REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-4/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari I-tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II- tužitelja AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IV- tužitelja ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po Aleksandru Joksoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po ID, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 08. listopada 2025.god. u nazočnosti I., II., III. i IV. tužiteljica osobno, punomoćnika tužitelja Joksović Aleksandra, odvjetnika, tužene osobno i punomoćnika tužene ID, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Mateje Peharda, odvjetnice, dana 20. studenog 2025.god., objavio je i

p r e s u d i o  je :

I). O d b i j a s e tužbeni zahtjeva I., II., III. i IV.tužiteljica koji glasi : "1. Utvrđuje se da je Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa pok. SD, kao darodavatelja, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, Čakovec, Ruđera Boškovića 21, za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2787/16, od dana 29. lipnja 2016. godine, ništetan.

2. Utvrđuje se da su Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU-284/24-1, od dana 20. svibnja 2024. godine i Potvrda o ispravku očite omaške u javnobilježničkom aktu posl.br. OU-284/24-1 od 20.05.2024. (slovima: dvadesetog svibnja dvijetisućedvade- setičetvrte godine), otpravak, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, iz [adresa], broj: OU-284/24-2, od dana 28. svibnja 2024. godine, ništetni i bez učinka.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa pok. SD, kao darodavatelja, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, Čakovec, Ruđera Boškovića 21, za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj:

OV-2787/16, od dana 29. lipnja 2016. godine i uspostava zemljišno knjižnog stanja na nekretninama:

- k. č. br. [katastarska čestica]/A/2/1/1, u naravi kuća, dvor, vinograd [adresa] površine 504 čhv, ukupne površine 504 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar,

- k. č. br. [katastarska čestica]/A/2/2, u naravi vinograd površine 523 čhv, ukupne površine 523 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar,

kakvo je bilo prije provedbe Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa pok. SD, kao darodavatelja, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, Čakovec, Ruđera Boškovića 21, za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2787/16, od dana 29. lipnja 2016. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi I-tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelju AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužitelju ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tužitelju ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 40311 Lopatinec, trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II ) O d b i j a s e i se kumulirani ( podredni ) postavljeni tužbeni zahtjev I., II., III. i IV.tužiteljica koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU-284/24-1, od dana 20. svibnja 2024. godine i Potvrda o ispravku očite omaške u javnobilježničkom aktu posl.br. OU-284/24-1 od 20.05.2024. (slovima: dvadesetog svibnja dvije tisuće dvadeset i četvrte

godine), otpravak, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, iz [adresa], broj: OU-284/24-2, od dana 28. svibnja 2024. godine, ništetni.

2. U ostavinsku imovinu iza smrti pokojnog SD, sina H, umirovljenika iz [adresa], državljana RH, rođenog **.**.1952., umrlog **.**.2024., OIB: [osobni identifikacijski broj], bez oporuke, vraća se dar učinjen tuženiku FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], učinjen na osnovi Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa pok. SD, kao darodavatelja, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, Čakovec, Ruđera Boškovića 21, za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2787/16, od dana 29. lipnja 2016. godine, radi namirenja nužnog dijela:

- I-tužitelja HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- II-tužitelja AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- III-tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- IV-tužitelja ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/10 idealnog dijela cjeline svakome, odnosno ukupno 4/10 idealnog dijela cjeline i to:

- k. č. br. [katastarska čestica]/A/2/1/1, u naravi kuća, dvor, vinograd [adresa] površine 504 čhv, ukupne površine 504 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar,

- k. č. br. [katastarska čestica]/A/2/2, u naravi vinograd površine 523 čhv, ukupne površine 523 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar.

3. Nalaže se tuženiku FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi I-tužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelju AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužitelju ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tužitelju ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 40311 Lopatinec, trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se I.tužiteljici HD, II.tužiteljici AD, III.tužiteljici ĐD i IV.tužiteljici ZD da tuženoj Škrobar A naknade trošak ovog parničnog postupka uiznosu od 9.537,50 EUR (devettisućapetstotride- setisedam eura i pedeset centi ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljice HD, AD, ED i ZD (dalje: tužitelji ) su dana 03. Siječnja 2025.god. podnijele tužbu protiv tužene FD, radi utvrđenja ništetnosti sklopljenih ugovora. U tužbi tužitelji navode da je otac tužiteljica, pok. SD, prvotno je bio u braku s RD u kojem je rođeno četvero djece – I, II, III i IV-tužitelj, odnosno tužitelji. Nakon razvoda prvog braka, otac tužitelja, pok. SD, nastavno je sklopio brak s KD, a koji brak je također razveden i u kojem je rođeno dvoje djece – FD (tuženik) i pok. TD. Tužitelji navode da su pok. SD, u svojstvu darodavatelja i tuženik, u svojstvu obdarenika, sklopili Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa pok. SD, kao darodavatelja, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2787/16, od dana 29. lipnja 2016. godine (nadalje u tekstu: „Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine“), kojim je pok. SD svojoj kćeri, tuženiku FD, darovao svoje nekretnine: upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv u 1/1 dijela, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni Kotar, - čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv u 1/1 dijela, kat. br. 5311/1 kuća [adresa] od 119 m2, vinograd od 1195 m2, dvorište od 498 m2 sve u 1/1 dijela, kat. br. 5310 vinograd [adresa] od 1882 m2 u 1/1 dijela, upisane u P.L. 2912 k. o. [katastarska općina], te je naznačenim Darovnim ugovorom od dana 29. lipnja 2016. godine ujedno dozvolio tuženiku, kao obdareniku, da izvrši uknjižbu prava vlasništva darovanih Nekretnina u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo, što je tuženik, kao obdarenik, nastavno učinio tijekom 2016. godine, a što je razvidno iz činjenice donošenja rješenja u okviru zemljišnoknjižnog predmeta Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Čakovec, broj Z- 5940/2016. Pored navedenog, pok. SD i tuženik su sklopili Ugovor o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa tuženika, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, [adresa], za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2788/16, od dana 29. lipnja 2016. godine, kojim ugovorom je, na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv u 1/1 dijela, u korist pok. SD bilo osnovano pravo služnosti, plodouživanja i pravo uporabe i pravo stanovanja, dok je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv u 1/1 dijela, kat. čest. [katastarska čestica] P.L. 2912 k. o. [katastarska općina], u korist pok. SD osnovano pravo plodouživanja i uporabe. Uvidom u službeni povijesni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar, od dana 3. siječnja 2025. godine razvidno je da je u listu C, odnosno teretovnici, zaprimljeno 29. lipnja 2016. godine, pod brojem Z- 5941/2016 sljedeće: „Zaprimljeno 29.06.2016.g. pod brojem Z-5941/2016 uknjižba, osobna služnost – pravo plodouživanja, ugovor o osnivanju prava služnosti 29.06.2016, pravo uporabe i stanovanja. „ SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 40000 [adresa].“

2. Nadalje tužitelji navode da su pok. SD, u svojstvu primatelja uzdržavanja i tuženik, u svojstvu davateljice uzdržavanja, sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 4. rujna 2023. godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU-400/23-1, od dana 4. rujna 2023. godine. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od dana **.**.2023., pok. SD, u svojstvu primatelja uzdržavanja, dao je tuženiku, kao svojoj kćeri i primateljici uzdržavanja, u vlasništvo i posjed: - cijele svoje nekretnine upisane u Posjedovni list 1524 k. o. [katastarska općina], kat. čest. Br. [katastarska čestica] šuma Pleškovec od 266 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] šuma Pleškovec od 1883 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] šuma Gmajna od 4235 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] voćnjak kod borovjaka od 291 m2, sva novčana sredstva koja će se u času smrti primatelja uzdržavanja naći na njegovom štednom računu kod Privredne banke Zagreb d.d., broj računa HR 8223400093235305228, sva novčana sredstva koja će se u času smrti primatelja uzdržavanja naći na njegovom štednom računu kod HPB d.d., broj računa: HR 9323900013215702233, osobni automobil marke MERCEDES, tip model 300 C-268312, 2, 4D, broj šasije [broj šasije], u prometu od 1981.g., boja zlatna, osobni automobil marke MERCEDES, tip model KLASA ML, 270 CDI, broj šasije [broj šasije], u prometu od 2001.g., boja srebrna – s efektom, MOPED marke TOMOS, tip AUTOMATIK 35, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1991., boja vozila crvena, Traktor marke GOLDONI, tip 221, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 1975. Nadalje, nastavno su pok. SD u svojstvu primatelja uzdržavanja I tuženik, u svojstvu davatelja uzdržavanja, sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU- 284/24-1, od dana 20. svibnja 2024. Godine. S tim u vezi, nastavno je gore imenovani javni bilježnik sastavio Potvrdu o ispravku očite omaške u javnobilježničkom aktu posl.br. OU-284/24-1 od 20.05.2024. , otpravak, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, iz [adresa], broj: OU-284/24-2, od dana 28. svibnja 2024. godine, kojim je, obzirom je u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju omaškom pogrešno navedeno „tada obdarenicu LD“ umjesto ispravno „tada obdarenicu FD“.

3. Tužiteljice ističu da je točkom II Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, ugovorne strane su izrazile da je navodno prava volja darodavatelja i obdarenika (tuženika), u svezi Nekretnina kao predmeta gore navedenog Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, bila sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te je, u smislu navedenog, evidentno izvršen pokušaj preinačenja obveznopravnog odnosa, odnosno predmetnog Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine na način da su Nekretnine, već u vlasništvu tuženika, kao davatelja uzdržavanja (!), postale navodna protučinidba primatelja uzdržavanja pok. SD za činidbu dosmrtnog uzdržavanja od strane tuženika. Točkom II Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, ugovoreno je, među ostalim sljedeće: „Ugovarajuće stranke ovim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ugovaraju da je prava volja darovatelja i obdarenice bila za sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, stoga darovatelj SD, odnosno sada primatelj uzdržavanja, suglasno izjavljuje da je predmetne nekretnine prenio u vlasništvo svojoj kćeri FD, kao obdarenici, uz uvjet da ga doživotno uzdržava…“ Točkom V Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, ustanovljeno je sljedeće: „Davateljica uzdržavanja se već nalazi u posjedu predmetnih nekretnina.“ Naposljetku, rješenjem Republike Hrvatske, javnog bilježnika Sanda Jalšovec, posl. broj O-1298/24-9, UPP/OS-O- [adresa]- 49/24, od dana 4. prosinca 2024. godine, riješeno je da se iza pok. SD, sina H, umirovljenika iz [adresa], državljana RH, rođenog **.**.1952., umrlog **.**.2024., OIB: [osobni identifikacijski broj], bez oporuke, neće provoditi ostavinska rasprava. Tužitelji ističu da je potpuno nevaljana novacija Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, opisana u točki II predmetne tužbe, koja je izvršena sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, obzirom je Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine – u cijelosti ništetan. Pozivaju se na odredbe članka 479. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima I članak 482. Zakona o obveznim odnosima). U takvom se slučaju radi o posebnoj formi jer kod takvog ugovora bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed darovane stvari, obzirom je takva predaja ostavljena za neko buduće vrijeme. Dakle, ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku. Kad se radi o ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed darovatelja, da bi bio pravno valjan, takav ugovor mora obavezno biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Obzirom s osnove Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine nije uslijedila predaja Nekretnina u neposredan posjed tuženika, kao obdarenika, što potvrđuje činjenica postojanja i sadržaja odredbi Ugovora o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016. godine, kao i činjenica da je pok. SD do svoje smrti živio upravo na adresi [adresa], dok istovremeno Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, odnosno u formi javnobilježnički ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, to je Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine ništetan, čime je posljedično ništetan i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine. S tim u vezi, tužitelji ističu da je navedenog nesporno bio svjestan i sam tuženik obzirom je točkom II Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. Godine bilo ugovoreno da se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, navodno već nalazio u posjedu predmetnih nekretnina, što je u cijelosti neistinit navod imajući u vidu Ugovor o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016. godine, kao i činjenicu da je pok. SD do svoje smrti živio upravo na adresi Nekretnina. Tužitelji ponovno ističu da je Ugovorom o osnivanju prava služnosti od dana **.**.2016. pok. SD stekao na Nekretninama – pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja. Pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja predstavljaju osobne služnosti kod kojih njihov ovlaštenik ima pravo na neposredan posjed stvari jer ga osobna služnost ovlašćuje da se na određeni način služi nečijom stvari. Slijedom navedenog, iz Ugovora o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016. godine nesporno proizlazi namjera ugovornih strana (pok. SD i tuženika) da pok. SD zadrži neposredan posjed Nekretnina. Čak i da je tuženik naknadno, odnosno u vremenskom razdoblju nakon sklapanja Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine pa do dana sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, stupio u neposredni posjed Nekretnina, tuženiku nisu bile predane Nekretnine Darovnim ugovorom od dana 29. Lipnja 2016. godine u neposredan posjed pa je predmetni Darovni ugovor od dana 29. Lipnja 2016. godine ništetan jer nije sklopljen u propisanom obliku (u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave). Navedeno nesporno dokazuje činjenica da je Darovni ugovor od dana 29. Lipnja 2016. godine bio sklopljen isti dan kad i Ugovor o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016. godine, iako je u članku 3. Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine neistinito bilo ugovoreno da „u posjed darovanih nekretnina stupa obdarenik od časa sastava ugovora od kada snosi sve javne obveze vezane za posjed i vlasništvo istih.“ U konkretnom slučaju nipošto nije radilo u realnoj predaji nekretnina u neposredni posjed stjecatelja, već o „fiktivnoj“ predaji stvari te za valjanost Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine nije bila dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja, kako je to ugovoreno Darovnim ugovorom od dana 29. lipnja 2016. godine, već je bilo nužno sklopiti predmetni ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Predmetna činjenica je posebice razvidna kada se uzme u obzir Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 4. rujna 2023. godine. Iz gore opisanog postupanja pok. SD i tuženika, u smislu sklapanja predmetnih pravnih poslova, razvidno je da su ništetnim Darovnim ugovorom od dana 29. lipnja 2016. godine, kao i ništetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine te ništetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od dana 4. rujna 2023. godine, tendenciozno i maliciozno postupali isključivo s namjerom da postignu nedopušten cilj, odnosno da u potpunosti isključe tužitelje kao zakonske nasljednike iza pok. SD u nasljeđivanju njegove imovine. Pored navedenog, bez obzira što je Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine bio proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Čakovec, navedeno ne omogućuje konvalidaciju istog Nadalje, sukladno odredbi članka 145. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom I ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu Obnova se ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove (članak 146. Zakon o obveznim odnosima). Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje (članak 147. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima). Članak 148. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena. Ništetnost nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi, odnosno protivno članku 322. Zakona o obveznim odnosima, bit će ništetan. Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora propisane su člankom 290. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Pok. SD i tuženik pokušali izvršiti obnovu obveze – obveze darovanja sukladno (ništetnom) Darovnom ugovoru od dana 29. lipnja 2016. godine na način da su predmetnu obvezu nastojali zamijeniti novom, u cilju otklanjanja ništetnosti, na način da nova obveza ima različitu pravnu osnovu od prethodne, ujedno ništetne obveze, sukladno Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine. Odredbama Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, u predmetnom slučaju nije izvršena prava predaja Nekretnina u neposredan posjed tuženika, slijedom čega Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine nije sklopljen u propisanom obliku te je radi navedenog ništetan. Obzirom na navedeno, kako je prijašnja obveza bila ništetna, evidentno je da je i predmetna obnova bez pravnog učinka. Dakle, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU-284/24-1, od dana 20. svibnja 2024. godine je ništetan i bez pravnog učinka. Stoga tužitelji svojim tužbenim zahtjevom predlažu da sud utvrdi da je ništetan Darovni ugovor, zatim da je ništetan I bez učinka Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, zatim da naloži brisanje nastalog zemljišno-knjižnog stanja temeljem tog Darovnog ugovora na način da se briše vlasništvo tužene, kao I da naloži tuženoj naknadu parničnih troškova.

4. Tužena je u ovom postupku pravodobno podnijela odgovor na tužbu gdje navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je točno da je pok. SD, otac tužiteljica i tužene, prvotno bio u braku sa RD u kojem je rođeno četvero djece i to I, II, III i IV tužiteljica te da je nakon razvoda prvog braka, isti sklopio brak sa KD u kojem je braku rođeno dvoje djece, pok. TD i ovdje tužena FD, a koji je brak također razveden. Točno je da su pok. SD u svojstvu darovatelja i tužena u svojstvu obdarenika dana 29. lipnja 2016.g. sklopili Darovni ugovor s ovjerom potpisa pok. SD, kao darovatelja, ovjerenog dana 29. lipnja 2016.g. od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana te javnobilježničkog prisjednika GD pod brojem OV-2787/16, (dalje u tekstu: Darovni ugovor), a kojim je ugovorom pok. SD svojoj kćeri, ovdje tuženoj, darovao svoje nekretnine i to nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv koja odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] od 1812 m2, kuća [adresa] od 119 m2, dvorište od 498 m2, vinograd od 1195 m2, k. o [katastarska općina] te nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv koja odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] od 1882 m2, vinograd od 1882 m2, k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: predmetne nekretnine), kao i da je temeljem istaknutog Darovnog ugovora 2016.g. u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 5940/2106 izvršena uknjižba prava vlasništva darovanih nekretnina u korist obdarenice, ovdje tužene. Točno je da su pok. SD i tužena dana 29. lipnja 2016.g. sklopili Ugovor o osnivanju prava služnosti s ovjerenim potpisom tužene istoga dana, odnosno 29. lipnja 2016.g. od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana iz [adresa] te javnobilježničkog prisjednika GD pod brojem OV-2788/16 (dalje u tekstu: Ugovor o osnivanju prava služnosti), kojim je ugovorom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv u korist pok. SD bilo osnovano pravo služnosti, plodouživanja te pravo uporabe i stanovanja u 1/1 dijela, dok je na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv u korist pok. SD u 1/1 dijela osnovano pravo plodouživanja i uporabe, kao i da je temeljem istaknutog Ugovora o osnivanju prava služnosti u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama izvršena uknjižba navedenih prava služnosti. Točno je da su pok. SD u svojstvu primatelja uzdržavanja i tužena u svojstvu davateljice uzdržavanja dana 4. rujna 2023.g. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD iz [adresa], otpravak, br. OU-400/23-1, kojim je ugovorom pok. SD u svojstvu primatelja uzdržavanja dao tuženoj kao davateljici uzdržavanja u vlasništvo i posjed imovinu navedenu u tom ugovoru. Točno je i da su pok. SD, kao primatelj uzdržavanja i tužena, kao davatelj uzdržavanja dana 20. svibnja 2024.g. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u formi javnobilježničkog akta, sastavljen od strane javnog bilježnika BD iz [adresa], otpravak, br. OU-284/24-1 (dalje u tekstu: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), a kojim je ugovorom u točkama I i II utvrđeno da je prava volja darovatelja pok. SD i tužene u svezi nekretnina obuhvaćenih Darovnim ugovorom od 29. lipnja 2016.g. bila zapravo sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je u točki III utvrđeno da tužena, kao obdarenica iz navedenog darovnog ugovora za dobivene nekretnine opisane pod točkom I. tog ugovora već uzdržava svog oca, kao primatelja uzdržavanja i to već duži niz godina, a da se ubuduće obvezuje uzdržavati ga na način kako je to navedeno u točki II tog ugovora. Točno je i da je, s obzirom na omašku navedenu u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, javni bilježnik BD sastavio Potvrdu o ispravku očite omaške u javnobilježnikom aktu posl. br. OU-284/24-1 od 20. svibnja 2024.g., otpravak br. OU-284/24-2 od 28. svibnja 2024.g., kojim je pogrešan navod "tada obdarenicu LD" naveden u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ispravljen u ispravan navod "tada obdarenicu FD", kao i da je naposljetku rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, donijetom po javnom bilježniku Sandi Jaloševec, posl. br. O-1298/24-9, UPP/OS-O- [adresa]-49/24 od 4. prosinca 2024.g. riješeno da se iza pok. SD neće provoditi ostavinska rasprava. Tužiteljice osporavaju valjanost novacije Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016.g., opisane u točki II tužbe, a koja je novacija izvršena sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g., jer da je po njihovom mišljenju ništetan sam Darovni ugovor od 29. lipnja 2016.g. zbog toga jer isti navodno nije sklopljen u propisanom obliku. Tužiteljice ističu da sklopljeni Darovni ugovor zapravo predstavlja ugovor o darovanju bez prave predaje stvari u neposredan posjed obdarenice, budući da navodno, kako to tvrde tužiteljice, nije uslijedila predaja darovanih nekretnina u posjed obdarenice, odnosno ovdje tužene, a što da potvrđuje činjenica postojanja i sadržaja odredbi Ugovora o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016.g., kao i činjenica da je pok. SD do svoje smrti živio upravo na adresi darovanih nekretnina, te da bi stoga, kako to zaključuju tužiteljice, predmetni Darovni ugovor morao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta, odnosno, javnobilježnički ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave zbog čega da je isti ništetan, posljedično da je ništetan i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g.

5. Tužena navodi da su ti navodi tužiteljica, neosnovani su i pogrešni te se osporavaju u cijelosti. Iako tužiteljice u svojoj tužbi opetovano ističu kako sklopljeni Darovni ugovor ustvari predstavlja ugovor o darovanju bez prave predaje posjeda, ističući kako u konkretnom slučaju nije došlo do realne predaje darovanih nekretnina u neposredni posjed stjecatelja, ovakvi zaključci tužiteljica apsolutno su pogrešni. Tužena ističe kako ona cijeli svoj život živi na nekretninama obuhvaćenim predmetnim Darovnim ugovorom, što je vidljivo i iz Uvjerenja o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Odjela za upravne poslove klasa: 220-01/25-02/26, urbroj: 511-21- 04-25-127 od 16. siječnja 2025.g. te iste kontinuirano posjeduje i koristi cijeli svoj život. Na predmetnim je nekretninama zajedno sa tuženom sve do svoje smrti stanovao i pok. SD, dok su također, ranije na predmetnim nekretnima stanovali i pok. brat. tužene, TD (umro 2009.g.) te njezina majka VD (do 2016.g.), a od 2017.g. na predmetnim nekretninama stanuje i izvanbračni suprug tužene OD, dok tužiteljice nikada nisu bile u posjedu predmetnih nekretnina. sklapanja živjele u obiteljskoj zajednici i zajednički koristile nekretnine koje su predmet darovanja, a prilikom sklapanja Darovnog ugovora tužena se već nalazila u posjedu predmetnih nekretnina budući da ista na predmetnim nekretninama živi od svog rođenja. Dakle, tužena je predmetne nekretnine kontinuirano koristila i prije sklapanja Darovnog ugovora, kao i u vrijeme sklapanja Darovnog ugovora te nakon toga, dok je sklapanjem Darovnog ugovora ista stupila u vlasnički posjed predmetnih nekretnina te iste nastavila posjedovati i koristiti kao njihov vlasnik. Ista kontinuirano stanuje na predmetnim nekretninama, održava kuću i okućnicu, na predmetnim nekretninama kosi travu, održava ih, obrezuje te šprica voćke, skuplja lišće, bere plodove i sl., stoga je apsurdan navod tužiteljica u kojem iste ističu kako u konkretnom slučaju nije došlo do prave predaje posjeda, budući da tužena cijeli svoj život na predmetnim nekretninama stanuje i iste koristi. U konkretnom slučaju izvršena realna predaja posjeda obdarenici, ovdje tuženoj govori i činjenica da u predmetnom Darovnom ugovoru postoji izričita odredba o predaji posjeda darovanih nekretnina. Odredbom točke 3. Darovnog ugovora od 29. lipnja 2016. g. izričito je ugovoreno: "U posjed darovanih nekretnina stupa obdarenik od časa sastava ugovora od kada snosi sve javne obveze vezane za posjed i vlasništvo istih." da je obdarenica, odnosno ovdje tužena u konkretnom slučaju stekla neposredan posjed darovanih nekretnina, jasno proizlazi i iz činjenice sklapanja samog Darovnog ugovora koji sadrži izričitu odredbu o predaji posjeda darovanih nekretnina obdareniku iz koje je jasno vidljiva namjera i prava volja darovatelja da obdareniku, odnosno ovdje tuženoj preda posjed, kao i vlasništvo istih nekretnina. Izražena volja daroprimatelja da darodavac nastavi držati nekretninu tj. stanovati u stanu, ali sada kao ovlaštenik prava osobne služnosti, potvrđuje činjenicu predaje darovane nekretnine daroprimcu, bez koje darodavac ne bi mogao nastaviti držati, tj. stanovati u predmetnom stanu nakon izvršenog darovanja i prihvata darovane nekretnine daroprimcu. U konkretnom je slučaju pok. SD nastavio živjeti na darovanim nekretninama, no nakon sklapanja Darovnog ugovora, isti je predmetne nekretnine nastavio posjedovati i koristiti kao ovlaštenik prava služnosti, dok je ovdje tužena FD postala vlasnica istih te od tada ista izvršava vlasnički posjed predmetnih nekretnina. Suprotno pogrešnim navodima tužiteljica prema kojima iste tvrde da je iz Ugovora o osnivanju prava služnosti vidljiva namjera da pok. SD zadrži neposredan posjed nekretnine iz čega, kako to tvrde tužiteljice, proizlazi da nije došlo do prave predaje posjeda darovanih nekretnina, sklapanje predmetnog Ugovora o osnivanju prava služnosti i izražena volja obdarenice, ovdje tužene FD da pok. SD nastavi koristiti i stanovati na predmetnim nekretnima kao ovlaštenik prava služnosti, sukladno naprijed istaknutom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zapravo potvrđuje činjenicu da je došlo do prave, odnosno, faktične predaje posjeda darovanih nekretnina. U toč. 5. Ugovora o osnivanju prava služnosti navodi se slijedeće: "korištenje prava ugovorene služnosti nastupa s danom sastava ovog sporazum" iz čega jasno proizlazi da je pok. SD na predmetnim nekretninama nastavio živjeti kao ovlaštenik prava ugovorenih služnosti, a što mu je nakon izvršenog i realiziranog darovanja dopustila vlasnica predmetnih nekretnina, odnosno, tužena. Iz navedenog je jasno vidljivo da je ustinu došlo do faktične predaje posjeda na temelju predmetnog Darovnog ugovora te je tek nakon sklapanja istog i izvršene predaje posjeda sklopljen drugi ugovor - Ugovor o osnivanju prava služnosti. Iako je pok. SD nakon sklapanja Darovnog ugovora nastavio (su)posjedovati darovane nekretnine, nedvojbeno je da je u konkretnom slučaju došlo do promjene (su)posjedovnog stanja budući da je isti predmetne nekretnine nastavio posjedovati po drugoj/različitoj osnovi od dotadašnje, odnosno kao ovlaštenik prava služnosti, dok je u vlasnički posjed darovanih nekretnina stupila tužena. U konkretnom slučaju je izvršena prava predaja darovanih nekretnina te da je predmetni Darovni ugovor realiziran, stoga su svi navodi, kao i zaključci tužiteljica iz kojih proizlazi da je predmetni Darovni ugovor ništetan netočni, posljedično čega su netočni i zaključci tužiteljica o nevaljanosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.g. Tužena još navodi da su tužiteljice za života oca SD od istoga dobile druge nekretnine, i to I, II i IV tužiteljica gradilišta na kojima su izgradile kuće, a što je vidljivo iz darovnog ugovora od 16. svibnja 1983.g. te ugovora o darovanju nekretnina od 3. kolovoza 2022.g., s time da je dio nekretnina istima darovala majka pok. SD, odnosno baka tužiteljica i tužene, ND, u dogovoru sa pok. SD, kako se ne bi radilo više darovnih ugovora i prijenosa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, dok III tužiteljici, sukladno dogovoru pok. SD i majke III tužiteljice RD treba pripasti nekretnina na adresi [adresa], iz čega je razvidno da su ovakvi navodi tužiteljica o postojanju namjere o njihovu isključivanju iz nasljedstva potpuno neosnovani i neistiniti. Pok. SD sklopio je Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženom, koja se o njemu brinula duži niz godina, dok se s druge strane tužiteljice o pok. ĆD nisu ni na koji način brinule, a nisu ga ni posjećivale. Slijedom svega naprijed iznesenoga, netočni su, apsolutno pogrešni i neistiniti navodi tužiteljica da su pok. SD i tužena ništetnost Darovnog ugovora pokušali "prekriti" sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g. pokušavajući tako izvršiti obnovu obveze darovanja na način da su predmetnu obvezu nastojali zamjeniti novom, kako to tvrde tužiteljice, u cilju otklanjanja ništetnosti, budući da je, sukladno svemu naprijed iznesenom, predmetni Darovni ugovor valjan. Pok. SD i tužena su dana 20. svibnja 2024.g. za predmetne nekretnine sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim su izvršili obnovu obveznopravnog odnosa iz darovanja u dosmrtno uzdržavanje, obzirom da se tužena dugi niz godina brinula o svom ocu pok. SD JD na način da je za njega kuhala, čistila i spremala kuću, prala i peglala mu rublje, održavala okućnicu, kosila travu, obrađivala voćke, a od 2018.g., kada se ista zaposlila, osim navedenoga i kupovala prehrambene proizvode te kućanske potrepštine. Također, tužena je od 2021.g. pok. SD vozila doktoru i na hemodijalizu te preuzela kompletnu brigu o njegovom zdravstvenom stanju, budući da se isti nije mogao samostalno brinuti o sebi, a što je vidljivo iz potvrde liječnika na Odjelu nefrologije, endokrinologije i hemodijalize Županijske bolnice Čakovec, ŠD, dr. med., spec. interne medicine, subspec. neforlogije od 22. siječnja 2025.g., dok tužiteljice ni na koji način o nisu brinule o pok. SD JD niti su istoga posjećivale. Budući da je, Darovni ugovor od 29. lipnja 2016. g. valjan, valjan je i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g. Opreza radi, tužena ističe da čak i kad bi se utvrdila ništetnost predmetnog Darovnog ugovora (za što nema pravne osnove), ista sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), što znači da takav ugovor nema nikakav pravni učinak, odnosno, smatra se kao da istoga nije ni bilo, iz čega proizlazi zaključak o nepostojanju prepreke da pok. SD i tužena glede predmetnih nekretnina sklope Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kakav su isti dana 20. svibnja 2024.g. sklopili. S obzirom na iznijeto, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti te da naloži tužiteljicama da tuženoj naknade troškove ovog parničnog postupka.

6. U podnesku od dana 17. ožujka 2025.god. tužiteljice u slučaju da Naslovni sud smatra je Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine valjan, a da je istovremeno Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine ništetan jer se radi o prividnom ugovoru, tada tužitelji postavljaju, sukladno odredbi članka 188. stavka 2. Zakona o parničnom postupku tzv. eventualni, podredni tužbeni zahtjev kojim predlažu da sud utvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i Potvrda o ispravku omaške su ništetni, da se u ostavinsku imovinu iza pok. SD vrati dar i da se tužiteljice upišu kao suvlasnike te nekretnine svaka u 1/10 dijela, zajedno u 4/10 dijela i da se naloži tuženoj da im naknadi troškove postupka. U istome navode da su tužitelji u svojstvu zakonskih nasljednika, u podnesku nadležnom javnom bilježniku Sandi Jalšovec od dana 14. studenog 2024. godine, naveli sljedeće: „Podredno, opreza radi, ukoliko bi se nastavnim postupanjem utvrdila ništetnost Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine uz istovremenu valjanost Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016. godine, u tom slučaju zakonski nasljednici postavljaju zahtjev za nužnim dijelovima u pogledu Nekretnina.“ Dakle, kako se radi o očito simuliranom i stoga ništetnom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, već je isključiva svrha bila prikriti darovanje te, s tim u vezi, nastavno osujećenje prava na nužni dio koji pripada tužiteljima, tužiteljima je očigledno povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio.

7. Tužena se usprotivila i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, te smatra da isu ispunjeni za isto sukladno čl. 70. i čl. 71. Zakona o nasljeđivanju.

8. Tijekom postupka su stranke ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

9. Po prijedlogu stranaka u postupku su saslušani predloženi svjedoci i parnične stranke.

10. Postupak se provodi po odredbama Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 8/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

11. Na ročištu održanom dana 08. listopada 2025.god. tužitelji su ostali kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda, dok je tužena ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda.

12. Na tom ročištu održanom dana 08. listopada 2025.god., nakon saslušanja svih stranaka i nakon što su svi predloženi dokazi provedeni, sud je na tom ročištu još izvršio uvid u dokumentaciju, te je nakon toga zaključio glavnu raspravu.

13. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u darovni ugovor (list 18 i 19 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 20 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (list 21-23 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 24 spisa), ugovor o osnivanju prava služnosti (list 25 i 26 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (list 27-32 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 33-37 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 38-41 spisa), potvrdu o ispravku (list 42 i 43 spisa), Rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj O-1298/2024 (list 44 i 45 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 46 spisa), sudsku praksu (list 47-63 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 76 spisa), sudsku praksu (list 77-80 spisa), darovni ugovor (list 81-83 spisa), ugovor o darovanju nekretnine (list 84-86 spisa), podatke liječnika (list 87 spisa), sudsku praksu (list 107-135 spisa), uplate (list 136 spisa), sudsku praksu (list 137 i 138 spisa), podnesak u ostavinskom postupku (list 139-142 spisa), sudsku praksu (list 152-162 spisa), sudsku praksu (list 174-188 spisa), saslušao je svjedoke OD, DD, BD, PD, ŽD, te je saslušao tužitelje HD, AD, ĐD i ZD, te tuženu FD kao stranke u svrhu dokazivanja.

14. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljica neosovan u cijelosti, a isto tako su u cijelosti neosnovan i postavljeni podredni tužbeni zahtjev tužiteljica (postavljene sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a ), a kako će dalje biti obrazloženo.

15. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Nije sporno da su tužiteljice i tužena u rodbinskoj vezi i to su tužiteljice sestre, dok im je tužena svima polusestra (imaju istog oca ).

18. Nije sporno da je je otac svih tužiteljica i tužene SD, koji je umro dana **.**.2024..

19. Nije sporno da je iza pokojnog oca stranaka SD proveden ostavinski postupak i to po javnom bilježniku Sandi Jalšovec, kao povjereniku Općinskog sud au Čakovcu pod brojem O-1298/2024.

20. Izrekom rješenja Republike Hrvatske, javnog bilježnika Sanda Jalšovec, posl. broj O-1298/24-9, UPP/OS-O- [adresa]-49/24, od dana 04. prosinca 2024. godine, riješeno je da se iza pok. SD, sina H, umirovljenika iz [adresa], državljana RH, rođenog **.**.1952., umrlog **.**.2024., OIB: [osobni identifikacijski broj], bez oporuke, neće provoditi ostavinska rasprava.

21. Ostavinska rasprava nije se provodila jer nije bilo ostavinske imovine. Sve stranke tj. zakonski nasljednici, pa i ovdje I., II., III. I IV.tužiteljice, tamo zastupane po punomoćniku-odvjetniku su navedeno rješenje uredno zaprimile i nisu se na isto žalile, te je takvo rješenje javnog bilježnika postalo pravomoćno.

22. S obzirom na navode tužiteljica I postavljene tužbene zahtjeve, sud će redom utvrđivati osnovanost istih.

23. Izvršen je uvid u sporni Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa pok. SD, kao darodavatelja, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, [adresa], za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2787/16, od dana 29. lipnja 2016. godine. Uvidom u isti je utvrđeno su pok. SD u svojstvu darovatelja i tužena u svojstvu obdarenika dana 29. lipnja 2016.g. sklopili Darovni ugovor s ovjerom potpisa pok. SD, kao darovatelja, ovjerenog dana 29. lipnja 2016.g. od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana te javnobilježničkog prisjednika GD pod brojem OV-2787/16, (dalje u tekstu: Darovni ugovor), a kojim je ugovorom pok. SD svojoj kćeri, ovdje tuženoj, darovao svoje nekretnine i to nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv koja odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] od 1812 m2, kuća [adresa] od 119 m2, dvorište od 498 m2, vinograd od 1195 m2, k. o [katastarska općina] te nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv koja odgovara kat. čest. br. [katastarska čestica] [adresa] od 1882 m2, vinograd od 1882 m2, k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: predmetne nekretnine).

24. Uvidom u službeni aktivni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar, utvrđeno je da je temeljem istaknutog Darovnog ugovora 2016. god. u zemljišnim knjigama pod brojem Z-5940/2016 (zaprimljeno dana 29. lipnja 2016.god. ) izvršena uknjižba prava vlasništva darovanih nekretnina u korist obdarenice, ovdje tužene u cijelosti.

25. I uvidom u prijepis posjedovnog lista Republike Hrvatske, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Čakovec, broj 2912, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 303208), je utvrđeno da su te nekretnine označene kao katastarske čestice broj [katastarska čestica] upisane u cijelosti kao posjed ovdje tužene.

26. Zatim je priložen i Ugovor o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016. godine, s ovjerom potpisa tuženika, od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana, [adresa], za javnog bilježnika, javnobilježnički prisjednik GD, Broj: OV-2788/16, od dana 29. lipnja 2016. godine. Sud je utvrdio da su isti pok. SD i tužena dana 29. lipnja 2016.g. sklopili Ugovor o osnivanju prava služnosti s ovjerenim potpisom tužene istoga dana, odnosno 29. lipnja 2016.g. od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana iz [adresa] te javnobilježničkog prisjednika GD pod brojem OV-2788/16 (dalje u tekstu: Ugovor o osnivanju prava služnosti), kojim je ugovorom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv u korist pok. SD bilo osnovano pravo služnosti, plodouživanja te pravo uporabe i stanovanja u 1/1 dijela, dok je na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv u korist pok. SD u 1/1 dijela osnovano pravo plodouživanja i uporabe, kao i da je temeljem istaknutog Ugovora o osnivanju prava služnosti u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama izvršena uknjižba navedenih prava služnosti.

27. Uvidom u službeni povijesni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni kotar je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama temeljem tog ugovora pod brojem Z-5940/2016 (zaprimljeno dana 29. lipnja 2016.god. ) uknjiženo pravo služnosti za korist JD.

28. Sud je uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 4. rujna 2023. godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU-400/23-1, od dana 4. rujna 2023. Godine utvrdio da su isti pok. SD u svojstvu primatelja uzdržavanja i tužena u svojstvu davateljice uzdržavanja dana 4. rujna 2023.g. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD iz [adresa], otpravak, br. OU-400/23-1, kojim je ugovorom pok. SD u svojstvu primatelja uzdržavanja dao tuženoj kao davateljici uzdržavanja u vlasništvo i posjed imovinu navedenu u tom ugovoru.

29. Zatim je sud uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine, javnobilježnički akt, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, [adresa], otpravak, broj: OU-284/24-1, od dana 20. svibnja 2024. Godine utvrdio da su isti pok. SD, kao primatelj uzdržavanja i tužena, kao davatelj uzdržavanja dana 20. svibnja 2024.g. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u formi javnobilježničkog akta, sastavljen od strane javnog bilježnika BD iz [adresa], otpravak, br. OU-284/24-1 (dalje u tekstu: Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), a kojim je ugovorom u točkama I i II utvrđeno da je prava volja darovatelja pok. SD i tužene u svezi nekretnina obuhvaćenih Darovnim ugovorom od 29. lipnja 2016.g. bila zapravo sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je u točki III utvrđeno da tužena, kao obdarenica iz navedenog darovnog ugovora za dobivene nekretnine opisane pod točkom I tog ugovora već uzdržava svog oca, kao primatelja uzdržavanja i to već duži niz godina, a da se ubuduće obvezuje uzdržavati ga na način kako je to navedeno u točki II. tog ugovora.

30. Uvidom u povijesni z.k. izvadak za obje te nekretnine sud je utvrdio a je temeljem tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama pod brojem Z- 5868/2024 (zaprimljeno dana 20. svibnja 2024.god. ) upisano pravo služnosti stvarnog tereta uzdržavanja za korist SD.

31. Dostavljena je i Potvrda o ispravku očite omaške u javnobilježničkom aktu posl.br. OU-284/24-1 od 20.05.2024. (slovima: dvadesetogsvibnjadvijetisuće dvadesetičetvrte godine), otpravak, sastavljen od strane javnog bilježnika BD, iz [adresa], broj: OU-284/24-2, od dana 28. svibnja 2024. godine kojim je pogrešan navod "tada obdarenicu LD" naveden u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju ispravljen u ispravan navod "tada obdarenicu FD".

32. Sud je dakle utvrdio da je upis prava vlasništva za korist ovdje tužene u zemljišnim knjigama bio vidljiv još od dana 29. lipnja 2016.god., kao i upis prava služnosti za korist ČD, a onda je od dana 20. svibnja 2024.god. bo vidljiv i upis tereta- pravo stvarnog tereta uzdržavanja. Isto tako je bilo vidljivo da je SD sklopio Darovni ugovor, a onda i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Bilo je vidljivo i da Đ više nije vlasnik nekretnine već je to sada ovdje tužena FD.

33. Temeljem čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine RH broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 ), zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

34. Članak 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017 ) propisuje stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla.

35. Prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišnoj knjizi.

36. Nadalje, uvidom u Uvjerenje o prebivalištu [adresa], Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Odjela za upravne poslove, Broj: 511-21-04/4-49-4380/2016, od dana 28. lipnja 2016. je utvrđeno da je sada pokojni SD imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], dakle na spornoj nekretnini, od dana 19. studenog 1984.god. nadalje, očito i sve do svoje smrti jer je ta njegova adresa navedena u Rješenju javnog bilježnika u provedenom ostavinskom postupku iza njega.

37. Zatim je sud uvidom u Uvjrenje o prebivalištu MUP, Policijska uprava međimurska od dana 16. siječnja 2025.god. utvrdio da je i tužena FD sve od 29. srpnja 1997.god. pa nadalje do sada ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], dakle na adresi sporne nekrentine, a gdje je živio i njezin otac SD.

38. Tužiteljice osporavaju valjanost novacije Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016.g., a koja je novacija izvršena sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g., jer da je po njihovom mišljenju ništetan sam Darovni ugovor od 29. lipnja 2016.g. zbog toga jer isti navodno nije sklopljen u propisanom obliku.

39. Tužiteljice ističu da sklopljeni Darovni ugovor zapravo predstavlja ugovor o darovanju bez prave predaje stvari u neposredan posjed obdarenice, budući da navodno, kako to tvrde tužiteljice, nije uslijedila predaja darovanih nekretnina u posjed obdarenice, odnosno ovdje tužene, a što da potvrđuje činjenica postojanja i sadržaja odredbi Ugovora o osnivanju prava služnosti od dana 29. lipnja 2016.g., kao i činjenica da je pok. SD do svoje smrti živio upravo na adresi darovanih nekretnina, te da bi stoga, kako to zaključuju tužiteljice, predmetni Darovni ugovor morao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta, odnosno, javnobilježnički ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave zbog čega da je isti ništetan, posljedično da je ništetan i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g.

40. Tijekom postupka sud je saslušao i svjedoke i stranke.

41. Saslušana svjedokinja javna bilježnica BD, je izjavila da je javni bilježnik u [adresa] od 2008. godine. U svezi stranaka Škrobar ČD i Škrobar A se sjeća da je za njih kao javni bilježnik radila novaciju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a kada joj je predočen ugovor od 20. svibnja 2024. koji se nalazi na listu 38-41 spisa izjavila je da je to taj ugovor. Posao javnog bilježnika sukladno Zakonu o javnom bilježništvu je da utvrdi da je osoba sposobna i ovlaštena za sklapanje ugovora. Sjeća se da kada su SD i FD bili kod nje da su joj rekli i to osobito SD da su bili u zabludi oko vrste pravnog posla kojeg su sklopili 2016. godine, a radilo se u ugovoru o darovanju i služnosti, da su se nešto krivo razumjeli s odvjetnikom, a da su oni ustvari još i tada htjeli sklopiti ugovor o uzdržavanju i to gospodin UD s kćerkom A, s time da gospodin SD nije koristio pravne termine, ali je govorio o uzdržavanju. Sjeća se da su SD i FD rekli da žive u zajedničkom kućanstvu i da se ona brine o njemu. Sve što su joj stranke rekle je upisano u tom ugovoru. Ona je stranke tog ugovora upozorila sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, s time da su ovdje stranke sklapale dvostrano obvezni ugovor i stranke su dakle slobodno raspolagale s onim što žele da bude u ugovoru. Nije se radilo o oporuci, da bi ona stranku morala upozoriti na povredu nužnog dijela. Kada je se pita da li je SD bio pokretan kada je došao k njoj u ured izjavlila je da je bio pokretan, ne sjeća se da bi mu netko morao pomagati, a u ured su došli samo on i FD. Nakon sklapanja tog ugovora ona je još sačinila potvrdu o ispravku očite omaške u tom ugovoru iz razloga jer se u jednom članku ugovoru im potkrala greška na način da je napisano ime LD, a moralo je pisati ime A pa je onda to ispravljeno. Kada je pitana o otpravku i dostavu tog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju izjavila je da se izvornik tog ugovora čuva u arhivi javno bilježničkog ureda, da su strankama izdani otpravci tog ugovora, a budući da je tim ugovor ugovoren i stvarni teret to je isti ugovor poslan na gruntovnicu u [adresa] radi upisa, a isto tako je ugovor poslan i na Poreznu upravu. To je sve obveza javnog bilježnika nakon sklapanja takvog ugovora. Nakon sklapanja tog ugovora ona se više ne sjeća da bi u svezi toga te stranke dolazile u njezin javno bilježnički ured. Nije prethodno raskinut darovni ugovor iz 2016. godine u kojem ugovoru su predmet bile iste nekretnine kao i u ovom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju jer je ona smatrala da se postiže cilj takvim ugovorom, da je sve opisano u tom ugovoru, te nije htjela stranke izlagati dodatnim troškovima s osnova vraćanja tih nekretnina natrag u vlasništvu ĆD, pa onda ponovni upis sukladno tom ugovoru, a sve to je opisano i u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ona se nije upuštala u taj raniji ugovor o darovanju koji nije radila, već je kao i uvijek sa strankama razgovarala da se uvjeri u njihovu pravu volju i kada je to utvrdila, tada se je i napisao i sklopio ovaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Sada pokojni SD i FD u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju su bili svjesni da je ta nekretnina već prenesena s Škrobar ČD na FD temeljem ugovora o darovanju od 29. lipnja 2016., ona uvijek svaki ugovor strankama pročita i onda im razumljivim jezikom i objasni, te je i ona bila svjesna da je u tom trenutku već bilo preneseno pravo vlasništva temeljem tog ugovora o darovanju. Ona je u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju navela sve u vezi tog ugovora i da je smatrala da nije potrebno vršiti raskid ranijeg ugovora o darovanju. Što se tiče odredbe čl. 148. Zakona o obveznim odnosima ne može odgovoriti budući da nema zakon pred sobom. Po njoj je moguća uvijek novacija ranijeg ugovora i tu je smatrala da je tu moguća što je i opisano u ugovoru. Ne može komentirati ugovor koji ona nije sastavljala. Ona u svom radu primjenjuje sve pozitivne propise i smatra da je tu stranke na sve upozorila i da je sve već napisano u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Ona je sastavila taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024. kao javni bilježnik što je jasno navedeno u tom ugovoru koji joj je predočen i tu se radi o formi javno bilježničkog akta.

42. Svjedok ŽD je u bitnome naveo da je bio dugogogdišnji prijatelj pokojnog SD, da zna da su tužteljice njegove kćeri iz prvog braka, a tužena da je njegova kćer iz drugog braka. Često je odlazio k njemu i zna da je UD u [adresa] živio s kćeri A i da se ona o njemu brinula kao i o kućanstvu, kuhala je, kosila. Radila sve oko kuće, vozila ga liječniku i u bolnicu na dijalizu. Ostale kćeri, ovdje tužiteljice jedva poznaje nije ih često viđao, one nisu dolazile k ČD, niti su se brinule o njemu. Svjedok zna da je tu kuću u [adresa] UD dao kćeri Atuženoj to mu je UD rekao, rekao mu je UD da želi riješiti papire kako ne bi bilo problema. UD mu je rekao da su ostale kćeri već dobile kuću gdje je živio s prvom ženom, kao i neka gradilišta. Ova kuća u [adresa] je bila vikendica, pa ju je onda UD uredio, dogradio s drugom suprugom. On je ponekad vozio ČD na dijalizu kada tuižena A ili njezin dečko nisu mogli zbog posla.

43. Svjedok PD, je izjavio da je brat pokojnog ĆD, a poznaje ovdje tužiteljice i tuženu, to su sve njegove kćeri, a njegove nećakinje. Bio si je dobar s bratom ČD, a i svim njegovim kćerima, pa i ovdje tužiteljicama. UD je prvo od razvoda od prve supruge prvo u [adresa] živio sam, a onda je tamo živio s drugom ženom VD i tamo su živjeli sa svoje dvoje djece i to sinom TD i kćeri A. Nakon što se je razveo od druge supruge VD, nastavio je živjeti u [adresa] sa kćeri A, a sin TD je umro s 18 godine, to je bilo prije nego se UD razveo od VD. O toj kući i gruntištu su se brinuli svi skupa, sada kasnije UD i A. UD je imao zdravstvene probleme i to s krvnim žilama nekih 30 godina, a onda su se na to nadovezale i druge bolesti i to zatajenje bubrege te problemi sa srcem. Bio je pokretan ali je npr. 500 metara mogao prohodati s tri pauze. Odlazio je redovno k doktoru, zadnjih godina i češće, a zadnjih 5 godina je morao odlaziti na dijalize u [adresa], prvo 2 puta tjedno, a kasnije i 3 puta tjedno. Prvo se sam vozio u bolnicu, a kada su mu zbog bolesti uzeli vozačku, a to je bilo zadnjih 2 godine, onda su ga vozili ili kćer ili njezin dečko ili prijatelj ŽD. Kćer A je živjela s njim, a druge kćeri one su dolazile na druženja za rođendane, i to kćeri AD više, a dok druge kćer nisu dolazile. Valjda nisu imale potrebe i želje jer nakon što se UD razveo od prve žene te kćeri ga nisu redovno obilazile, jer je on živio s drugom suprugom i polubraćom. On zna da kada se je brat UD razveo od druge supruge VD ona nije tražila da joj išta pripadne, nego je tražila da i njezin dio pripadne kćeri A, a zna da je i želja brata ČD bila da sve ide na A, pa je i onda i njegov dio išao na A. On zna da kada se UD maknuo iz kuće u [adresa], a još je bio u braku s prvom suprugom CD, da je onda u dogovoru s njihovim roditeljima ZD i Z se dogovorio da 3 gradilišta koja su se nadovezala na ovu kuću u [adresa] roditelji prebace direktno na svoje unuke, kćeri od ČD, a to iz razloga jer se je na adresi [adresa] nalazio ugostiteljski objekt i da onda na te parcele – gradilišta ne dođe i ne upiše se kakav teret, i onda zna da su se ta tri gradilišta prebacila na tada malodobne ZD, AD i HD, a da je dogovor bio da će se kuća i ugostiteljski objekt u [adresa] ostati, a to iz razloga jer je kćer ED bila najmlađa, imala je tek godinu dana, a čija je sada ta kuća ne zna. Sahranu brata ĆD ČD je vodila kćer A, ne znam koliko su i da li su učestvovale i tužiteljice. Ivanova želja je bila da sve ostane A i zna da je to napravio prije 8 ili 9 godina. Ne zna na koji način je to UD realizirao niti zna kakav je bio ugovor. Nije spominjao kakav ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Brata UD zbog svog stanja nije mogao na operaciju srca, hodao je na tu dijalizu i jednom kada se je spremao na tu dijalizu se srušio u kupaonici i umro, a našao ga je ŽD. Ne zna razlog zašto je tu kuću u [adresa] UD ostavio A, vjerojatno jer su tu živjeli od rođenja kćerke A, tu su svakodnevno bili. Nije bilo protiv drugih kćeri niti je tu bilo kakvih svađa. Vjerojatno je to bilo jer se A brinula o njemu.

44. Svjedok OD, je u iskazu izjavio da je zaručnik od tužene FD, a nju poznaje od 2014. godine, a s njom živi u kući u [adresa] od 2017. godine. Poznaje i Karolinine polusestre (tužiteljice ). Kada je došao živjeti u [adresa] A je tamo živjela s mamom VD i ocem ČD, dok joj je brat umro još prije. Nakon što se on doselio Karolinini roditelji su se rastavili, majka joj je otišla u Austriji, a A je ostala živjeti s ocem ČD. A je imala 17 ili 18 godina, završila je srednju školu. Brigu o kućanstvu je preuzela A, ona je čistila, kuhala, prala. U to vrijeme je UD već bio bolestan, imao je probleme s krvnim žilama i tlakom, pio je dosta tableta, a onda pred kraj je imao problema i sa srcem, s bubrezima, morao je ići na dijalizu i to nekih 2 ili 3 godine pred smrt. Prvo se je UD sam vozio k doktoru, a onda su ga vozili A i on, a par puta i njegov prijatelj ŽD. Ivanova kćer ZD uopće nije tu dolazila u [adresa], niti ED koja je u to vrijeme radila na brodu, HD je dolazila samo na rođendane, a AD je dolazila svaka dva mjeseca. Te druge kćeri ga nisu vozile k doktoru, niti su se brinule o kućanstvu u [adresa]. Zna da su A i UD sklopili ugovor nakon što se UD rastao o njene mame VD i to prvo darovni ugovor, a onda 2024. dosmrtno uzdržavanje. Te ugovore su sklopili da se prenese kuća na A, a to iz razloga jer kada se je UD rastao od Karolinine kuće VD da se ta kuća prebaci na A i onda je UD zbog toga sve prebaciti na A, a to je bila i Ivanova želja da se sve prebaci na A. UD je umro doma u kupaonicu, mrtvozornik je napisao da su mu popucali čirevi, sve oko sprovoda je riješila A, a grobno mjesto su već imali na groblju u Sv. Juraju na Bregu. A je platila sve troškove sprovoda, trošak je bio 1.200,00 ili 1.300,00 EUR i zna da ostale Ivanove kćeri nisu dale novce za te troškove. Te ostale kćeri su jedino poslije smrti došle pitati da li je ostala kakva imovina ili kakvi novci. I inače te druge kćeri nisu često viđali, nisu bili u nekoj svađi. Trošak pogreba se odnosio na lijes, svećenika, grobare, mrtvozornika, printali su fotografije i kupili su cvijeće. Tu kuću u [adresa] je održavala A, mama joj je otišla i onda je preuzela kuhanje, čišćenje, pranje, kosila je travu. Kada je on došao tamo A je radila u cvjećarni kod groblja u Sv. Juraju na Bregu, a kasnije se zaposlila u zlatarnici u [adresa] gdje i sada radi.On nije bio sa ČD i A kada su sklapali ugovore. Znam samo da je bio ugovor o darovanju i ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju. Zna da su njegove kćeri iz prvoga braka u dogovoru s tom njegovom suprugom dobile što su trebale, a nakon tog razvoda se on preselio u [adresa] gdje je bila vikendica gdje je onda to uređivao i preuređivao sa suprugom VD i da je to trebalo ostati A i bratu, ali je brat umro. Od te imovine trebalo ostati A ta kuća u [adresa] i auto i šume i sve. Nije bilo ničega što UD njoj nije htio ostaviti. Kada je UD umro A i on su bili zaposleni na puno radno vrijeme.

45. Sud je iskazima ovih svjedoka povjerovao jer su iste dali iskreno, životno i logično, te su u skladu s ostalim pisanim dokazima u spisu.

46. O tome o čemu su svjedoci iskazivali je u spis predna pisana dokumnetacija, pa sud odluku može donijeti i na temelju iste.

47. Saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o samim ugovorima koje su sklopili SD i tužena A i sadržaju istih, o svemu su čuli uglavnom od ČD, pa će se njihovi iskazi ocijeniti sukladno ostalim dokazima u spisu.

48. Tužiteljica HD, AD, ĐD i ZD su u bitnome iskazivale da su sestre, a tužena im je polu sestra. Imaju zajedničkog oca SD koji je umro **.**.2024. Majka njih tužiteljica je CD s kojoj je SD bio u braku do 1985. godine. One su tada bile male. Nakon što se otac razveo od njihove mame otišao je živjeti u vikendicu u [adresa], na adresi [adresa] koju su njihovi roditelji UD i CD zajednički izgradili. To je bila dobra vikendica s vinogradom, a ista se kasnije nadograđivala dok je otac već bio u drugom braku. Otac SD se 1993. oženio s KD i u tom braku je dobio dvoje djece i to ovdje tuženu FD i TD koji je umro 2009. godine. Nakon što su se njihovi roditelji razveli njih četiri sestre (tužiteljice) su ostale živjeti s mamom. Tata imao problema s alkoholom i postupanjem prema mami. Njih četiri tužiteljice su ostale živjeti u kući na adresi [adresa] koja kuća je bila od mame CD i tate ČD. Kasnije je ta kuća na adresi [adresa] u cijelosti postala vlasništva od njihove mame CD koja je tu imala većinsko vlasništvo pa je isplatila oca ČD. Što se tiče gradilišta kraj te kuće u [adresa] to im nije darovao otac UD, nego njihova baka ND. Nešto kasnije je otac SD htio to njima oduzeti ali su ta gradilišta već bila na njih. Nakon što su se roditelji razveli bile su u dobrom kontaktu s ocem, majka ih je svaki vikend vozila kod njega i one su se onda tamo brinule o njemu, a to je bilo u razdoblju do 1993. godine kada se je otac drugi puta oženio. Nakon toga su i nadalje išle k ocu, s time da rjeđe, jedanput mjesečno ili svaka dva mjeseca i na neke rođendane. Nakon što se otac UD drugi puta oženio 1993. tamo u [adresa] na adresi 16A je živio s drugom suprugom KD i dvoje djece A i TD. Nakon što se TD umro, a KD otišla u toj kući je otac nastavio živjeti s ovdje tuženom A, a negdje 2021. je tamo došao živjeti i Karolinin zaručnik F. Njih četiri tužiteljice nisu često odlazile k ocu. S ocem nisu baš puno razgovarale, on je bio zatvoreni tip, a znala su da je otac bolestan. Kada je otac bio bolestan o njemu se brinula tužena A, one ga nisu vozile k doktoru. Svaka od njih je imala svoj poso I svoju obitelj. Nisu niti znale da je otac sklopio nekakve ugovore. Sudjelovale su u ostavinskoj raspravi iza pokojnog oca, tamo su dale punomoć odvjetniku. Njih četiri tužiteljice žele ovim postupkom nužni dio za koji smatraju da im pripada. Oca ČD su osim tužene vozili k liječniku navodno zaručnik F i prijatelj ŽD. Otac je imao moždani udar i to dva puta, imao je problem s venama, otkazivali su mu bubrezi, a umro je tako što su mu puknuli čirevi u želucu. Ne zna koje lijekove je otac koristio. Za života im otac nije što vrednije darovao. Nisu ništa naslijedila iza oca od njegove imovine. Tužiteljica ED nije ništa dobila od oca niti od bake ND jer u vrijeme kada im je baka darovala ta gradilišta ED nije bila niti rođena. Tužena FD je cijelog svog života živjela na nekretnini u [adresa]. Niti jedna od njih tužiteljica se nije na bilo koji način brinula o ocu ili ga uzdržavala, živio je s tuženom A, a njih nije niti pitao niti tražio od njih, a ako bi ih pitao sigurno bi pomogle. Čini im se da je otac imao mirovinu, a prije je povremeno radio.

49. Tužena FD, je izjaviola da sada ima 28 godina. Njezin tata SD je umro **.**.2024. Tata UD je sa njezinom majkom KD imao i sina TD koji je umro **.**.2009. u bolnici od meningokokne sepse. Ovdje tužiteljice su njezine polusestre, imaju istoga oca ČD. Njezini roditelji KD i UD su se razveli 2016. godine i majka se je odselila. Ona je svojom voljom ostala živjeti s tatom u [adresa]. Kada je mama otišla još nije imala 18 godina, to je bilo mjesec dana prije. Ona se s ocem dobro slagala, puno su pričali, davao joj je savjete. Ona je kuhala za njih, prala i čistila, vani je održavala dvorište, kosila travu, brinula se o voćnjaku. Od 2018. radi u zlatarni do danas, a prije je radila u cvjećarni i kafiću. U toj kući u [adresa] su živjeli samo tata i ona. Tata je imao mirovinu od 2015. ili 2016., ne zna koliko je imao ovdje, a nešto je dobivao i iz inozemstva. Sve režije u toj kući je ona plaćala. Znam da kada su se njezini mama i tata oženili da je ta nekretnina u [adresa] bila vikendica koja je imala dnevnu sobu, jednu spavaću sobu, kuhinju i kupaonu, a onda su njezini roditelji ulagali u to i prošili za jednu prostoriju. Prije je unutarnja bila kalijeva peć, a onda su stavili plin i peć na drva, a radila se i fasada. Kada je mama otišla 2016. Ona je bila u vezi sa sadašnjim zaručnikom OD koji se tu doselio 2017., ali je bio većinom na terenu do 2022., a od onda i on živi u toj kući. Kroz cijelo to vrijeme od kada je mama otišla ona se sama brinula za tatu. Sa zaručnikom OD je od 2020. do danas tu kuću u [adresa] počela preuređivati i to prvo kuhinju, pa kupaonu, te smo kuću proširili na način da su podignuli kat. Njezine polu sestre – ovdje tužiteljice nisu često dolazile k tati i to ND uopće nije dolazila, AD češće, jedanput u dva mjeseca, ED i HD slabo, znale su se javiti za rođendan. Tata je 2000. bio na operaciji na žile, imao je začepljenje žila, malo mu se popravilo nakon operacije međutim teže je hodao, a zbog te slabe cirkulacije su mu onda počeli i otkazivati bubrezi, te je od listopada 2021. morao odlaziti na dijalize u [adresa] u bolnicu i to prvo dva puta tjedno, a onda tri puta tjedno, a imao je probleme i s tlakom i imao je jedan moždani udar 2012. K doktoru i na dijalize ga je ona vozila, prije je odlazio sam. Na poslu se s poslodavcem uspjela dogovoriti, da može tatu voziti, a dok nije mogla onda je uskakao zaručnik F ponekad ŽD, tatin najbolji prijatelj desetak puta. Njezini roditelji su se razveli 2016. njezina majka nije ništa tražila i rekla da je želi da njezin dio pripadne njoj, a onda je i tata rekao da želi da i njegov dio pripadne njoj. Tako su tata i ona 2016. sklopili darovni ugovor, onda doživotni 2023. i dosmrtni 2024. Tata je išao pitati kod javnog bilježnika BD da on želi da ona njega uzdržava nakon rastave i onda se zbog toga napravio taj dosmrtni ugovor. Tata je bio u dobrom stanju, mogao je i sam hodati, a na sklapanje ugovora su išli skupa. Vlasništvo na gruntovnici na nju je na toj kući u [adresa] preneseno odmah kada se je sklopio darovni ugovor 2016. Ona je cijelo vrijeme od kada su se roditelji razveli i mama otišla preuzela svu brigu oko te kuće i oko tate, te svu brigu o zdravstvenom stanju tate, kao i oko doktora i lijekova, a i kuhanje, pranje i čišćenje. Kako im je savjetovala javna bilježnica BD tako su napravili i ona je rekla da mogu odmah sklopiti dosmrtni ugovor. Od kada je s ocem sklopila darovni ugovor 2016. Te nekretnine je ona sama održavala, brigom oko tate, oko kuće, oko okućnice, peglala je, prala i kuhala, kosila je travu, 2016. su maknuli vinograd, pa je to kosila, a imala je i povrtnjak gdje je imala svježe povrće. Njezine polusestre-tužiteljice se zadnjih deset godina nisi brinule o ocu, niti su donosile što ocu, niti ga kamo vozile, niti se brinule o čemu. Ona ga je vozila k doktoru u [adresa] i u [adresa]. Ona je snosila troškove sprovoda iza tate u potpunosti, a iznosili su oko 1.250,00 EUR, i to za lijes, za prijevoz od kuće gdje je umro, za cvijeće i aranžmane, za fotografije i osmrtnice, za sviranje na sprovodu, za šest ljudi koji su nosili lijes i spuštali ga, za vijenac od nje i I. Njoj je poznato da su njezine polu sestre (tužiteljice ) dobile od oca zemljišta u [adresa] i to gradilišta za kuće, ukupno tri gradilišta i na jednom sada kuću ima ND, gradilište od HD je prazno, a na trećem gradilištu kuću ima AD, a isto tako zna da je s bivšom suprugom od oca CD bio dogovor da kuća od ČD i CD pripadne ĐD, a to je kuća na adresi [adresa]. Tužiteljice nisu ponudile pomoć njoj niti ocu, po njoj one nisu imale nikakvu želju pomoći. Njezina majka KD i otac su do 2016. godine ulagali nešto na toj nekretnini u [adresa]. Majka je bila kućanica do 2010., brinula se o njoj i bratu, a onda je do 2016. radila i to cijelo vrijeme, u čarapariji MTČ u [adresa] i kao čistačica. Kada je njoj otac sve dao ugovorima, ona je s ocem razgovarala što će biti s njegovom drugom djecom, one su dobile građevinska zemljišta. Kada je 2024. godine s ocem sklapala ugovor o dosmrtnom javna bilježnica im je rekla da je nekretnina prenesena na nju već 2016. to im je objasnila i pročitala i rekla da se može sklopiti ugovor o dosmrtnom, a ona je znala da je vlasništvo već preneseno na nju. Kada je otac umro ona je bila na poslu, a zatekao ga je prijatelj ŽD. Radila je na puno radno vrijeme. U svezi s ugovorom od 16. svibnja 1983. to je bilo u dogovoru s bakom, da su se oni tako dogovorili, da baka ta zemljišta ostavi njima.

50. Stranke su u svojim iskazima ostali kod navoda iznijetih tijekom postupka.

51. S obzirom na sve postavljene tužbene zahtjeve tužiteljica sud će redom obrazlagati da li je koji od istih osnovan.

52. Sud u okviru donošenja odluke u ovom parničnom postupku po službenoj dužnosti pazi i na nišetnost sukladno odredbama čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, sada i 114/22, 156/22 i 155/23), te sukladno čl. 322. istog, kako će dalje biti obrazloženo.

53. Za procjenu odnosa između stranaka, te stranaka i njihovog pokojnog oca ČD je mjerodavna odredba i članka 4. stavak 1. Obiteljskog zakona ( Narodne novine RH broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), a koja propisuje da se svi članovi obitelji moraju uzajamno poštivati i jedan drugome pomagati.

54. U odnosu na sporni Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016.god. ističe se da skladno odredbi članka 479. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, nadalje ZOO), ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

55. Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (članak 482. Zakona o obveznim odnosima). Navedene odredbe predstavljaju ius cogens od kojeg ugovorne strane ne mogu svojom voljom odstupiti i ugovoriti drugačije.

56. Tužiteljice tvrde da je izvršena obnova tog spornog Darovnog ugovora sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.god. i da su stoga oba ta ugovora ništetna i bez pravnog učinka.

57. Sukladno odredbi članka 145. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu. Obnova se ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove (članak 146. Zakon o obveznim odnosima). Ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje (članak 147. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima).

58. Članak 148. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.

59. Ništetnost nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi, odnosno protivno članku 322. Zakona o obveznim odnosima, but će ništetan. Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora propisane su člankom 290. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

60. U konkretnom slučaju ugovor je ovjeren po nadležnom javnom bilježniku sukladno Zakonu o javnom bilježništvu (Narodne novine RH broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, sada i 57/22).

61. Sud je uvidom u ugovor i citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima utvrdio kako sklopljeni Darovni ugovor od 29. lipnja 2016.god. ustvari predstavlja valjani ugovor o darovanju i da je došlo do realne predaje darovanih nekretnina u neposredni posjed stjecatelja tj. tužene.

62. Naime, utvrđeno je da tužena cijeli svoj život živi na nekretninama obuhvaćenim predmetnim Darovnim ugovorom, te iste kontinuirano posjeduje i koristi cijeli svoj život.

63. Na predmetnim je nekretninama zajedno sa tuženom sve do svoje smrti stanovao i pok. SD ( otac svih stranaka ). Utvrđeno je da su ranije na predmetnim nekretninama stanovali i sada pokojni brat tužene, TD (umro 2009.g.), te njezina majka VD r. KD (do 2016.g.), a od 2017.g. na predmetnim nekretninama stanuje i izvanbračni suprug tužene OD.

64. Sukladno recentnoj sudskoj praksi kod darovnog ugovora zaključenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički koriste nekretninu koja je predmet darovanja, kao što je upravo ovdje slučaj, uvjet prave predaje ispunjen je kad je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovane nekretnine.

65. Tijekom postupka je sud utvrdio da je prilikom sklapanja Darovnog ugovora tužena se već nalazila u posjedu predmetnih nekretnina budući da ista na predmetnim nekretninama živi od svog rođenja, te je tužena predmetne nekretnine kontinuirano koristila i prije sklapanja tog Darovnog ugovora, kao i u vrijeme sklapanja Darovnog ugovora te i nakon toga, dok je sklapanjem Darovnog ugovora ista stupila i u vlasnički posjed predmetnih nekretnina te iste nastavila posjedovati i koristiti kao njihov vlasnik.

66. Tijekom postupka je utvrđeno da tužena kontinuirano stanuje na predmetnim nekretninama, održava kuću i okućnicu, na predmetnim nekretninama kosi travu, održava ih, obrezuje te šprica voćke, skuplja lišće, bere plodove i sl.

67. Stoga sud smatra kako je u konkretnom slučaju došlo do prave predaje posjeda, budući da tužena cijeli svoj život na predmetnim nekretninama stanuje i iste koristi i u konkretnom slučaju je izvršena realna predaja posjeda obdarenici, ovdje tuženoj.

68. Naime, u spornom Darovnom ugovoru postoji izričita odredba o predaji posjeda darovanih nekretnina jer je odredbom točke 3. Darovnog ugovora od 29. lipnja 2016. god. izričito je ugovoreno: "U posjed darovanih nekretnina stupa obdarenik od časa sastava ugovora od kada snosi sve javne obveze vezane za posjed i vlasništvo istih."

69. Neposredni posjed stječe se samim očitovanjem volje da se posjed preda stjecatelju koji je već u položaju da izvršava vlast nad stvarima. Tako onda činjenica sklapanja samog Darovnog ugovora koji sadrži izričitu odredbu o predaji posjeda darovanih nekretnina obdareniku iz koje je jasno vidljiva namjera i prava volja darovatelja da obdareniku, odnosno ovdje tuženoj preda posjed, kao i vlasništvo istih nekretnina.

70. Tim je ugovorom pok. SD na predmetnim nekretninama zadržao pravo služnosti ploduživanja, uporabe i stanovanja, kao i na činjenicu da je pok. SD nastavio živjeti na adresi tih darovanih nekretnina do svoje smrti, međutim izražena volja daroprimatelja da darodavac nastavi držati nekretninu tj. stanovati u stanu, ali sada kao ovlaštenik prava osobne služnosti, potvrđuje činjenicu predaje darovane nekretnine daroprimcu, bez koje darodavac ne bi mogao nastaviti držati, tj. stanovati u predmetnoj nekretnini nakon izvršenog darovanja i prihvata darovane nekretnine daroprimcu.

71. Osim toga, darovatelj je nesporno zadržao suposjed stvari – nekretnine po drugoj osnovi (pravu osobnog stanovanja), a ne po osnovi vlasništva kao do tada, pa iz te okolnosti proizlazi da je došlo do faktične predaje nekretnine u posjed ovdje tuženoj.

72. Dakle, utvrđeno je da je sada pok. SD nastavio živjeti na darovanim nekretninama, no nakon sklapanja Darovnog ugovora, isti je predmetne nekretnine nastavio posjedovati i koristiti kao ovlaštenik prava služnosti, dok je ovdje tužena FD postala vlasnica istih te od tada ista izvršava vlasnički posjed predmetnih nekretnina.

73. U toč. 5. Ugovora o osnivanju prava služnosti je jasno navedeno: "korištenje prava ugovorene služnosti nastupa s danom sastava ovog sporazum" iz čega proizlazi da je pok. SD na predmetnim nekretninama nastavio živjeti kao ovlaštenik prava ugovorenih služnosti, a što mu je nakon izvršenog i realiziranog darovanja dopustila vlasnica predmetnih nekretnina, odnosno, tužena.

74. Odredbama članka 10. stavaka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Nadalje, odredbama članka 15. stavaka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari i st. 2. samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

75. Neposredni posjed stječe se samim očitovanjem volje da se posjed preda stjecatelju koji je već u položaju da izvršava vlast nad stvarima.

76. Dakle, sud smatra da je došlo do faktične predaje posjeda na temelju predmetnog Darovnog ugovora te je tek nakon sklapanja istog i izvršene predaje posjeda sklopljen drugi ugovor - Ugovor o osnivanju prava služnosti.

77. Iz svega navedenoga proizlazi zaključak da je u konkretnom slučaju izvršena prava predaja darovanih nekretnina te da je predmetni Darovni ugovor realiziran.

78. Dakle, uvjet prave predaje stvari, u smislu članka 482. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, ispunjen je i ako je određena stvar predana samo očitovanjem volje, pod uvjetom da se stjecatelj već nalazi u položaju izvršavati vlast glede stvari.

79. Tužena je u konkretnom slučaju činom sklapanja Darovnog ugovora od 29. lipnja 2016.g. stekla samostalan i neposredan posjed darovanih nekretnina, što jasno proizlazi iz činjenice sklapanja predmetnog darovnog ugovora koji sadrži izričitu odredbu o predaji posjeda darovanih nekretnina obdareniku iz koje je jasno vidljiva namjera i prava volja darovatelja da obdareniku, odnosno ovdje tuženoj preda samostalan posjed, kao i vlasništvo predmetnih nekretnina.

80. Utvrđeno je da je tek nakon sklapanja Darovnog ugovora od 29. lipnja 2016.g. i realizirane predaje posjeda na predmetnim nekretninama, sklopljen Ugovor o osnivanju prava služnosti od 29. lipnja 2016.g., kojim tužena sada kao samovlasnica predmetnih nekretnina osniva pravo služnosti plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/1/1 kuća, dvor, vinograd [adresa] od 504 čhv te pravo služnosti plodouživanja i uporabe na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k.o. 9998, V Brežni Kotar, čest. br. 403/A/2/2 vinograd od 523 čhv u korist pok. SD te je u čl. 5. ugovora o osnivanju prava služnosti od 29. lipnja 2016.g. izričito ugovoreno da "Korištenje prava ugovorene služnosti nastupa s danom sastava ovog sporazuma".

81. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige je vidljivo da je već temeljem tog Darovnog ugovora iz 2016.god,. vlasništvo tih nekretnina preneseno na ovdje tuženu, a da je temeljem ugovora o osnivanju prava služnosti iz 2016.god. na istima izvršen upis tih služnosti za korist SD.

82. Nakon toga su tužena i njezin sada pokojni otyac UD sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 04. rujna 2023.god. sastvaljen od strane javnog bilježnika. Isti ugovor po svom sadržaju odgovara propisima o sadržaju ugovora o doživotnom uzdržavanju, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je javni bilježnik strankama objasnio odredbe Zakona o obveznim odnosima glede prava i obveza ugovornih strana prilikom zaključenja i potvrde Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

83. Tim ugovorom je MD ovdje tuženoj prenio u vlasništvo imovinu i to nekretnine- šume i pokretnine, točno naznačene u tom ugovoru ( novčana sredstva, dva osobna automobila, moped i traktor ), a predaja u posjed i vlasništvo se odgađaju dosmrti primatelja uzdržavanja SD.

84. Naime, Ugovor o doživotnom uzdržavanju je reguliran Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, sada i 114/22, 156/22, 155/23) i to čl. 579. i čl. 580. istog.

85. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

86. Ugovor je dvostranoobvezni što znači da stvara obvezu kako za primatelja uzdržavanja, tako i za davatelja uzdržavanja, zatim je isti strogo formalni što znači da je za njegovu valjanost propisan točan oblik, te je isti naplatni.

87. Činjenica je da se osobe najčešće odlučuju za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju kada se nalaze u starijoj životnoj dobi te više nisu u mogućnosti same osiguravati svoje osnovne životne potrebe, održavati higijenu, osiguravati hranu i piće, zdrastvenu skrb i slično. Konkretna prava i obveze koje će proizlaziti iz ugovora ovise o potrebama i mogućnostima obiju ugovornih strana, te su različite od slučaja do slučaja, stoga je potrebno u samom ugovoru precizno urediti opseg i način uzdržavanja.

88. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen vidljivo je da se obveza doživotnog uzdržavanja SD (kao primatelja uzdržavanja ) sastoji u tome da ovdje tužena, njegova kćer FD ( kao davatelj uzdržavanja ) treba istome doživotno osiguravati primjerenu prehranu prilagođenu dobi i zdravstvenom stanju, odgovarajuću odjeću i obuću, primjeren smještaj te čistoću i zagrijanost prema potrebi svih prostorija u kojima boravi, za slučaj bolesti i nemoći da mu osigurava njegu, liječničku pomoć te svekoliku skrb, a za slučaj smrti da ga o svom trošku sahrane na mjesnom groblju te da plati pogrebne troškove, sve prema mjesnim i vjerskim običajima.

89. Dakle, radi se o uobičajenim ugovorenim obvezama uzdržavanja primatelja uzdržavanja.

90. Sud iz sadržaja toga ugovora utvrđuje da je se sada pokojni SD želio osigurati na način da ima brigu i skrb osobe od povjerenja, a budući da je u to vrijeme očigledno bio već teže bolestan, a već je i tada brigu o njemu vodila ovdje tužena FD.

91. Naime, sud je utvrdio da je pok. SD liječen je na odjelu hemodijalize od mjeseca listopada 2021.god., a osim kronične bubrežne bolesti, kod njega su bili prisutni i brojni drugi pretežno kardiovaskularni komorbiditeti: teška ishemijska dilatativna kardiomiopatija, stanje po preboljelom infarktu miokarda, teška aortalna stenoza, kronična fokalna disekcija aorte te okluzija abdominalne aorte i lijeve ranalne arterije, posljedična ishemija i gangrena crijeva sa stanjem po operativnom zahvatu, stenoza lijeve a. brahijalis sa ugradnjom stenta i dilatacijom, stanje po operaciji desne noge zbog arterijske okluzije, periferna arterijska bolest, što je vidljivo iz potvrde liječnika na Odjelu nefrologije, endokrinologije i hemodijalize Županijske bolnice Čakovec, ŠD, dr. med., spec. interne medicine, subspec. nefrologije od 22. siječnja 2025.god.

92. Utvrđeno je da se tužena se dugi niz godina brinula o svom ocu, sada pok. SD na način da je za njega kuhala, čistila i spremala kuću, prala i peglala mu rublje, održavala okućnicu, kosila travu, obrađivala voćke, a od 2018.god., kada se ista zaposlila, osim navedenoga i kupovala prehrambene proizvode te kućanske potrepštine.

93. Također, tužena je od 2021.god. pok. SD vozila doktoru i na hemodijalizu te preuzela kompletnu brigu o njegovom zdravstvenom stanju, budući da se isti nije mogao samostalno brinuti o sebi, dok tužiteljice ni na koji način o nisu brinule o pok. SD ČD niti su istoga posjećivale.

94. To što je treća osoba povremeno vozila SD na dijalizu nije od utjecaja na odluku o brizi za oca jer je općepoznata činjenica da se na dijalizu mora odlaziti svaka dva - tri dana u bolnicu i životno je i logično da tužena zbog svog stalnog zaposlenja nije mogla biti u točno određeno vrijeme za dijalizu oc na raspolaganju za prijevoz u bolnicu i natrag, međutim tužena je osigurala da ga u vrijeme kada ona nije umogućnosti, u bolnicu voze osobe od povjerenja.

95. Nasuprot tome, očito je da niti jedna tužiteljica niti jednom tijekom tri ( 3 ) godine nije oca ČD odvela u bolnicu ili liječniku ili na dijalizu.

96. Ovdje tužiteljice ( I.,II., III. i IV. ) nisu vodile brigu o ocu SD, te su i same iskazale u svojim iskazima, posjećivale su ga samo povremeno i rijetko.

97. Tako očito SD od njih nije dobio potrebnu brigu i skrb, već samo od tužene.

98. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da se tužena jedina nesporno brinula o ocu HM, a isti je bio teško bolestan više godina. Osim toga tužena je kao jedva punoljetna osoba od 18 godina preuzela kompletnu brigu o ocu ČD, tada već teže bolesnom i brigu o cjelokupnom kućanstvu u kojem je živjela sa ocem.

99. Važno je istači da u ovom parničnom postupku tužiteljice uopće ne traže poništenje ili pobijanje toga ugovora o doživotnom uzdržavanju.

100. A sud smatra da je za utvrđenje cjelokupnih međusobnih odnosa jako bitno postojanje i ovog ugovora jer je istim utvrđeno kakvi su bili međusobni odnosi između ovdje tužiteljica, te tužene i njihovog ova ČD.

101. Tako je sud utvrdio da budući da se o svom ocu pok. SD nisu brinule tužiteljice ( I., II., III. i IV.), koje su isto tako njegove kćerke, te su kao takve dužne brinuti se o svom bolesnom ocu, što nisu činile, a jedina osoba koja se za pok. SD brinula bila je tužena, pok. SD je s obzirom na dugogodišnje izvršenje radnji uzdržavanja, koje mu je pružala jedino tužena, tako je on očito sklopio sa tuženom prvo taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 04. rujna 2023.god., a nakon toga, za uzdržavanje koje mu je tužena već pružala još i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.god., zbog čega su tužena i pok. SD izvršili valjanu obnovu obveznopravnog odnosa iz darovanja u dosmrtno uzdržavanje sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.god.

102. Taj Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.god. je predmetom ovog parničnog postupka i tužiteljice u svojem tužbenom zahtjevu traže da se isti ugovor utvrdi ništetnim.

103. Sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen kod javnog bilježnika i potvrđen po istome sukladno Zakonu o javnom biilježništvu, a sve stranke su upozorene na sve posljedice takvog ugovora, posebice na odredbe čl. 579. – 585. Zakona o obveznim odnosima. Takav ugovor i sadržaj su sve stranke ugovora potpisale.

104. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je strogo formalni ugovor, te je isti prije potpisivanja u konkretnom slučaju bio protumačen od strane javnog bilježnika tada strankama tog Ugovora (primateljici uzdražavanja i dvama davateljima uzdržavanja ).

105. Na osnovu provedenog postupka dokazivanja sud je utvrdio da SD u vrijeme sklapanja Darovnog ugovora od dana 29. lipnja 2016.g. nije postojala potreba da tužena uzdržava svog oca pok. SD, ta potreba nastala je kasnije, nakon što je on teže obolio i to konkretno 2021.god. kada je morao redovno svakih nekoliko dana odlaziti na dijalizu u bolnicu u [adresa].

106. Tako je sud utvrdio da je sada pok. SD u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.g. svakako trebalo uzdržavanje od strane tužene, jer su već i ranije sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 04. rujna 2023.god. gdje su isto naveli tj. obvezu ovdje tužene da se brine o njemu i da ga uzdržava, kako je u tom ugovoru i navedeno, a utvrđeno je da je ČD uzdržavanje već duži niz godina pužala samo ovdje tužena, zbog čega je onda životno i logično da su MD i tužena sklopili i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.god., kako bi tužena na ime toga što uzdržava svog oca sada pok. SD stekla nesporno te nekretnine.

107. Sud tijekom postupka nije utvrdio da bi SD i tužena nastojali samo stvoriti navodno neistinit dojam o tome da se tužena o njemu brine i da ga uzdržava, niti je cilj bio da se osujeti pravo na nužni dio ovdje tužiteljica ( I., II., III. i IV. ) u ostavinskom postupku, kako to one tvrde.

108. S obzirom na tvrdnje tužiteljica u tužbi sud smatra da nije bilo nikakvog razloga da se prije sklapanja tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.god. prvo raskine Darovni ugovor od 29. lipnja 2016.god. iz razloga što u hrvatskom pravu postoji institut obnove (novacije) koji je uređen člancima 145. - 149. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je javna bilježnica BD za pok. SD i tuženu sastavila upravo Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.g. kojim se vrši obnova (novacija) na način kako je navedeno u samom ugovoru.

109. Sud je saslušao javnu bilježnicu BD iz [adresa] u ovom postupku, ista je u osporavanom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju navela sve što je potrebno za takav ugovor, upozprila je stranke, a ista radi sukladno Zakonu o javnom bilježništvu već dugi niz godina, tako da je ista taj ugovor sastavila u potpunosti u skladu sa Zakonom.

110. Sud je uvidom u svu predanu dokumentaciju utvrdio da nije dokazano postojanje namjere njihova isključivanja iz nasljedstva.

111. Osim toga tužiteljice su za života oca SD od istoga dobile druge nekretnine, i to I., II. i IV. tužiteljica gradilišta na kojima su izgradile kuće, a što je vidljivo iz darovnog ugovora od dana 16. svibnja 1983.god. te ugovora o darovanju nekretnina od dana 03. kolovoza 2022.god., s time da je dio nekretnina istima darovala majka pok. SD, odnosno baka tužiteljica i tužene, ND, a sud vjeruje da je isto bilo u dogovoru sa pok. SD i da se on na taj način odrekao nasljedstva po svojoj majci ND koja je te nekretnne dala izravno unukama. To je vidljivo iz sadržaja tog Darovnog ugovora i toga da je isti ugovor potpisao sam SD, kao njihov staratelj. U to vrijeme III.tužiteljica ED još nije bila niti rođena, pa je u svezi istog očito postignut naknadni dogovor. Sud vjeruje tuženoj da je sukladno dogovoru pok. SD i majke III. tužiteljice RD njoj treba pripasti nekretnina na adresi [adresa].

112. Uostalom, između stranaka nije sporno, niti to tužiteljice tvrde, da je nakon razvoda braka SD i njihove majke CD njima kao djeci i majci CD ostala cijela nekretnina na adresi [adresa], a isto tako nije sporno da su ova tri darovana gradilišta i nadalje u vlasništvu tužiteljica i da su si one na njima sagradile obiteljske kuće gdje žive, odnosno jedna čestica je još uvijek gradilište. To su tužiteljice navele u svojim iskazima.

113. Što se tiče odnosa AM i njihove majke CD u pogledu kaznenih djela i kaznenih postupaka istoo je odlučeno u okončanim postupcima, to tužiteljice nisu niti navodile sve do svojeg saslušanja na ovome sudu, ali to nije niti predmetom ovog postupka. Predmtom postupka je imovina iza ova tužiteljica.

114. Dakle, nakon razvoda braka izemđu majke tužiteljica RD i njihovog oca AM je postignut dogovor tako da njihove četiri kćeri, ovdje tužiteljice dobe određenu imovinu po ocu AM i to odmah.

115. Osim toga, uvidom u Povijesti z.k. izvadak za nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni kotar, koje su predmet ovog postupka, jasno proizlazi da se u svezi istih kod ovoga suda vodio parnični postupak između oca tužiteljia ĐM i njihove majke CD da je donesena presuda dana 11. travnja 1991.god. koja je pohranjena u zborci isprava pod brojem Z- 570/2010 i temeljem te sudske preusde je pod brojem Z-1600/2011 upisano pravo suvlasništva na toj nekretnini u ukupno 8/25 dijala za korist ZM (majke tužiteljica ), a onda kasnije pod brojem Z-6927/2014 je temlejem Kupoprodajnog ugovora od 14. studeno 2014.god. uknjiženo pravo vlasništva s CD na ĐM (oca tužiteljica ), dakle s tih spornih nekretnina je majka tužiteljica bila upisna kao suvlansica i temeljem kupoprodajnog ugovora je svoj suvlansički dio prodala SD.

116. Dakle, što se tiče spornih nekretnina očito je da je FM za života nastojao riješiti sve pravne probleme s istima, pa je tako u konačnici i isplatio svoju bivšu suprugu CD iz istih, i to sve prije nego je sklopio ikakav ugovor sa ovdje tuženom (kao kćerkom iz svojeg drugog braka ).

117. Isto tako sud vjeruje tuženoj da je dogovor između njezina oca SD i njezine majke po razvodu bio da upravo tuženoj kao tada jedinom njihovom djetetu (jer joj je brat TD prije toga preminuo ) te sporne nekretnine pripadnu u cijelosti ovdje tuženoj A, a da je ona očito preuzela svu brigu o ocu ĐM i o cjelokupnom kućanstvu kako je već obrazloženo.

118. Iz takvog ponašanja SD prema svojoj svoj djeci, dakle i tužiteljicama (I., II., III. i IV. ), sud utvrđuje da nije postojala nikakva namjera o isključivanju ovdje tužiteljica kao njegove djece iz njegovog prvog braka iz nasljedstva po njemu.

119. Osim toga sada pok. SD je sklopio i Ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje su nekretnine navedene u istome i novačana sredstva i pokretnine veće vrijednosti ( dva automobila ) ostale u njegovom vlasništvu do smrti, pa su onda ovdje tužiteljice mogle tražiti osposravanje toga ugovora i da im ta imopvina pripadne, ašto ne čine, već isključivo pobijaju ugovore kojim je preneseno vlasništvo na nekretninama gdje tužena živi cijeli svoj život.

120. SD je sklopio s tuženom i Ugovor o doživotnom udržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i sud smatra da je te Ugovore sklopio iz razloga jer se samo tužena o njemu brinula duži niz godina, dok se s druge strane tužiteljice o njemu nisu ni na koji način brinule, a nisu ga niti redovno posjećivale.

121. Ako se sagleda ukupnost postupanja sada pokojnog SD, oca i tužiteljica i tužene, onda sud utvrđuje da je bila jasna njegova namjera da se o njemu do smrti brine samo tužena i da onda ona dobije i njegovu imovinu.

122. Sud nije utvrdio nikakvu namjeru niti SD niti tužene FD da bi oni takvim svojim postupanjem i sklapanjem svih tih ugovora nastojali da tužiteljice ne naslijede nikakvu imovinu po njemu kao ocu. Njihovo postupanje sukladno životnoj situaciji sud smatra logičnim i pravno valjanim.

123. Još valja navesti da temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima koji uređuju ugovor o darovanju postoji obaveza obdarenika (ovdje tužene ) da u slučaju da darovatelj ( otac SD ) nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje da osigura darovatelju sredstva koja mu nedostaju za uzdržavanje u granicama opravdanih potreba. Nadalje, obdarenik ima obvezu da ne bude grubo nezahvalan prema darovatelju ili nekom od člana njegove uže obitelji jer u protivnom u svim navedenim slučajevima darovatelj može opozvati darovanje jednostranom izjavom, a obveza obdarenika je i davanje nadopune zbog povrede dužnog uzdržavanja ukoliko su za to ispunjeni uvjeti.

124. Sve navedene obveze proizlaze iz čl. 493. – 495. Zakona o obveznim odnosima. Stoga, i nakon ispunjena predmetnog darovnog ugovora postojale su navedene obveze tužene kao obdarenice prema ĆD kao darovatelju.

125. Očito je da SD nije nikada pokrenuo nikakav postupak opoziva darovanja prema tuženoj, već je štoviše s tuženom dodatno sklopio i Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s obzirom da se tužena jedina brinula o njemu.

126. Sud je već obrazložio da smatra da je sklopljeni Ugovor o darovanju iz 2016.god. pravno valjan i da su tužena i SD sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. svibnja 2024.g. izvršiti obnovu obnovu obveznopravnog odnosa iz darovanja u dosmrtno uzdržavanje upravo iz razloga jer se tužena dugi niz godina brinula o svom ocu sada pok. SD ĐM na način da je za njega kuhala, čistila i spremala kuću, prala i peglala mu rublje, održavala okućnicu, kosila travu, obrađivala voćke, a od 2018.god., kada se ista zaposlila, osim navedenoga i kupovala prehrambene proizvode te kućanske potrepštine.

127. Također, tužena je od 2021.god. pok. SD vozila doktoru i na hemodijalizu te preuzela kompletnu brigu o njegovom zdravstvenom stanju, budući da se isti nije mogao samostalno brinuti o sebi, a što je vidljivo iz potvrde liječnika na Odjelu nefrologije, endokrinologije i hemodijalize Županijske bolnice Čakovec, ŠD, dr. med., spec. interne medicine, subspec. neforlogije od 22. siječnja 2025.god.

128. I.,II., III. i IV.tužiteljice ni na koji način o nisu brinule o ocu, sada pok. SD ĐM niti su istoga posjećivale.

129. Slijedom svega naprijed iznesenoga ova sud smatra da je i Darovni ugovor od dana 29. lipnja 2016. god. valjan, a da je valjan i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.god.

130. Kako je sud utvrdio da su ta dva osporavana ugovora valjana, dakle nisu ništetna, tako onda posljedično nije sonovano niti da se naloži brisanje zemljišno- knjižnog stanja nastalog na osnov tog Darovnog ugovora od 29. lipnja 2016.god. i uspostava z.k. stanja na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni kotar i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni kotar kako je bilo prije provedbe tog Darovnog ugovor tako da se brije pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tužene.

131. Stoga, sukladno pravilima o teretu dokazovanja sud smatra u cijelosti neosnovan tužbeni zahtev tužiteljica kako je isti postavljen u prvotno podnesenoj tužbi dana 03. siječnja 2025.god. ( u svim točkama 1., 2., 3. i 4. ) i stoga je cijeli taj tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao pod toč. I.izreke ove presude.

132. Tužiteljice ( I., II., III. i IV: ) su postavile i kumulirani tužbeni zahtjev u podnesku od dana 17. ožujka 2025.god. gdje navode da isti postavljaju u slučaju da sud utvrdi da je Darovni ugovor od 29. lipnja 2016.god. valjan, a da istovremeno Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024.god. ništetna jer se rad o prividnom ugovoru, pa onda sukladno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku postavljaju podredni tužbeni zahtjev da sud utvrdi da su taj Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i Potvrda o očitom ispravku omaške u javnobilježničkom aktu ništetni i da se onda utvrdi da u ostavinsku imovinu iza pokojnog SD ne ulaze te dvije nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni kotar i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. V Brežni kotar i da se vraća dar učinjen tuženoj temeljem tog Darovnog ugovora i da se radi namirenja nužnog dijela tužiteljica istima upiše svakoj u suvlasništvo 1/10 dijela tih nekretnina, odnosno ukupno 4/10 suvlasničkog dijela tih nekretnina.

133. Već je naprijed obrazloženo da sud smatra da su valjani i Darovni ugovor iz 2016.god. i Ugovor o dosmrnom uzdržavanju iz 2024.god. i navedeni su razlozi za takvu odluku.

134. Sada tužiteljice ovakvim tužbenim zahtjevom traže i utvrđenje nužnog djela po pokonom ocu SD.

135. Ostavinski postupak iza pokojnog SD je proveden sukladno Zakonu o nasljeđivanju ( Narodne novine RH broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).

136. Iz ovosudnog ostavinskog spia broj O-1298/2024 je utvrđeno da su prema Smrtovnici nadležnog Matičnog ureda nasljednice iza pokojnog SD njegova djeca i to ovdje I., II., III. i IV. tužiteljice, kao i ovdje tužena.

137. Nadležni javni bilježnik Sanda Jalšovec kao povjerenik ovoga suda je sukladno Zakonu o nasljeđivanju provela ostavinski postupak.

138. Točno je da su oovdje tužiteljice kao zakonske nasljednice javnom bilježniku dana 14. studenog 2024.god., dakle prije nego je ista donijela konačnu odluku - rješenje u tom postupku, podnijele podnesak u kojem navode i ovaj sporni ugovor o darovanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji podnesak je priložen i ovome spisu.

139. Nakon primitka toga podneska javni bilježnik nije nadležnom sudu ( ovome sudu ) uputio spis na daljnju odluku, odnosno nije doneseno rješenje da bi se ovdje tužiteljice eventualno uputile na parnicu s obzirom na svoje navode iz tog podneska. 140. Iako javni bilježnik niti sud nisu donijeli rješenje o uputu na parnicu, već je samo javni bilježnik donio odluku – Rješenje dana 04. prosinca 2024.god. da se ostavinski postupak neće provoditi jer je pokojni ostavitelj svu svoju imovinu rasporedio za života tim ugovorima, ovdje tužiteljice nisu niti podnijele žalbu na takvo rješenje niti su stavile kakve daljnje prijedloge, dakle uopće tijekom ostavinskom postupka po pokojnom ocu nisu ustrajale u svojim navodima i zaštiti svojih prava, a što su morale sukladno Zakonu o nasljeđivanju.

141. Tužiteljice su nakon pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka i nakon utvrđenja u ostavinskom postupku da s eisti neće provoditi jer je pokojni ostavitelj svu imovinu rasporedio za života, podnojeleovome sudu ovu tužbu u ovom postupku i sada sud o istoj kao tako postavljenoj mora odlučiti.

142. U svezi davanja nasljedničke izjave i odricanju od nasljedstva, Zakon o nasljeđivanju ima jasno propisane odredbe, pa čak i u svezi ništetnosti nasljedničke izjave. Javni bilježnik prema odredbi članka 217. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednika u pozivu mora upozoriti da može do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati nasljedničku izjavu.

143. U ostavinskom postupku je ovdje tužiteljice zastupao ovlašteni punomoćnik – odvjetnik i to i na ročištu pred javnim bilježnikom koje je održano dana 30. listopada 2024.god., te i kasnije je isti zaprimio rješenje javnog bilježnika od dana 04. prosinca 2024.god.

144. U tom ostavinskom postupku su nabvedei i Darovni ugovor iz 2016.god. i Ugovor o osnivanju prava služnosti iz 2016.god., te i Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2023.god. i Ugovor o dosmrtnom uzdržabvanju iz 2024.god., dakle sve stranke i javni bilježnik su imali saznanja o svim tim ugovorima, koji se navode u ovom postupku.

145. Dakle, javni bilježnik je sporno Rješenje o nasljeđivanju donio potpuno protivno prisilnim propisima i to Zakonu o nasljeđivanju, te je isto ništetno sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.

146. Čl. 232. Zakona o nasljeđivanju pravomoćno rješenje u ostavinskom spisu obvezuje sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku.

147. Tužiteljice sada traže da s eutvrdi da imaju pravo na nužni dio po pokojnom ocu IM i to traže da pravo na nužni dio imaju samo na točno određenoj imovini pokojnog i to na ove dvije sporne nekretnine, tako su postavile svoj podredni tužbeni zahtjev.

148. U konkretnom slučaju nekretnina je prenesena u vlasništvo tužene još 2016.god., a kasnije za te nekretnine sklopljen još i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dakle ugovor gdje se imovina prenosi odmah po sklapanju ugovora. Oba ta ugovora su valjana kako je obrazloženo i kako je utvrđeno u ovom postupku.

149. Tako s obzirom da je vlasništvo nekrentina preneseno s SD još prije njegove smrti tako ta imovina niti ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog ĐM kao ostavitelja u ostavinskom postupku. Može se vrednovati samo njegova preostala imovina koja nije prenesena ugovorom prije njegove smrti. Nužni dio se može računati samo iz te preostale vrijednosti ostavinske imovine, dakle imovine koje nije bila obuhvaćena ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

150. Nužni nasljednik se mora pozvati na nužno nasljeđivanje u ostavinskom postupku, te ne može birati koja će raspolaganja ostavitelja pobijati.

151. Isto tako ostavitelj može povrijediti pravo nužnog nasljednika samo besplatnim pravnim poslovima, a ne pravnim poslovima koji su naplatni, kao što je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što će dalje biti obrazloženo.

152. Naime, prema čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ulazi samo imovina koja je bila u vlasništvu ostavitelja u trenutku njegove smrti.

153. U konkretnom slučaju je promijenjen i identitet nekretnine jer je tužena nakon što je stekla vlasništvo nad nekretninom istu dograđivala i uređivala, dakle to više nije ista nekretnina kakva je bila u trenutku kada je otac stranaka IM bio vlasnik iste.

154. Sukladno članku 70. stavku 1., 2., 3. i 5. Zakona o nasljeđivanju, pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su. Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).

155. Člankom 72. Zakona o nasljeđivanju, darom u smislu ovoga Zakona smatra se i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednoga dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

156. Sukladno članku 77. stavku 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju, nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5.).

157. Prema članku 78. Zakona o nasljeđivanju, kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganja oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Prvo se umanjuju raspolaganja oporukom, pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi.

158. Već je obrazloženo da su ovdje tužiteljice naprijed navedenim darovanjima i to dobivenim nekretninama i to trima gradilištima i dobivenom kućom na adresi [adresa] dobile vrijednost svog nužnog djela koji bi im pripao po pokojnom ocu ĐM jer se očito njihov otac IM pobrinuo da za njegova oca dobe određenu njegovu imovinu, te je razriješio sporove sa majkom tužiteljica RD.

159. Međutim, da bi se moglo uopće ocijeniti je li navodno povrijeđen nužni dio ovdje tužiteljica, prije svega, potrebno je utvrditi vrijednost ostavine na način kako je to propisano člankom 71. Zakona o nasljeđivanju.

160. Posebno se ističe da zakonski nasljednik ( ovdje tužiteljice ) nije ovlašten tražiti nužni dio iz točno određene imovine ostavitelja, jer se nakon obračuna vrijednosti ostavinske imovine ostavitelja izračunava vrijednost nužnog dijela, veličina kojeg je propisana odredbom članka 70. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju te se potom nužni dio, ukoliko već nije namiren, prije svega namiruje iz imovine koja je predmet u ostavinskom postupku, a tek ako ta imovina ne bi bila dovoljna, tada dolazi do primjene instituta vraćanja darova.

161. Izrekom rješenja Republike Hrvatske, javnog bilježnika Sanda Jalšovec, posl. broj O-1298/24-9, UPP/OS-O- [adresa]-49/24, od dana 4. prosinca 2024. godine, riješeno je da se iza pok. SD, sina H, umirovljenika iz [adresa], državljana RH, rođenog **.**.1952., umrlog **.**.2024., OIB: [osobni identifikacijski broj], bez oporuke, neće provoditi ostavinska rasprava.

162. To rješenje javnog bilježnika je postalo pravomoćno jer se niti jedna nasljednica, pa niti ovdje tužiteljice nisu žalile na isto.

163. Sud je već obrazložio da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 20. svibnja 2024. godine nije niti simuliran niti ništetan, niti pak je isključiva svrha istog bila prikriti darovanje kako to tvrde tužiteljice, te sud nije utvrdio da bi SD i/ili tužena nastojale osujetiti pravo tužiteljica na nužni dio koji im pripada, pa tako onda sud smatra da ovdje tužiteljicama nije povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio po pokojnom ocu ĐM.

164. Još se navodi da u ostavinskom postupku Zakon obvezuje suce i javne bilježnike da daju pouku koja posredno štiti interese nasljednika.

165. Isto tako pri solemnizaciji ili ovjeri ugovora, javni bilježnik/sudac dužan je upozoriti primatelja uzdržavanja ( što je ovdje SD ) na pravne posljedice, posebno na činjenicu da imovina obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinu te da zakonski nasljednici neće imati pravo na nužni dio iz te imovine.

166. To osigurava da je primatelj uzdržavanja (SD ) svjestan svoje odluke i da nije doveden u zabludu, čime se smanjuje prostor nasljednicima za kasnije pobijanje ugovora npr. zbog “mane volje” (prijevare ili zablude).

167. Odredbom članka 89. stavka 1. ZN-a propisano je da se svakom zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Stavkom 4. istog članka propisano je da pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.

168. Prema članku 81. ZN-a, darovi se vraćaju počevši od posljednjeg dara pa do onog koji je učinjen najranije i to onim redom kojim su učinjeni, a darovi koji su učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno.

169. U ovom postupku je utvrđeno da Darovni ugovor iz 2016.god. nije ništetan, dakle valjan je i upis prava vlasništva za korit tužene u zemljišnim knjigama.

170. To što bi tužitelji eventualno bili povrijeđeni u svom nužnom nasljednom dijelu nije niti razlog za utvrđenje ništavosti darovnog ugovora.

171. Bitno je naglasiti da nužni nasljednik mora u ostavinskom postupku zatražiti nužni dio odnosno o pravu na nužni dio raspravlja se isključivo na zahtjev nužnog nasljednika. Ovdje tužiteljice nisu iz ostavinskog postupka upućene u parnicu radi utvrđenja istog.

172. Pokojni SD je raspolagao tim dvjema nekretninama i darovanjem, ali i dosmrtnim uzdržavanjem.

173. Zbog toga nije imao u svojoj imovini te dvije sporne nekretnine u vrijeme nasljeđivanja jer su iste temeljem valjanog pravnog posla upisane za korit tužene još 2016.god.

174. Tužiteljice se nisu žalile na rješenje da se neće provoditi ostavinski postupak zbog nedostatka imovine.

175. Nužni nasljednici mogu pobijati ugovor tražeći da se utvrdi njegova ništetnost (da se smatra kao da nikada nije ni postojao) iz razloga koji se odnose na sam trenutak sklapanja ugovora.

176. Nasljednici mogu imati pravo tražiti i raskid ugovora zbog neizvršavanja obveze ako primatelj uzdržavanja to za života nije učinio (pri čemu se prava i obveze prenose na nasljednike).

177. Tijekom ovog postupka tužiteljicu niti jednu ovu pretpostavku nisu dokazale.

178. Tako imovina koja je prenesena Darovnim ugovorom i Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja po tom ugovoru SM nakon njegove smrti.

179. To znači da nužni nasljednici ( ovdje tužiteljice ) ne mogu tražiti nužni dio od te imovine, jer je vlasništvo prešlo na davatelja uzdržavanja ovdje tuženu još 2016.god.

180. Stoga se nužni dio ne računa iz imovine obuhvaćene pobijanim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

181. U konkretnom slučaju postoji preostala imovina koja nije ušla u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i koja imovina je jasno navedena u ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2023.god. koji je predan u ovaj spis (kao drugo raspolaganje za slučaj smrti) i ta imovina čini ostavinsku masu iz koje bi tužiteljice mogle eventualno tražiti svoj nužni dio, ali to niti ne traže temeljem tog ugovora.

182. Dakle, nužni dio nasljednici mogu tražiti samo iz te preostale ostavinske mase.

183. Već je rečeno da je tužena s ocem GM sklopila ugovor s kojim je utvrđena njezina stvarna obveza njegova uzdržavanja i da je takva naknada bila znatna (izvršavana kroz više godina brigom o teško bolesnom ocu i brigom o cjelokupnom kućanstvu ) u odnosu na vrijednost imovine, i ta imovina se onda ne može tretirati samo kao dar i stoga se ista niti ne može pridodati ostavinskoj masi radi eventualnog izračunavanja i namirenja nužnog dijela.

184. Nužni nasljednici uglavnom nisu u mogućnosti pobijati ugovor o doživotnom i /ili dosmrtnom uzdržavanju zbog povrede nužnog dijela jer se radi o naplatnom (uzvratnom) ugovoru, gdje davatelj uzdržavanja (ovdje tužena ) pruža uslugu (uzdržavanje) u zamjenu za prijenos imovine primatelja uzdržavanja (SD).

185. Glavno pravilo je da ugovor o doživotnom i /ili dosmrtnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu, jer je to naplatan (teretan) ugovor, a ne besplatan (kao darovanje ili oporuka). Zato se ne može pobijati samo zato što je njime povrijeđen nužni dio.

186. Mora se dokazati da obveza uzdržavanja od strane davatelja nikada nije niti započela, ili da je bila neznatna u odnosu na vrijednost imovine, ili da je uzdržavanje trajalo iznimno kratko, a da je primatelj uzdržavanja već bio vrlo star, teško bolestan i na samrti u trenutku sklapanja ugovora, a davatelj uzdržavanja je to znao.

187. To u ovom postupku nije utvrđeno.

188. U konkretnom slučaju je sud utvrdio da se tužena brinula o pokojnom, dakle ostvaren je uvjet iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a osim toga vlasništvo na ovdje tuženu je preneseno za života ČD i ta imovina ne ulazi u njegovu ostavinsku masu i nemaju tužiteljice pravo na nužni dio iz tog već realiziranog ugovora.

189. Tako sud smatra da je u cijelosti neosnovan i podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica i isti je u cijelosti odbijen ( u točkama 1., 2. i 3. ), te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

190. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužena u cijelosti uspjela u ovom postupku budući da je i prvotno postvaljeni tužbeni zahtjev tužiteljica i podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti su odbijeni.

191. Sud je tuženoj priznao troškove parničnog postupka sukladno s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23 i 107/25), posebice Tbr. 48. i Tbr. 52 iste, dakle 2,00 EUR/bod. i to sukladno vrijednosti predmeta spora (naznačenoj u iznosu od 100.000,00 EUR ), a na koji naznačeni VPS sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku niti jedna stranka nije imala nikakve prigovore, te isti naznačeni VPS sud prihvaća.

192. Tuženoj se priznaju troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku sukladno predanom troškovniku i čl. 164. Zakona o parničnom postupku i to za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.506,00 EUR ( Tbr.8/1 ), sastav podneska od 17. travnja 2025.god. u iznosu od 1.506,00 EUR ( tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 16. srpnja 2025.god. u iznosu od 1.506,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 30. rujna 2025.god. u iznosu od 1.506,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 08. listopada 2025.god. u iznosu od 1.506,00 EUR (tbr.9/1), kao i zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr. 9/3 ), što sve ukupno iznosi 7.630,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.907,50 EUR, dakle sve ukupno s osnova troškova zastupanja priznaje joj se iznos od 9.537,50 EUR.

193. Tužena za sada nije imala nikakve troškove s osnova sudskih pristojbi sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18, te 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23).

194. Tako ukupno priznati parnični trošak tužene iznosi 9.537,50 EUR, a na platež su obvezane I., II., III. i IV. tužiteljice koji su izgubile spor, kako je obrazloženo.

195. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Čakovcu, 20. studenog 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. punomoćnik tužiteljica Joksović Aleksandar, odvjetnik iz Zagreba

2. punomoćnik tužene ID, odvjetnik iz [adresa]