Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-201/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog MO zbog kaznenih djela iz članka 179.a, članka 117. stavak 1. i 2. i članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu od 13. travnja 2022. i optuženika od 9. svibnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-65/2021 od 24. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog MO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-65/2021 od 24. rujna 2021. optuženi MO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te je optuženom MO za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi MO je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11 od oštećene KO oduzeti su predmeti koji su od nje privremeno oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU međimurske serijskih brojeva [serijski broj] i [serijski broj], i to nož oštrice 22 cm, ukupne dužine 37,5 cm s pripadajućom futrolom crne boje, drškom omotanom u crnu vezicu te metalna letvica zlatne boje dužine 60 cm. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 400,00 kuna te paušalnu svotu suda iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 400,00 kuna.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni i troškovima postupka te optuženik, po braniteljici Mladeni Novak-Grudić, odvjetnici u Varaždinu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu te optuženika strože kazni i obveže na plaćanje troškova postupka u većem iznosu dok optuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te ju vrati na ponovni postupak ili je preinači na način da ga osudi na blažu kaznu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-235/2022 od 9. kolovoza 2022.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da na temelju provedenog dokaznog postupka nema dovoljno pravno relevantnih činjenica na temelju kojih bi se moglo osnovano zaključiti da je počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim. Smatra da je prvostupanjski sud nekritički ocijenio iskaz žrtve jer da se prema njoj ponašao nasilno od 1. kolovoza 2018. do 15. kolovoza 2020. žrtva bi zasigurno tražila pravnu zaštitu, prekinula izvanbračnu zajednicu i odselila se. Niti jedan personalni i materijalni dokaz ne potvrđuju iskaz žrtve da ju je svakodnevno fizički napadao te dovodio u ponižavajući položaj jer ni žrtva nije iskazala da su takvi događaji bili svakodnevni niti su takvo što potvrdili žrtvini roditelji i sestra. U takvom slučaju bi zasigurno bilo više prijava protiv njega na policiji i prekršajnom sudu, što nije slučaj. Svjedokinja EO i ČO, sestra i majka žrtve u iskazima opisuju da je barem jednom mjesečno vikao na žrtvu dok je svjedok SO, otac žrtve opisao da mu se žrtva znala žaliti na ponašanje optuženika prema njoj ali mu nije rekla da se to događalo svaki dan. U odnosu na kazneno djelo prijetnje, nitko osim njega i žrtve nije bio prisutan događaju od 15. kolovoza 2020. pa samo na temelju iskaza žrtve prvostupanjski sud nije potpuno i u cijelosti utvrdio činjenice u odnosu na subjektivni i objektivni element kaznenog djela prijetnje. Nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka u pogledu mehanizma nastanka ozljeda žrtve u vidu gnječenja šakom i prstima, udarcima tupo tvrdim predmetom ili dijelovima tijela od strane druge osobe (udarci šakom i stopalom) su mehanizmi ozljeda koji se poklapaju s opisom događaja koji je iznio u svojoj obrani.

7. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika iz iskaza žrtve proizlazi da je optuženik bio agresivan prema njoj kada bi došao kući pod utjecajem alkohola kada ju je vrijeđao, naguravao i tukao dok iz zapisnika Centra za socijalnu skrb Čakovec proizlazi da je žrtva navela da optuženik svakodnevno dolazi kući pijan kada ju vrijeđa i omalovažava što intenzivno traje oko dvije godine. Roditelji i sestra žrtve opisuju događaje kojima su nazočili ili na koje im se požalila žrtva, no to ne znači da optuženik nije učestalo vrijeđao i svakodnevno fizički napadao žrtvu na koji način ju je dovodio u ponižavajući položaj. Nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, nasuprot navodima optuženika potkrjepljuje upravo iskaz žrtve jer je ozljede zadobila u području desne strane vrata, desne čeljusti, obiju nadlaktica i podlaktica ruku te obiju natkoljenica nogu a u iskazu žrtva opisuje da ju je optuženik više puta udario otvorenim dlanom po licu, držao za vrat, udarao metalnom lajsnom po nogama te udarao po cijelom tijelu. Naposljetku, duljina inkriminiranog perioda od dvije godine u kojem žrtva nije ranije napustila optuženika i prijavila ga policiji nije razlog zbog čega prvostupanjski sud ne bi trebao vjerovati žrtvi jer njezin iskaz u bitnom potvrđuju svjedoci EO, ČO i SO, medicinska dokumentacija Županijske bolnice Čakovec na njezino ime, fotografije koje prileže spisu te nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka.

8. Uzimajući u obzir ranije navedeno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

9. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora kao i jedinstvena kazna zatvora prestroge jer je neosuđivan, stalno zaposlen te ostvaruje prihode od kojih uzdržava maloljetnog sina kojeg ima sa žrtvom. Uz to, prvostupanjski sud mu je trebao olakotnim cijeniti doprinos žrtve koja ga je 15. kolovoza 2020. prva ošamarila te još dva puta udarila lajsnom i kablom od glačala. Zaključno smatra da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i zamjenom izrečene kazne zatvora radom za opće dobro.

10. Državni odvjetnik u žalbi na odluku o kazni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti te premalo vrednovao otegotne okolnosti zbog čega je izrečena kazna preblaga i nije odgovarajuća stupnju kaznene odgovornosti optuženika i težini počinjenih kaznenih djela. Optuženik je osoba koja konstantno terorizira ljude s kojima živi, dovodi se gotovo svakodnevno pod utjecaj alkohola kada ne može kontrolirati svoje ponašanje a u inkriminiranom periodu se ponajviše usmjerio na izvanbračnu suprugu. 15. kolovoza 2020. je bio samo kap u moru nasilja s kojim su se žrtva i drugi članovi obitelji morali suočavati svakodnevno. Optuženikova ranija neosuđivanost se ne može olakotnim cijeniti jer iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženikovo maltretiranje svih članova obitelji trajalo više godina ali ga nisu prijavljivali nadajući se da će se optuženik smiriti. Na takvo ponašanje optuženika potrebna je jača reakcija društva, kako bi se optuženiku ali i široj društvenoj zajednici poslala poruka o nultoj toleranciji prema svakom obliku nasilja.

11. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženiku olakotnim cijenio raniju neosuđivanost dok mu je otegotnim cijenio ustrajnost u činjenju kaznenih djela, okrutnost, nedostatak empatije te korištenje noža pri počinjenju kaznenog djela prijetnje. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku za kazneno djelo nasilja u obitelji temeljem članka 179. a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo tjelesne ozljede temeljem članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Uzdržavanje maloljetnog sina je olakotna okolnost iz optuženikovih osobnih i imovinskih prilika koju je sud također dužan cijeniti prilikom odmjeravanja kazne u smislu članka 47. KZ/11, međutim u konkretnom slučaju nije takvog značaja da bi utjecala na blaže kažnjavanje optuženika od kazne na koju ga je osudio prvostupanjski sud.

12. Nasuprot navodima državnog odvjetnika ranija neosuđivanost optuženika je olakotna okolnost koju je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Navodi državnog odvjetnika o maltretiranju drugih članova u obitelji optuženika nisu bili predmet ovog postupka a očigledno ni drugih postupaka (prekršajnih ili kaznenih) protiv optuženika pa se isti ne mogu cijeniti otegotnim optuženiku. S druge strane, nije u pravu optuženik kada navodi da mu olakotnim treba cijeniti doprinos žrtve počinjenju kaznenih djela jer ga je ošamarila te dva puta udarila lajsnom i kabelom od glačala jer se žrtva na taj način samo branila od fizičkih napada optuženika.

13. Žaleći se zbog odluke o troškovima državni odvjetnik navodi da je paušalni iznos troškova na čije plaćanje je prvostupanjski sud obvezao optuženika nerealan i pogrešan a uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju bilo hitnog policijskog i državno odvjetničkog postupanja i da je optuženik bio u istražnom zavoru. Isto tako u pobijanoj presudi se navodi da je optuženik bez primanja dok iz podataka u spisu proizlazi da radi u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje zasigurno ostvaruje prihode od kojih može podmiriti realno nastale troškove.

14. Međutim, nasuprot ovakvih navoda državnog odvjetnika troškovi postupka koje je prvostupanjski sud naložio platiti optuženiku su pravilno odmjereni uzimajući u obzir složenost i opsežnost predmeta te imovinske prilike optuženika. Naime, optuženik je bez stalnih primanja i bez imovine a dužan je uzdržavati maloljetno dijete pa se troškovi postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna ukazuju pravilno odmjerenim.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk