Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-182/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu
ovrhovoditelja C. A. d.o.o., OIB: …, B. V., koga zastupa direktor G. F., a njega punomoćnik K. P., odvjetnik u S., protiv ovršenika: 1) I. Ž., OIB: …, iz B. V., , koga zastupa punomoćnica K. Š., odvjetnica u S., i punomoćnik P. T., odvjetnik u M., 2) A. Ž., OIB: …, iz B. V.,  3) J. Ž., OIB: …, iz M., i 4) A. Ž., OIB: …., iz M., koje zastupa punomoćnica K. Š., odvjetnica u S., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-214/2020-39 od 5. svibnja 2023., 9. listopada 2023.,

r i j e š i o j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja C. A. d.o.o. te se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-214/2020- 39 od 5. svibnja 2023.:

- preinačuje u toč. I izreke, na način da se odbija prijedlog ovršenika za

odgodu ovrhe

- ukida u toč. II izreke.

II Nalaže se ovršenicima pod 1) I. Ž., 2) A. Ž., 4) J. Ž. i 4) A. Ž. naknaditi ovrhovoditelju C. A. d.o.o. troškove žalbenog postupka u iznosu od 177,52 eura (1.337,50 kn), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

2 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-182/2023-3

"I Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari, određena rješenjem o ovrsi ovog
suda, poslovni broj Ovr-214/2020 od 28. travnja 2020., do pravomoćnog okončanja
parnice koja se vodi pod poslovnim brojem P-279/2020, pokrenuta dana 10. ožujka

2020., radi utvrđenja zaštite prava na dom.

II Provedba zaključka zakazana za dan 16. svibnja 2023. u 11:00 sati se odgađa."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga iz svih
žalbenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.
toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s
prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za
odgodu ovrhe, uz naknadu troška žalbenog postupka ovrhovoditeljima. U žalbi ističe
da je sud donošenjem pobijanog rješenja zapravo prihvatio prijedlog ovršenika
sadržan u podnesku kojim istodobno predlažu prekid postupak, odgodu i obustavu
ovrhe, a da niti jedan od tih prijedloga nije obrazložen te se svodi na doslovno tri
stavke nabrojenih pravnih propisa. U predmetnom je postupku rješenje o ovrsi
doneseno na temelju ovršne isprave donesene u sudskom postupku radi iseljenja,
kojom je ovršenicima naloženo iseljenje iz predmetne nekretnine i predaja iste u
posjed ovrhovoditelju, što znači da je ovršenicima bilo omogućeno isticati sve
prigovore, uključujući i prigovor prava na dom, a ovršna je isprava prošla kontrolu
zakonitosti u parničnom postupku od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog
suda. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud grubo povrijedio pravo
ovrhovoditelja da ostvari pravnu zaštitu koja mu je pružena ovršnom sudskom
odlukom. Županijski sud u Splitu je u svojoj odluci posl. broj Gž Ovr-487/2022 od 7.
rujna 2022., prilikom rješavanja o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi, već odbio
prigovor prava na dom, navodeći kako je taj prigovor trebalo istaknuti u parničnom
postupku u kojem je donesena ovršna isprava, a takvo je pravno shvaćanje izraženo
i u cjelokupnoj recentnoj sudskoj praksi, pa je stoga stav prvostupanjskog suda
potpuno promašen i pravno neosnovan. Sukladno navedenoj recentnoj praksi, zaštita
prava na dom nije apsolutna ni neupitna, budući da na drugoj strani postoji interes
vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske, a teret
dokazivanja da je došlo do miješanja u pravo na dom je na strani osobe koja se na to
pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku, koji je u konkretnom slučaju
proveden. Posebno ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-
1497/18 od 29. siječnja 2020. Uz sve navedene propuste, prvostupanjski sud,
potpuno paušalno i bez ikakve argumentacije zaključuje da ovrhovoditelj nije
dokazao da je miješanje javne vlasti u pravo na dom ovršenika nužno u
demokratskom društvu, jer nije dokazano da se cilj ne može postići blažom mjerom.
Ovršenici bespravno koriste predmetnu nekretninu više desetljeća, bez plaćanja bilo
kakve naknade ovrhovoditelju, štoviše, godinama u kontinuitetu ne plaćaju niti
režijske troškove, radi čega ovrhovoditelj stalno pokreće parnične i ovršne postupke.
Stoga je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nužno i jedino moguće
ostvarenju legitimnog cilja ovrhovoditelja provedba ovrhe radi iseljenja ovršenika iz
predmetne nekretnine, sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci, te ne postoji ikakva
blaža mjera ili druga mogućnost realiziranja prava ovrhovoditelja.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik pod 1) navodi kako je žalba u cijelosti
neosnovana i da ovrhovoditelj niti jednim žalbenim navodom nije doveo u pitanje
pravo ovršenika na zaštitu doma. Iz drugostupanjske odluke u ovom predmetu slijedi

3 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-182/2023-3

da o prigovoru prava na dom nije odlučeno, već se u obrazloženju navodi kako to
pravo ovršenici moraju dokazati u daljnjem postupku, što je i učinjeno, slijedom čega je sud odgodio ovrhu do konačne odluke po tužbi ovršenika radi zaštite prava na dom. Ovršeniku je predmetna nekretnina jedini dom u kojem živi već desetljećima temeljem valjane pravne osnove i iseljenjem bi postao beskućnik. Ovrhovoditelj, čiji je osnivač Republika Hrvatska, naknadno je privatiziran i prodan, a Republika Hrvatska- Ministarstvo obrane, obvezala se riješiti stambeno pitanje ovršeniku te mu je izdano privremeno rješenje da u predmetnom stanu može stanovati do rješenja stambenog pitanja. Kraj činjenice da je dužnost ovrhovoditelja ispuniti određene obveze koje uporno ignorira, nedopustivo je ovršenika izbaciti na ulicu. Predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-214/20-13 od 28. travnja 2020., temeljem ovršne isprave - pravomoćne I ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj Ps-16/15 od 28. travnja 2017. ovršenicima pod 1) do 4) naloženo, u roku od osam dana predati ovrhovoditelju posjed prostorije broj 3 u prizemlju i prostorije broj 20 na I. katu D. B. Hotela A. u B. P., koja depandansa je izgrađena na nekretnini zk.č. 2988/69, šuma B. p., odmaralište, površine 283143 m2, sve upisano u zk.ul. 2485 k.o. B. – B. V., slobodne od svih osoba. Ukoliko ovršenici u ostavljenom roku ne postupe po nalogu, određena je ovrha ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Ujedno je istim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.650,00 kn.

6. Ovršenici pod 1) do 4) su protiv predmetnog rješenja o ovrsi podnijeli žalbu s
prijedlogom za odgodu ovrhe, koja je žalba rješenjem Županijskog suda u Splitu
poslovni broj Gž Ovr-487/2022-2 od 7. rujna 2022. odbijena kao neosnovana. U
odnosu na prigovor ovršenika pod 1) i 2) o tome da predmetna nekretnina predstavlja
njihovu jedinu nekretninu i njihov dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99.,
14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – u daljnjem tekstu: Konvencija) u obrazloženju
svoje odluke drugostupanjski sud navodi kako na te okolnosti ovršenici nisu dostavili
valjanu dokumentaciju kojom bi paušalne tvrdnje i dokumentirali, te da je teret
dokazivanja nemogućnosti drugog adekvatnog mjesta za stanovanje kao i faktične
veze sa nekretninom koju osjeća domom na strani osobe koja se na to pravo poziva,
u konkretnom slučaju na ovršenicima pod 1) i 2), a da će o eventualnoj odgodi ovrhe
prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem.

7. Ovrhovoditelj se očitovao na žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe, navodeći
kako se zaštita prava na dom ostvaruje u parničnom, a ne u ovršnom postupku
pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude, te su ovršenici prigovor prava
na dom mogli isticati u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, što su
propustili učiniti.

8. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog
okončanja parnice koja se vodi pod poslovnim brojem P-279/2020, radi utvrđenja
zaštite prava na dom. Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže time da je utvrđeno

4 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-182/2023-3

kako ovršenici imaju prijavljeno prebivalište i žive na adresi na kojoj se nalazi
nekretnina koja je predmet ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed ovrhovoditelju
te da bi provedba ovrhe dovela do povrede prava na dom ovršenika koje je zajamčeno čl. 8. Konvencije, te bi dovela u pitanje egzistenciju ovršenika i njihovih obitelji odnosno isti bi pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1. – 11. navedene odredbe.

10. Ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.

10.1. Naime, ovršna isprava u ovom predmetu je pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj Ps-16/15 od 28. travnja 2017. prema kojoj su tuženici, ovdje ovršenici, dužni tužitelju, ovdje ovrhovoditelju u roku od 8 dana predati u posjed prostoriju broj 3 u prizemlju i broj 20 na I. katu D. B. Hotela A. u B. P., slobodnu od svih osoba, a ukoliko u ostavljenom roku ne postupe po nalogu, određena je ovrha ispražnjenjem I predajom predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Dakle, ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ, koja i sada egzistira.

10.2. Prvostupanjski je sud predmetnu ovrhu odgodio do pravomoćnog okončanja
parnice radi utvrđenja zaštite prava na dom koju su pokrenuli ovršenici, međutim, unatoč tome što bi provedbom ovrhe ovršenicima i njihovim obiteljima bilo onemogućeno daljnje korištenje predmetnih prostorija, navedena okolnost ne može spriječiti ostvarenje tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom, a ovršenici su imali mogućnosti ukazati da se radi o njihovoj jedinoj nekretnini za stanovanje u odnosu na koju su ostvarili faktičnu trajnu vezu u smislu doma u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, koji se vodio radi iseljenja, s obzirom da sud u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanje, po službenoj dužnosti pazi na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku (pravno shvaćanje usvojeno na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019.), ali ovršenici to nisu učinili.

10.3. Pojam doma za sud je činjenično pitanje, o kojem sud u parničnim postupcima
pokrenutim tužbama s vindikacijskim zahtjevima odlučuje po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u testu razmjernosti, budući da na drugoj strani, suprotstavljen tom prigovoru, u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče

5 Poslovni broj: 13 Gž Ovr-182/2023-3

njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku.

10.4. Kako, dakle, u konkretnom slučaju, ovršenici nisu iskoristili svoje pravo da u prethodno vođenoj parnici dokažu da nekretnina koja je predmet ovrhe služi kao jedina nekretnina za njihovo stanovanje, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a imajući u vidu privatne interese ovrhovoditelja i ovršenika, ovršenici se ne mogu osnovano, u izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, pozivati na pravo na dom i iz tog razloga osporavati zakonitost rješenja o ovrsi kojim je na temelju ovršne sudske odluke određena ovrha njenim iseljenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-280/2022-2 od 2. Rujna 2022., Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž Ovr-773/2022-2 od 7. lipnja 2022. i Gž Ovr-1015/2021-2 od 9. lipnja 2021. i Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž Ovr- 318/2020-2 od 9. rujna 2020.)

10.5. Ovdje svakako treba ukazati i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022. u kojoj je zauzeto stajalište da ovlast za provedbu testa razmjernosti miješanja u pravo na dom pripada sudu koji vodi parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu za iseljenje pa se stoga zaštita prava na dom ostvaruje u tom parničnom postupku, a ne u ovršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude iz parničnog postupka.

11. Stoga je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ., valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, pobijano rješenje u toč. I izreke preinačiti i prijedlog za odgodu ovrhe odbiti.

12. S obzirom da je pobijano prvostupanjsko u toč. I preinačeno i prijedlog za
odgodu ovrhe odbijen, to je posljedično trebalo ukinuti toč. II izreke istog
prvostupanjskog rješenja, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

13. Ovrhovoditelji su uspjeli sa žalbom te im je dosuđen trošak na ime sastava žalbe prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. 107/15. i 37/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 124,43 eura (937,50 kn) po Tbr. 13/1 u vezi Tbr. 10/5 Tarife i na ime sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura (400,00 kn), tj. ukupno 177,52 eura (1.337,50 kn), kako je odlučeno u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 9. listopad 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov