznose, to je ovim tužiteljicama za sastav takvog podneska valjalo, suprotno stavu suda prvog stupnja, priznati trošak, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, u visini odmjerenoj prema Tbr. 8/3 Tarife. Predmetni podnesak se ne može smatrati obrazloženim podneskom u smislu odredbe iz Tbr. 8/1 Tarife, već podneskom u smislu odredbe iz Tbr. 8/3 Tarife, jer se tužiteljice njime nisu očitovale na odgovor na tužbu tuženika D.e.š., niti na nalaz i mišljenje vještaka (koje u ovo predmetu nije provedeno), pa je trebalo ovim tužiteljicama, suprotno žalbenim navodima, priznati trošak za sastav istog u visini odmjerenoj prema Tbr. 8/3 Tarife, a ne prema Tbr. 8/1 Tarife, kako to tužiteljice u žalbi ukazuju.

 

22.              Prema stavu ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je tužiteljici pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. za sastav podneska od 12. travnja 2023. dosuditi trošak u iznosu od 49,77 eura (375,00 kuna) prema Tbr. 8/3 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 64,70 eura (487,50 kuna).

 

23.              Konačno, nakon spajanja predmetnih postupaka, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.670,04 eura (27.651,89 kuna), tužiteljici pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. je valjalo priznati trošak za sastav podneska od 23. ožujka 2023. u iznosu od 199,09 eura (1.500,00 kuna) po Tbr. 8/1 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 258,81 eura (1.950,00 kuna), zatim za sastav podneska od 12. travnja 2023. u iznosu od 49,77 eura (375,00 kuna) po Tbr. 8/3 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 64,70 eura (487,50 kuna), za zastupanje na ročištu 3. svibnja 2023. u iznosu od 199,09 eura (1.500,00 kuna) po Tbr. 9/1 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 258,81 eura (1.950,00 kuna) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura (750,00 kuna) po Tbr. 9/3 Tarife, uz uvećanje od 30 % (Tbr. 36/1 Tarife), odnosno u iznosu od 129,40 EUR (975,00 kuna), što uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr. 42. Tarife), ukupno iznosi 889,65 eura (6.703,07 kuna). Kad se ukupni trošak postupka nakon spajanja postupaka podijeli tužiteljicama na jednake dijelove i pritom pribroji svakoj tužiteljici trošak za sastav tužbe u iznosu od 186,64 eura (1.406,24 kuna), a imajući u vidu da je ne pobijanim dijelom odluke svakoj tužiteljici već dosuđen parnični trošak u iznosu od 277,63 eura (2.091,80 kuna), to dalje znači da je valjalo svakoj tužiteljici priznati i daljnji trošak u iznosu od 131,42 eura (990,18 kuna), dok je za više zatražen iznos zahtjev tužiteljica za naknadu troška, kao neosnovan, odbijen.

 

24.              Međutim, suprotnom žalbenim navodima, s pravom je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice pod 1) B.S. za naknadu troška za sastav podneska od 22. prosinca 2022. Naime, riječ je o požurnici tužiteljice pod 1) B.S. u rješavanju predmeta te žalbeni navodi ove tužiteljice da je požurnica bila neophodna nije osnovan, jer je prvostupanjski sud i bez požurnice podnijete od strane ove tužiteljice morao nastaviti s postupkom. Takav trošak punomoćnik ne može zahtijevati od protivne stranke, jer se isti ne može, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, smatrati troškom koji je bio potreban za vođenje parnice, pa tuženik Druga ekonomska škola nije u obvezi naknaditi I. tužiteljici B.S. taj parnični trošak. Prema stavu ovog suda, I. tužiteljici B.S. ne pripada zatraženi trošak za sastav ovog podneska prema Tbr. 8/3 Tarifi u visini od 18,75 bodova, odnosno iznos od 37,33 eura  (281,26 kuna) uvećan za pripadajući iznos PDV-a.

 

25.              S obzirom da je ovaj drugostupanjski sud djelomično preinačio pobijanu presudu suda prvog stupnja, to je sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a, uz trošak iz prvostupanjskog postupka, I. tužiteljici B.S., II. tužiteljici V.Š., III. tužiteljici R.B i IV. tužiteljici G.L. priznao i trošak sastava žalbe prema uspjehu u žalbenom postupku u omjeru od 64,50 %, uz primjenu Tbr. 10/5 Tarife, iznos od 78,25 eura (589,57 kuna), odnosno svakoj tužiteljici sveukupni trošak u iznosu od 487,30 eura (3.671,56 kuna).

 

26.              Slijedom iznijetog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a, djelomično uvažiti žalbu tužiteljice pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L. i djelomično preinačiti prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu, na način kako je to navedeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

27.               U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. I, II, III i IV izreke (kojim je naloženo tuženici D.e.š. da tužiteljici pod 1) B.S., 2) V.Š., 3) R.B. i 4) G.L., svakoj, nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 277,63 eura (2.091,80 kuna) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

 

Zadar, 10. listopada 2023.