REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3473/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe KV LOGISTIKA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TO, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. i dr. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017., 152/22.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, poslovni broj Pp-1815/2023-10 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki II. izreke te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba KV LOGISTIKA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba TO (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađaju se od optužbe
2.) da bi dana 21. ožujka 2023. u 14,30 sati na cesti A9 kod Buja po svojoj odgovornoj osobi dopustili da u prometu na cestama sudjeluje njihov vozač AO koji bi u vremenu od 19.03.2023. g. u 18,58 sati do 20.03.2023. g. u 18,58 sati skratio dnevno razdoblje odmora za 4 sata i 12 minuta (norma 9 sati),
čime bi počinili prekršaj iz čl. 44.a stavak 1. točka 6. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, kažnjivo temeljem iste odredbe.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.
r i j e š i o j e :
III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, ukida se pobijana presuda u točki I. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) u nedostatku dokaza oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu te prekršaja iz članka 44.a stavka 1. točke 6. u svezi stavka 2. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze temeljem kojih bi se činjenično stanje moglo točno i u potpunosti utvrditi.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je bespredmetna u odnosu na djelo iz točke II. izreke pobijane presude, a osnovana u odnosu na djelo iz točke I. izreke pobijane presude.
4. Rješavajući o žalbi tužitelja te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je u odnosu na djelo iz točke II. izreke pobijane presude utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo iz točke II. izreke pobijane presude nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, a istovjetno ih se tereti i u optužnom aktu, da bi u bitnome, dana 21. ožujka 2023. dopustili da u prometu na cestama sudjeluje njihov vozač koji je u točno naznačenom vremenskom periodu od 19. ožujka 2023. do 20. ožujka 2023. g. skratio dnevno razdoblje odmora.
4.2. Imajući u vidu takav činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenici mogli počiniti predmetni prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (21. ožujka 2023.) vozaču dopustili upravljanje vozilom na protupravni način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (u periodu od 19. do 20. ožujka 2023.), odnosno retroaktivno mu dopustili protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.
4.3. S obzirom da su okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje, iz prethodno navedenih razloga, niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u točki II. izreke osporavane presude nije prekršaj, to je na taj način ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4.4. Slijedom navedenog, ovaj je sud u povodu žalbe okrivljenika, postupajući po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, preinačio pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, na način da je okrivljenike za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
5. Nadalje, odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je našao da je u provedenom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.
5.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe u nedostatku dokaza prvostupanjski sud obrazlaže time da su okrivljenici porekli počinjenje prekršaja za koje ih se tereti, a da dokaza da bi okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj nije bilo, s obzirom da sud nije bio u mogućnosti ispitati svjedoke RO i AO iz razloga što tužitelj na poziv suda nije dostavio njihove osobne podatke.
5.2. Međutim, opravdano žalitelj u žalbi ukazuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud propustio provesti sve raspoložive dokaze, odnosno prvenstveno na sve okolnosti događaja u svojstvu svjedoka ispitati spomenute vozače, pri čemu valja naglasiti da se podaci koji se odnose na svjedoka AO nalaze u materijalnoj dokumentaciji priležećoj spisu, dok sud u svakom slučaju ima ovlasti službenim putem od nadležnih tijela pribaviti podatke potrebne kako bi se predloženi svjedoci mogli pozvati, pa nedostavljanje tih podataka od strane tužitelja ne predstavlja valjan razlog za odustajanje od provođenja tih dokaza.
5.3. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti u točki I. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku provesti dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem, a po potrebi i druge dokaze, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
6. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 20. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
