Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 5 Ob-404/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Ob-404/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. D.1, OIB iz P., zastupanog po punomoćnici G. J. M., odvjetnici u V. protiv tuženice-protutužiteljice A. D., OIB iz K. P., s boravištem u Z., te uz sudjelovanje maloljetnog djeteta T. D.2, OIB i zavoda, Područni ured V. i Područnih ureda Đ. i Z.-D., radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-116/2022-38 od 3. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-116/2022-38 od 3. srpnja 2023., u pobijanom dijelu pod toč. II., III., IV., V., VI., VII., IX. i X. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Razvodi se brak zaključen 4. svibnja 2019. u P., upisan kod matičnog ureda P., u maticu vjenčanih matičnog područja P., za godinu 2019., pod rednim brojem 00016, između

T. D.1, OIB:, rođenog u V., sina I. i S. D., s prebivalištem u P.,

i

A. D., OIB: , djevojački R., rođene u K., kćeri D., s prebivalištem u K. P., a boravištem u Z.,

II. Zajedničko dijete stranaka, maloljetni T. D.2, OIB:, rođen u K., stanovat će s ocem, T. D.1, OIB:, u P. na adresi

III. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno.

IV. Osobni odnosi između maloljetnog djeteta T. D.2, OIB: i tuženice, njegove majke A. D., OIB: , održavat će se primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, a ako isti izostane, osobni odnosi odvijat će se minimalno na sljedeći način:

- prvog i trećeg vikenda u mjesecu počevši od petka u 17:00 sati do nedjelje do 17:00 sati,

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, naizmjenično, počevši od 10:00 sati do 19:00 sati,

- polovicu svih ljetnih, zimskih i proljetnih praznika, pri čemu su oba roditelja dužna poštivati prvenstveno želje i mogućnosti djeteta uzimajući u obzir i vrijeme kada jedan roditelj koristi godišnji odmor,

a sve na način da će tuženica doći po dijete na adresu na kojoj dijete stanuje s tužiteljem, svojim ocem u P., a nakon završetka osobnih odnosa otac, tužitelj će preuzeti dijete i vratiti ga na adresu stanovanja u P., pri čemu putni trošak koji nastane radi ostvarivanja osobnih odnosa snosi svaki roditelj u jednakim dijelovima,

- u ostalo vrijeme uz dogovor roditelja, međusobnu suradnju i razmjenu informacija o bitnim pitanjima za dijete i drugih sadržaja telefonskim putem.

V. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnim djetetom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djeteta i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djece, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

VI. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.

VII. Nalaže se tuženici kao majci, A. D., OIB: , plaćati za uzdržavanje maloljetnog T. D.2, OIB: mjesečno iznos od 160,85 EUR1 (slovima: stošezdeset eura i osamdesetpet centi)/1.211,93 kune (slovima: tisućudvjestojedanaestkuna i dvadesettri lipe) počev od 2. svibnja 2022. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, tako da će dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja, platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće obroke uzdržavanja će plaćati najkasnije do 15.-tog u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti uvećano za zateznu kamatu koja se određuje u razdoblju od 2. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg

polugodišta za tri postotna poena i to uplatom na tekući račun oca i zakonskog zastupnika T. D.1, OIB:, P., otvoren kod E.&S. B. d.d, IBAN:

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je predložio da roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom ostvaruje samostalno osim u bitnim pravima djeteta i to: promjena osobnog imena, te izbora i promjene vjerske pripadnosti, kao neosnovan te u dijelu prijedloga za ostvarivanjem osobnih odnosa tuženice s maloljetnim djetetom koji je različit od točke IV. Izreke ove presude.

IX. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice i to da maloljetno dijete stanuje s njom, a da s tužiteljem – protutuženikom ostvaruje osobne odnose, zatim da tužitelj – protutuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta kao i sa zahtjevom za njezino uzdržavanje, kao neosnovan.

X. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

 

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. II., III., IV., V., VI., VII., IX. i X. izreke žabu je podnijela tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđenog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP,  na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je u izvanbračnoj zajednici stranka rođen sin T. Đ., nakon čega su stranke zaključile brak;

- da je bračna zajednica stranka prekinuta u ljeti 2020. zbog trajno i teško poremećenih bračnih odnosa kada je tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) napustila bračnu zajednicu, te da se ona ne protivi razvodu braka;  

- da je mlt. dijete stranaka sada u dobi od 5 godina i živi s ocem i njegovim roditeljima u P. u obiteljskoj kući koja je vlasništvo tužiteljevih roditelja;

- da je dijete zdravo i nema zdravstvenih problema, a njegove mjesečne potrebe uzdržavanja iznose 160,85 EUR/1.211,93 kn;

- da je tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) trenutno nezaposlen, nema vlastite imovine, zdrava je i radno sposobna mlada osoba, koja nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja;

- da tuženica živi neprijavljeno u Z. u iznajmljenom stanu koji mjesečno plaća 238,90 EUR/1.800,00 kn, režije plaća 100,00 EUR mjesečno, radi u Caffe baru B. uz mjesečna primanja od 597,25 EUR, koja budu i do 700,00 EUR mjesečno (napojnice od 20,00 EUR po danu), da radi u smjenama i ne zna kako bi organizirala život da dijete živi s njom, jer nema kome ostaviti dijete;

- da je nalaza i mišljenja zavoda – Područni ured V. od 13.9.2022. proizlazi da kod roditelja nisu utvrđena psihopatološka odstupanja koja bi negativno utjecala na njihov kapacitet za roditeljsku skrb, te predlažu da maloljetno dijete stanuje s ocem uz redovito održavanje susreta i druženja majke s djetetom, a iz Mišljenja i podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama majke od 9.1.2023. koje je dao zavod, Područni ured Đ. (list 63-64 spisa), proizlazi da je majka svjesna da nije u mogućnosti preuzeti svakodnevnu skrb o djetetu, jer živi sama, radi u smjenama i ne zna kako bi organizirala brigu o sinu T. za vrijeme dok ona radi, jer dijete ne ide u vrtić, te da je u najboljem interesu djeteta da i dalje stanuje s ocem, a da s majkom redovito ostvaruje osobne odnose;

- da je terenskom provjerom kod oca utvrđeno da se on dobro i primjereno odnosi prema djetetu, da je prema njemu nježan i da dijete traži očevu pažnju; 

- da je tuženica mlada i zdrava osoba, radno sposobna i može se samostalno brinuti o sebi.

 

6. Temeljem utvrđenja da su bračni odnosi stranka trajno i teško poremećeni, da je bračna zajednica prekinuta prije više od godinu dana i da su stranke suglasne da se njihov brak razvede, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 51. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) razveo brak stranka. Ujedno je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. ObZ odlučio da će mlt. sin stranka T. D.2 stanovati s ocem u P., te je odredio način i obim susreta i druženja djeteta s roditeljem (majkom) s kojim dijete ne živi, kao i da će roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno (čl. 104. ObZ), a sporna pitanja vezana za roditeljsku skrb rješavati sporazumno u obiteljskoj medijaciji, uz dužnost međusobne izmjene informacija vezanih za zdravlje, odgoj, školske i izvanškolske aktivnosti djeteta (čl. 113. ObZ). Nadalje je primjenom odredbi čl. 309., 310. st. 1., 311., 313. i 314. st. 2. ObZ naloženo tuženici da doprinosi za uzdržavanje djeteta mjesečni iznos od 160,85 EUR/1.211,93 kn počevši od dana podnošenja tužbe 2. svibnja 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice za njezinim uzdržavanjem od strane bračnog druga (čl. 295. ObZ), i zahtjev tuženice da mlljt. sin stanuje s njom i da s ocem ostvaruje osobne odnose i da otac doprinosi za uzdržavanje djeteta. Konačno primjenom odredbe čl. 366. ObZ odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

7. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća ovaj sud.

 

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

 

9. Kako je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da je tuženica odselila sa zajedničke adrese stranka u P. i otišla živjeti u Z. i da je duže vrijeme odvojena od sina koji je sada u dobi od 5 godina, da ga rijetko viđa, jer stranke žive u odvojenim mjestima stanovanja, te da je dijete nakon prekida bračne zajednice njegovih roditelja ostao živjeti s ocem i njegovim roditeljima u P., u kući u kojoj su svi zajedno živjeli, time da je zbog dužeg izbivanja majke privrženiji ocu, koji se o njemu dobro skrbi i kod kojega nisu utvrđene nikakve negativne okolnosti koje bi utjecale na njegovu sposobnost ostvarivanja roditeljske skrbi, dok majka nije u mogućnosti i ne zna kako bi organizirala i osigurala svakodnevnu brigu i skrb o djetetu za vrijeme dok je na poslu, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio mišljenje zavoda, Područni ured Đ. da je u najboljem interesu djeteta da nastavi stanovati s ocem. Stoga je zahtjev tuženice da dijete stanuje s njom, a da otac doprinosi za njegovo uzdržavanje uz valjane razloge odbijen kao neosnovan.

 

10. Odluka da će stranke kao roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad djetetom i o dužnosti roditelja na razmjenu informacija u vezi djeteta pravilno je utemeljena na odredbama čl. 104. st. 1. i 113. ObZ.

 

11. Sud prvog stupnja svoju odluku o načinu i obimu susreta i druženja majke i mlljt. djeteta donio je temeljem odredbe čl. 119. st. 1. ObZ prihvaćajući prijedlog zavoda – Područni ured V., s kojim prijedlogom je suglasna i posebna skrbnica djeteta, jer je održavanje susreta i druženja majke i djeteta na način kako je to određeno toč. IV. izreke pobijane presude u najboljem interesu djeteta (na strani majke ne postoje nikakva ograničenja ili zabrane) i neophodno za njegov normalan psihofizički rast i razvoj.

 

12. Odlučujući o visini uzdržavanja, prvostupanjski sud je uvažavajući djetetovu životnu dob, njegove prosječne potrebe za odjećom, obućom, prehranom i činjenicu da je riječ o zdravom djetetu, koje ne polazi vrtić, kao i imovinske prilike i ukupne mogućnosti majke kao roditelja obveznika uzdržavanja, imajući u vidu podatke iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) prema kojima je roditelj koji ne stanuje s djetetom dužan za dijete do 6 godina plaćati 17% prosječne plaće, odnosno 172,67 EUR/1.211,93 kn, utvrdio primjenom odredbe čl. 307. ObZ da ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanja mlljt. djeteta iznosi 160,85 EUR/1.211,93 kn, te je pravilno obvezao majku, kao roditelja s kojim dijete ne stanuje na plaćanje navedenog mjesečnog iznosa uzdržavanja počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Istodobno, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ).

 

13. Na navode žalbe da je nejasno na koji način je sud utvrdio da plaća tuženice iznosi 5.970,00 kn i da to nije dovoljno niti za njezino vlastito uzdržavanje, valja odgovoriti da je žaliteljica na ročištu 27.3.2023. iskazala sudu da joj mjesečna primanja iznose 700,00 EUR (uvećano još i za napojnice koje dnevno dobiva u iznosu od 20,00 EUR), a kako zakonska obveza uzdržavanja mlljt. djeteta ima prednost pred svim drugim obvezama, te ju je roditelj - obveznik uzdržavanja dužan izvršavati i pod cijenu ugrožavanja vlastite egzistencije, to se iznijeti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti osnovanima.

 

14. Odredba čl. 295. st. 1. ObZ propisuje da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svije imovine, a nije sposoban za rad, ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

 

15. Kraj utvrđenja da je tuženica mlada i zdrava osoba, koja je zaposlena i sposobna za rad, te se može samostalno brinuti o sebi, a tužitelj je trenutno nezaposlen, tuženica nema pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga, u smislu citirane zakonske odredbe, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

 

16. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ.

 

17. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

U Zagrebu, 10. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća:

         Jasenka Grgić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu