Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1091/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3242/2022-26 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3242/2022-26 od 25. srpnja 2024. u točki I., III. i IV. izreke.

II Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja OA i potvrđuje se navedena presuda u točki II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 920,13 eura.

III Uvažava se djelomično žalba tužitelja OA i preinačuje se navedena presuda u točki III. izreke i to dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka i u iznosu od 437,50 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da tužitelju OA naknadi troškove postupka i u iznosu od 437,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 25. srpnja 2024.

IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje naknaditi tužitelju OA daljnji iznos od 583,98 eura sa zateznom kamatom računatom od 27.9.2022. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu od dosuđenih 583,98 eura do zatraženih 1.340,00 eura sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da tužitelju OA naknadi parnični trošak od 839,59 eura sa zateznim kamatama računatim od 25.7.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka."

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio pravovremenu žalbu u kojoj navodi da je žalba izjavljena protiv točke I., II. i IV. izreke, dok sadržajno iz žalbe proizlazi da je žalba izjavljena protiv točke I., III. i IV. izreke, pa se zaključuje da se radi o grešci u pisanju tim više što tuženik i nema pravni interes pobijati presudu u točki II. izreke, dijelu s kojim je uspio u sporu. Žalba je izjavljena zbog žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57711., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuje da prvostupanjski sud nije vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome naknada štete služi, da je precijenio posljedice ozljeda i dosudio veće novčane iznose satisfakcije od uobičajenih standarda za takve vidove štete. Osporava i visinu dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu i dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata na taj vid naknade štete. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troškova postupka tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, dijela s kojim nije uspio u sporu i dijela točke III. izreke kojim mu nije priznat trošak postupka u ukupnom iznosu traženom troškovnikom, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, dakle na bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima tužitelj ukazuje da dosuđeni iznos na ime naknade štete je prenizak, da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja iznosa naknade štete uzeo u obzir samo Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to kao matematički izračun, dok nije uzeo u obzir sve druge okolnosti slučaja (životnu dob tužitelja, nelagodnost pretrpljenu tijekom liječenja, štetu za organizam zbog uzimanja lijekova, zanimanje tužitelja). Posebno žalbom osporava visinu naknade štete za naruženje smatrajući da taj iznos (5.000,00 kuna/663,61 eur) nije satisfakcijskog i kompenzacijskog karaktera. Predlaže žalbu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu parničnog troška u cijelosti i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, ali ni onu iz točke 11. na koju žalbama ukazuju obje stranke. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne nalaze se razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, pretrpljene u štetnom događaju, prometnoj nesreći koja se dogodila 17. srpnja 2022.

8. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pa je neosnovan žalbeni prigovor tužitelja da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

9. Među strankama pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za isti zapravo i nisu sporni. Nadalje nije sporno da je 26. rujna 2022. tuženik tužitelju u mirnom postupku nakon podnesenog odštetnog zahtjeva, dakle prije pokretanja ovog postupka, na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 11.000,00 kuna (1.459,95 eura), odnosno 331,81 eur za pretrpljene fizičke bolove, 437,99 eura za strah i 663,61 eur za naruženost, kao i 26,54 eura za tuđu pomoć i njegu.

9.1. Među strankama je sporna visina štete, odnosno da li je tuženik tužitelju isplatom iznosa od 1.459,95 eura u cijelosti naknadio štetu, kako neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, tako i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, ili tužitelj ima pravo na ime naknade štete i na iznos od 1.340,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos je tažio tužbenim zahtjevom.

10. Prvostupanjski sud je temeljem nalaza i mišljenja dr. Božidara Šebetića, vještaka specijaliste kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalizacije traumatologije utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, dakle trzajnu ozljedu vrata, natučenje križa i oguljotinu kože lijeve podlaktice. Utvrđeno je da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta 28 dana, da je trpio primarni strh jačeg intenziteta i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja, kao i sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i slabijeg intenziteta 21 dana. Prema nalazu vještaka po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti, ali je nastalo naruženje manjeg stupnja zbog ožiljka na lijevoj podlaktici nepravilnog oblika duljine 5,5 cm i širine 2,5 cm zbog čega trpi duševne boli. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dva tjedna (14 dana) po dva sata dnevno za obavljanje težih poslova u kućanstvu, za nabavku i pripremu hrane i sl.

10.1. Prigovore stranaka na nalaz vještak je otklonio iskazom danim na ročištu 13. lipnja 2024., a stranke prigovore na nalaz nisu ponovno isticale niti su predlagale provođenje novog vještačenja, već je tuženik nespornim učinio postojanje i ocjenu vještaka o naruženosti tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je nalaz i mišljenja vještaka prihvatio.

11. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka i utvrđenu težinu povreda, dakle ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha kao i naruženosti kao kvalifikatornih okolnosti, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosu naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, kao i sve okolnosti slučaja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22., 155/23., dalje ZOO) i pravilno je zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti koje opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i visinu te novčane satisfakcije u iznosu od ukupno 14.700,00 kuna, odnosno 5.100,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, 4.600,00 kuna za pretrpljeni strah i 5.000,00 kuna za duševne boli zbog naruženosti. Napominje se da je pravilno utvrđena i visina naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 700,00 kuna, odnosno 25,00 kuna po satu, koji iznos je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, primjeren usluzi koja je tužitelju pružana, sve prema cijenama usluge koju inače pružaju nekvalificirani radnici. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj odluci naveo da među strankama nije sporno da su tužitelju pomoć i njegu pružali članovi domaćinstva.

11.1. Dakle, na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju pripada ukupno iznos od 15.400,00 kuna, a obzirom da je tuženik tužitelju prije pokretanja ovog postupka isplatio na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 11.000,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati još 4.400,00 kuna, odnosno 538,98 eura.

11.2. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da iznos pravične novčane naknade nije pravilno utvrđen, da dosuđeni iznos nije u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno da je iznos dosuđen na ime neimovinske štete prenizak, kao i navodi kojima posebno osporava visinu naknade zbog naruženosti. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja, ali i tuženika, kojima ukazuju da prvostupanjski sud, osim kvalifikatornih okolnosti, prilikom odmjeravanja visine novčane naknade nije u obzir uzeo druge okolnosti (životnu dob, nelagodnosti pretrpljene tijekom liječenja, štetu za organizam nastalu zbog uzimanja analgetika, zanimanje tužitelja). Naime, obzirom na težinu povreda i iznos koji prvostupanjski sud smatra primjerenim kao novčanu satisfakciju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete vodio računa o svim elementima odlučnima za njezino određivanje u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO, dakle o kvalifikatornim okolnostima, odnosno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha i duševnih boli, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja pa i o dobi tužitelja, njegovom zaposlenju, ali i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome se ukazuje da iz nalaza vještaka proizlazi da uslijed ozljeđivanja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Suprotno žalbenim navodima tužitelja iznos koji je sud prvog stupnja utvrdio da pripada tužitelju na ime duševnih bolova zbog naruženosti je pravična novčana satisfakcija obzirom iz nalaza vještaka proizlazi da se radi o naruženosti manjeg stupnja u vidu nepravilnog ožiljka na lijevoj podlaktici u obliku nekoliko paralelnih traka koji je svjetliji od okolne kože.

11.3. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu iznosa na ime naknade zbog povrede prava osobnosti, odnosno suprotno njegovim žalbenim navodima ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine te naknade nije precijenio posljedice ozljeda koje je tužitelj u štetnom događaju zadobio i u povezanosti s tim nije dosudio veće novčane iznose. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je vodio računa ne samo o orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, odnosno o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, već je vodio računa i o svim okolnostima slučaja, ali i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Napominje se da odmjeravanje visine naknade štete zbog povrede prava osobnosti nije samo matematički izračun, odnosno umnožak broja dana trajanja fizičkih bolova i straha ili postotka duševnih boli s iznosima navedenima u orijentacijskim kriterijima.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je zateznu kamatu na dosuđenu naknadu s osnova neimovinske i imovinske štete trebalo dosuditi od presuđenja. Obzirom je nesporno među strankama da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev 26. rujna 2022. temeljem kojeg je tuženik tužitelju i isplatio nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primijenio odredbu članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni propis u odnosu na ZOO.

12.1. Člankom 12. ZOOP propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (stavak 1.), da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka (stavak 3.), kao da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stavak 4.).

12.2. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je zateznu kamatu dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13. Ispitujući odluku o troškovima postupka ovaj drugostupanjski sud zaključuje da tuženik neosnovano osporava odluku prvostupanjskog suda kojom je tužitelju priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva. To stoga što se radi o trošku koji je nastao u povodu parničnog postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, a podnošenje odštetnog zahtjeva oštećenika prema osiguravajućem društvu dovodi do nastanka pred procesnog odnosa između stranaka, koji zahtijeva odgovarajuće postupanje od osiguravajućeg društva i nasuprot toga daje oštećeniku određena prava (npr. pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva).

13.1. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u odnosu na priznavanje tužitelju troška sudske pristojbe na presudu pa i bez obzira što sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23, dalje ZOSP) obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu nastaje kada se stranci dostavi prijepis odluke (članak 4. točka 4.), dakle nakon zaključenja glavne rasprave. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je to trošak koji je u vrijeme zaključenja glavne rasprave i donošenja presude izvjestan za sve koji nisu oslobođeni plaćanja sudske pristojbe, odnosno trošak koji je moguće predvidjeti. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelja pozvao na plaćanje sudske pristojbe na presudu rješenjem od 25. srpnja 2024. (stranica 87 spisa), dakle isti dan kada je presuda objavljena, kao i da je tužitelj navedenu pristojbu platio (stranica 105 i 106 spisa).

13.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika svi troškovi koje je prvostupanjski sud priznao tužitelju priznati su primjenom članka 155. stavak 1. ZPP, odnosno bili su potrebni za vođenje parnice.

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje kako je prvostupanjski sud pogriješio kada tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 11. ožujka 2024. (očitovanje na nalaz vještaka) i podneska od 9. svibnja 2024. (dostava uplatnice kao dokaza za plaćen trošak pristupa vještaka na ročište), kao i zastupanja na ročištu za objavu presude.

14.1. Naime, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski rješenjem od 23. veljače 2024. pozvao stranke da se u roku 15 dana od primitka rješenja očituju na nalaz vještaka i dostave prigovore, jer da će se u protivnom smatrati da primjedbi na nalaz nemaju. Tužitelj se na poziv suda očitovao na nalaz vještaka obrazloženim podneskom u kojem je iznio svoje primjedbe i prigovore na isti, te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ima pravo na naknadu troškova za sastav toga podneska u visini 100 bodova. Nije odlučno za priznanje prava na troškove sastava toga podneska što je nakon saslušavanja vještaka povodom tih prigovora prvostupanjski sud prigovore tužitelja ocijenio neosnovanima, a pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da zbog tih razloga taj trošak nije potreban za vođenje parnice.

14.2. Nadalje, iz spisa proizlazi da je rješenjem od 24. travnja 2024. prvostupanjski sud pozvao tužitelja na uplatu predujma za pristup vještaka na ročište u roku od 15 dana kao i da u istom roku dostavi sudu dokaz o uplati, po kojem rješenju je tužitelj i postupio i uz podnesak od 9. svibnja 2024. dostavio dokaz o uplati traženog predujma. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sastava tog podneska u visini od 25 bodova.

14.3. Iz spisa proizlazi da je na ročištu održanom 13. lipnja 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava zakazao ročište za objavu presude što su stranke primile na znanje, a proizlazi i da je punomoćnik tužitelja pristupio na ročite za objavu presude. Bez obzira što se sukladno članku 335. ZPP presuda može objaviti i kada na ročište za objavu ne pristupi jedna pa i obje stranke, na ročištu za objavu stranci koja je pristupila uručuje se ovjereni prijepis presude, iznimno stranku će se uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana, slijedom čega se ne može smatrati da pristup na ročište za objavu presude nije bilo potrebno, a u povezanosti s tim da trošak zastupanja na ročištu za objavu nije bio potreban trošak. Sve to i bez obzira što će se sukladno članku 335. ZPP za stranku koja nije pristupila ročištu za objavu presuda istaknuti na internetskoj stranici e - oglasna ploča suda. Iz spisa proizlazi da je punomoćnik tužitelja pristupio ročištu za objavu i stoga tužitelju pripada naknada troškova postupka za tu radnju punomoćnika u iznosu od 50 bodova.

14.4. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka za navedene tri radnje u ukupnom iznosu od 350,00 eura, na PDV u iznosu od 87,50 eura, odnosno ukupno u iznosu od 437,50 eura.

14.5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio uspjeh stranaka u sporu i pravilno je odmjerio trošak za ostale radnje, kao što je pravilno postupio i kada za neke radnje punomoćnika tužitelja trošak tužitelju nije priznao. U povezanosti s tim tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.277,09 eura. Obzirom da je tužitelj troškovnikom tražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.197,22 eura, da je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 839,59 eura, da mu je ovom presudom dosuđen trošak u iznosu od 437,50 eura, njegov zahtjev za naknadu troškova postupka neosnovan je u iznosu od 920,13 eura.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I., III. i IV. izreke, a valjalo je djelomično odbiti i žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki II. izreke te dijelu točke III. izreke kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 920,13 eura.

16. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tužitelja valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim tužitelju nije priznat trošak postupka i u iznosu od 437,50 eura preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom III. izreke.

17. Temeljem članka 166. ZPP odbijeni su kao neosnovani zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, tužitelj jer je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka, a tuženik jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku, 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar