REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-645/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Melihi Okić Buljanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnicu tužitelja Melihu Okić Buljanović, odvjetnicu i punomoćnice tuženika FJ, dipl. iur., prema generalnoj punomoći Su-198/23, te presude javno objavljene dana 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 4.076,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 103,91 eura od 11.04.2020. do isplate,

- na iznos od 101,37 eura od 11.05.2020. do isplate,

- na iznos od 117,99 eura od 11.06.2020. do isplate,

- na iznos od 119,86 eura od 11.07.2020. do isplate,

- na iznos od 114,10 eura od 11.08.2020. do isplate,

- na iznos od 106,66 eura od 11.09.2020. do isplate,

- na iznos od 117,09 eura od 11.10.2020. do isplate,

- na iznos od 112,89 eura od 11.11.2020. do isplate,

- na iznos od 114,12 eura od 11.12.2020. do isplate,

- na iznos od 114,51 eura od 11.01.2021. do isplate,

- na iznos od 120,14 eura od 11.02.2021. do isplate,

- na iznos od 112,68 eura od 11.03.2021. do isplate,

- na iznos od 114,04 eura od 11.04.2021. do isplate,

- na iznos od 119,84 eura od 11.05.2021. do isplate,

- na iznos od 121,82 eura od 11.06.2021. do isplate,

- na iznos od 116,42 eura od 11.07.2021. do isplate,

- na iznos od 119,85 eura od 11.08.2021. do isplate,

- na iznos od 112,67 eura od 11.09.2021. do isplate,

- na iznos od 109,25 eura od 11.10.2021. do isplate,

- na iznos od 104,59 eura od 11.11.2021. do isplate,

- na iznos od 121,01 eura od 11.12.2021. do isplate,

- na iznos od 118,45 eura od 11.01.2022. do isplate,

- na iznos od 50,41 eura od 11.02.2022. do isplate,

- na iznos od 100,30 eura od 11.03.2022. do isplate,

- na iznos od 119,05 eura od 11.04.2022. do isplate,

- na iznos od 105,38 eura od 11.05.2022. do isplate,

- na iznos od 125,10 eura od 11.06.2022. do isplate,

- na iznos od 116,15 eura od 11.07.2022. do isplate,

- na iznos od 109,96 eura od 11.08.2022. do isplate,

- na iznos od 117,12 eura od 11.09.2022. do isplate,

- na iznos od 103,83 eura od 11.10.2022. do isplate,

- na iznos od 108,75 eura od 11.11.2022. do isplate,

- na iznos od 126,76 eura od 11.12.2022. do isplate,

- na iznos od 114,96 eura od 11.01.2023. do isplate,

- na iznos od 148,56 eura od 11.02.2023. do isplate,

- na iznos od 116,89 eura od 11.03.2023. do isplate,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova dodatka za dopunsko znanje bruto iznos od 2.093,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 59,05 eura od 11.04.2020. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.05.2020. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.06.2020. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.07.2020. do isplate,

- na iznos od 61,74 eura od 11.08.2020. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.09.2020. do isplate,

- na iznos od 63,08 eura od 11.10.2020. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.11.2020. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.12.2020. do isplate,

- na iznos od 61,74 eura od 11.01.2021. do isplate,

- na iznos od 58,38 eura od 11.02.2021. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.03.2021. do isplate,

- na iznos od 61,74 eura od 11.04.2021. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.05.2021. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.06.2021. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.07.2021. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.08.2021. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.09.2021. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.10.2021. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.11.2021. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.12.2021. do isplate,

- na iznos od 61,74 eura od 11.01.2022. do isplate,

- na iznos od 32,21 eura od 11.02.2022. do isplate,

- na iznos od 53,68 eura od 11.03.2022. do isplate,

- na iznos od 61,74 eura od 11.04.2022. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.05.2022. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.06.2022. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.07.2022. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.08.2022. do isplate,

- na iznos od 61,74 eura od 11.09.2022. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.10.2022. do isplate,

- na iznos od 56,37 eura od 11.11.2022. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.12.2022. do isplate,

- na iznos od 59,05 eura od 11.01.2023. do isplate,

- na iznos od 66,41 eura od 11.02.2023. do isplate,

- na iznos od 56,22 eura od 11.03.2023. do isplate,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, naknaditi tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u iznosu 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 6. svibnja 2019. temeljem Ugovora o radu od 6. svibnja 2019. Radni odnos je nastavljen Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 22. svibnja 2020., a potom je s radnikom sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. studenog 2020. Navodi da od dana 2. studenog 2020. obavlja poslove radnog mjesta Montera II. za stalno. Donošenjem nove sistematizacije 1. ožujka 2023. godine tužitelj je s tuženikom sklopio novi Ugovor o radu 28. travnja 2023. na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Monter“ sukladno novoj sistematizaciji radnih mjesta, ali je nastavljao obavljati iste poslove.

1.1. Tužitelj navodi da od 2019. godine radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima te od tada nije došlo do nikakve promjene u opisu poslova i načinu obavljanja rada. U skladu s odredbama čl. 7. i čl. 6. Ugovora o radu od 6. svibnja 2019., 22. svibnja 2020. i 2. studenog 2020. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom članka 6. Ugovora o radu od 28. travnja 2023. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz veljače 2002. godine, Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Istu odredbu o osnovnoj plaći sadrži i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz prosinca 2019., prema kojem su sva radna mjesta razvrstana u četiri grupe složenosti poslova, s time da se radno mjesto monter razvrstava u drugu grupu složenosti poslova s rasponom koeficijenta složenosti poslova od 2,01 do 3,00. Tužitelj je ustao ovom tužbom jer je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao bio diskriminiran u pogledu visine plaće budući mu se plaća u periodu od sklapanja Ugovora o radu od 6.5.2019. do sklapanja Ugovora o radu 28.4.2023. obračunavala po koeficijentu 2,20. Dakle, nekim radnicima kod tuženika koji u naravi obavljaju iste poslove mjesečna plaća se obračunavala primjenom koeficijenta 2,20, čime u konačnici ostvare bitno nižu plaću od drugih radnika, koji za isti takav obavljeni rad dobiju višu plaću zahvaljujući primjeni koeficijenta 2,40 prilikom obračuna plaće. Kako bi bilo potpuno jasno da je riječ o radnicima koji obavljaju isti rad, tužitelj ističe da je radno mjesto montera kod tuženika organizirano kao rad u turnusima, tako da tužitelj kada bi dolazio na posao nastavio bi rad na istim poslovima i istim strojevima koje su prethodno obavljali drugi radnici, primjerice ŠJ ili AJ, a koji su imali koeficijent 2,40.

Tužitelj ističe kako je odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZR) propisano da je poslodavac dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti što se ne odnosi samo na jednakost plaća muškaraca i žena već i na jednakost plaća istih radnih mjesta.

U smislu odredbe čl. 91. ZR–a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:

- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju;

- je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti;

- je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

Tužitelj dodatno ističe, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, da radnici koji obavljaju posao montera imaju istu stručnu spremu, vještine i odgovornost i uvjete u kojima obavljaju rad te mogu zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju, a to i čine obavljajući poslove montera kako je to opisano u tužbi. Rad koji su obavljali monteri kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak je radu samog tužitelja kojemu se plaća obračunavala po koeficijentu složenosti 2,20. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku s ove osnove isplatu iznosa od 5.400,00 eura bruto sa zateznim kamama tekućim od 11.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec pa do isplate, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.2. Tužitelj ovom tužbom potražuje i dodatak za dopunsko znanje. Navodi da je člankom 75. Kolektivnog ugovora za zaposlenike ZET-a od 10. travnja 2002. godine propisano da se osnovna plaća radnika povećava s osnova težih uvjeta rada. Visina sredstava za teže uvjete rada s osnova utjecaja okoline, te fizičkih i psihičkih opterećenja može se kretati od 0-6% od mase osnovne plaće društva, a dodaci za teže uvjete rada utvrđeni su u Prilogu II koji je sastavni dio tog Kolektivnog ugovora. Člankom 3. Priloga II. Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a propisano je da radnici koji uz svoje redovne poslove i zadatke obavljaju i dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje ostvaruju pravo na stalni dodatak. Navedeni Kolektivni ugovor i njegovi prilozi bio je u primjeni do 2023. Dakle, radi se o dodatku za dopunsko znanje. Tužitelj navodi da od zasnivanja radnog odnosa radi na poslovima "montera II" koji poslovi su istovjetni poslovima montera održavanja gornjeg voda, kao osnovnom zanimanju, a osim toga radi i na poslovima na platformi specijalnog vozila, upravlja specijalnim vozilom kao šinskim vozilom i sa dizalicom pa treba imati i dodatak na dopunsko znanje. Pojedini radnici imaju dodatak na dopunsko znanje za poslove koje obavljaju, a tužitelju kao i određenom broju radnika je to pravo uskraćeno. Također su se i sami radnici obraćali tuženiku, ali bezuspješno.

Nakon stupanja na snagu novog Kolektivnog ugovora 03/2023 navedeno pravo je tužitelju priznato te se sada zove "uvjet radnog mjesta". Visina dodatka iznosi 6% od osnovne plaće pa stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime predmetnog dodatka isplati bruto iznos od 3.600,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu ne osporava činjenicu da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o radu od 6. svibnja 2019. na radnom mjestu "monter II", koji radni odnos je nastavljen temeljem kasnije sklopljenih ugovora o radu od 22. svibnja 2020. i 2. studenog 2020. Spomenuti ugovori o radu su sklopljeni na temelju Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET–a koji je donesen 24. srpnja 2015. godine, s pripadajućim Prilogom 3 - Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sukladno kojem su utvrđena radna mjesta: monter I – koeficijent složenosti poslova 2,00, monter II – koeficijent složenosti poslova 2,20 i monter III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Sukladno Prilogu 3 - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, s tužiteljem je zaključen ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20.

2.1. Nakon donošenja novih akata, Dodatka Kolektivnom ugovoru i II. Izmjene Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o., tuženik ističe da je u skladu s tim reguliran radno pravni odnos između tužitelja i tuženika sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.4.2024. za radno mjesto "monter" s koeficijentom složenosti poslova 2,50. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da se u naravi radi o istom radnom mjestu na kojem tužitelj radi od 2019. godine s identičnim zadacima ističući da je isto vidljivo iz činjenice što u novom Ugovoru od 28.4.2023. godine nije navedeno od kada počinje raditi na navedenom radnom mjestu pri čemu se sukladno Zakonu o radu smatra da radnik otpočinje s radom na navedenom radnom mjestu danom potpisa Ugovora o radu. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakonu o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Nadalje, tuženik navodi da su neutemeljeni navodi tužitelja iz tužbe kojima navodi da je u periodu sklapanja Ugovora o radu od 6.5.2019. do sklapanja Ugovora o radu 28.4.2023. bio diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika. U samim ugovorima o radu koje je tužitelj priložio za spomenute radnike je vidljivo da su isti imali sklopljeni Ugovor o radu za radno mjesto "monter održavanja gornjeg voda", za koje radno mjesto je predviđen raspon koeficijenta od 2,11-2,40 sukladno Prilogu I Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a iz 2002. godine. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik ističe da postoje razlike između pojedinih radnika prema radnom iskustvu i trajanju radnog odnosa kod poslodavca, kao i to da postoji razlika u odnosu na znanje i iskustvo radnika s naizgled sličnim nazivom. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da on isplaćuje svim radnicima koji obavljaju iste poslove jednaku plaću koja im je utvrđena zakonitim ugovora o radu, dok je raspored radnika na radno mjesto, a ujedno i pripadajući koeficijent isključivo pravo i odluka poslodavca. Zaključno, u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva tuženik ističe kako je Ugovor o radu dvostrano obvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto.

2.2. Nastavno na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje temeljem dodatka za dopunsko znanje u utuženom razdoblju za koje tužitelj smatra da mu pripada, tuženik ističe da je takav zahtjev također neosnovan. Tuženik ne osporava da sukladno čl. 3. Priloga II. Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a radnici, koji uz svoje osnovne poslove obavljaju i dodatne poslove za koje se traži dopunsko znanje, ostvaruju pravo na stalni dodatak. Tuženik, međutim smatra da iz navedenog proizlazi da su tužitelju trebali biti utvrđeni dodatni poslovi za koje je potrebno dopunsko znanje, i to prvotno u karti radnog mjesta te potom u samom Ugovoru o radu. Budući da isti nisu bili utvrđeni, tužitelju ne pripada pravo potraživati stalni dodatak na poslove koji spadaju u opis njegovog radnog mjesta za koje su potrebna samo osnovna, a ne i dopunska znanja.

Tuženik osporava navode tužitelja da su poslovi radnog mjesta „monter II“ istovjetni poslovima montera održavanja gornjeg voda, da mu je to osnovno zanimanje te da radi i na poslovima na platformi specijalnog vozila, da upravlja specijalnim vozilom kao šinskim vozilom i sa dizalicom, podrazumijevajući pod time i upotrebu svog dopunskog znanja. Tuženik posebno napominje kako iz Karte radnog mjesta za radno mjesto "monter II" proizlazi kako je radniku u opisu posla između ostalog da obavlja sve vrste radova na održavanju skretnica, da prema potrebi radi i na poslovima srodnih zanimanja te da obavlja i ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe. Također, kao sredstvo za rad su predviđeni alati, oprema strojevi i drugi uređaji koji su potrebni za navedeno radno mjesto te u Karti radnog mjesta nisu predviđena nikakva dopunska znanja kao potrebna. Iz navedenog je razvidno da tužitelj obavlja poslove koji su predviđeni za radno mjesto "monter II" te za koje je predviđena srednja stručna sprema i radno iskustvo od godine dana kao osnovni uvjet za to radno mjesto. Tuženik smatra da tužitelju ne pripada navedeni dodatak, budući da iz karte radnog mjesta proizlazi da je radniku u opisu radnog mjesta da obavlja i sve ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe, te za isto nije navedeno da mora posjedovati dopunska znanja. U odnosu na navode iz tužbe kako pojedini radnici imaju dodatak na dopunsko znanje, tuženik ističe kako su osobni podaci radnika i ostala dokumentacija radnika zaštićeni prema Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka, te se stoga neće upustiti u raspravljanje navedenog.

Slijedom svega navedenog, tuženik navodi da predloženim dokazima tužitelj nije dokazao osnovanost, niti visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud donese presudu kojom će u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu na određeno vrijeme od 6.5.2019. i 22.5.2020., ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 2.11.2020., 28.4.2023. i 19.4.2024., Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., Dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru od 27. kolovoza 2015., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019., Prilog II Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a iz travnja 2002., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023., Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz ožujka 2023., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj od 24. srpnja 2015. s Prilogom 3. Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, isplatne liste, karte za radno mjesto "monter gornjeg voda", karte za radna mjesta "monter I", "monter II" i monter "III", izračun pretpostavljene bruto razlike plaće, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke KJ i VJ, kao i tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova umanjenog koeficijenta, kao i s osnova dodatka za dopunsko znanje, za koji dodatak tužitelj tvrdi da mu pripada temeljem čl. 3. Priloga II Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a.

6. Uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnica ZET, iz srpnja 2015. utvrđeno je da je kao monter I propisan koeficijent 2,00, monter II koeficijent 2,20, te monter III koeficijent 2,40.

7. Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik kod tužitelja na radnom mjestu monter II u organizacijskoj jedinici Održavanje tramvajske infrastrukture, te da mu je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20. Iz navoda koje parnične stranke iznose tijekom postupka proizlazi da je između istih također nesporno da su prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Prilogu 3., Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, pod V. grupu složenosti poslova navedeni: Monter II s koeficijentom složenosti poslova 2,20 i Monter III s koeficijentom složenosti poslova 2,40; čime je prednik tuženika odredio različitu visinu plaće za ove kategorije radnika, kao što je i nesporno da je tužitelj s tuženikom 28. travnja 2023. sklopio novi Ugovor o radu za radno mjesto "Monter" s koeficijentom složenosti poslova 2,40.

8. Svjedok ŠJ (str. 361-362 spisa) u svom iskazu navodi da radi kod tuženika od 2. listopada 1995. te je prvotno radio na radnom mjestu montera, a sada radio kao voditelj tima. Svjedok je izjavio da je radio zajedno s tužiteljem u utuženom razdoblju od ožujka 2020. do veljače 2023. i to u smjenama od 12 sati. Nadalje, svjedok je iskazao da je tužitelj u tom razdoblju obavljao poslove montera energetike, identične poslove kao i on, a da su ponekad radili zajedno i u istoj smjeni. U svom iskazu svjedok je naveo da mu se u tom razdoblju plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40. Također je izjavio da je on zajedno s tužiteljem u utuženom razdoblju pored poslova montera obavljao i poslove upravljanja s hidrauličnom platformom, kao i rad sa šinskim vozilima za koje poslove je primao dodatak na plaću od 6% kao dodatno znanje. Svjedok VJ (str. 362-363 spisa), u svom iskazu navodi da radi kod tuženika od 2007., a na radnom mjestu montera radi od 2014. Svjedok je izjavio da poznaje tužitelja budući da rade zajedno, a ponekad rade i u istoj smjeni. U svom iskazu svjedok je izjavio da je u razdoblju od ožujka 2020. do veljače 2023., isto kao i tužitelj, obavljao poslove montera te mu je koeficijent bio 2,20, a nakon sklapanja novog Kolektivnog ugovora povećan mu je na 2,40. Isto tako, svjedok je naveo da mu je poznato da su drugi kolege monteri koji su odrađivali iste poslove u tom periodu imali koeficijent 2,40 te su pored toga dobivali i dodatak za dodatna znanja od 6%. Na poseban upit suda je li tužitelj osim poslova svog radnog mjesta obavljao i pojedine dodatne poslove svjedok je odgovorio da je i to rad s hidrauličnom platformom, kao i rad sa šinskim vozilima pri čemu pojašnjava da navedeno obuhvaća rad na visini i to popravljanje i održavanje tramvajske infrastrukture.

9. Tužitelj u svom iskazu (str. 363-364 spisa) navodi da radi kod tuženika od mjeseca svibnja 2019. na radnom mjestu monter II. Od početka svog rada kod tuženika pa sve do sada radio je istu vrstu poslova montera. Navodi da je u utuženom razdoblju od ožujka 2020. do veljače 2023. radio iste poslove kao i danas saslušani svjedoci te je njegov koeficijent u tom periodu bio 2,20. Sklapanjem novog Kolektivnog ugovora od ožujka 2023. koeficijent mu je povećan na 2,40, a isto tako je dobio i dodatak za dopunska znanja što prije nije imao. Osim poslova montera, tužitelj je naveo da je u svom radu obavljao i dodatne poslove koji obuhvaćaju rad s hidrauličnom platformom, upravljanje specijalnim vozilom kao šinskim vozilom i sa dizalicom.

10. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka KJ i VJ, kao i iskaz tužitelja, budući da su isti u pogledu odlučnih činjenica međusobno suglasni, podudaraju se, te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu. Iz istih je nesporno utvrđeno kako se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu montera, te cijelo vrijeme primaju plaću prema koeficijentu od 2,40, dok jedini tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent iznosio 2,20, a da je tek od ožujka 2023. plaću ostvarivao prema koeficijentu složenosti poslova od 2,40. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na radna mjesta monter I, monter II i monter III, već da se radi o potpuno istim poslovima među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Isto tako, iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da nije postojala niti razlika u obavljanju poslova montera prije sklapanja Kolektivnog ugovora iz 2023. i nakon toga.

Nadalje, kao bitno iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da poslovi koji obuhvaćaju rad sa hidrauličnom platformom te upravljanje specijalnim vozilom kao šinskim vozilom i rad sa dizalicom ne spadaju u opis poslova radnog mjesta monter II jer za te poslove trebaju dodatna znanja. Temeljem njihovih iskaza sud je utvrdio da je tužitelj kao zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju pored poslova monter II obavljao i poslove rada s hidrauličnom platformom te upravljanje šinskim vozilom za koje nije primao dodatak za dopunsko znanje.

11. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u članku 90.b ZR-a, koji u stavku 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u članku 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

12. Pritom se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove montera.

13. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom, i kojima je koeficijent za obračun plaće bio utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40 ništetne, imajući u vidu odredbu članka 91. stavak 5. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđuje radna mjesta montera; da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu s člankom 71. TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg montera koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,40).

14. Iz karte radnog mjesta tužitelja proizlazi da u popis poslova tog radnog mjesta ne ulazi upravljanje dizalicom, a isto tako ni rad na platformi specijalnog vozila i upravljanje specijalnim vozilom kao šinskim vozilom. To što iz karte radnog mjesta proizlazi da obavlja i sve ostale srodne poslove po nalogu nadređene osobe, ne isključuje pravo tužitelja na dodatak za dopunsko znanje, a upravo poslovi upravljanja dizalicom predstavljaju dodatne poslove za koje je potrebno dopunsko znanje.

15. Odredbom članka 3. Priloga II Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a predviđen je dodatak na plaću za dodatne poslove, za koje je potrebno dopunsko znanje, te je izričito predviđeno i pravo na dodatak od 6% osnovice plaće za upravljanje dizalicom, kojom je i tužitelj upravljao, stoga istome pripada pravo na isplatu utuženog dodatka u visini 6% osnovice plaće.

Uvećanjem plaće temeljem uvjeta rada težih od normalnih ne isključuje pravo na dodatak propisan u članku 3. Priloga II KU-a za radnike ZET-a, odnosno na stalni dodatak za obavljanje poslova za koje je potrebno dopunsko znanje, naime to ne proizlazi iz odredaba Priloga II KU-a za radnike ZET-a.

16. Sud je otklonio kao neosnovan prigovor tuženika da karta radnog mjesta "monter II" ne predviđa dodatak za dopunska znanja odnosno da dodatni poslovi za koje je potrebno dopunsko znanje nisu bili utvrđeni u karti radnog mjesta niti u ugovoru u radu. Naime, sam tekst Priloga II KU-a u članku 2. utvrđuje pravo na dodatak za teže uvjete rada za poslove na čijim su radnim mjestima utvrđeni uvjeti rada teži od normalnih, a što je različito od prava na dodatak propisanog člankom 3. Priloga II koji samo opisuje dodatne poslove za koje je potrebno dodatno znanje, pri tom ne navodi popis radnih mjesta. U članku 3. Priloga II KU-a izričito je predviđeno za upravljanje dizalicom pravo na dodatak za dopunsko znanje od 6 posto osnovice plaće. Stoga, okolnost da u karti radnog mjesta "monter II" dopunska znanja nisu predviđena, nije od utjecaja na ostvarivanje prava na navedeni dodatak.

Isto tako, samo formalno obrazovanje odnosno stjecanje uvjerenja o osposobljavanju nije uvjet za priznavanje prava na dodatak za dopunska znanja budući da iz odredaba Priloga II KU-a ne proizlazi da je polaganje stručnog ispita za dopunska znanja uvjet za priznavanje dodatka, već stvarno obavljanje tih poslova.

17. Sud je tijekom postupka, između ostalog, uvidom u platnu listu tužitelja za 1. mjesec 2025. utvrdio da je tuženik tužitelju priznao pravo na navedeni dodatak, što je navedeno pod nazivom "uvjeti radnog mjesta" sukladno Prilogu I. Katalogu radnih mjesta Dodatka Kolektivnom ugovoru iz ožujka 2023.

18. Slijedom navedenog, sud je temeljem iskaza tužitelja i iskaza svjedoka, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu na nedvojben način utvrdio da se poslovi upravljanja dizalicom mogu okvalificirati kao dodatni poslovi za koje je potrebno dopunsko znanje u smislu odredbe članka 3. Priloga II KU-a, a koji poslovi ne ulaze u opis poslova radnog mjesta monter II za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu u utuženom razdoblju.

19. Tuženik je tijekom postupka dostavio izračun utuženog potraživanja tužitelja za razdoblje od ožujka 2020. do veljače 2023. prema kojem potraživanje tužitelja s osnova razlike u plaći zbog primjene umanjenog koeficijenta iznosi 4.076,48 eura bruto, a potraživanje s osnova dodatka na plaću za dopunsko znanje iznosi 2.093,47 eura bruto. Tužitelj je prihvatio navedeni izračun te je podneskom od 14. kolovoza 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika.

Obzirom da je tuženik sačinio izračun potraživanja, a tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno istom to je visina nesporna. Slijedom iznesenog sud je utvrdio da tužitelju pripada razlika bruto plaće zbog primjene umanjenog koeficijenta u iznosu 4.076,48 eura te s osnova dodatka na plaću za dopunsko znanje u iznosu 2.093,47 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno kao pod točkom I i točkom II izreke.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i temeljem zatraženog troška prema troškovniku tužitelja i to: za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, trošak sastava obrazloženog podneska od 13.5.2025. i obrazloženog podneska od 14.8.2025. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 13.6.2025. te zastupanja na ročištu dana 8.10.2025. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.250,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Tužitelju je temeljem čl. 151. st. 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak. Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku