Poslovni broj: Gž-2538/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari prvotužitelja ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Miroslavi Turnšek, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB 75665455333, Planinska ulica 13A, 10000 Zagreb, zastupanog po opunomoćeniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotužitelja protiv rješenja o pristojbi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj: Pn-8/2024-125, od 3. srpnja 2025., te o žalbama drugotužiteljice protiv rješenja o pristojbi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj: Pn-8/2024-126 od 3. srpnja 2025. i rješenja o pristojbi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj: Pn-8/2025-133 od 25. srpnja 2025., 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prvotužitelja ŽE kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj: Pn-8/2024- 125 od 3. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe drugotužiteljice EE i potvrđuju se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj: Pn- 8/2024-126 od 3. srpnja 2025., kao i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj: Pn-8/2025-133 od 25. srpnja 2025

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: Pn-8/2024-125 od 3. srpnja 2025., točkom I. izreke prihvaćen je kao djelomično osnovan prigovor prvotužitelja protiv rješenja o pristojbi poslovni broj: Pn-8/2024-120, od 9. lipnja 2025., te je točkom II. izreke preinačeno rješenje o pristojbi poslovni broj: Pn-8/2024-120, od 9. lipnja 2025. na način da je naloženo prvotužitelju da u roku od 8 dana po primitku tog rješenja plati sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 237,60 eura i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura, u ukupnom iznosu od 250,87 eura, dok je točkama III., IV. i V. izreke tog rješenja određen način plaćanja i postupak ovrhe u slučaju da prvotužitelj pristojbu ne uplati.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: Pn-8/2024-126 od 3. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor drugotužiteljice i potvrđeno je rješenje o pristojbi poslovni broj: Pn-8/2024-121, od 9. lipnja 2025. kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 435,96 eura, te dodatna pristojba na rješenje u iznosu od 13,27 eura, u ukupnom iznosu od 449,23 eura.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: Pn-8/2024-133,od 25. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor drugotužiteljice i potvrđeno je rješenje o pristojbi poslovni broj: Pn-8/2024-127, od 4. srpnja 2025. kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 470,58 eura.

2. Prvotužitelj se žali protiv točke II. izreke rješenja poslovni broj: Pn-8/2024-125, od 3. srpnja 2025., dok se drugotužiteljica žali protiv rješenja poslovni broj: Pn-8/2024- 126, od 3. srpnja 2025., i rješenja poslovni broj: Pn-8/2025-133, od 25. srpnja 2025. u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače shodno žalbenim navodima na način da se prigovori protiv predmetnih rješenja o pristojbi prihvate.

2.2. Žalba prvotužitelja protiv točke II. izreke protiv rješenja poslovni broj: Pn-8/2024- 125, od 3. srpnja 2025. je neosnovana.

2.3. Žalbe drugotužiteljice protiv rješenja poslovni broj: Pn-8/2024-126, od 3. srpnja 2025., i rješenja poslovni broj: Pn-8/2025-133, od 25. srpnja 2025. su neosnovane.

3. lz predmetnih rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-8/2024-125, od 3. srpnja 2025., rješenja poslovni broj: Pn-8/2024-126, od 3. srpnja 2025., i rješenja poslovni broj: Pn-8/2025-133, od 25. srpnja 2025. razvidno je da su ista donesena pozivom na odredbu članka 24. stavka 2. i 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj:, 118/18, i 51/23., u daljnjem tekstu: ZSP), te da je prvostupanjski sud obrazložio odluke na način da se pristojba određuje prema vrijednosti dijela presude koji svaki od tužitelja u žalbi pobija, te da bez obzira je li svaka od više parničnih stranka podnijela zasebnu žalbu, ili su zajedno podnijele jednu žalbu, u pravnoj stvari u kojoj ne postoji solidarna odgovornost u glavnoj stvari, obveza plaćanja pristojbe na podnesenu žalbu nastaje za svaku stranku ponaosob.

4. Tužitelji u žalbama istovjetno navode da je nejasno temeljem čega je naloženo platiti predmetne pristojbe u tako visokom iznosu, tim više što iz stanja spisa proizlazi da je plaćanje pristojbe naloženo i prvotužitelju i drugotužiteljici iako su oboje podnijeli jednu, a ne dvije žalbe protiv presude, te da stoga nema osnove za plaćanje dvije sudske pristojbe za jednu žalbu, pri čemu drugotužiteljica osobito naglašava da je pozvana na plaćanje iste pristojbe rješenjem poslovni broj: Pn-8/2024-120 od 9. lipnja 2025., kao i rješenjem poslovni broj: Pn-8/2024-127 od 4. srpnja 2025., kao i da je rješenje poslovni broj: Pn-8/2025-133 od 25. srpnja 2025. doneseno tek po izjavljenoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Pn-8/2024-126 od 3. srpnja 2025., te da je prvostupanjski sud time postupio protivno načelu zabrane pogoršanja položaja (reformatio in peius).

5. Nesporno je da su prvotužitelj i drugotužiteljica zajednički podnijeli jednu žalbu protiv presude. Međutim, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da svaki od tužitelja pobija onaj dio odluke koji se odnosi na njegovo pojedinačno postavljeno traženje, odnosno da su oboje tužitelja u žalbi istaknuli različite i odvojene zahtjeve.

5.1. Sukladno tome, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 24. stavka 3. ZSP-a prema kojoj se pristojba za pravni lijek koji podnose obje stranke određuje posebno za svaku stranku prema vrijednosti onog dijela odluke koji se pobija pravnim lijekom, jer iako je pravni lijek podnesen jednim podneskom, riječ je o dvjema strankama u smislu pristojbene obveze, jer svaki tužitelj ostvaruje i pobija vlastiti, individualizirani dio zahtjeva, pa se za svakoga određuje pristojba prema vrijednosti dijela odluke koji se na tu stranku odnosi. Ovaj zaključak potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH Rev 307/2001-2) prema kojoj se vrijednost predmeta spora određuje posebno za svakog tuženika, što se analogno može primijeniti i na pristojbu za pravni lijek u slučaju više tužitelja koji pobijaju različite dijelove odluke.

5.2. Također, i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23.) propisuje da se za prvostupanjsku presudu kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu plaća kao da je zasebno raspravljano o svakom zahtjevu, što ukazuje na zasebno određivanje pristojbe za različite dijelove spora, pa i iz navedenog proizlazi da se pristojba na žalbu ne dijeli niti se plaća zajednički, već se obračunava i naplaćuje pojedinačno za svaki pobijani dio odluke u skladu s vrijednošću tog dijela.

5.3. Stoga se, suprotno žalbenim navodima, ne radi o dvostrukom naplaćivanju za istu procesnu radnju, nego o pravilnoj primjeni zakona na situaciju u kojoj dvoje tužitelja podnose jedan zajednički podnesak, ali se svaki žali u odnosu na različiti dio odluke.

6. Isto tako, pobijana prvostupanjska rješenja nisu ni proturječna niti nejasna, jer je prvostupanjski sud u obrazloženjima osporenih rješenja jasno naveo tko je obveznik pristojbe, na koji pravni lijek se pristojba odnosi, po kojoj zakonskoj osnovi je određena i u kojem iznosu, slijedom čega žalbeni navodi prvotužitelja i drugotužiteljice o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a nisu osnovani.

7. Nadalje, a u svezi žalbenih navoda drugotužiteljice iz žalbe protiv rješenja poslovni broj: Pn-8/2024-126, od 3. srpnja 2025. da je donošenjem tog rješenja stavljena u nepovoljniji položaj ističe se da se načelo zabrane pogoršanja položaja (reformatio in peius) odnosi na odlučivanje o meritumu spora, a ne na pristojbena rješenja, koja su posebna, sporedna procesna pitanja i ne predstavljaju odlučivanje o građanskopravnom zahtjevu stranaka.

8. Konačno, a u svezi žalbenog prigovora drugotužiteljice da su predmet osporavanja njezinim prigovorima bila rješenja o pristojbi na žalbu protiv presude, dok je osporenim rješenjima poslovni broj: Pn-8/2024-126 od 3. srpnja 2025., i rješenja poslovni broj: Pn-8/2025-133 od 25. srpnja 2025. prvostupanjski sud potvrdio rješenja o pristojbi na tužbu, ističe se da se radi o očitoj pogrešci u pisanju, koju prvostupanjski sud u svako doba može ispraviti rješenjem sukladno odredbi članka 342. stavka 1. ZPP-a.

9. S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, slijedom čega je žalbe prvotužitelja i drugotužiteljice na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a trebalo odbiti i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

Split, 20. studenog 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić