Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-604/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Stari Grad, Novo Riva 3, kojega zastupa punomoćnik Luka Buratović, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj: P-4270/2022 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ŽČ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj: P-4270/2022 od 26. svibnja 2023. u odnosu na dio izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odnosu na točku II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I."Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 35.000,00 kn/ 4645.30 eura s kamatama počam od dana 12.2.2022. godine, i to kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do isplate te joj u istom roku naknaditi trošak spora i to s zakonskim zateznim kamatama počam od dana presuđenja do isplate"

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.094,94 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 0,66 centi.

2. Sadržajno protiv dijela izreke kojim je odbijena tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice (koji nije numeriran kao točka I. izreke i pri čemu prvostupanjski sud nepotrebno i pogrešno koristi termin da uz tužbeni zahtjev odbija i tužbu) i protiv točke II. izreke navedene presude je tužiteljica izjavila pravodobnu, potpunu i dopuštenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. U postupanju prvostupanjskog suda, pa tako niti u pobijanom dijelu prvostupanjske presude, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredbe iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju u žalbi upire tužiteljica jer pobijani dio presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nisu utvrđeni nedostaci radi kojih se ne bi mogla ispitati, a niti su utvrđene proturječnosti između razloga pobijanog dijela presude i isprava u spisu.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članak 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske i imovinske) za koju tužiteljica tvrdi da je nastala kao posljedica pada prilikom korištenja neispravne sprave za vježbanje, koja je postavljena od strane tvrtke Coca- Cola HBC Hrvatska d.o.o. i Redox d.o.o., a nalazi se u Gradskom parku "Vorba" u Starom Gradu na Hvaru.

9. Sporno je, je li tužiteljica, koristeći spravu za vježbanje, a zbog neispravnosti iste, pala i zadobila tjelesne ozljede. Sporno je i to, je li tužiteljica koristeći spornu spravu za vježbanje, s iste pala svojom krivnjom iz razloga što spravu nije koristila po pravilima, odnosno je li pala i zadobila tjelesne ozljede radi nekog njenog zdravstvenog stanja ili zato što predmetna sprava nije bila ispravna, a sporna je i pasivna legitimacija tuženika.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je 12. veljače 2022. tužiteljica bila u javnom parku u Starom Gradu te je koristeći steper, koji je postavljen od strane tvrtki Coca-Cola HBC Hrvatska d.o.o. i Redox d.o.o., za čije je postavljanje tuženik dao suglasnost, pala i zadobila tjelesne ozljede u vidu ozljede glave,

- da iz potvrde o događaju Ministarstva unutarnjih poslova PU Splitsko-dalmatinske PP Hvar, broj: 511- 12-26-219/2022, od 7. studenog 2022. proizlazi kako je utvrđeno da se 12. veljače 2022. tužiteljica nalazila u parku u gradu Starom Gradu, kada je koristeći spravu za vježbanje "step" pala na pod i pri tom zadobila tjelesne ozljede, ali da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu, shodno čemu nije izvršen očevid, nego da je tužiteljica u svom pisanom podnesku dostavila kopije fotografija spornih sprava za vježbanje,

- da iz nalaza hitnog prijema od 12. veljače 2022. i medicinske dokumentacije te priloženih fotografija proizlazi da je tužiteljica zadobila ozljede glave,

- da iz izjave o suglasnosti za postavljanje vježbališta na otvorenom od 21. rujna 2017. Klasa: 363-01/17-01/30, Ur. br: 2128/03-17-3 proizlazi kako je gradonačelnik Starog Grada istu dao za postavljanje vježbališta, aktivne zone u gradskom parku Starom Gradu, i to tvrtki Coca Cola HBC Hrvatska d.o.o. i Redox d.o.o. u Gradskom parku "Vorba" i to na sjeverno istočnom dijelju čestice broj [katastarska čestica], katastarska općina [katastarska općina], zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] te da će se detalji urediti posebnim ugovorom između navedenih stranaka,

- da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku temeljem odredbi članaka 2., 21., 22. i 60. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine broj: 68/18., 110/18., 32/20.),

- da je sporna sprava za vježbanje demontirana u ljeto 2022.,

- da su u postupku saslušani svjedoci LČ komunalni redar, Ivan i BČ čija je kuća u neposrednoj blizini mjesta štetnog događaja, MČ koja je iz svog vozila vidjela pad tužiteljice, KČ, sin MČ koji ju je vozio tom prigodom vozilom pokraj mjesta štetnog događaja, AČ koja dolazi u park i vježba na spravama, JČ, partner tužiteljice koji se nalazi na fotografiji u spisu na stranici 24, a saslušana je i tužiteljica,

- da iz iskaza svjedoka MČ i HČ proizlazi kako su od 12. veljače 2022. kada se dogodio štetni događaj, sa sporne sprave za vježbanje maknuti neki dijelovi, dok iz iskaza AČ, proizlazi da je ostala samo konstrukcija te se sprava ne nalazi u istom stanju kao u trenutku spornog događaja,

- da je svjedok LČ iskazao da je u ljeto 2022. zaprimljena dojava o neispravnosti jedne od sprava za vježbanje te da mu nije poznato je li se prijava odnosila upravo na spornu spravu s koje je tužiteljica pala i zadobila tjelesne ozljede, a prije nije bilo dojava o neispravnosti sprava za vježbanje,

- svjedokinja BČ, čija kuća se nalazi u blizini parka, iskazivala je kako po riječima sina upravo sporna sprava nije ispravna,

- da iz iskaza svjedoka FČ, koji je u ljubavnoj vezi s tužiteljicom pet godina, proizlazi kako predmetne sprave nisu održavane te kako sporne prigode sprava s koje je tužiteljica pala nije bila ispravna, da se tužiteljica inače ne bavi tjelovježbom i ne koristi nikakve sprave za vježbanje,

- da iz iskaza svjedokinje MČ, prijateljice tužiteljice, proizlazi da joj je tužiteljica rekla da se popela na spravu s novčanikom ispod ruke, da je svjedokinja te prigode sjedila u vozilu kojim je upravljao njen sin KČ, također saslušan kao svjedok u postupku te da je vidjela iz auta tužiteljicu kako je pala sa sporne sprave.

11. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud, s obzirom da tužiteljica nije dokazala neispravnost sprave, a time ni odgovornost tuženika za štetu, odbija tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obvezuje na naknadu troška postupka tuženiku.

12. Člankom 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Člankom 221a. ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U smislu navedene odredbe ZPP, teret dokaza odlučne činjenice, koja se tiče osnove i visine imovinske i neimovinske štete, je na tužiteljici.

13. Pravilno, pozivajući se na materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavka 1. i 2. članka 1045., članka 1046. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO), prvostupanjski sud zaključuje da su pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.

14. Temeljem odredbe članka 19. stavak 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavak 2. članka 19. ZOO određuje da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15. Člankom 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a člankom 1046. ZOO je određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Nadalje članak 1100. ZOO određuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17. Navedene opće pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene pa u odnosu na utvrđenje postoji li uzročno-posljedična veza između štetne radnje i nastupa štetnih posljedica, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje adekvacijsku teoriju.

18. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja treba među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama pronaći jedan događaj koji je pravno relevantan i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice, kako to proizlazi iz adekvacijske teorije koju u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno primjenjuje i tumači, što prihvaća i ovaj sud.

19. Utvrdivši u postupku da je sporna sprava za vježbanje, s koje je tužiteljica pala, demontirana u ljeto 2022., pravilno je prvostupanjski sud odbio dokaz provođenjem očevida na licu mjesta, budući da bi se provođenjem očevida samo odugovlačio predmetni postupak te bi došlo do nepotrebnog stvaranja troškova sudskog postupka. Naime, sporni događaj se zbio 12. veljače 2022. godine, a iz iskaza svjedoka MČ i HČ proizlazi kako su od tada pa do danas sa sporne sprave maknuti neki dijelovi, dok iz iskaza AČ, proizlazi kako je sprava u potpunosti uklonjena, te da je ostala samo konstrukcija, a budući da se sprava ne nalazi više u istom stanju kao u trenutku spornog događaja, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako bi provođenje očevida bilo bespotrebno i provođenjem očevida se ne bi moglo utvrditi je li sprava u trenutku štetnog događaja bila ispravna.

20. Takvim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, u svezi članka 8. ZPP jer je upravo suprotno navodima žalbe, odredbom članka 8. ZPP određeno koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 220. ZPP određeno je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

21. Žalbeni navodi tužiteljice su u suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom te se isti u bitnome svode na to da tužiteljica sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja svoju vlastitu ocjenu dokaza, a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

21.1. Upravo i jest u kompetenciji suda, a ne stranaka, da u ukupnosti provedenog dokaznog postupka, izvede pravne zaključke te na temelju takvih zaključaka pravilno primijeni materijalno pravo, a što je prvostupanjski sud u ovom postupku i učinio.

22. Nadalje, temeljem odredbe članka 299. ZPP stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. članka 299.

ZPP, sud neće uzeti u obzir.

23. Kako prema stanju spisa proizlazi da se od ljeta 2022. sprava za vježbanje ne nalazi u istom stanju kao u trenutku štetnog događaja pa bi provođenje očevida bilo bespotrebno te se ne bi uopće moglo utvrditi je li sprava sporne prigode bila ispravna, stoga se vještačenjem i provođenjem očevida ne bi moglo utvrditi je li sprava bila na dan štetnog događaja 12. veljače 2022. ispravna, to je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza očevida i vještačenja predmetne sprave, koji zaključak prihvaća i ovaj sud.

24. Stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 1. ZPP jer da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 299. ZPP, na što neosnovano upire tužiteljica u žalbi.

25. Kraj pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete, odnosno nije dokazala činjenicu da je za nastup štetnog događaja odgovoran tuženik radi neispravnosti sprave za vježbanje, to stoga nije utjecao na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ni neadekvatan izbor riječi prvostupanjskog suda kada obrazlaže da se s „velikom razinom vjerojatnosti“ može zaključiti da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje tuženika, odnosno tvrdnje tužiteljice da tuženik nije održavao sprave i nastale štete, a na što tuženik također ukazuje u žalbi.

25.1. Imajući na umu da se adekvacijsku teoriju tumači u bitnom na način da između više različitih događaja koji se mogu smatrati uzrocima neke posljedice, kao stvarni razlog (uzrok) pojave posljedice samo je onaj koji po svojoj tipologiji i sadržaju najbliže odgovara nastanku upravo te i takve posljedice pa stoga ista zahtjeva dostatnost, relevantnosti i uvjerljivosti razloga, to stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovom postupku tužiteljica nije prema pravilima o teretu dokazivanja dokazala uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i nastupa štetnih posljedica, odnosno nije dokazala da je isključivi uzrok njenog pada sa sprave, neispravnost te sprave, prihvaća i ovaj sud.

26. U konkretnom slučaju radi se o odgovornosti za štetu po načelu presumirane krivnje štetnika koji je uzrokovao štetu. Međutim, kako tužiteljica nije dokazala postojanje činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno nije dokazala da je šteta nastupila iz razloga neispravnosti sprave za vježbanje, odnosno nije pružila dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi odgovornost tuženika za štetni događaj, stoga nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između radnje tuženika i štetnog događaja, to je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a identično pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x 919/14-2 od 17. prosinca 2014. Pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika bila je dužna dokazati tužiteljica– oštećenica, a nije tuženik bio dužan dokazivati da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje tuženika i nastale štete jer bi to bilo dokazivanje negativne činjenice.

27. Svi ostali navodi žalbe tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke i predstavljaju ponavljanje neosnovanih navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka.

28. Pravilna je i odluka o parničnom trošku tuženika pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, utemeljena na odredbama iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, kako po osnovi tako i visini.

29. Iz svih navedenih razloga, žalba tužiteljice u odnosu na pobijani dio izreke prvostupanjske presude odbijena je kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

30. Nepobijana točka III. izreke prvostupanjske presude nije preispitivana u ovom postupku.

U Sisku 20. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić