REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-353/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OU, zbog kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi braniteljice okrivljenog Suzane Mandić, odvjetnice u Šibeniku, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku Kov-265/2025 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog OU kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku Kov-265/2025 od 30. listopada 2025., protiv okrivljenog OU, na temelju članka 131. stavak 1. u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni OU po braniteljici Suzani Mandić, odvjetnici u Šibeniku, zbog pogrešno utvrđenih činjenica i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom ukine istražni zatvor protiv okrivljenika i istog odmah pusti na slobodu uz primjenu mjera opreza.

3. Spis je, sukladno člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kako postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge za isključenje mogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.

6. Iako žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje zbog povrede kaznenog zakona u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, dok iz sadržaja same žalbe proizlazi da zapravo osporava postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela kao i posebnih okolnosti relevantnih za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, čime ustvari pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08 te nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

7. Žalitelj u podnesenoj žalbi u prvom redu osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći da optužno vijeće stihijski prepisuje obrazloženje iz ranijeg rješenja o produljenju istražnog zatvora, a da su u međuvremenu ispitana još dva svjedoka koji se u pobijanom rješenju ne spominju.

7.1. Međutim, iako je u pravu žalitelj kada navodi da su u međuvremenu kao svjedoci ispitni CU i AU, protivno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže kako osnovana sumnja proizlazi iz svih dokaza dostavljenih uz predmetnu optužnicu, a posebice iz iskaza svjedoka MU i KU, te zapisnika o očevidu, čime je ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11. Što se tiče žalbenih navoda žalitelja da iskazi svjedoka nisu konfrontirani, te da se ne može sa sigurnošću zaključiti da sve te osobe poznaju okrivljenika i da su izjave dane objektivno i vjerodostojno, kao i da se ne može u ovoj fazi postupka tvrditi da je zapisnik o očevidu ikakav dokaz koji upućuje na odgovornost okrivljenika, žalitelju valja ukazati kako vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza od strane okrivljenika nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten analizirati i ocjenjivati dokaze, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća za slučaj da optužnica bude potvrđena, kada će se provesti rasprava uz neposredno, kontradiktorno i konfrontirano izvođenje dokaza. Postojanje osnovane sumnje prvostupanjski sud, kao i drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora, utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

8. Nadalje, žalitelj problematizira i zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, jer da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi kako je okrivljenik bio bitno smanjeno ubrojiv i da ima elemenata za izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, međutim da se vještak, obzirom na utvrđenje iz svog nalaza da postoji rizik od činjenja istih ili sličnih kaznenih djela, morao izjasniti o tome da li je opravdano produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika, kao i da je okrivljenik ranije kažnjavan zbog kaznenih djela koja nisu istovrsna predmetnom kaznenom djelu.

8.1. Međutim, izloženim žalbenim navodima žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U tom smislu pravilno je kod okrivljenika, u prvom redu, cijenjena njegova višestruka osuđivanost i to presudom Općinskog suda u Šibeniku K-44/18 od 10. travnja 2018. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, potom presudom Općinskog suda u Zadru K- 762/12 od 29. travnja 2019. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. KZ/97, te presudom Općinskog suda u Šibeniku K-58/15 od 04. ožujka 2021. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11. Suviše navedenog okrivljenik je i višestruko prekršajno kažnjavana osoba, pa je, imajući u vidu sve prethodno navedeno, evidentno da prethodna osuđivanost na okrivljenika nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama. Nadalje, u ovom kaznenom postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika pri čemu je utvrđeno da je on nestabilna osoba s povremenim psihotičnim dekompenzacijama s dominantno paranoidnim obilježjima, kod kojeg postoje i sekundarna oštećenja na planu strukturne ličnosti zbog dugogodišnje konzumacije amfetamina i marihuane, te da je uz to ovisnik o amfetaminu. Ujedno je utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme izvršenje djela koje mu se stavlja na teret ako mu se dokaže da ga je počinio bio bitno smanjeno sposoban shvatiti značenje svog postupanja i bitno smanjeno sposoban vladati svojom voljom, te da postoji rizik da bi u budućnosti mogao počiniti neko isto, slično ili teže kazneno djelo. Pri tom, žalitelju valja kazati, a u odnosu na žalbeni navod da vještak nije precizirao koju vrstu sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja bi bilo potrebno izreći okrivljeniku, kao i da li je potrebno za vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljenika uputiti u zdravstvenu ustanovu, da je u ovoj fazi postupka, unatoč činjenici da je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra razvidno da su na strani optuženika ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, nužno prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenog djela, koja opasnost nedvojbeno proizlazi među ostalim i iz samog nalaza i mišljenja vještaka, dok će se, za slučaj potvrđene optužnice, u konačnoj odluci, ovisno o ishodu postupka, odlučiti i o potrebi liječenja okrivljenika, odnosno o izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

8.2. Dovodeći u vezu sve prethodno navedeno, s okolnostima počinjenja kaznenog djela u odnosu na koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, stajalište je i ovog drugostupanjskog suda da produljenje istražnog zatvora po osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, predstavlja nužnu i jedinu prikladnu mjeru u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela utvrđene kod okrivljenika. Stoga, mjere opreza iz članka 98. ZKP/08 izricanje kojih žalitelj predlaže u žalbi, za sada, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

9. Potpuno neosnovano se u žalbi navodi da se okrivljenik u istražnom zatvoru nalazi od 27. kolovoza 2025., pa da se daljnjim produljenjem istražnog zatvora prejudicira odgovornost okrivljenika. Naime svrha istražnog zatvora je, u ovom slučaju otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja je utvrđena kod okrivljenika, te produljenje istražnog zatvora ničim ne prejudicira njegovu kaznenu odgovornost koja će se utvrđivati, za slučaj potvrđene optužnice, u daljnjem tijeku kaznenog postupka. Nastavno tomu, drugostupanjski sud je utvrdio i da je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 122. stavka 2. ZKP/08, vodio računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koja se optuženika tereti i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pa predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo niti do povrede načela razmjernosti.

10. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud našao da su počinjene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 20. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac