REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-325/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec, predsjednice vijeća te Tihane Bokan i Ivane Dubravke Kovačević, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OL zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog OL podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2022. broj K-736/2017-105, u sjednici održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog OL te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi OL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. opisanog točkom 1. izreke za koje mu je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. opisanog točkom 2. izreke za koje mu je na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca te zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11. opisanog točkom 3. izreke za koje mu je na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci pa je optuženi OL, uz primjenu članka 51. stavak 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom OL je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a koja mjera se izvršava u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Ova mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenoj EL (ranije NL) dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.360,00 kuna, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica upućena u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi OL je oslobođen obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u odnosu na koje je odlučeno da padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi OL.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, a predlaže županijskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi OL žali se osobno i po branitelju, odvjetniku Zlatku Samboliću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o kazni, a predlaže da županijski sud "uvaži razloge žalbe te oslobodi od krivnje optuženika po svim točkama optužbe, da se imovinskopravni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te podredno da ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.". Optuženikova osobna žalba te ona podnesena po branitelju, odvjetniku Zlatku Samboliću nastavno će se razmatrati kao jedinstvena žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije u pravu optuženik kao žalitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da su razlozi o odlučnoj činjenici da bi optuženik prijetio oštećenici potpuno nejasni i proturječni te u suprotnosti sa sadržajem kako SMS poruka koje je optuženik uputio oštećenici, tako i onima iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. travnja 2016. broja PpJ-1449/16. Naime, razloge koje je iznio prvostupanjski sud u odnosu na počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. jasni su, među njima nema proturječja, a prvostupanjski je sud analizirao i SMS poruke, kao i navedenu presudu prekršajnog suda. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire žalbom, time da se iznesenim žalbenim navodima dovodi u pitanje i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o kojoj će više riječi biti u odgovarajućem dijelu ove odluke.

6.1. Optuženik u žalbi tvrdi da nije bio u mogućnosti pratiti tijek rasprave jer je bio na supstitucijskoj terapiji koja mu je u zatvoru dana "protiv svih zakona" te zbog lošeg zdravstvenog stanja, dovodeći time u pitanje raspravnu sposobnost. Iako to izrijekom ne navodi, ovim tvrdnjama ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

6.2. Nasuprot ovim žalbenim tvrdnjama, u ovom je postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika, kao i njegova dopuna s obzirom na naknadno dostavljenu dokumentaciju, a na temelju koje je vještak psihijatar prim.dr.sc. Željko Marinić utvrdio da je optuženik u mogućnosti sudjelovati u sudskom postupku, odgovarati na pitanja suda i ostalih sudionika postupka, davati upute branitelju, iz čega proizlazi da je optuženik bio raspravno sposoban pa su stoga neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

6.3. Optuženik u žalbi tvrdi i da je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge, "odnosno 90% dokaznih prijedloga", a koji bi doveli do oslobađajuće presude. I ovim navodima on sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08.

6.4. Međutim, odbijanje dokaznih prijedloga obrane, samo za sebe, ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal. Iz spisa predmeta proizlazi da prvostupanjski sud nije odbio sve dokazne prijedloge obrane, već je upravo na prijedlog obrane ispitao svjedoke TL, PL, SL, BL, na prijedlog obrane provedeno je i psihijatrijsko vještačenje optuženika, kao i njegova dopuna. Za odbijanje ostalih dokaznih prijedloga obrane na koje se osuđenik u žalbi poziva prvostupanjski je sud u točki 7. obrazloženja pobijane presude dao jasne, valjane i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.5. Stoga, budući da nema govora o povredi prava na obranu, kao i o povredi prava na pravično suđenje koje bi bile ostvarene odbijanjem dokaznih prijedloga (jer sud nije dužan provesti sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koji su, kako to jasno proizlazi iz odredbe članka 418. stavka 1. i članka 421. stavka 1. ZKP/08., važni za pravilno presuđenje), a koja prava su zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98.

– pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. i 13/07.; dalje: Konvencija), to nisu ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. na koje optuženik neosnovano upire žalbenim navodima.

6.6. U odnosu na žaliteljeve tvrdnje da je prvostupanjski sud primjenjujući zakonsku odredbu članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08. na raspravi koja je 23. studenog 2021. započela iznova pročitao zapisnik o ispitivanju oštećene NL kod ODO u Novom Zagrebu od 4. studenog 2016., iako se obrana tome izričito protivila dajući suglasnost za čitanjem isključivo zapisnika o njezinom ispitivanju na raspravi 18. srpnja 2018. te da je stoga pobijana presuda utemeljena isključivo na iskazu oštećenice koji je dala kod ODO u Novom Zagrebu koji obrana smatra nezakonitim dokazom u smislu članka 10. ZKP/08. prije svega se ukazuje obrani da je oštećenica tijekom prethodnog postupka ispitana sukladno odredbama ZKP/08. pa stoga zapisnik o tom njezinom ispitivanju, protivno navodima žalbe, nije nezakonit dokaz. Nadalje, iskazujući na raspravi 18. srpnja 2018., kada je optuženiku omogućena konfrontacija s oštećenicom, oštećenica je u bitnome ponovila svoj iskaz koji je dala kod ODO u Novom Zagrebu te također iskazala i da "ostaje kod onog što je iznijela na ODO vezano za počinjenje kaznenih djela". Stoga se njezin iskaz dan tijekom prethodnog postupka, kao i na raspravi kod suda cijeni kao jedan, cjelovit iskaz koji je sud naknadno i pročitao primjenom članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08. pa stoga, a protivno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

6.7. U okviru dokaznog postupka pročitan je račun Auto servisa Krota j.d.o.o. od 17. svibnja 2016. te je u pravu žalitelj kada navodi da se radi o preslici računa. Međutim, sama činjenica da je račun u preslici ne upućuje na to da se radi o nezakonitom dokazu kako to paušalno ističe žalitelj. Zbog toga niti čitanje preslike navedenog računa te temeljenje presude (konkretno u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu) na ovoj ispravi ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u smislu članka 468. stavak 2. ZKP/08., a kako to ističe žalitelj.

6.8. Nadalje, u odnosu na izjavu BL, na kojoj se temelji pobijana presuda, a koju je sud odbio izdvojiti kao nezakonit dokaz, obrana navodi da iz posebnog izvješća PU zagrebačke od 3. svibnja 2016. proizlazi da je 29. travnja 2016. u 15,30 sati, u službenim prostorijama VII. PP Zagreb, temeljem članka 107. stavak 1. točka 2. ZKP/08. (prema kojem je policija ovlaštena uhititi osobu za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti) uhićen okrivljeni OL, a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. koje kazneno djelo se ne progoni po službenoj dužnosti pa je iz tog razloga optuženik neosnovano uhićen, a sve što je pribavljeno tom prilikom predstavlja nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08. Osim toga, a obzirom na optuženikovo zdravstveno stanje te da je nakon uhićenja u predmetnom postupku 29. travnja 2016. istog dana ponovno hospitaliziran sve do 5. svibnja 2016., obrana smatra da optuženika u takvom psihofizičkom stanju policija nije mogla ispitivati u smislu članka 208. ZKP/08. te da navedena neoriginalna izjava od optuženika nije oduzeta na zakonom propisan način jer se članak 261. ZKP/08. ne može primijeniti prema optuženiku. Ističe da ne postoji niti zapisnik niti potvrda o privremenom oduzimanju predmeta u odnosu na navedenu izjavu, da u tom trenutku kazneni postupak protiv optuženika nije ni započeo pa da stoga optuženik nije bio niti u formalnopravnoj poziciji da izjavu upotrijebi kao dokazno sredstvo za bilo što te da povrh toga optuženik po uhićenju, od VII. PP nije dobio pouku o pravima, a što sve da također ukazuje na nezakonitost tog dokaza u smislu članka 10. ZKP/08. Stoga ovaj žalitelj smatra da je iznesenim ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

6.9. Protivno ovim žalbenim navodima, kojima se osporava zakonitost uhićenja optuženika, ne postoji niti jedan od razloga iz članka 10. ZKP/08. iz kojeg bi proizlazilo da je predmetna izjava nezakonit dokaz. Naime, niti optuženik u žalbi ne ističe, niti obrazlaže postojanje nekog od razloga nezakonitosti dokaza iz točaka 1. do 4. stavka 2. članka 10. ZKP/08., a ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi eventualno nezakonito uhićenje tada osumnjičenog OL (do kojeg je, usput rečeno, došlo zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i članka 235. stavak 1. KZ/11. za koja se, protivno žalbenim navodima, progoni po službenoj dužnosti – kad postoji prijedlog žrtve, a nema dvojbe da je on postojao) predstavljalo neku od navedenih osnova za nezakonitost pribavljanja te izjave.

6.10. Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. optuženik, koji poriče počinjenje djela, navodi da je sud pogrešno ocijenio da pročitane SMS poruke potkrjepljuju iskaz oštećenice u smislu da bi joj optuženik prijetio smrću, a sve navedeno ne zanemarujući utvrđenja i iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. travnja 2016. broja PpJ- 1449/16 koje se odnose na optuženikovo vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika, a ne na prijetnje oštećenici da bi istu usmrtio.

7.1. Nasuprot iznesenom, optuženik prije svega gubi iz vida da se njega niti ne tereti da bi oštećenici prijetio putem SMS poruka, već inicijalno u telefonskim kontaktima te konačno 2. travnja 2016. kada je osobno došao u njezin stan i rekao joj da će je ubiti, dok prvostupanjski sud sadržaj optuženikovih SMS poruka upućenih njoj pravilno koristi isključivo kroz ocjenu vjerodostojnosti te istinitosti iskaza sudionika ovog događaja, a ta utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Oštećenica je dosljedno, detaljno i okolnosno opisala protupravno postupanje optuženika koje je bilo posljedica njegova neprihvaćanja prekida veze te koje je konačno rezultiralo time da joj je nepozvan, dolaskom u njezin stan oko ponoći uputio prijeteće riječi, da će je ubiti, a takvu ocjenu njenog iskaza koju je iznio prvostupanjski sud prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovakvoj ocjeni prvostupanjskog suda u prilog samo dodatno govori i po žalitelju spomenuta pravomoćna presuda Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. travnja 2016. broja PpJ- 1449/16 iz koje proizlazi da se optuženik, ni nakon dolaska policije po pozivu oštećenice ne smiruje, već nastavlja i s protupravnim postupanjem na štetu policijskih službenika.

7.2. Protivno optuženikovim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11. Naime, oštećenica je detaljno opisala i zbivanja kritične zgode 9./10. travnja 2016. kada je navela da joj je optuženik zvonio na portafon, slao joj SMS poruke sadržaja da joj cigani uništavaju auto, da joj izvlače skuter iz zgrade, a koji iskaz osim što potvrđuje sadržaj pročitanih SMS poruka, potvrđuje dijelom i iskaz svjedoka FL. I ovaj je svjedok detaljno opisao što je opažao kritične zgode gledajući kroz prozor svog stana pa tako i da je vidio kako muškarac oštećuje oštećeničin skuter.

7.3. Žalitelj u žalbi tvrdi da je svjedok FL naveo da je tog muškarca zapazio u siječnju ili veljači ove (2016.) godine kao osobu koja je dolazila NL, viđao ih je zagrljene na cesti i u ulazu te je zaključio da su u vezi pa kako je oštećenica izjavila da je optuženika upoznala mjesec dana prije inkriminiranog događaja koji se zbio u travnju 2016., žalitelj na temelju toga zaključuje da je očito da je svjedok FL vidio nekog drugog muškarca, a ne optuženika. Međutim, optuženik ispušta iz vida da je svjedok FL u nastavku svog iskaza jasno naveo i da je s tim istim muškarcem, kojeg, dakle, uvodno spominje, razgovarao u ožujku 2016. oko parkirnog mjesta kada ga je logično ponovno dobro vidio, kao što je istog tog muškarca dobro vidio i kada je oštećivao oštećeničin skuter. Stoga je životno potpuno prihvatljivo da je uslijed proteka vremena svjedok FL pogrešno determinirao kada je prvi puta opazio optuženika s oštećenicom, no njegov nastavni iskaz ukazuje da se radi o istom muškarcu koji je konačno i oštetio oštećeničine stvari, a to je upravo optuženik. Iako oštećenica nije vidjela kada je optuženik oštetio njezino osobno vozilo i skuter te iako je svjedok FL vidio samo oštećivanje skutera jer je njezino osobno vozilo bilo parkirano na cesti, cjelokupno postupanje optuženika kritične zgode, sadržaj SMS poruka u kojima spominje oštećivanje i osobnog vozila i skutera te konačno da je i sama oštećenica izjavila da niti jedno od vozila nije bilo oštećeno do kritičnog dana, jasno i razumno ukazuje da je upravo optuženik iste noći, očito nezadovoljan odlukom oštećenice o prestanku svih kontakata s njim, oštetio i osobno vozilo i skuter na način kako ga se tereti.

7.4. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda nije doveo u pitanje niti svjedok TL koji, a protivno navodima iz žalbe optuženika, nije mogao točno odrediti kada je optuženik bio s njim na otoku Susku, odnosno je li to bilo u travnju, svibnju ili lipnju 2016. Jednako tako, a protivno žalbenim navodima da niti dostavljeni račun o popravku vozila ne potvrđuje oštećenja na oštećeničinim stvarima, prvostupanjski je sud pravilno cijenio račun iz kojeg je jasno vidljivo da se odnosi upravo na popravak vozila marke Peugeot 306 Envy 1.4. kojeg je optuženik izvan svake sumnje oštetio kritične zgode pa je nastavno pravilno pobijanom odlukom, a primjenom članka 158. stavak 2. ZKP/08., oštećenici i dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 3.360,00 kuna na koji iznos glasi račun, dok je u preostalom dijelu oštećenica s istim upućena u parnicu.

7.5. U odnosu na činjenična utvrđenja točke 3. izreke pobijane presude, a koja se odnose na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11. i koja optuženik također pobija žalbom, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio da se radi o izjavi koju je optuženik predao policijskim službenicima. Naime, upravo je svjedok BL detaljno opisao da ga je prvotno optuženik, kada je saznao da ovaj ima konobu Vera i apartmane na Susku, tražio da mu napiše potvrdu da je on bio kod njega na Susku i da je radio, da bi zatim to isto od njega tražila mlađa ženska osoba, predstavljajući mu se u jednom kafiću kao O "cura", koje zgode je svjedok BL u torbici držao pečat konobe Vera i osobnu iskaznicu za koje je sljedećeg jutra utvrdio da su mu otuđeni. Stoga, a osobito uvažavajući inkriminirano razdoblje počinjenja kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, iskaz svjedoka BL koji je opovrgnuo da bi ikada sastavio izjavu kojom bi potvrdio da je optuženik ikada boravio i radio kod njega na Susku, već naprotiv, da je odbio sastaviti takvu izjavu, činjenica da je u posebnom izvješću VII. PP Zagrebu od 3. svibnja 2016. naznačena ova izjava kao prikupljena obavijest u odnosu na inkriminirana kaznena djela te konačno i činjenica da je i sam optuženik obrazlažući dokazni prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka CL naveo da je ta osoba očevidac događaja, odnosno da je isti vidio i nazočio kada mu je BL predao izjavu kojom ga se tereti, potpuno je neuvjerljiv iskaz optuženika da nikada nije predao predmetnu izjavu policijskim službenicima, odnosno jedini je razuman i logičan zaključak prvostupanjskog suda da je istu policijskim službenicima predao optuženik, a kao alibi za druga predmetno inkriminirana kaznena djela. Nastavno na izneseno te uvažavajući da je optuženik proglašen krivim da je nabavio lažnu ispravu te takvu lažnu ispravu uporabio kao pravu, a protivno žalbenim navodima obrane, prvostupanjski je sud pravilno odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem grafološkog vještačenja primjenom članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08.

7.6. Slijedom svega iznesenog, a protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza pravilno ocijenio nevjerodostojnim iskaz optuženika, zaključci suda prvog stupnja utemeljeni su na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, odnosno prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

8. Optuženik u žalbi tvrdi da radnje za koje je osuđen pobijanom presudom predstavljaju produljeno kazneno djelo s obzirom na njegove ranije osude. U tome, međutim, nije u pravu jer iz kaznene evidencije proizlazi da su ranije osuđujuće presude donesene do 2012., a predmetna kaznena djela počinjena su 2016. te ne može biti govora o primjeni instituta produljenog kaznenog djela iz članka 52. KZ/11 s obzirom na očigledni vremenski diskontinuitet. Zbog toga nisu počinjene povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. i 5. ZKP/08. na koje upire optuženik, niti je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrđeno da bi na štetu optuženika na drugi način bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženi OL kada se žale zbog odluke o kazni.

9.1. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio visinu jedinstvene kazne s obzirom na subjektivne i objektivne okolnosti koje utječu na visinu kazne optuženom OL. Ističe da prvostupanjski sud, obrazlažući odluku o vrsti i visini kazne, nije našao olakotne okolnosti na strani optuženika, dok otegotne okolnosti i to višestruku kažnjavanost za različita kaznena djela, kao i za istovrsno kazneno djelo prijetnje nije dovoljno cijenio te im je dao premali značaj, kao što je premali značaj dao društvenoj opasnosti navedenih kaznenih djela, optuženikovoj upornost u činjenju kaznenih djela, posebice onih imovinskog karaktera te njegovoj nekritičnosti prema činjenju ovih kaznenih djela. Stoga se žalbom predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

9.2. Pobijajući presudu u odluci o kazni optuženik navodi da bi se svrha kažnjavanja ostvarila "radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom".

9.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.4. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, odmjeravajući pojedinačne kazne za svako od počinjenih djela, propustio optuženiku cijeniti olakotnim okolnostima optuženikovu smanjenu ubrojivost, kao i njegove osobne prilike (zdravstveno stanje i obiteljske prilike). Međutim, s obzirom na njegovu raniju osuđivanost i to u deset navrata zbog počinjenja kaznenih djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavak 2. KZ/97., nasilničkog ponašanja u obitelji iz članka 215.a KZ/97., povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209. stavak 2. KZ/97., sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka iz članka 317. stavak 2. KZ/97., krađe iz članka 216. stavak 1. KZ/97., teških krađa iz članka 217. stavak 1. KZ/97., no i zbog kaznenih djela posebnih slučajeva krivotvorenja isprave iz članka 313. stavak 3. KZ/97. i prijetnje iz članka 129. stavak 2. KZ/97., kao i njegov život nakon počinjenja djela koji se ogleda u nastavnom činjenju kaznenih djela krađa iz članka 228. stavak 1. KZ/11, teških krađa iz članka 229. stavak 3. KZ/11, razbojničkih krađa iz članka 231. stavak 1. KZ/11 te prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11., i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), primjereno su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11., tri mjeseca za kazneno djelo iz članka 235. stavaka 1. KZ/11. te u trajanju osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

9.5. Državni odvjetnik u žalbi predlaže preocjenu otegotnih okolnosti, tvrdeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio optuženikovu raniju osuđivanost. Međutim, olakotne i otegotne okolnosti (a između njih i osuđivanost koja se odnosi na optuženikov raniji život, no i na ponašanje nakon počinjenog djela) utječu na izbor vrste i mjere pojedinačnih kazni, a ne one jedinstvene (čije preinačenje predlaže ovaj žalitelj), koja se odmjerava na temelju okolnosti navedenih u članku 51. stavak 1. KZ/11.

9.6. Upravo s obzirom na ličnost počinitelja te muđusobni odnos počinjenih kaznenih djela, odnosno vrstu i razdoblje u kojem su počinjena, optuženik je opravdano osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9.7. Zbog toga niti žalbe državnog odvjetnika i optuženog OL zbog odluke o kazni nisu osnovane.

10. S obzirom na sve izneseno, a primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec