Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-285/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 7. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Martine Alagić, odvjetnice iz Vukovara i punomoćnika tuženika u zamjeni EK, odvjetničke vježbenice u OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 21.1. Općih uvjeta uz Ugovor o operativnom leasingu broj: 32487. od dana 29. 10. 2008., kojeg su sklopili tužitelj UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik leasinga i tuženik Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, kao davatelj leasinga, u dijelu kojim je određeno da je visina obroka leasinga promjenjiva „zbog promjena ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji“, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o operativnom leasingu broj: 32487. od dana 29. 10. 2008., kojeg su sklopili tužitelj UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik leasinga i tuženik Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, kao davatelj leasinga, u dijelu u kojem je ugovorena otplata leasinga uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.280,72 eura (tri tisuće dvjesto osamdeset eura i sedamdeset dva centa) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 15,98 eura od 16. 1. 2009. pa do isplate,

- 16,10 eura od 16. 2. 2009. pa do isplate,

- 8,70 eura od 16. 3. 2009. pa do isplate,

- 10,64 eura od 16. 4. 2009. pa do isplate,

- 11,10 eura od 16. 5. 2009. pa do isplate,

- 5,14 eura od 16. 6. 2009. pa do isplate,

- 6,77 eura od 16. 7. 2009. pa do isplate,

- 4,85 eura od 16. 8. 2009. pa do isplate,

- 6,93 eura od 16. 9. 2009. pa do isplate,

- 4,29 eura od 16. 10. 2009. pa do isplate,

- 7,51 eura od 16. 11. 2009. pa do isplate,

- 6,37 eura od 16. 12. 2009. pa do isplate,

- 12,84 eura od 16. 1. 2010. pa do isplate,

- 14,46 eura od 16. 2. 2010. pa do isplate,

- 16,15 eura od 16. 3. 2010. pa do isplate,

- 19,67 eura od 16. 4. 2010. pa do isplate,

- 25,32 eura od 16. 5. 2010. pa do isplate,

- 25,82 eura od 16. 6. 2010. pa do isplate,

- 37,35 eura od 16. 7. 2010. pa do isplate,

- 36,47 eura od 16. 8. 2010. pa do isplate,

- 49,37 eura od 16. 9. 2010. pa do isplate,

- 42,07 eura od 16. 10. 2010. pa do isplate,

- 44,42 eura od 16. 11. 2010. pa do isplate,

- 58,34 eura od 16. 12. 2010. pa do isplate,

- 57,36 eura od 16. 1. 2011. pa do isplate,

- 51,94 eura od 16. 2. 2011. pa do isplate,

- 59,34 eura od 16. 3. 2011. pa do isplate,

- 55,15 eura od 16. 4. 2011. pa do isplate,

- 62,90 eura od 16. 5. 2011. pa do isplate,

- 75,68 eura od 16. 6. 2011. pa do isplate,

- 95,19 eura od 16. 7. 2011. pa do isplate,

- 118,80 eura od 16. 8. 2011. pa do isplate,

- 83,91 eura od 16. 9. 2011. pa do isplate,

- 74,83 eura od 16. 10. 2011. pa do isplate,

- 74,47 eura od 16. 11. 2011. pa do isplate,

- 81,99 eura od 16. 12. 2011. pa do isplate,

- 86,31 eura od 16. 1. 2012. pa do isplate,

- 88,40 eura od 16. 2. 2012. pa do isplate,

- 84,41 eura od 16. 3. 2012. pa do isplate,

- 84,98 eura od 16. 4. 2012. pa do isplate,

- 87,89 eura od 16. 5. 2012. pa do isplate,

- 88,49 eura od 16. 6. 2012. pa do isplate,

- 85,62 eura od 16. 7. 2012. pa do isplate,

- 84,43 eura od 16. 8. 2012. pa do isplate,

- 77,51 eura od 16. 9. 2012. pa do isplate,

- 84,47 eura od 16. 10. 2012. pa do isplate,

- 86,82 eura od 16. 11. 2012. pa do isplate,

- 85,08 eura od 16. 12. 2012. pa do isplate,

- 78,50 eura od 16. 1. 2013. pa do isplate,

- 81,13 eura od 16. 2. 2013. pa do isplate,

- 81,51 eura od 16. 3. 2013. pa do isplate,

- 86,23 eura od 16. 4. 2013. pa do isplate,

- 75,55 eura od 16. 5. 2013. pa do isplate,

- 76,32 eura od 16. 6. 2013. pa do isplate,

- 77,22 eura od 16. 7. 2013. pa do isplate,

- 77,10 eura od 16. 8. 2013. pa do isplate,

- 80,02 eura od 16. 9. 2013. pa do isplate,

- 81,73 eura od 16. 10. 2013. pa do isplate,

- 82,78 eura od 16. 11. 2013. pa do isplate,

po stopi od 14 % godišnje do 30. 6. 2011.; od 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015. po stopi od 12 % godišnje; od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. 1. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, V. Škorpika 21, OIB: 90275854576, da tužitelju UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.701,55 eura (dvije tisuće sedamsto jedan eura i pedeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja tj. 20. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na trošak parničnog postupka u iznosu od 615,59 eura (šesto petnaest eura i pedeset devet centi) kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 6. lipnja 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 29. 10. 2008. sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj: 32487., a prema kojem je tuženik kao davatelj leasinga tužitelju kao primatelju leasinga odobrio leasing osobnog vozila u vrijednosti 55.532,21 CHF uz mjesečnu naknadu od 499,70 CHF sve u kunskoj protuvrijednosti.

1.2. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora o leasingu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o leasingu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50 % u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Tuženik je tako u ugovor o leasingu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se plaćanje mjesečnih naknada veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

1.3. Tužitelj ističe da je tuženik postupio suprotno članku 295. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05. i dr.), kao i članku 296., a s obzirom da se u ugovoru radi o ugovornim odredbama koje su tipski i unaprijed priređene od strane tuženika, te o kojim odredbama se nije pregovaralo, iste su protivne kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03. i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07. i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštene odredbe, tuženik je nepošten stjecatelj te sukladno članku 1115. ZOO-a sve preplate koje proizlaze iz ništetnosti predmetnih odredbi mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

1.4. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. 7. 2013. kojom se utvrđuje da su tužene banke kao davatelji kredita u razdoblju od 1. 4. 2004. do 31. 12. 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Slijedom svega navedenog, a sukladno članku 1111. stavak 1. i stavak 3. kao i članku 1115. ZOO-a, tužitelj potražuje razliku stvarno plaćenih kunskih obroka i kunskih obroka prema prvom otplatnom planu za cijelo vrijeme otplate leasinga, kao i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti suda, aktivne legitimacije i zastare potraživanja.

2.1. Tuženik navodi da sukladno odredbi članka 34. b. ZPP-a u sporovima između pravnih osoba i samostalnih zanimanja stvarno je nadležan trgovački sud. Budući da je tužitelj samostalno zanimanje te je kao takav sklopio ugovor s tuženikom koji je pravna osoba, predlaže sudu oglasiti se stvarno nenadležnim te ustupiti predmet stvarno nadležnom trgovačkom sudu. Nadalje navodi da je sukladno odredbi članka 46. ZPP-a za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je sukladno odredbi članka 48. istoga Zakona, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe općemjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika. Dodatno, tuženik ističe da je predmetni Ugovor sklopljen u Zagrebu, te je u točki 11. Općih uvjeta, ugovorena nadležnost suda u Zagrebu.

2.2. Tuženik nadalje ističe prigovor aktivne legitimacije navodeći da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o operativnom leasingu br. 32487, a iz dostavljenog Ugovora o operativnom leasingu vidljivo je da je Ugovor sklopio tužitelj u svojstvu odvjetnika, kao oblika samostalne profesionalne djelatnosti. Nadalje tuženik navodi da se na zahtjeve za isplatom trgovačkim ugovorima primjenjuje trogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, a što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istog. Tuženik dodatno ukazuje sudu kako je predmetni ugovor trgovački ugovori te tuženik svakako osporava sve tvrdnje tužitelja o tome da bi pojedine odredbe tih ugovora bile nepoštene odnosno ništetne.

2.3. Tuženik skreće pozornost da nije bio tužen navedenom kolektivnom tužbom, te da uopće nije banka, pa da se samim time pravna utvrđenja sudova iznesena u presudama i rješenjima donesenim u povodu kolektivne tužbe potrošača ne mogu primijeniti na tuženika. Nadalje ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, te da su tvrdnje tužitelja o nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli potpuno netočne i paušalne te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u svom pismenom podnesku od 1. 10. 2025. postavio svoj tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, tako da zahtijeva isplatu iznosa od 3.280,72 eura po osnovi povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredite s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i naknadu prouzročenih parničnih troškova uz pripadajuće kamate od dana donošenja presude do isplate.

4. Sud je odlučujući o prigovoru stvarne i mjesne nenadležnosti iste prigovore odbio, te je donio rješenje broj P-285/2023-8 od 20. ožujka 2024., a koje rješenje je po žalbi tuženika potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2132/2024-2 od 5. rujna 2024.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem preslike zahtjeva / ugovora o operativnom leasingu od 25. 10. 2008. (list 6-7), prometne kartice leasinga (list 8-14), opće uvjete za zaključenje ugovora o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti (list 17-18), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 24. 9. 2025. (list 124-129), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 23. 10. 2025. (list 146-147), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka HK na zapisniku od 7. 11. 2025. (list 148-149).

6. Tužitelj u svoj iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključio s tuženikom 29. 10. 2008. u svrhu kupnje automobila. Automobil je koristio samo u svoje osobne potrebe i potrebe obitelji. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Za Porsche leasing se odlučio na način da je odabrao automobil, a auto kuća mu je poslala ugovor s partnerom s kojim surađuju odnosno Porsche leasingom. Nije tražio kredit u CHF, ponudili su mu takav kredit kao najpovoljniji i jedini moguć po njegovoj kreditnoj sposobnosti. Nije se raspitivao kod drugih banaka. U auto kući su mu pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je pročitao i trebao potpisati, ali se ne sjeća da li ga je ovjeravao kod javnog bilježnika. Razumio je pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa i bio svjestan da bi moglo doći do manjih odstupanja, ali onako kako je bilo nije nikako očekivao. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih mijenjati, to je bio tipski ugovor u varijanti uzmi ili ostavi. Nitko mu nije posebno pojašnjavao pojedine odredbe. Nije pitao može li sklopiti ugovor o kreditu u drugoj valuti jer su mu ponudili ovaj kao jedini mogući.

7. Svjedok HK, supruga tužitelja, u svom iskazu navodi kako je njen suprug zaključio ugovor o kreditu s Porsche leasingom u svrhu kupovine automobila. Taj automobil je prvenstveno ona koristila za svoje osobne potrebe i potrebe obitelji, a u to vrijeme radila je u Vukovaru i bio joj je potreban za odlazak na posao. Kredit je otplaćen u cijelosti i otplatio ga je suprug. Nije upoznata o pojedinostima kod sklapanja ugovora budući nije bila prisutna.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

8.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili leasing osobnog vozila u vrijednosti 55.532,21 CHF, a da se korisnik leasinga obvezuje leasing otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 499,70 CHF.

8.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 3. rujna 2019.

9. Prema ocjeni suda nesporno je da tuženik nije banka, ali je isto tako nesporno da je tuženik registriran između ostalih predmeta poslovanja i za kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova, te prikupljanje, izradu analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba, te za posredovanje pri sklapanju financijskih poslova, djelatnosti kreditnih kartica i dr. Dakle, tuženik nije banka, ali je financijska organizacija koja se bavi kreditiranjem što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužitelj potrošač kao fizička osoba, te se u konkretnom slučaju prema sudskoj praksi na njihov odnos primjenjuje kako Zakon o obveznim odnosima tako i Zakon o zaštiti potrošača. Na sve ugovorne odnose pa tako i na odnose između trgovaca i potrošača primjenjuju se odredbe članka 269. do 271. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) o činidbi kao objektu ugovorne obveze.

10. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, aktivna legitimacija, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, kao i pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.1. Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje: ZZP/07.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema članku 140. ZZP/07. odnosno članku 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., dalje: ZZP/14.) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi članka Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

12. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

13. Analizirajući spornu odredbu članka Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 55.532,21 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tuženik od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.). U razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to članka 96. i članka 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., dalje: ZOO).

14. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03. slijedom čega je ista i ništavna sukladno člankom 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., dalje: ZZP/14.), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i članka 502.c ZPP-a kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

15. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije istaknut od strane tuženika sud smatra da se prema članku 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19. i 34/22., dalje: ZTD) odvjetnik ne smatra obrtnikom niti trgovcem pojedincem već ima status fizičke osobe. Analizom iskaza samog tužitelja i svjedoka HK sud je utvrdio kao nespornim da je predmetni automobil tužitelj kupio prvenstveno za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji te da je isti automobil uglavnom vozila njegova supruga koja je u to vrijeme radila u Vukovaru, te joj je automobil bio neophodan za svakodnevni odlazak na posao i svakodnevne obiteljske potrebe.

16. Imajući u vidu utvrđene činjenice i naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl. oec. iz [adresa]. Vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio i sudu dostavio 24. 9. 2025.

16.1. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih obroka naknade za leasing nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po ugovoru o leasingu broj 32487 u razdoblju od 1. 1. 2009. pa do konačne otplate utvrđen u visini od 3.280,72 eura.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 3.280,72 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 1. 10. 2025.

17.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.280,72 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u točki III. izreke ove presude.

17.2. Kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule od tužitelja primio iznos od 3.280,72 eura, to je po osnovi odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene svakomjesečne novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

18. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno članku 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom da je tužba podnijeta 6. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 5. 9. 2023., 24. 10. 2023., 29. 5. 2025. i od 1. 10. 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na četiri ročišta i to od 27. 5. 2025., 24. 6. 2025., 23. 10. 2025 i 7. 11. 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 475,00 eura čini ukupan iznos od 2.375,00 eura.

20.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 eura tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.701,55 eura.

20.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak pismenog podneska od 22. 1. 2025. jer se ovaj podneska ne nalazi u spisu niti je ikada zaprimljen. Također tužitelju nije odobren zatraženi trošak podnesaka od 9. 11. 2023. i 23. 7. 2025. jer ovi podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, te kako je tužitelju već odobren trošak četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, to je tužitelj odbijen s ovim dijelom zatraženog troška u visini od 562,50 eura. Tužitelju također nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

U Vinkovcima 20. studenog 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Martina Alagić, Vukovar – pun. tužitelja

2. OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreba – pun. tuženika