Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-234/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽO zbog kaznenih djela iz članka 236. stavak 1. i članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 30. lipnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-558/2020 od 20. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-558/2020 od 20. svibnja 2022. optuženi ŽO je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 optuženom ŽO za kazneno djelo protiv imovine – prijevare utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci a na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenja isprave utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi ŽO je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženom ŽO je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 (slovima: tisuću) kuna na ime paušalne svote, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju Ivanu Jukiću, odvjetniku u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-274/2022 od 26. kolovoza 2022.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude jer je izrekom presude proglašen krivim da je s ciljem da se materijalno okoristi s NO prethodno dogovorio da će preuzeti i zatim prodati njezin osobni automobil dok prvostupanjski sud u obrazloženju presude pod točkom 9 citira iskaz oštećene u kojem navodi da nikada nije ŽO dala ovlaštenje da ugovor potpiše u njezino ime, niti je bilo kome dala takvo ovlaštenje. Nadalje, smatra da proturječje postoji između navoda u obrazloženju presude u kojem prvostupanjski sud citira iskaz svjedoka ĆO da im je vlasnica automobila predala automobil i navela da samo ne želi da se automobil proda s registarskim pločicama već da se registarske pločice pohrane na čuvanje u policiju i zaključka suda da prihvaća iskaz oštećene koji je u skladu s ostalim provedenim dokazima, pa i iskazom svjedoka ĆO što ne odgovara iskazima oštećene i svjedoka ĆO.

7. Nasuprot ovakvim navodima optuženika ne postoji znatno proturječje između izreke i obrazloženja presude niti su navedeni razlozi u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, optuženik je proglašen krivim jer je između ostalog dogovorio s oštećenom prodaju njezinog automobila i ta činjenica nije u proturječju s navodom oštećene da ona nije ovlastila optuženika da kupoprodajni ugovor potpiše u njezino ime. Isto tako, navod svjedoka ĆO nije u proturječju sa zaključkom suda da je iskaz oštećene u skladu s ostalim provedenim dokazima jer ovaj svjedok iskazuje samo o činjenici da je njemu i optuženiku oštećena predala automobil u posjed i da je inzistirala da se automobil ne proda s registarskim pločicama pri čemu svjedok nije bio prisutan dogovoru optuženika i oštećene iz siječnja 2019. kada su dogovorili preuzimanje, popravak i prodaju automobila. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8. Nadalje, optuženik smatra da je obrazloženje presude nejasno i nerazumljivo jer prvostupanjski sud pogrešno navodi spornu činjenicu da li mu je oštećena dala dopuštenje da umjesto njega stavi njezin potpis na kupoprodajni ugovor prilikom prodaje budući on nije mogao sklopiti ugovor na ime i za račun oštećene jer nije stranka u ugovoru niti je imao valjanu punomoć da sklopi ugovor u ime i za račun oštećene budući je člankom 247. Zakona o obveznim odnosima jasno propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

9. Točno je da optuženik nije mogao sklopiti ugovor u ime i za račun oštećene jer nije stranka u ugovoru o kupoprodaji motornog vozila niti je imao valjanu punomoć da sklopi ugovor u ime i za račun oštećene a kako ne osporava da je taj ugovor potpisao prezimenom oštećene NO, prvostupanjski sud s pravom u pobijanoj presudi označuje kao spornu činjenicu da li je oštećena dala dopuštenje i ovlast optuženiku da potiše kupoprodajni ugovor u njezino ime. Dakle, razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude su jasni i razumljivi i koje prihvaća ovo vijeće pa nije ostvarena ni ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

10. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik navodi da u njegovom ponašanju nisu ostvarena obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim jer oštećena nije dovedena u zabludu jer mu je dobrovoljno predala automobil, niti je postupao s prijevarnom namjerom jer takva namjera treba postojati od samog početka, odnosno u trenutku pregovaranja. Nema niti jedne radnje kojom bi oštećenu doveo u zabludu ili ju održavao u zabludi pa da bi oštećena nešto učinila ili propustila učiniti. Nasuprot tomu, njegova prava volja je bila da isplati oštećenu ali je kasnio s isplatom. Ovakvi navodi optuženika predstavljaju žalbu s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S iste osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik i navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio da je oštećenu doveo u zabludu jer mu je oštećena nesporno predala automobil u posjed i samo tražila da se odjave registarske pločice a činjenice da ga je oštećena zvala da plati automobil i da se njezin automobil nalazio kod treće osobe ne dokazuje prijevarnu namjeru pa se u konkretnom slučaju radi o građansko pravnom odnosu. Naposljetku, optuženik smatra da je imao usmeni nalog oštećene za popravak, prodaju ili zamjenu automobila oštećene i da prvostupanjski sud nije utvrdio relevantne činjenice koje bi ukazivale na kazneno djelo krivotvorenja isprave.

11. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano optuženika oglasio krivim radi počinjenja kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

12. Naime, optuženik nije osporavao da je dogovorio s oštećenom da će njezin automobil VW Polo preuzeti, popraviti i zatim prodati za novčani iznos od 5.000,00 kuna te da je potpisao ugovor o kupoprodaji vozila s kupcem JO prezimenom NO. Nadalje, iz iskaza oštećene proizlazi da nije dala ovlaštenje optuženiku da potpiše u njezino ime ugovor o kupoprodaji njezinog automobila. Iz iskaza oštećene proizlaze i činjenice koje joj je optuženik lažno predočavao a koje upućuju na nedvojbeni zaključak da ju je optuženik doveo u zabludu i da je u trenutku dogovora preuzimanja, popravka i prodaje automobila postupao s prijevarnom namjerom. Naime, iz iskaza oštećene i SMS komunikacije između oštećene i optuženika, koju optuženik nije osporavao, proizlazi da je optuženik oštećenoj zatajio prodaju automobila, da joj se izbjegavao javiti na pozive, da joj je predočio da kada nađe kupca da će se naći radi potpisivanja ugovora o kupoprodaji što nije učinio te da joj nije isplatio iznos od 3.000,00 kuna u periodu od tri godine premda mu se oštećena višekratno obraćala da joj isplati kupoprodajnu cijenu. Dakle, nema sumnje, da oštećena nije ovlastila optuženika da proda njezin automobil bez njezinog znanja i potpiše ugovor o kupoprodaji motornog vozila te da kupoprodajnu cijenu zadrži za sebe, kako to optuženik pokušava prikazati u obrani.

13. Optuženik navodi da se žali i zbog odluke o kazni ali to ničim posebno ne obrazlaže. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao i kaznu na koju je optuženik osuđen radi počinjenja kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

14. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio da je optuženik na raspravi u cijelosti isplatio oštećenu dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost u petnaest navrata većinom radi kaznenih djela protiv imovine te njegovo ponašanje za vrijeme trajanja postupka u vidu odugovlačenja postupka nedostavljanjem punomoći branitelju, odbijanjem iznošenja obrane bez branitelja i nepristupanjem raspravama unatoč urednom pozivanju.

15. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

16. Prvostupanjski sud je optuženiku za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Blažom kaznom se ne bi u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela niti bi se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava jer je optuženik specijalni višestruki povratnik koji čini kaznena djela dugi niz godina i koji je osuđen i na višegodišnju kaznu zatvora a koja ranija osuđivanost nije na njega u dovoljnoj mjeri utjecala da promijeni svoje ponašanje i suzdrži se od činjenja kaznenih djela.

17. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk