Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-590/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula, iz Zagreba, protiv tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik ĆŽP, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-286/2025-50 od 6. svibnja 2025., 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-286/2025-50 od 6. svibnja 2025. i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mile Čipčića iz Splita od 6. ožujka 2018. poslovni broj Ovrv-213/18 i odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu da tuženiku ĆŽ naknadi troškove postupka u iznosu od 872,14 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita od 06.03.2018. posl.br. Ovrv-213/18, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju 2.091,30 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 181,09 eur od 16.02.2014. -na iznos 181,09 eur od 16.03.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.04.2014. -na iznos 181,09 eur od 16.05.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.06.2014. -na iznos 181,09 eur od 16.07.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.08.2014. -na iznos 181,09 eur od 16.09.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.10.2014. -na iznos 181,09 eur od 16.11.2014.

-na iznos 181,09 eur od 16.12.2014.

-na iznos 99,31 eur od 16.01.2015.

do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.171,79 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.05.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."

2. Tuženik je izjavio pravovremenu žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare, kao i zaključak da je predmetni stan koristio do 18. prosinca 2014., a ponavlja navode da je predmetni stan prestao koristiti 1. siječnja 2014. zbog umirovljenja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti ili preinačiti, tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti zbog zastare, a u slučaju ukidne odluke predmet vratiti pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama razloga određenih u žalbi ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud, time što nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje dokaza saslušanjem tuženika i pribavljanja dokumentacije SOA-e, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 299. ZPP. Sve to i stoga što je tuženik na pripremnom ročištu održanom 9. lipnja 2021. istaknuo i prigovor zastare o kojem prigovoru je zapravo trebalo najprije odlučiti, jer u slučaju osnovanosti toga prigovora provođenje ostalih dokaza je nepotrebno. U povezanosti s tim tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5.1. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom potraživanja u iznosu od 2.091,30 eura (15.757,12 kuna), a koje potraživanje se odnosi na neplaćenu najamninu za stan na adresi [adresa] i to za razdoblje od siječnja do prosinca 2014.

7. Spor je započeo 5. ožujka 2018. kao ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenim javnom bilježniku, a nakon što je na rješenje o ovrsi javnog bilježnika ovršenik, sada tuženik, izjavio prigovor, rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2291/18 od 10. listopada 2018. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle kao parnični postupak.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja pa je neosnovan žalbeni prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Utvrđeno je, a među strankama zapravo i nije sporno, da su tužitelj i tuženik 8. ožujka 2013. sklopili Ugovor o najmu stana na navedenoj adresi, da je navedeni ugovor sklopljen temeljem Zaključka Gradonačelnika Grada Zagreba od 30. listopada 2012. i Odluke Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske od 16. studenog 2012. (dalje SOA) na određeno vrijeme, odnosno sve dok je najmoprimac u radnom odnosu u SOA-i, najduže do 30. listopada 2015. Napominje se da je iz navedenog Ugovora o najmu stana proizlazi da je isti solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba 26. travnja 2013.

8.2. Utvrđeno je, temeljem zapisnika od 18. prosinca 2014. da je tuženik po punomoćniku u ovom predmetu (odvjetnik ĆŽP) tužitelju predao ključeve predmetnog stana 18. prosinca 2018., dok iz potvrde BŽ (predstavnik suvlasnika zgrade) proizlazi da tuženik u stanu nije živio od 1. siječnja 2014.

8.3. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik utuženo potraživanje nije podmirio.

9. Kako je već ranije navedeno, tuženik je na pripremnom ročištu 9. lipnja 2021. istaknuo prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

10. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti prigovora zastare pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da je pogriješio kada je primijenio odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Sve to i bez obzira što je Ugovor o najmu stana, obzirom je solemniziran, po svom obliku i sadržaju javnobilježnički akt.

11. Člankom 233. stavak 1. ZOO je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim tijelom nadležne javne vlasti, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11.1. Člankom 229. ZOO propisano je da tražbine zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijevaju za tri godine.

12. Iz točke 10. Ugovora o najmu stana (stranica 23 do 24 spisa) proizlazi da su stranke doista ugovorile da se na taj Ugovor o najmu primjenjuju odredbe članka 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22., dalje: ZJB), odnosno da isti ima snagu ovršne isprave kako glede ispražnjenja i predaje u posjed stana, tako i glede naplate dospjelih, a neplaćenih iznosa najamnine s pripadajućim kamatama i troškovima. Nadalje proizlazi da istekom roka iz članka 2. Ugovora o najmu, odnosno zakonskih rokova za otkaz odnosno raskid ugovora o najmu Grad Zagreb može neposredno provesti ovrhu radi predaje u posjed stana kao i radi naplate svih dospjelih potraživanja. Nadalje proizlazi da je najmoprimac (tuženik u ovom predmetu) potpisom ugovora neopozivo i bezuvjetno izjavio suglasnost da Grad Zagreb može neposredno temeljem toga ugovora kao ovršne isprave provesti protiv njega ovrhu na cjelokupnoj imovini radi prisilne naplate tražbine po ovom Ugovoru, odmah po dospjelosti.

12.1. Napominje se da na navedenom Ugovoru o najmu stoji potvrda javnog bilježnika o solemnizaciji, ali spisu ne prileži traženje Grada Zagreba upućeno javnom bilježniku za izdavanje potvrde ovršnosti, niti iz spisa proizlazi da je javni bilježnik potvrdu ovršnosti izdao, odnosno nije vidljivo da bi ugovor o najmu bio ovršan u odnosu na dospjelu najamninu, sve sukladno članku 54. stavak 7. ZJB.

12.2. U prilog tome zaključku ide i činjenica da je sada tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, iako je sukladno članku 10. Ugovora o najmu, uz pretpostavku da je isti postao ovršan, mogao tražiti neposrednu ovrhu radi naplate dospjele najamnine.

13. U povezanosti s navedenim, u konkretnom slučaju, obzirom ugovor o najmu nije stekao svojstvo ovršnosti, a tužitelj suprotno nije dokazao tijekom postupka, kao i da se radi o potraživanjima najamnine, o prigovoru zastare trebalo je odlučiti primjenom članka 229. ZOO.

14. Kako se potraživanje odnosi na najamninu za razdoblje od siječnja do prosinca 2014., a prijedlog za ovrhu kojim je pokrenut postupak, podnesen je 5. ožujka 2018., nedvojbeno je da je postupak pokrenut nakon proteka zastarnog roka od tri godine. Stoga tuženik nije dužan tužitelju platiti najamninu za utuženo razdoblje.

15. Slijedom navedenog, uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti.

16. Stoga je temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženika valjalo usvojiti i pobijanu presudu preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom.

17. Obzirom da je preinačenjem presude došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku, odnosno tužitelj je u cijelosti izgubio spor, a tuženik je u sporu u cijelosti uspio, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

17.1. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi, i zastupanja na ročištima 9. lipnja 2021., 20. rujna 2022., 16. veljače 2024. i 19. travnja 2024. po 75 bodova, odnosno 750 kuna za svaku radnju, uzimajući kao vrijednost boda iznos od 10,00 kuna, a kako je troškovnikom predanim na ročištu 19. travnja 2024. traženo. Tuženiku nije priznat trošak sastava dva podneska i jednog zastupanja na ročištu jer u troškovniku nije navedeno određeno na koje se podneske to odnosi niti se iz spisa to može zaključiti. Napominje se da je to jedno ročište i jedan od tih podnesaka u troškovniku popisan nakon ročišta na kojem je glavna rasprava zaključena, a sukladno članku 164. stavak 2. ZPP stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Tuženiku je priznat trošak na ime PDV po stopi od 25%, odnosno u iznosu od 937,50 kuna. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova tog dijela postupka (postupak prije donošenja ranije presude) u ukupnom iznosu od 4.687,50 kuna (622,14 eura).

17.2. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava žalbe na ranije donesenu i ukinutu presudu i za zastupanje na ročištu 4. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura za svaku radnju, priznat mu je trošak PDV u iznosu od 50,00 eura, dakle ukupno 250,00 eura, koliko je troškovnikom i taženo.

17.3. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 872,14 eura, a tužitelj mu je troškove u tom iznosu dužan naknaditi.

U Sisku 21. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar