Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1007/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 28/I, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1272/2020-26 od 11. srpnja 2025., 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1272/2020-26 od 11. srpnja 2025. u točki I. i III. izreke, osim u odnosu na stopu zatezne kamate.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki III. izreke, u odnosu na stopu zatezne kamate i za navedeno odlučuje:

Nalaže se tuženici da na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka plati zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od petnaest dana, s osnove naknade štete, isplatiti tužitelju ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 7.869,80 EUR i to kako slijedi: za razdoblje od 1.5.2017 – 01.06.2017. 265,45 EUR, 1.6.2017 – 1.7.2017. 265,45 EUR, 1.7.2017. – 1.8.2017. 265,45 EUR, 1.8.2017. – 1.9.2017. 265,45 EUR, 1.9.2017. – 1.10.2017. 265,45 EUR, 1.10.2017 – 1.11.2017. 265,45 EUR, 1.11.2017. – 1.12.2017. 265,45 EUR, 1.12.2017. – 1.1.2018. 265,45 EUR, 1.1.2018. – 1.2.2018. 265,45 EUR, 1.2.2018. – 1.3.2018. 265,45 EUR, 1.3.2018. – 1.4.2018. 265,45 EUR, 1.4.2018. – 1.5.2018. 265,45 EUR, 1.5.2018. – 1.6.2018. 265,45 EUR, 1.6.2018. – 1.7.2018. 265,45 EUR, 1.7.2018. – 1.8.2018. 265,45 EUR, 1.8.2018. – 1.9.2018. 265,45 EUR, 1.9.2018. – 1.10.2018. 234,26 EUR, 1.10.2018. – 1.11.2018. 234,26 EUR, 1.11.2018. – 1.12.2018. 234,26 EUR, 1.12.2018. – 1.1.2019. 234,26 EUR, 1.1.2019. – 1.2.2019. 234,26 EUR, 1.2.2019. – 1.3.2019. 234,26 EUR, 1.3.2019. – 1.4.2019. 234,26 EUR, 1.4.2019. – 1.5.2019. 234,26 EUR, 1.5.2019. – 1.6.2019. 234,26 EUR, 1.6.2019. – 1.7.2019. 234,26 EUR, 1.7.2019. – 1.8.2019. 234,26 EUR, 1.8.2019. – 1.9.2019. 234,26 EUR, 1.9.2019. – 1.10.2019. 202,87 EUR, 1.10.2019. – 1.11.2019. 202,87 EUR, 1.11.2019. – 1.12.2019. 202,87 EUR, 1.12.2019. – 1.1.2020. 202,87 EUR, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobreno za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu štete odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ĐD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.736,33 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.''

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude i odluke o trošku (točka I. i III. izreke) tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi:

- da izreka pobijane presude nije razumljiva jer u točki I. izreke nije naveden dan dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa tražbine na koje su dosuđene zatezne kamate, niti se dan dospijeća može utvrditi iz obrazloženja presude,

- da se mjesečno razdoblje računa od prvog do posljednjeg dana u mjesecu, a ne od prvog dana u jednom mjesecu do prvog dana u sljedećem mjesecu jer na taj način tužitelj zahtijeva dvostruku naknadu za svaki prvi dan sljedećeg mjeseca te

- da je visina stope zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2024. nije u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

4. Donošenjem prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženica. Izreka presude je razumljiva jer je određena glavnica i rok za dobrovoljno ispunjenje te tražbine. Točno je da u izreci, kao ni u obrazloženju pobijane presude nije naveden datum dospijeća svakog pojedinog iznosa, ali presuda zbog toga nije nerazumljiva, kako to tvrdi tuženica, već je, u smislu čl. 29. st. 1. i čl. 30. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), u tom dijelu bez pravnog učinka (slično i Rev-68/2024-2). Naime, izreka presude u odnosu na datum dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa u skladu je s postavljenim tužbenim zahtjevom pa kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, što je u ovom slučaju i učinjeno (čl. 2. st. 1. ZPP), nije time počinjena navedena bitna povreda niti je povrijeđen zakon na štetu tuženice.

5. U postupku je utvrđeno:

- da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio u mogućnosti koristiti predmetni stan, jer se u njemu nalazio zaštićeni najmoprimac,

- da je tužitelj ĐD vlasnik trosobnog stana koji se nalazi na čestici zgrade broj [katastarska čestica] upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P-541/00 od 12. studenoga 2004., koja zamjenjuje ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, potvrđuje status tužitelja kao najmodavca i status ČD iz [adresa], kao zaštićenog najmoprimca u odnosu na predmetni stan,

- da se potvrdom Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske od 12. veljače 2025. (58 spisa) potvrđuje da je predmetni stan na adresi [adresa], površine 73 m², prizemlje, u vlasništvu ĐD, da u navedenom stanu status zaštićenog najmoprimca ostvaruje ČD s članovima kućanstva KD i FD te da je predmetni stan upisan u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci,

- da je vrijednost mjesečne najamnine za stan u [adresa], površine 72,54 m² između 400-600 EUR, ovisno o uređenosti i opremljenosti stana.

5.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je Europski sud za ljudska prava u presudi Statileo protiv Hrvatske zauzeo pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'', broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 – dalje: ZNS) izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, da je na vlasnike stanova stavljen nerazmjeran i pretjeran pojedinačni teret odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, čime je povrijeđena odredba čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) zbog čega je tim odlukama Europskog suda utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuje naknadu štete koja se sastoji od razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu. Budući da su odluke Europskog suda za ljudska prava kojima je utvrđena povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pridružujućih protokola obvezne za sve sudove u Republici Hrvatskoj i djeluju prema svima, obvezao je tuženicu na isplatu iznosa od dosuđen ukupan iznos od 7.869,80 EUR čiju visinu tuženica žalbom i ne osporava (za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2020.), koji odgovara razlici u visini zaštićene najamnine koju je tužitelj primio za stan u svom vlasništvu i visine najamnine koju bi ostvario iznajmljivanjem tog stana na tržištu.

6. Odluka suda prvoga stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede glavne stvari je pravilna. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi u tom dijelu.

7. Doduše, mjesečno razdoblje računa se od prvog do posljednjeg dana u mjesecu, a ne od prvog dana u jednom mjesecu do prvog dana u sljedećem mjesecu, kako je dosuđeno. Međutim, navedena nepravilnost ne utječe na zakonitost pobijane presude jer kamata nije određena niti je odrediva.

8. Međutim, tuženica osnovano u žalbi navodi da visina stope zateznih kamata u odluci o troškovima parničnog postupka nije pravilno određena, u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO te da je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

8.1. Naime, prema čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 15/23), koji je stupio na snagu 30. prosinca 2023., izmijenjen je čl. 29. st. 2. ZOO tako da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

8.2. No, navedeno je bilo od utjecaja samo na zateznu kamatu dosuđenu na parnični trošak pa je u tom dijelu presudu suda prvoga stupnja trebalo preinačiti u odnosu na stopu zatezne kamate. Zatezna kamata na dosuđenu glavnicu i pojedinačne mjesečne iznose nije dosuđena pa u tom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, kao u točki II. izreke.

10. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos