Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-53/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari TF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene OPĆA BOLNICA PULA-OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola Poslovni broj: Pr-1720/2021-24 od 29. studenog 2024. , u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Puli – Pola Poslovni broj: Pr-1720/2021-24 od 29. studenog 2024. te sudi:

I.„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 189,10 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 5,41 EUR od 16.01.2018.

- 9,87 EUR od 16.02.2018.

- 11,36 EUR od 16.03.2018.

- 1,29 EUR od 16.04.2018.

- 9,46 EUR od 16.05.2018.

- 23,51 EUR od 16.07.2018.

- 15,48 EUR od 16.08.2018.

- 4,96 EUR od 16.09.2018.

- 17,12 EUR od 16.10.2018.

- 7,08 EUR od 16.11.2018.

- 13,47 EUR od 16.12.2019.

- 10,87 EUR od 16.01.2019.

- 3,83 EUR od 16.02.2019.

- 13,22 EUR od 16.03.2019.

- 3,10 EUR od 16.04.2019.

- 1,53 EUR od 16.05.2019.

- 11,75 od 16.07.2019.

- 1,28 od 16.08.2019.

- 5,80 EUR od 16.09.2019.

- 9,80 EUR od 16.10.2019.

- 8,36 EUR od 16.12.2019.

- 0,55 EUR od 16.01.2020.

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 2.495,35 EUR-a uz dosuđenu zateznu kamatu za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR-a sa zateznim kamatama od 29. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana dok se u preostalom dosuđenom dijelu troškova postupka u iznosu od 1.225,00 EUR-a zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.684,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 81,26 EUR od 16.09.2016.

- 2,46 EUR od 16.10.2016.

- 61,11 EUR od 16.12.2016.

- 53,50 EUR od 16.01.2017.

- 54,57 EUR od 16.02.2017.

- 11,98 EUR od 16.03.2017.

- 8,70 EUR od 16.04.2017.

- 54,58 EUR od 16.05.2017.

- 13,31 EUR od 16.06.2017.

- 56,89 EUR od 16.07.2017.

- 53,50 EUR od 16.09.2017.

- 8,06 EUR od 16.11.2017.

- 72,11 EUR od 16.12.2017.

- 158,22 EUR od 16.01.2018.

- 87,29 EUR od 16.02.2018.

- 11,36 EUR od 16.03.2018.

- 1,29 EUR od 16.04.2018.

- 15,48 EUR od 16.05.2018.

- 113,38 EUR od 16.06.2018.

- 44,35 EUR od 16.07.2018.

- 15,48 EUR od 16.08.2018.

- 71,72 EUR od 16.09.2018.

- 17,12 EUR od 16.10.2018.

- 86,42 EUR od 16.11.2018.

- 28,96 EUR od 16.12.2019.

- 77,95 EUR od 16.01.2019.

- 72,60 EUR od 16.02.2019.

- 13,22 EUR od 16.03.2019.

- 18,20 EUR od 16.04.2019.

- 73,83 EUR od 16.05.2019.

- 196,06 EUR od 16.07.2019.

- 1,28 EUR od 16.08.2019.

- 103,18 EUR od 16.09.2019.

- 23,21 EUR od 16.10.2019.

- 77,21 EUR od 16.11.2019.

- 96,87 EUR od 16.12.2019.

- 47,52 EUR od 16.01.2020.

- 59,32 EUR od 16.02.2020.

- 96,14 EUR od 16.05.2020.

- 6,49 EUR od 16.06.2020.

- 87,52 EUR od 16.07.2020.

- 16,53 EUR od 16.08.2020.

- 75,42 EUR od 16.09.2020.

- 75,42 EUR od 16.12.2020.

- 18,88 EUR od 16.01.2021.

- 90,13 EUR od 16.02.2021.

- 15,37 EUR od 16.03.2021.

- 17,58 EUR od 16.05.2021.

- 21,52 EUR od 16.06.2021.

- 95,44 EUR od 16.07.2021.

- 24,46 EUR od 16.08.2021.

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 250,00 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan. „

2. Protiv odluke suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje..

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 1. srpnja 2021. dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada, zahtjev za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka, a isti je uračunat u redovni mjesečni fond radnih sati.

4. Naime, prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 2. i 3. KU/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18). Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

4.1. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice, dok sukladno odredbi čl. 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću.

5. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad za utuženo razdoblje temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KU/2013, a za razdoblje od 1. ožujka 2018. temeljem odredbe članka 55. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. KU/2018.

5.1. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19; u daljnjem tekstu: Dodatak I.) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19; dalje: Dodatak II.) do 31. prosinca 2022. Odredbom članka 21. Dodatka II. izmijenjena je odredba članka 55. KU/2018 na način da je propisan zbog posebnih uvjeta rada dodatak u visini od 28%.

5.2. I odredba članka 91. stavak 3. ZR koja određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice imaju primijeniti odredbe članka 47.,51.,55., 58. i 59.. KU/13, odnosno članka 45., 49., i 55. KU/2018, odredbe članka 21. Dodatka II., te odredbe članka 59. stavak 1. TKU/12, i članka 58. stavak 1. TKU/17-1 i TKU/17-2.

7. Naime, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje kako je tužitelj radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, koji pravni stav je potvrđen i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane u ponedjeljak 9. prosinca 2019. koje glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda tako proizlazi:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu radnom mjestu medicinski tehničar te mu je rad bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanom, prekovremeno;

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

- da je zbog neisplate prednjeg dodatka tuženik tužitelju pogrešno izračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja;

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Marinu Rameši od 28. srpnja 2024. u varijanti izračuna povoljnijeg za tužitelja kada se efektivni mjesečni fond računa jadnako kao djelatnicima koje ne rade u turnusima, razlika neisplaćene plaće te naknade za godišnji odmor i manje isplaćenog bolovanja za utuženi period iznosi 2.684,45 EUR-a bruto, pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju;

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Marinu Rameši u varijanti povoljnijoj za tuženika kod izračuna efektivnog mjesečnog fonda prema zaključku 148 do 1. prosinca 2015. , a nakon toga sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema zaključku 153. prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana bez subota i nedjelja, razlika neisplaćene plaće te naknade za godišnji odmor jer razlike u isplaćenom bolovanju nema, iznosi ukupno 189,10 EUR-a pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljici platio utužene iznose a što je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013, KU/2018. Dodatka II., TKU/12, TKU/17-1 i TKU/17-2, uz uvažavanje stajališta Vrhovnog suda RH utemeljena na tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13,

9.1.Dakle, prema shvaćanju suda prvog stupnja, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i otežane uvjeta rada, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika tijekom postupka da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada postoji i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

10. Pri tome valja istaknuti da tužitelj kako mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, što je, suprotno navodima žalbe, u skladu sa citiranim pravnim shvaćanjem zauzetim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.

11. Dakle, utuženi dodatak trebalo je obračunati na osnovnu plaću, te tužitelju pripada pravo na razliku izvršene isplate plaće s osnove neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada te iznimne odgovornosti za život i zdravlje u odnosu na osnovnu plaću. U tom pravcu s pravom sud prvog stupnja ukazuje što se tiče tumačenja Zajedničke komisije KU Dodatak III (Zaključke 58. i 95.), da je Zaključkom osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 09. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Ovo stoga jer je takav Zaključak donesen na sjednici Vrhovnog suda RH i prije stupanja na snagu KU Dodatak III, na koji ukazuje žalitelj, a navedeni Zaključak obvezuje ovaj sud, pa je svako drugačije tumačenje dodatka III KU neutemeljeno.

12. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i Rev-290/2021 od 1. lipnja 2021., a imajući u vidu odredbu članku 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je po ocjeni ovoga suda vezan u primjeni KU/13 tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, a time i Zaključkom br. 153. koji je donesen na sjednici 21.12.2015. prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

12.1. U odnosu na potraživanja tužitelja za reći je kako se sud prvog stupnja u odnosu na zahtjev za isplatu razlike plaću i naknadu plaće pravilno pozvao na Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 29/18., dalje KU) i to baš u dijelu koji se odnosi na isplatu plaće za prekovremeni rad te rad blagdanom odnosno državnim praznikom. KU regulira plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 45. KU-a („NN“ 29/18) odnosno članka 47 KU-a („NN“ 143/13) uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška. Usput je za navesti kako je pravo na povećanu plaču regulirano odredbama članka 86. ZR-a/09 i 94. ZR-a/14.

13. Također je za reći kako je u predmetnom slučaju, a prilikom izračuna dugovanja koja bi tuženik imala prema tužitelju, a na temelju navedenih osnova, trebalo je primijeniti i Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015. iz kojega proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa 8 sati.

14. Naime, zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora donijelo je u svezi primjene odredbe članka 51. KU-a, dana 1. srpnja 2015. Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.";

15. Već je navedeno kako je na sjednici od 21. prosinca 2015. isto Povjerenstvo donijelo Zaključak broj 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage

Zaključci broj 21, 48 i 148.“

16. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev 290/2021-2 od 1. lipnja 2021. izrazio pravno shvaćanje da:

"...ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/2013. ....

17. Naime, zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/2013 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/2013 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

19. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/2013), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

21. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir sadržaj Zaključka broj 153 s primjenom od 21. prosinca 2015., te sadržaj Zaključka broj 148 s primjenom od stupanja na snagu KU/13 (1. prosinca 2013.) do 20. prosinca 2015., a koja tumačenja Povjerenstva su obvezna, proizlazi da se za razdoblje do 20. prosinca 2015. ima primijeniti Zaključak broj 148, a nakon toga tj. od 21. prosinca 2015. Zaključak broj 153. Ovo stoga jer prema Zaključku 30. sjednice broj 169: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene"

22. Imajući na umu sve navedeno, kao i stanje spisa te pobijanu odluku, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio I. varijantu osnovnog nalaza vještaka za financije koje ne akceptira pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-281/2021 i Rev-290/2021, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti II. varijantu nalaza istoga vještaka od 28. srpnja 2024., a kojim je vještačenjem pravilno utvrđena razlika bruto plaće odnosno naknade tužitelju u iznosu od 189,10 eura za utuženo razdoblje od srpnja 2016. do lipnja 2021., i to primjenjujući Zaključak broj 148. do prosinca 2015., a nakon toga Zaključak broj 153., a na način kako to tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranim odlukama.

22.1. Naime, ovaj sud je tako visinu prihvaćenog tužbenog traženja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja dipl. oec. ZF u II. varijanti jer je isto zasnovano na stajalište Vrhovnog suda RH prema kojem za razdoblje od 21.12.2015. valja primijeniti Zaključak 153 i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o naknadi plaće za rad nedjeljom sukladno dodatku od 35%. U odnosu na dosuđeni iznos tužitelju s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora, za reći je kako zahtjev tužitelja u ovom dijelu ima pravno uporište u odredbi članka 36. KU-a, kao i u odredbama članaka 60. ZR-a/09 i 81. ZR-a/14.

23. Pri tome je u odnosu na pozivanje suda na odluke drugih sudova dugog stupnja za ukazati kako je između ostalog u odnosu na odluku Županijskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem: Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022. dopuštena revizija u odnosu na pitanje koje glasi:

Može (smije) li se u postupku pred sudom utvrđivati različiti mjesečni fond sati – tzv. „efektivni“ fond sati, odnosno mjesečni fond „radnih“ sati u koji se računa broj dana od ponedjeljka do petka x 8 bez subota, nedjelja i blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka i prema tako utvrđenom fondu sati (koji je manji od mjesečnog fonda sati utvrđenog Zaključkom 153. i rješenjem VS RH Rev-281/21 i Rev-290/21) računati sate prekovremenog rada?“. Odlučujući povodom dopuštene revizije u odnosu na navedeno revizijsko pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom pod poslovni brojem. Rev-400/2024: ukinuo citiranu presudu suda drugog stupnja reafirmirajući svoje ranije stajalište prema kojem je razliku u plaći i naknadi plaće tumačiti sukladno odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tumačenju Zajedničkog zaključka br. 153.

24. I na koncu tuženik je u žalbi također naveo kako smatra da je plaća radnicima pravilno obračunata, ovo osobito imajući u vidu da je na nivou Republike Hrvatske sačinjen sustav obračuna plaća – Centralni obračun plaća (COP) koji je obvezan u primjeni u svim tijelima koja su korisnici sredstava iz državnog proračuna, pa tako i tuženik. S tim u svezi za ukazati je kako Zakon o izvršavanju državnog proračuna ne zabranjuje korisnicima državnog proračuna isplatu plaće u visini sukladno ugovorenim obvezama. I po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja je li Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik KU osigurala sredstva za tu namjenu u državnom proračunu, niti na koji način se obračunava plaća (tzv. COP), jer navedene okolnosti ne utječu na individualno pravo koje tužiteljica ima prema tuženici kao poslodavcu temeljem ugovora o radu sklopljenim s poslodavcem i temeljem KU, kojeg se poslodavac dužan pridržavati (članak 8. ZR-a/14 i članak 6. ZR-a/09).

25. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 1. i 2. ZPP-a. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju zastupanog po punomoćniku u osobi odvjetnika utvrdio pripadajući trošak da je uspio u cijelosti u sporu, ali, kako je djelomično uspio u sporu i to u odnosu na osnovu 100 %, a u odnosu na koju se pretežito i vodio postupak te visinu manje od 10 %, to je njegov uspjeh u omjeru od 65%, a tuženika 35%, te je konačni uspjeh tužitelja od 30 % (imajući na umu dakle spornu osnovu i visinu zahtjeva), pa mu je shodno tom uspjehu dosuđen i parnični trošak u iznosu eura primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 117/98., 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 123/23.) u visini od 525,00 EUR-a, uvećano za u cijelosti priznat troška na ime predujma troška vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a jer je bio potreban za vođenje parnice, a koji je iznos sadržan u dosuđenom trošku.

29. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 373. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, ove presude

U Splitu, 20. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica

,