Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-795/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku protiv tuženika GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6190/2019-42 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice FĐ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6190/2019-42 od 7. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju, sklopljen između LĐ darovatelja i GĐ kao obdarenika, ovjereno rukoznakom ŠĐ **.**.2018. na adresi [adresa], na temelju zapisnika o vanjskom uredovanju javne bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča, broj ovjere OV-7018/2018 od 18. prosinca 2018., pa je tuženik dužan trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe upisa njegova prava vlasništva na temelju rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu br. Z.15/19, odnosno trpjeti brisanje prava vlasništva tuženika kao vlasnika stana na 1. (prvom) katu oznake br. 7., površine 69,87 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], označene kao E-12, suvlasništvo s neodređenim omjerom etažnog vlasništva E-12 te trpjeti upis prava vlasništva predmetno stana na ime ŠĐ".

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.986,26 euro/22.500,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22., 155/23., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred novim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode i predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

6. U postupanju prvostupanjskog suda, pa tako niti u pobijanoj odluci, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi upire tužiteljica jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nisu utvrđeni nedostaci radi kojih se ne bi mogla ispitati, a niti su utvrđene proturječnosti između razloga pobijane presude i isprava u spisu.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom članak 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog 27. prosinca 2018. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

9. Nesporno je da je tuženik stan na adresi [adresa] u [adresa] renovirao vlastitim sredstvima 2011. i da je vodio brigu o tom stanu, da je stan iznajmio prema zahtjevu svog oca, da je najamnina plaćana na račun tuženika te da su tuženik i njegov otac sklopili 27. prosinca 2018. ugovor o darovanju predmetnog stana u [adresa].

10. Među strankama je sporno je li tuženiku darovatelj, njegov otac, sada pokojni ŠĐ, predao stan u posjed prilikom zaključenja ugovora o darovanju i je li ugovor o darovanju ništetan, s obzirom da nema valjanu formu javnobilježničkog akta.

11. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, stana na adresi [adresa] u [adresa], površine 69,87 m2, kojeg je stekao temeljem ugovora o darovanju od oca ŠĐ, zaključenog 27. prosinca 2018., a koji ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, već je po javnom bilježniku ovjeren potpis darovatelja ŠĐ, koji je preminuo **.**.2018., da je na predmetnom stanu upisana hipoteka u iznosu od 63.000,00 eura,

- da je u razdoblju zaključenja ugovora o darovanju predmetni stan bio iznajmljen studenticama iz Dubrovnika, što je utvrđeno iz iskaza svjedoka EĐ, DĐ, BĐ i RĐ, kao i iz iskaza stranaka,

- da tuženik od 15. travnja 1985. do 2000. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a boravište na toj adresi od 2. travnja 2010. do 18. travnja 2014., a potom ima prijavljeno boravište i na adresi [adresa], odnosno istoj adresa boravišta kao i njegov otac ŠĐ,

- da iz sadržaja medicinskog kartona [obrt], dr. ĆĐ iz mjesta [adresa] u [adresa], za pacijenta ŠĐ proizlazi kako je od 2. kolovoza 2017. pa do 30. prosinca 2018. kod obiteljske doktorice dolazio sin ŠĐ, tuženik GĐ, radi konzultacija o daljnjem liječenju svog oca i primanja uputa, a kćer tužiteljica FĐ, je kod liječnice oca bila 26. rujna 2018. i 3. listopada 2018.,

- da je poslove oko iznajmljivanja predmetnog stana u [adresa] vodio tuženik po zahtjevu oca LĐ, da je predmetni stan 2011. renovirao tuženik, a radove oko renoviranja stana vršio je HĐ koji je navedeno potvrdio u svom iskazu,

- da iz iskaza svjedoka RĐ, oca DĐ, studentice kojoj je iznajmljen predmetni stan, proizlazi da poznaje tužiteljicu te je kum njezinoj kćeri, a tužiteljica je bila kuma njegovoj kćeri, a njegova supruga je s tužiteljicom najbolja prijateljica

- da iz iskaza svjedoka VĐ proizlazi da je ona dugogodišnja prijateljica tuženika, pozna tužiteljicu kao i roditelje stranaka. Kako je ocu stranaka ŠĐ bilo poznato da ona ima iskustva s iznajmljivanjem objekta turistima 2017., on ju je zamolio bi li mogla obavljati poslove vezane za iznajmljivanje stana turistima. Dao joj je ključ od stana, ona je organizirala čišćenje stana po PĐ

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je za sporni ugovor o darovanju saznala od tuženika poslije smrti oca LĐ, koji je od 1991. živio u [adresa], povremeno dolazio u stan u [adresa], koji je bio njegovo vlasništvo i koji je u razdoblju od 2016. do 2020. iznajmljen. U stan u [adresa] je uvijek dolazila i nikada nije bio onemogućen posjed, a posljednji put je bila 2017. godine. Za tuženika navodi da nije živio u tom stanu od travnja 2010. do travnja 2014. Poznato joj je da se tuženik brinuo o stanu u [adresa] i sam vršio popravke ili nekog drugog angažirao. Stan je bio prazan i njihov otac ga je htio iznajmiti. Najamnina ja isplaćivana tuženiku iz praktičnih razloga jer je otac živio u malom selu u [adresa] u kojem nije bilo bankomata,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je otac od 1991. pa do smrti živio u kući u [adresa], a u Split povremeno dolazio. Nakon što se razbolio u 2017. godini, otišao je s njim živjeti u [adresa], kako bi se tuženik mogao o njemu pobrinuti. Zaključeni ugovor o darovanju rezultat je očeve želje, s čim je tužiteljica bila upoznata i prije nego je sklopljen. U stanu u [adresa] je neprestano živio od 2008. pa do 2015., kada je u dogovoru s ocem tijekom ljeta počeo stan iznajmljivati turistima. U to vrijeme se on preselio u [adresa], a poslove oko iznajmljivanja vodila je VĐ. Kada je s ocem dogovorio turistički najam, on ga je opunomoćio za poduzimanje svih potrebnih radnji. Tuženik je stan renovirao 2011., za što je ishodio kredit. Imao je ključeve stana, dok tužiteljica nije imala ključeve stana jer bi u Splitu boravila kod prijateljice F ili bi našla neki drugi smještaj. Otac je tužiteljici dozvolio da upiše hipoteku na stanu u iznosu od 63.000,00 eura, kako bi riješila stambeno pitanje.

12. S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku.

13. Temeljem odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Člankom 482. stavkom 2. ZOO propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

15. Člankom 53. stavkom 1. točkom 2. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'' broj: 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016., 57/2022., dalje: ZOJB) propisano da je javnobilježnički akt potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

16. Člankom 10. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12.,152/14., 81/15., 94/17. - dalje: ZV) propisano je da je neposredni posjednik onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, a stavkom 3. istog članka u situaciji kada netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.

17. Ako daroprimatelj ima potpunu faktičnu vlast na stanu, nije potrebno sklapati ugovor o darovanju stana u formi javnobilježničkog akta, već je dovoljan pisani oblik ugovora o darovanju nekretnine (članak 482. stavak 1. ZOO). Međutim, ako nema prave predaje stvari (tj. daroprimatelj ne stupa u neposredan posjed), ugovor o darovanju mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) privatne isprave (članak 482. st. 2. ZOO).

18. Upravo suprotno neosnovanom žalbenom prigovoru da nije izvršena prava predaja posjeda predmetnog stana u trenutku sklapanja darovnog ugovora, prema stanju spisa, a posebice iz sadržaja darovnog ugovora i to članka IV. (stranica 8 spisa) proizlazi da zaključenjem ugovora o darovanju daroprimatelj stupa u posjed predmetnog stana.

19. Nadalje, prema stanju spisa i to iz iskaza svjedoka HĐ i FĐS je utvrđeno da je tuženik renovirao predmetni stan 2011., dakle i prije predmetnog ugovora, boravio u njemu tijekom godine jer su ga navedeni svjedoci viđali u stanu, osobito HĐ, koji je izvodio radove u predmetnom stanu i izjavio da je često viđao tuženika, što suprotni neosnovani žalbeni prigovori tužiteljice nisu doveli u sumnju.

20. Pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u trenutku zaključenja ugovora o darovanju izvršena prava predaja predmetnog stana prihvaća i ovaj sud, kojeg nisu doveli u sumnju ni neosnovani žalbeni prigovori tužiteljice, kojima tumači iskaze svjedoka RĐ i njegove kćeri DĐ, kojoj je tužiteljica krizmana kuma, a čiji iskaz pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje kao namjeru da se poboljša pravni položaj tužiteljice.

21. ŠĐ, kao vlasnik stana je svoju faktičnu vlast na predmetnom stanu prenio na tuženika, koji je prema zahtjevu oca predmetni stan iznajmio i vodio kompletnu brigu o stanu, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i stranaka.

21.1. Posjed se, dakle, prenosi predajom stvari ili sredstva tako da stjecatelj zadobiva faktičnu vlast na stvari, a predaja je izvršena tada kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari. Predaja, kao faktičan čin, se sastoji od prednikovog voljnog čina predaje i slijednikovog voljnog čina primanja stvari, tako da ona iziđe iz prednikove faktične vlasti i dođe u faktičnu vlast slijednika.

22. Nije u pravu tužiteljica kada u žalbi navodi da vlasnik stana (darovatelj ŠĐ) nije bio neposredni posjednik stana, jer je studenticama stan iznajmljen. Faktičnu vlast na stanu je vršio tuženik, kojem je tu ovlast prenio njegov otac ŠĐ kao vlasnik stana pa činjenica da ŠĐ (vlasnik) nije vršio neposredan posjed nije bila od utjecaja na opseg ovlaštenja koje je on kao vlasnik prenio na svog sina tuženika, koji vrši faktičnu vlast na predmetnom stanu dugi niz godina.

23. U slučaju da daroprimatelj, stan iznajmljuje, on je u položaju samostalnog posjednika jer izvršava faktičnu vlast nad stanom, što znači da je došlo do prave predaje posjeda u trenutku zaključenja predmetnog ugovor o darovanju. Stoga, u konkretnom slučaju, ako je tuženik kao daroprimatelj upravljao stanom (iznajmljuje ga), a što je u ovom konkretnom slučaju i utvrđeno, a darovatelj ne stanuje u njemu, može se smatrati da je izvršena prava predaja posjeda.

24. Uz sve navedeno, bitna činjenica koja je nedvojbeno utvrđena u postupku, a to je da u samom ugovoru o darovanju postoji odredba da daroprimatelj (tuženik) stupa u posjed stana danom zaključenja ugovora, da je tuženik uknjižen kao vlasnik stana, ima ključeve stana, uređivao je stan, stan kao vlasnik i posjednik iznajmljuje i tako vrši faktičnu vlast na predmetnom stanu, sukladno prenesenoj ovlasti oca do sklapanja ugovora o darovanju, a poslije sklapanja ugovora o darovanju, kao vlasnik i posjednik predmetnog stana.

25. Radi svega navedenoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je darovatelj već prije formalnog zaključenja ugovora o darovanju, prenio tuženiku faktičnu vlast nad stanom, koji je bio u neposrednom posjedu stana i obavljao sve vlasničke ovlasti i to iznajmljivanje stana, primanje stanarina, držanje ključa, renoviranje stana, davanje dopuštenja za pojedine najmoprimce, iznajmljivanje turistima, to je u trenutku zaključenja ugovora o darovanju izvršena prava predaja posjeda, zbog čega je ugovor o darovanju zaključen 27. prosinca 2018. valjan, koji zaključak prihvaća i ovaj sud.

26. Slijedom navedenog, neosnovani žalbeni navodi tužiteljice proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju provedenih dokaza u ovom postupku, a tako i materijalnog prava.

27. Pravilna je i odluka o trošku, kako po osnovi, tako i po visini, kojom je prvostupanjski sud dosudio trošak tuženiku temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, u odnosu na radnje koje su bile potrebne, temeljem članka 155. stavak 1. ZPP, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) koja je bila na snazi na dan donošenja prvostupanjske presude, a koju pravilnu i zakonitu odluku prihvaća i ovaj sud.

28. Pravilno je prvostupanjski sud priznao i dosudio trošak zastupanja tuženiku (točka II. izreke prvostupanjske presude) temeljem članka 154. stavka 1. ZPP i to s osnova sastava odgovora na tužbu od 12. veljače 2021. te sastava podnesaka 6. listopada 2021., 3. listopada 2022. i 21. kolovoza 2023., prema tarifnom broju 8. točka 1. Tarife za svaki po 100 bodova, kao i u odnosu na trošak pristupa ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za svako također po 100 bodova prema tarifnom broju 9. točka 1. Tarife jer su svi ti troškovi zastupanja bili potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP).

29. Stoga u postupanju prvostupanjskog suda kod donošenja odluke o trošku sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi upire tužiteljica jer odluka o trošku sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nisu utvrđeni nedostaci radi kojih se ne bi mogla ispitati.

30. Radi iznijetoga, žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude je odbijena kao neosnovana temeljem članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda.

Sisak 20. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić