REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-322/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, 34000 Požega, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, zastupan po opunomoćenicima iz OD Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII, Galleria Importanne, p.p. 92, 10000 Zagreb, radi isplate, vr. p. s. 3.074,95 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. studenoga 2025. u nazočnosti tužiteljice, njenog opunomoćenika i zamjenika opunomoćenika tuženika, odvjetničke vježbenice u OD Porobija & T ZZ, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 935/2025, koji je tužiteljica TZ iz [adresa], zaključila sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, dana 9.12.2005, koja glasi:

„Članak 2.

Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 92.500,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obaveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. a na dan sklapanja ovog Ugovora iznos 4,4 %, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana kada je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate, Kreditor pismeno obavještava Korisnika kredita. U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog ugovora. Korisnik kredita se obavezuje platiti kamatu po dospijeću Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude više, računajući od dospijeća do namirenja. "

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici, TZ, [adresa], na ime stečenog bez osnove, isplati iznos od 3.074,95 eura, (tritisućesedamdesetčetirieuraidevedesetpetcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023 godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate s zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata)

a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 16,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2007 godine do isplate.

-za iznos od 16,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2007 godine do isplate.

-za iznos od 17,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2008 godine do isplate.

-za iznos od 17,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2008 godine do isplate.

-za iznos od 32,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2008 godine do isplate.

-za iznos od 32,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2008 godine do isplate.

-za iznos od 31,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2008 godine do isplate.

-za iznos od 31,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2008 godine do isplate.

-za iznos od 31,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2008 godine do isplate.

-za iznos od 31,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2008 godine do isplate.

-za iznos od 31,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2008 godine do isplate.

-za iznos od 32,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2008 godine do isplate.

-za iznos od 33,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2008 godine do isplate.

-za iznos od 32,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2008 godine do isplate.

-za iznos od 35,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2009 godine do isplate.

-za iznos od 35,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2009 godine do isplate.

-za iznos od 34,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2009 godine do isplate.

-za iznos od 34,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2009 godine do isplate.

-za iznos od 34,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2009 godine do isplate.

-za iznos od 34,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 godine do isplate.

-za iznos od 34,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2009 godine do isplate.

-za iznos od 46,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2009 godine do isplate.

-za iznos od 46,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 godine do isplate.

-za iznos od 46,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 godine do isplate.

-za iznos od 46,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2009 godine do isplate.

-za iznos od 46,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2009 godine do isplate.

-za iznos od 47,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 godine do isplate.

-za iznos od 48,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 godine do isplate.

-za iznos od 48,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2010 godine do isplate.

-za iznos od 48,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2010 godine do isplate.

-za iznos od 50,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2010 godine do isplate.

-za iznos od 45,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 godine do isplate.

-za iznos od 46,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2010 godine do isplate.

-za iznos od 46,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2010 godine do isplate.

-za iznos od 49,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 godine do isplate.

-za iznos od 47,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 godine do isplate.

-za iznos od 48,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine do isplate.

-za iznos od 38,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2010 godine do isplate.

-za iznos od 38,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2011 godine do isplate.

-za iznos od 37,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2011 godine do isplate.

-za iznos od 38,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2011 godine do isplate.

-za iznos od 38,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2011 godine do isplate.

-za iznos od 39,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2011 godine do isplate.

-za iznos od 40,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 godine do isplate.

-za iznos od 42,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 godine do isplate.

-za iznos od 39,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2011 godine do isplate.

-za iznos od 36,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011 godine do isplate.

-za iznos od 35,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2011 godine do isplate.

-za iznos od 35,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2011 godine do isplate.

-za iznos od 35,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2011 godine do isplate.

-za iznos od 36,64 EUR sa z.z kamatom počevši od 15.01.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05,2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2012 godine do isplate

-za iznos od 36,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2012 godine do isplate.

-za iznos od 35,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 35,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2013 godine do isplate.

-za iznos od 35,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2013 godine do isplate.

-za iznos od 35,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2013 godine do isplate.

-za iznos od 35,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2013 godine do isplate.

-za iznos od 36,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2014 godine do isplate.

-za iznos od 13,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2014 godine do isplate.

-za iznos od 14.04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2014 godine do isplate.

-za iznos od 14.05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2014 godine do isplate.

-za iznos od 14,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14.06.EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14.06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14.06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2015 godine do isplate.

-za iznos od 14,06.EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2015 godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, da tužiteljici TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka

u

iznosu

od

1.975,37

EUR

(tisućudevetstosedamdesetpeteeurotridesetsedamcenti) sa zateznom kamatom počev od 19. studenoga 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV S preostalim dijelom zahtijevanog troška parničnog postupka u iznosu od 390,20 EUR i zateznom kamatom od 19. studenoga 2025. pa do isplate tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] podnijela je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb (u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženik), navodeći u tužbi da je sa tuženikom dana 9. prosinca 2005., sklopila kreditni odnos temeljen na Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 935/2025, kreditna partija 7102953725, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika u predmetu OU-572/05 12. prosinca 2025., a naknadno izmijenjen sklapanjem Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu od 30. prosinca 2015.

2. U tužbi je istakla da je rečeni Ugovor u dijelu glavnice vezan uz valutu švicarski franak (dalje u tekstu: CHF), a u pogledu ugovorene redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika ništetna ugovorna odredba, a jer je presudom Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2012. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2006. do 6. kolovoza 2007., a što znači da je tuženik postupao suprotno člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno Zakonu o obveznim odnosima te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima i u istima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, a slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" , broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno člancima 81., 82. i 90, a od 7. kolovoza 2007. pa na dalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 te i suprotno Zakonu o obveznim odnosima.

3. Tužiteljica ističe kako je odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2012. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., pod točkom II izreke djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu od 4. srpnja 2012. u dijelu u kojemu je u odnosu na tuženika utvrđeno da je u navedenom razdoblju, a to znači od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u Potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

4. Tužiteljica ocjenjuje da je donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. postala pravomoćnom u odnosu na tuženika ona odluka koja je sadržana u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a kojom je potvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tj. korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tj. Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre. Tužiteljica na dalje ističe da je kao potrošač bila u situaciji da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja navedenog Ugovora od 30. svibnja 2007. tuženik kao trgovac nije njoj pružio mogućnost pojedinačnog pregovaranja kako bi se utvrdili egzaktni parametri vezano za redovnu kamatnu stopu, a pozivajući se na odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) smatra da je u ovom sporu, u dijelu nepoštenosti odnosno ništetnosti jednostrane promjenjivosti redovne kamate bez pojedinačnog pregovaranja, ovaj sud vezan za pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Tužiteljica ocjenjuje da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,4 % godišnje naknadno tijekom ugovornog razdoblja jednostrano mijenjana pri čemu je svako dalje zaduženje, nakon promjene kamatne stope za nju bilo veće i ona je kroz otplatu kredita na ime redovne kamate, zbog njenih promjena tuženiku isplatila više novčanih sredstava nego što je ugovoreno.

5. Zbog djelomične ništetnosti odredbe Ugovora o namjenskom kreditu od 9. prosinca 2005., u pogledu promjene redovne kamate tužiteljica ocjenjuje kako ostvaruje pojedinačni restitucijski zahtjev kojim potražuje od tuženika kao kreditora uslijed promjene redovne kamatne stope iznos koji prelazi iznos ugovorene redovne kamatne stope, a naplaćen je temeljem tuženikove jednostrane promjene kamatne stope iz Ugovora o namjenskom kreditu broj:935/2025, koji su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili 9. prosinca 2005., a koji je naknadno izmijenjen sklapanjem Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu dana 30. prosinca 2015., a koji novčani iznos će sud utvrditi nakon što se provede vještačenje i izvedu drugi dokazi na okolnost utvrđivanja visine iznosa naplaćenog temeljem jednostrane promjene kamatne stope. Tužiteljica je zahtijevala od tuženika i zateznu kamatu od dana naplate svakog preplaćenog iznosa pa do isplate zajedno s troškom parničnog postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik se protivi tužiteljevom dokaznom prijedlogu o provođenju financijskog vještačenja i svih ostalih dokaza predloženih od tužitelja radi utvrđivanja činjenica s obzirom da se u konkretnom slučaju spor vodi u vezi s pravnim pitanjem.

7. Tuženik je istakao da tužiteljica nije podnijela stupnjevitu tužbu i ne postavlja manifestacijski zahtjev te se paušalno poziva na odredbu članka 186.b ZPP-a, a radi čega se tuženik protivio naknadnom određivanju tužbenog zahtjeva jer bi takovo postupanje tužitelja značilo zloupotrebu procesnih ovlaštenja. Tuženik je obrazložio da je tužitelj prije podnošenja tužbe imao sve podatke na temelju kojih je mogao potpuno odrediti tužbeni zahtjev. U nastavku je tuženik isticao kako je on kao kreditor svim korisnicima kredita, a koji su svoje kredite konvertirali u EUR kredite omogućio dostupan izračun konverzije i tužiteljica je mogla, ako je izgubila izračun konverzije, vrlo jednostavno kroz unošenjem broja svog OIB [osobni identifikacijski broj]a i broja svoje kreditne partije doći do izračuna konverzije svoje kreditne partije prije podnošenja tužbe, a jer u izračunu konverzije stoje potpuni, točni i precizni podaci o kreditnoj partiji tužiteljice.

8. Tuženik je istakao prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 12. lipnja 2014.

9. Tuženik je istakao da tužiteljica nije potrošač jer da na temelju Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je namjena kredita kupnja stambenog – poslovnog objekta i adaptacija istog, a kako je predmetni kredit konvertiran i to sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" , broj: 102/15 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) s obzirom na to da su tužiteljica i tuženik 30. prosinca 2005. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom i da su sve tužiteljičine uplate, kako s osnova povišenja CHF kamatne stope tako i s osnova povišenja CHF tečaja, uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, a u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tada je tuženik postupajući po Zakonu i na temelju očitovanja volje tužiteljice da se njen kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti eura u skladu s odredbama ZID ZPK/15, a koja je prethodno bila zadužena uz valutnu klauzulu u CHF tada je tužiteljica stavljena u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR i time je u cijelosti po svom slobodnom izboru izjednačena s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen, na valjano od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate.

10. Tuženik ističe kako je sklopljeni pravni posao povodom prihvata konverzije od strane tužiteljice, a koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom Zakonom propisanih sankcija, takav pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, kako prije tako i poslije konverzije i to na način propisan Zakonom, a kako su sklapanjem Dodatka Ugovoru tužiteljica i tuženik kao ugovorne stranke trajno i konačno uredile svoje pravne odnose tada tuženik izvodi zaključak da tužiteljica, ako je iz bilo kojeg razloga smatrala da joj Zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, nije trebala prihvatiti konverziju koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u rečenom Zakonu i tužiteljica je, za razliku od tuženika imala punu slobodu izbora kojom se i koristila.

11. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio) pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, a za potvrdu svog stajališta tuženik ističe kako u prilog tome govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita, a da i sudska praksa potvrđuje stav tuženika o neosnovanosti tužbenog zahtijeva.

12. Tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 2023. u svezi restitucijskih zahtjeva potrošača koji su s bankama sklopili dodatke/anekse ugovora o kreditu kojima je provedena konverzija, a koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“ (b) Tuženik ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1145/2020-3 od 23. kolovoza 2023. S obzirom da se radi o recentnoj sudskoj praksi, smatra se potrebnim ukazati na obrazloženje spomenute sudske odluke, koja potkrjepljuje navode tuženika: „17.1. Stranke su dodatkom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. prosinca 2005., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

U tom smislu, prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne obveze o valutnoj klauzuli koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju među strankama sklopljenog valjanog dodatka tom ugovoru, iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštene ugovorne obveze o valutnoj klauzuli koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu.

Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 10 („Narodne novine“ , broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

Naposljetku, dodatak ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. ZZP/2014 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona.

13. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za povratom preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 9. prosinca 2005., u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope, a koji je naknadno izmijenjen sklapanjem Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu od 30. prosinca 2015.

14. Naime, nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 9. prosinca 2005. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu i da kreditor odobrava tužiteljici kredit u iznosu od 92.500,00 CHF u protuvrijednosti u HRK, na rok otplate od jedanaest godina, za kupovinu kuće (u Ugovoru utvrđeno u članku 6. da je namjena kredita kupnja kuće). Također nije sporno da se tužiteljica obvezala vraćati kredit u anuitetima koji su vezani uz valutu CHF, a nije sporno da su tužiteljica i tuženik 30. prosinca 2015. zaključili Dodatak Ugovoru o navedenom kreditu i da su Dodatkom Ugovoru o namjenskom kreditu suglasno mijenjane i dopunjavane pojedine odredbe osnovnog Ugovora o kreditu tako da je utvrđeno da je neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. 9.669,50 EUR, odnosno 73.798,38 HRK ( čl. 8 i čl. 14.) a koji je tužiteljica kao nositeljica kredita dužna kreditoru isplatiti zajedno s kamatom u skladu s odredbama članka 8. dodatka ugovoru, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a koja na dan 30. rujna 2015 iznos 5,84%.

15. Navedena pretplata u iznosu od 39.871,27 HRK po konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR iz dokumenta "prometi po kreditu/ specifikacija uplata" nije vidljiva, jer je kredit po provedbi obračuna i knjiženja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR na dan 30. prosinca 2015. prijevremeno otplaćen u cijelosti vezan za valutu EUR, a u protuvrijednosti u kunama. Ova činjenica između stranka ne bi trebala biti sporna jer je istu utvrdio i vještak u svom pisanom nalazu i mišljenu.

16. Tijekom ovog parničnog postupka ostalo je sporno je li odredba osnovnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa, a koja je tijekom otplate kredita mijenjana jednostranom odlukom tuženika nepoštena ugovorna odredba, a posljedično tome i ništetna, te postoji li pravna osnova za isplatom utuženih iznosa s obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), 30. prosinca 2015.

17. Imajući u vidu da je predmet spora između parničnih stranaka utvrđenje nepoštenosti, a posljedično tome ništetnosti Ugovora o kreditu koji su parnične stranke kao ugovorne sklopile 9. prosinca 2005., a u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,40 % godišnje promjenjiva kao i restitucijski zahtjev tužiteljice koji je posljedica ništetnosti ugovorne odredbe, razmatrajući sporno pravno pitanje o postojanju ili nepostojanju prava tužiteljice za povratom iznosa koji su posljedica primjene nepoštene ugovorne odredbe trebalo je poći od odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP/03), a jer iako je Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen u prosincu 2005. tada je još uvijek bio na snazi ZZP/03.

18. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. ovog članka propisano je da ništavost pojedine odredbe Ugovora ne povlači ništavost iz samog Ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

19. Proizlazi da ako se u postupku utvrdi da je odredba Ugovora u potrošačkom Ugovoru nepoštena u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03 posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost iste. Odredbe ovog Zakona ne reguliraju pravne posljedice ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi pa se sukladno članku 2. stavak 2. ZZP/03 imaju primijeniti odredbe o obvezno pravnim odnosima , a to su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05).

20. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO/05, a koja regulira posljedicu ništetnosti, propisano je da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana ima obvezu vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju tada se ima dati odgovarajuća naknada u novcu i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

21. Odredbe članka 81. stavak 1. i članak 87. stavak 1. ZZP/03 i članak 323. stavak 1 ZOO/05 dovoljno govore da je osnovna materijalno pravna posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe pravo potrošača na restituciju tj. njegovo osobno pravo da mu trgovac vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i na taj način da ponovno uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da te ništetne odredbe nije bilo.

22. Treba istaći da nije pravilno pozivanje tuženika na Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 – dalje: ZPK/09) jer ZPK/09 regulira drugačije obvezni odnos, a koji je nastao sklapanjem Ugovora o kreditu. Ovdje tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvan ugovornog odnosa tj. stjecanja bez osnove, a koji je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u Potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama iz Sporazuma o konverziji (Dodatak Ugovoru o kreditu) nije moguće osnažiti nešto što je od početka bilo ništetno i nema pravni učinak tako da tuženik neosnovano ocjenjuje da je tužiteljica sklapanjem Sporazuma o konverziji izgubila pravo i pravni temelj da restitucijskih zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, ocjena je ovog suda da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi najvažnije pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u Potrošačkim ugovorima. Ako se najvažnije potrošačko pravo ukida ili ograničava onda to mora biti propisano u jasnoj odredbi Zakona, a ne može se osnovno pravo potrošača tj. pravo na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba Potrošačkog ugovora, ukidati i ograničiti posredno kroz ekstenzivno tumačenje propisa čija svrha praktično i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u Potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača te pravo na potpunu restituciju treba biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona i imati razumnu svrhu. Svako drugo tumačenje odredbi koje bi u konačnosti možda moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju mora biti restriktivno i stav je ovog suda da ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju, kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu tada je to zakonodavac trebao jasno i nedvosmisleno prepisati odredbama ZID ZPK/15. Kako zakonodavac to nije učinio tada i ne postoji pravna osnova u smislu odredbe Zakona, a koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na potpunu restituciju. Upravo je iz odredaba ZID ZPK/15 moguće utvrditi da iste reguliraju konverziju, a ne restituciju i onda s obzirom da je predmet reguliranja ovog Zakona konverzija, a ne restitucija, nedvojbeno treba zaključiti da ovaj Zakon ne sadrži bilo koju odredbu iz koje bi se moglo utvrditi da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Analizirajući odredbe ZID ZPK/15 razumno se može zaključiti da svrha donošenja ovog Zakona nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu već zaštita potrošača koji su sklopili Ugovore o kreditu u valuti CHF ili su vezani za tu valutu od promjenjivog tj. rastućeg tečaja CHF. Ako bi sud prihvatio da potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju, bez obzira što o tome ne govori nijedna odredba Zakona postavlja se pitanje koji bi razlozi opravdavali takvo, prema njima, ipak diskriminirajuće postupanje. U tom pravcu treba istaći i da je ipak potpuno neprihvatljivo da npr. potrošač koji je podigao kredit 2007., kao i tužiteljica, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u EUR ili uz valutnu klauzulu u EUR ima pravo na potpunu restituciju, a tužiteljica koja je kredit konvertirala to pravo uopće nema ili joj je isto ograničeno. Nejasno je i zašto bi tužiteljica koja je konvertirala kredit, u slučaju nepostojanja potpune restitucije ili ograničenja, trebala biti u slabijoj pravnoj poziciji od ostalih tj. drugih kategorija potrošača. U ovom sporu je ključno bilo odgovoriti na pravno pitanje, a u pravcu imaju li potrošači koji su kredit konvertirali pravo na potpunu restituciju ili takvo pravo nemaju. Ocjena je ovog suda da potrošači koji su kredit konvertirali imaju pravo na potpunu restituciju jer to pravo nijednom odredbom Zakona nije ukinuto, ograničeno ili dokinuto. Dakle, nema razloga koji bi mogli opravdati postupanje prema kojem potrošači koji su konvertirali kredite stvarno imaju manju razinu zaštite potrošačkih prava i koja im ne omogućavaju ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači, neovisno o tome dali su dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom obimu.

23. Nije u pravu tuženik koji ističe da tužiteljica nema pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev prema tuženiku. Ocjena je ovog suda da bi tužiteljica pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva koji je postavila u tužbi, a kasnije ga uredila nakon pribavljanja pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke imala pravo postavljati i deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev prema tuženiku. Naime, odredbom članka 328. ZOO/05 propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a kada se ova odredba dovede u vezu s procesnom odredbom članka 187. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), a koja odredba regulira mogućnost isticanja deklaratornog zahtjeva za utvrđenjem postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa, a koji je između stranaka sporan. Dakle, da je u tužbi tužiteljica postavila deklaratorni tužbeni zahtjev uz kondemnatorni, imala bi pravni interes za podnošenjem tužbe na utvrđenje jer potpisani Sporazum o konverziji temeljem odredbi ZID ZPK/15, a kojim su izmijenili kao ugovorne stranke osnovni Ugovor o kreditu u pogledu valutne obveze i iznosa glavnice koja je ostala neotplaćena, ne znači da je tužiteljica kao korisnik kredita izgubila pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022., Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i Rev- 1070/2019 od 21. prosinca 2022., upravo zauzeo takvo pravno shvaćanje pa je ovaj sud u obvezi isto cijeniti upravo na taj način.

24. Dakle, sklapanjem Sporazuma o konverziji 30. prosinca 2015. tužiteljica nije izgubila pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu koji je kao korisnik kredita zaključila s tuženikom kao kreditorom 9. prosinca 2005. Također, sklapanjem Sporazuma o konverziji tužiteljica nije izgubila pravo na potpunu restituciju jer je odredba Ugovora o namjenskom kreditu od 9. prosinca 2005. (članak 2.) a u kojem je ugovorena redovna kamata od 4,40 % godišnje, a koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u s odlukom o kamatnih stopama Zagrebačke banke d.d.

25. Saslušana na glavnoj raspravi od 17. studenoga 2025. tužiteljica je istakla da su ona i njena obitelj 2005. god stanovali u [adresa] u stanu na 4. katu, zgrada je bila bez lifta i zbog toga su odlučili kupiti kuću za stanovanje kroz kreditni odnos, a kako je u to vrijeme tužiteljica imala otvoreni tekući račun upravo kod tuženika Zagrebačke banke d.d., poslovnica u [adresa] obratila se s prijedlogom za odobrenje kredita upravo tuženiku. Kad je pristupila u službenu prostoriju poslovnice tuženika u [adresa] i priopćila službenoj osobi zbog čega je pristupila u banku tj. određenoj službenoj osobi da bi htjela realizirati kredit za kupnju kuću tada joj je službena osoba banke određeno predložila da zaključi s bankom ugovor u valuti CHF. Tužiteljica je prihvatila prijedlog službene osobe banke i zaključila ugovor 9. prosinca 2005. god te je znala da u ugovoru stoji da će prodavatelju kuće koja je bila predmet prodaje- kupnje, a nalazi se u naselju Novo Selo br. 101 biti isplaćen iznos od odobrenih 92.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita tj. stavljanja kredita u otplatu, znala je da je kamatna stopa 4,40% godišnje i da će joj rata od 3.900, 00 HRK dospijevati punih 11. god. Istakla je da je početna rata bila 3900,00 HRK a najviša rata da joj je iznosila 6.260,00 HRK. Također je istakla da je potpisala ugovor koji je banka ranije pripremila tj. otiskala, a ona kao liječnica nije ostale odredbe niti čitala jer je znala da će redoviti moći otplaćivati rate kredita u iznosu od 3.900,00 HRK. Naglasila je da je cjelokupni krediti otplaćen 30.12. 2015. god., a nije bila svjesna činjenice da bi se tijekom otplate kredita kamatna stopa mogla mijenjati.

Zaključno je tužiteljica istakla da je realiziranim kreditom kupljena kuća za njeno stanovanje i stanovanje njene obitelji, kupljena kuća nikada nije iznajmljivana i nikada nije na kući u [adresa] bio prijavljen bilo kakav obrt. Tužiteljica je istakla kako je u vrijeme realizacije kredita bila vlasnik privatne očne ordinacije u [adresa] u [adresa].

26. Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice i zaključuje da tužiteljica nije mogla utjecati na odredbu Ugovora o namjenskom kreditu vezano za redovnu kamatnu stopu koja je tijekom otplate kredita bila mijenjana jednostranom odlukom banke, a što znači da je tužiteljica po preporuci službene osobe banke prihvatila zaključiti kredit u CHF jer je bio najpovoljniji. Dakle, iskaz tužiteljice je uvjerljiv, istinit i logičan i uzimajući u obzir sve naprijed istaknuto, ali i utvrđenja iz kolektivne presude utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama ugovora o kreditu koje se tiču primjenjive kamatne stope pojedinačno pregovaralo. Tuženik nije dokazao da odredbe ugovora o namjenskom kreditu nisu bile unaprijed formulirane s tuženikove strane te nije dokazao niti da bi tužiteljica mogla utjecati na njihov sadržaj, a upravo to uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, dakle upravo je tužiteljica dokazala da je u smislu čl. 3 st. 1 t.1 ZZP/03 potrošač, a jer je s bankom sklopila pravni posao u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

27. Odredba o kamatnoj stopi tužiteljici je bila nerazumljiva, a ista je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu i zato je ta odredba vezano za promjenu kamatne stope i nepoštena, a time i ništetna. Dakle, tuženik je trebao dokazati da se u spornoj odredbi Ugovora pojedinačno pregovaralo, a kako to nije dokazao tada poklanjajući vjeru tužiteljici sud utvrđuje da tužiteljica nije bila informirana o posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope. Upravo utvrđujući da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i da ista protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, navedena odredba je nepoštena u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03 i onda tvrdnja tuženika o dopuštenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope ne može utjecati na pravilnost utvrđenja ovog suda da je navedena odredba nepoštena, a time i ništetna.

28. Nije u pravu tuženik kada ističe da u ovom sporu tužiteljica ne može isticati utvrđenja iz kolektivnog spora jer je odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Tumačeći ovu odredbu teleološki, imajući u vidu svrhu postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, te cijeneći svrhu podnošenja tužbe u postupku kolektivne pravne zaštite, kao i cjelokupne Glave XXXII-a treba zaključiti da se presuda iz kolektivne pravne zaštite ne odnosi samo na postupke naknade štete jer je izmijenjenom odredbom članka 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 70/19) naprijed rečena odredba članka 502.c ZPP-a izmijenjena na način da je izričito propisano da se vezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite odnosi i na posebne parnice koje su pokrenute radi isplate.

29. Na temelju svega naprijed iznesenog, ocjena je ovog suda da sklapanjem Sporazuma o konverziji tj. sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 30. prosinca 2015. tužiteljica nije izgubila pravo potraživati eventualno preplaćene iznose temeljem nepoštene odredbe osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu u CHF.

30. Na glavnoj raspravi održanoj 17. studenoga 2025. sud je osim saslušanja tužiteljice u svrhu dokazivanja, kao zadnjim izvedenim dokazom, prethodno izvršio uvide u Ugovor o namjenskom kreditu 935/2005 od 9. prosinca 2005. koji su zaključili kreditor Zagrebačka banka d.d. i TZ tj. tužiteljica kao korisnik kredita, izvršio uvid u Dodatak ugovoru o kreditu tj. u Sporazum o konverziji od 30. prosinca 2015., pročitao pisani nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Borisa Belunjaka, a iako je vještak pristupio glavnoj raspravi od 17. studenoga 2025. posebnih upita za vještaka nije bilo, osim što je vještak ponovio da je utvrdio da je tužiteljica s tuženikom vodila spor kod ovoga suda u parničnom predmetu P- 186/2023, a iako u tom parničnom predmetu nije bio imenovan vještakom financijsko knjigovodstvene struke, iznos preplate od 39.871,27 HRK je spomenuo u svom nalazu i mišljenju zato što je u dodatku ugovora od 30. prosinca 2015. taj novčani iznos utvrđen kao pretplata.

31. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev koji je postavila nakon provedenog vještačenja u podnesku od 25. listopad 2025. u cijelosti osnovan, a prigovori tuženika u svezi zastare potraživanja nije osnovan.

32. Naime, na temelju izvršenog uvida u ugovor na namjenskom kreditu (stranica 7- 12 spisa) sud je mogao utvrditi da su Ugovor o kreditu zaključili kreditor Zagrebačka banka d.d. i korisnik kredita TZ, a to znači da je obveza vraćanja kredita bila isključivo na korisniku kredita TZ, a koja je kredit u cijelosti otplatila na dan 30. prosinca 2015. kada je zaključen i navedeni sporazum o konverziji. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom, klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu, a vezano za ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. jer je Visoki trgovački sud u Zagrebu donio presudu posl. broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrdio ranije donesenu prvostupanjsku presudu. Kako je tužiteljica tužbu protiv tuženika podnijela 12. lipnja 2019. tada je nedvojbeno da je istu podnijela prije nastupjele zastare, a imajući u vidu nesporno utvrđeni rok od pet godina iz članka 225. ZOO/05.

U pravu je tužiteljica kada ističe da je u ovom predmetu njen tužbeni zahtjev snižen s iznosa od 4.595,23 EUR ( u tužbi utvrđena vrijednost od 34.622,75 HRK po osnovi restitucijskog zahtjeva) na iznosu od 3.074,95 EUR i kako se radi o tužbenom zahtjevu koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi tada ona može zahtijevati upravo novčani iznos koji je u nižem iznosu utvrđen vještačenjem.

33. Dakle, predmet spora između tužiteljice i tuženika je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi ugovora o namjenskom kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

34. Naime, potrebno je istaći da je konverzija kredita od strane tuženika sačinjena prema kalkulatoru konverzije, a kojeg sadržavaju odredbe ZID ZPK/15. U članku 19.c ovog zakona propisan je način izračuna konverzije i ova odredba propisuje da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit denominiran. Prema izračunu banke, a vezano za sačinjeni dodatak ugovoru o kreditu tj. prema sporazumu između stranaka banka je konverziju sačinila na način da je zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30. rujna 2015. smatrala početnom glavnicom kredita, a da bi uopće mogla sačiniti konverziju banka je najprije napravila projekciju kredita u eurima odnosno projekciju kakav bi kredit bio da je od početka bio u eurima s tim što je na tu projekciju kredita banka primijenila jednostrano primjenjivu kamatnu stopu koja se u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima. Proizlazi da je tuženik tj. banka tuženika smatrala početnom glavnicom onu zatečenu glavicu dužnika u CHF koja je zatečena na dan 30. rujna 2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužiteljice, a koje su stvarne uplate na dan 30. rujna 2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, proizlazi da je banka prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on od početka bio u eurima, obračunavala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužiteljica učinila do tada. Banka je na dalje utvrđivala je li potrošač banci preplatio po kreditu određena novčana sredstva ili je nešto ostao dužan. Ako je potrošak tj. korisnik kredita bio u preplati tada se ta preplata nije vraćala potrošaču već je bila iskorištena za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Banka prilikom konverzije ni na koji način nije računala a niti utvrdila do tada preplaćeni iznos po kamati već je uspoređivala početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, a da bi naposljetku preplatu utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u CHF i projeciranog otplatnog plana kredita u euru, a kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima. Razlika koja je mogla nastati između ta dva otplatna plana predstavlja bi tzv. preplatu ili eventualni manjak koji su potrošači bili dužni platiti banci odnosno za koji su dalje terećeni.

35. Odredbama navedenog ZID ZPK/15, a niti dodatkom ugovoru o kreditu od 30. prosinca 2015., a koji je sklopljen na temelju ovog propisa nigdje se izričito ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope. Navedenim dodatkom osnovnom ugovoru uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, a što znači da se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje preplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka tj. primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Posljedice ništetnosti ugovornih odredbi nisu riješene dodatkom tj. sporazumom iz 2016. jer se može utvrditi da je učinjena konverzija kredita iz valute CHF u kredit u valutu EUR jest izvršena na temelju ZID ZPK/15 i odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvan ugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

36. Ocjena je ovog suda tužiteljici kao korisniku kredita i unatoč sklopljenom dodatku tj. sporazumu od 30. prosinca 2015., a kojim je izvršena konverzija stvarno pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih tj. preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi odnosnog ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu. Iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi se ona odrekla zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a izvršenim uvidom u dodatak tj. sporazum iz 2015. nigdje se ne spominje promjenjiva kamatna stopa u valuti CHF, a koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom odredbom zbog jednostrane odluke tuženika o promjeni kamatne stope. Treba istaći da utvrđeni iznos preplate u konkretnom slučaju nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru iz 2007. već je postojanje navedene preplate posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan, a u sklopu zbog različitih parametara izračuna (kamatne stope, tečaja, urednosti ispunjavanja kreditnih obaveza itd.) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike tj. ili preplate ili manjka. To znači da u konkretnom slučaju konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača jer dodatkom iz 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama stranaka već je za ubuduće utvrđen ugovorni odnos na temelju kojeg tužiteljici nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatila, a to znači da tužiteljica nije obeštećena u cijelosti.

37. Kako bi sud mogao utvrditi za koji iznos tužiteljica eventualno nije obeštećena zbog tuženikove jednostrane promjene kamatne stope iz Ugovora o namjenskom kreditu od 9. prosinca 2005., rješenjem posl broj P-322/2019-15 od 29. rujna 2025. određeno je izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja eventualne razlike anuiteta kojeg je tužiteljica trebala plaćati po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu od 9. prosinca 2005. broj 935/2005 i naknadno izmijenjenog sklapanjem Dodatka ugovora od 30. prosinca 2015. na dan sklapanja ugovora o kreditu i iznosa kojeg je tužiteljica stvarno platila do dana sklapanja dodatka osnovnom ugovoru 30. prosinca 2015. Vještakom je imenovan stalni sudski vještak Boris Belunjak, mag. oec. iz [adresa], a koji je po pozivu suda dostavio pisani nalaz i mišljenje 17. listopada 2025. i sud je taj pisani nalaz i mišljenje dostavio opunomoćenicima stranaka.

38. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka Borisa Belunjaka, a prethodno vršeći uvide u Ugovor o namjenskom kreditu, nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 9. prosinca 2005. Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju kuće, a tužiteljici je odobren kredit u iznosu od 92.500,00 CHF, na rok otplate od 11 godina, a sve obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan plasmana tj. isplate kredita i otplate kredita na dane plaćanja i mogućih obračuna. Početno je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa i početno je primjenjivana od 4,40 % godišnje, uz ugovoreni početni mjesečni anuitet od 881,35 CHF i to prema početno ugovorenim uvjetima. Naknadno su se redovne kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika te dodatno uz primjenu srednjeg tečaja HNB za CHF za kune na dan plaćanja kredita. Stvarno primijenjeni anuitet u otplati kredita prema početno ugovorenim uvjetima za iznos od 881,35 CHF primijenjen je za prvih 21 anuitet a nakon toga redovne kamatne stope su promijenjene tj. najprije povećane pa onda smanjene. Kredit je plasiran 16. prosinca 2005. i otplaćivan je vezan za valutu CHF u kunama počevši od anuiteta za siječanj 2006. koji je dospijevao 1. veljače 2006. do zaključno s anuitetom za kolovoz 2015., koji je plaćen u rujnu 2015. jer je na dan 30. rujna 2015. obračunata i provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR.

39. Kao što je već ranije istaknuto, na glavnoj raspravi od 17. studenoga 2025. vještak je istakao da je tužiteljica s tuženikom po osnovi tečajnih razlika kod ovoga suda vodila spor u predmetu P-186/2023, ali da on u tom sporu nije imenovan vještakom. Međutim, utvrdio je da je između stranka nesporno utvrđena pretplata od 39.871,27 HRK, a koji iznos je u svom pisanom nalazu i spomenuo. Uvažavajući raspoloživu dokumentaciju iz ovog sudskog spisa vještak je naglasio da je zatražio dopunu dokumentacije od tužiteljice i to dokument "prometi po kreditu-specifikacija uplate", a koju je tužiteljica po opunomoćeniku i dostavila te taj dokument vještak prilaže uz nalaz i mišljenje. U svom pisanom nalazi i mišljenju vještak utvrđuje izračun razlike plaćenih anuiteta po primijenjenim redovnim kamatnim stopama određen u početnom ugovorenom redovnom kamatnom stopom do konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR i to tako da u koloni 15 u prilogu I (P-I izračunava do provedbe konverzije kredita iznose izvan valute CHF u valutu EUR do 30. rujna 2015 god, a u toj koloni 15 može se utvrditi razlika ukupno plaćenih anuiteta po svakom pojedinačnom anuitetu zbog promjene tj. i povećanja i smanjenja redovne kamatne stope i ukupno, između stvarno plaćenih anuitete između CHF u ukupnom iznosu plaćanju od 106.443,00 CHF i anuiteta u početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,40 % što ukupno iznosi izračunato 102. 236,60 CHF. Tako izračunata razlika anuiteta zbog promjene tj i povećanja i smanjena redovne kamatne stope iznosi ukupno više plaćeno od 4.206,40 CHF a što preračunato srednjim tečajem HNB za CHF za kune na dan plaćanja svakog pojedinačnih iznosa razlike plaćenih anuiteta čini ukupnu razliku više plaćenih anuiteta u kunama zbog promjene tj i povećanja i smanjenje redovne kamatne stope od ukupno više plaćeno u iznosu od 23.168,23 HRK a što preračunato tečajne konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK zbog uvođenja EURA u RH iznosi 3.074,95 EUR. Pregled ovih razlika plaćenih anuiteta zbog promjene promjenjivih kamatnih stopa u odnosu na početnu dogovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,40 % po svakom pojedinačnom anuitetu izračunatu u HRK i EUR vještak je utvrdio u tablici br. 2 kolona 7 i 8.

40. Tužiteljica nije prigovorila nalazu i mišljenju vještaka već ga je u cijelosti prihvatila i uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 25. listopada 2025., a koji je sud u cijelosti prihvatio. Tuženik je u podnesku od 7. studenog 2025. ustrajao na svim prigovorima, činjenicama i dokaznim prijedlozima koje je iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Naglasio je da je ZID ZPK/15, a na temelju kojeg je sklopljen Dodatak Sporazum ugovoru o kreditu bio predmet raspravljanja tj. ocjene pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, a koji je rješenjem posl. br. UI-3685/2015 od 4. travnja 2017. odbio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu navedenog zakona s Ustavom. Dakle, ističe tuženik, Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio kako je navedeni zakon donese u skladu s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenje Ustavni sud je pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize i da je konverzija razmjerna legitimnom cilju koje se želio postići jer su propisan mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manja stegovna ili ograničavajuća mjera. Nakon što je Ustavni sud ocijenio da je navedeni zakon usklađen s Ustavom Republike Hrvatske pokrenut je i ogledni spor koji se vodio pod posl.br. Gos-1/2019 u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. potvrdio kako su dodatci / sporazumi koji su sklopljeni na temelju ZID ZPK/15 valjani i proizvode pravne učinke i onda kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. U nastavku obrazloženja svojih pravnih stavova tuženik iznosi poslovne brojeve odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to posl.br. Rev- 1539/2019 od 17. rujna 2024., posl.br. Rev-586/19-14, posl.br. Rev-637/19-2, a u kojima najviši sud Republike Hrvatske odbacuje tužiteljevu reviziju podnesenu protiv drugostupanjske odluke kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz konvertiranog kredita, preinačava drugostupanjsku presudu koja je donesena u korist tužitelja te odbija tužbeni zahtjev po osnovi tzv. preplaćene CHF kamate i preinačava drugostupanjsku presudu donesenu u korist tužitelja na način da odbija tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti te zauzima sljedeće pravno stajalište: "Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem dodatna ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem) nema pravo na pravo povrata više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorene (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19c ZID ZPK/15 stavak 1. uključuje i te uplate. " U nastavku svojih pravnih stavova tuženik je isticao kako je Županijski sud u Zagrebu u svojim odlukama posl.br. Gž-729/2025-2, Gž-253/2023, Gž-4717/2024-2 i Gž- 2819/2023-2 prihvatio stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome da kad je korisnik kredita prihvatio konverziju da tada nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorene (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a jer je u izračunu konverzije kredita uključena i uplata po osnovi više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i tečajnih razlika.

41. Tuženik je isticao da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica učinila u podnesku od 25. listopada 2025., a ukoliko sud dopusti preinaku tada je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose. Tuženik je prigovorio i zahtjevu tužiteljice vezano za tijek zatražene zakonske zatezne kamate te istakao da ako bi sud smatrao tuženika nepoštenim i nesavjesnim, a kako to tuženika tužiteljica prikazuje, što tuženik osporava, eventualno bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu, a ne i od datuma navedenih u tužbenom zahtjevu.

42. Saslušan na glavnoj raspravi od 17. studenog 2025. vještak je ponovio kako je utvrdio da je tužiteljica protiv tuženika kod ovog suda vodila parnicu u predmetu posl.br. P-186/2023 radi utvrđenja tečajnih razlika i da je navedeni iznos pretplate od 39.871,27 kuna utvrđen na temelju Dodatka ugovoru o kreditu od 30. prosinca 2015., a da taj iznos predstavlja preplatu. U tom parnično premetu vještak Boris Belunjak nije imenovan vještakom.

43. Istina korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i ona koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije jer oni imaju pravo samo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje upravo financijskim vještačenjem.

Dakle, u predmetu ovog suda posl. broj P-186/2023 je riješeno pitanje utvrđeno iznosom pretplate od 39.871,27 kuna, a onda je parnični sud u tom predmetu odlučio da li tužiteljica po osnovi tečajnih razlika osnovano zahtijeva određeni novčani iznos.

44. Ovaj sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da je sud Europske unije u više navrata zauzeo stav da odricanje potrošača od prava koja proizlaze iz nepoštenih odredaba ne proizvodi pravne učinke ako prethodno nije postojao informirani, svjesni i slobodni pristanak. Tužiteljici u konkretnom slučaju tuženik nije pružio transparentnu informaciju

o pravnim učincima ništetnosti ugovornih odredba iz osnovnog namjenskog ugovora u kojem je utvrđena valuta CHF, a još manje o pravnim posljedicama koje bi proizašle iz eventualnog sudskog priznanja tih odredaba ništetnim. Sud prihvaća stav tužiteljice i da je konverzijom obuhvaćena samo razlika između zatečenog stanja u CHF kreditima i modela izračuna temeljenog na eurima, ali nije obuhvatila naknadne pravne posljedice koje proizlaze iz ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba, a nakon što je tužiteljica sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 25. listopada 2025. taj tužbeni zahtjev sud prihvaća u cijelosti jer je sud utvrdio da je tuženik temeljem nepoštenih ugovornih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove i onda je dužan tužiteljici vratiti navedene novčane iznose sukladno odredbi članka 1111. ZOO/05 jer kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti plodovi i platiti kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, kako je propisano odredbom članka 1115. ZOO/05. Sud je tužiteljici dosudio zateznu kamatu na svaki pojedinačni novčani iznos kada je izvršena uplata razlike pa sve do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05.

45. Potrebno je istaći da je sud polazeći od odredbe čl.191. stavak 1 ZPP-a utvrdio da se u ovom sporu ne radi o preinaci tužbe i onda u smislu odredbe čl. 190 stavak 3 ZPP-a sud nije odlučivao o istaknutom prigovoru tuženika vezanom za preinaku jer prema čl. 191 stavak 3 ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio , dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije primijenjen. Naime, podnoseći tužbu tužiteljica je po osnovi restitucijskog zahtjeva zahtijevala novčani iznos od 34.622,75 kuna, a što je prema konverzijskom tečaju 1 euro = 7,53450 kuna, iznos od 4.595,23 eura. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenje tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 3.074,95 eura ukupno pa upravo iz tog razloga sud nije imao potrebe odlučivati o istaknutom prigovoru.

46. Naime, ponovno je potrebno istači da prema Direktivi br. 93/13/EEC ugovorne odredbe moraju biti u ugovorima formulirane jasno i razumljivo, a sve kako bi prosječni potrošač mogao razumjeti pravne i ekonomske posljedice koje iz njih proizlaze. Budući da je izračun konverzije obuhvaćao samo valutnu klauzulu, a ne i kamatne stope, potrošač nije imao mogućnosti procijeniti hoće li konverzija nadoknaditi preplaćene iznose zbog nepoštenih kamatnih stopa i onda prihvaćajući i sudsku praksu suda Europske unije o pravima potrošača na restituciju zbog nepoštenih ugovornih odredbi, a koja ostaju neovisno o kasnijim izmjenama ugovora uključujući i konverziju kredita, ovaj sud je ispitao ugovornu odredbu vezano za promjenu redovne kamatne stope i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljici kao potrošaču omogućio puni povrat preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope. Pravo tužiteljice na restituciju nije moglo biti ukinuto niti ograničeno konverzijom kredita jer se konverzija odnosila isključivo na valutnu klauzulu, a ne na kamatne stope.

47. Sud je u cijelosti prihvatio i stav tužiteljice o tome da se prema članku 241 ZOO/05 zastara prekida podnošenjem tužbe ili drugom radnjom vjerovnika pred sudom a s ciljem ostvarenja svog prava. Zastara koja je prekinuta podnošenjem tužbe počinje teći ispočetka od dana kada postupak završi pravomoćnom sudskom odlukom. Budući da je tužiteljica pravodobno podnijela tužbu, a zastarni rok nije tekao prije prekida postupka prigovor zastare koji je isticao tuženik nije osnovan, a jer je tužiteljica podnošenjem tužbe 12. lipnja 2019. istu podnijela u Zakonom propisanom roku zastare iz čl. 225 ZOO/05 tj. u roku od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti naprijed citirane presude Trgovačkog suda Republike Hrvatske, a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu posl.br. 7122/17, dakle od dana 13. lipnja 2014. godine.

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici pa je sud pravilno primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" , broj: 138/23) tužiteljici priznao izdatke koje je imala jer joj je opunomoćenik – odvjetnik sastavio tužbu, i zastupao tužiteljicu na pripremnom ročištu od 2. listopada 2020 (zaključen prethodni postupak) te i na ročištima za glavnu raspravu od 9. studenog 2023., 22. veljače 2024. i 17. studenog 2025. Prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. OT), a kako je vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) tada je odvjetniku valjalo priznati nagradu u istom iznosu i za sastav obrazloženog podneska od 25. listopada 2025. u kojem je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. (Tbr. 8. točka 1. OT). Za nazočnost pripremnim ročištu i ročištima za glavnu raspravu od 9. studenog 2023. i 17. studenog 2025. odvjetniku je priznata nagrada temeljem Tbr. 9. točka 1. OT u iznosu od po 200,00 EUR. Budući da je na ročištu za glavnu raspravu od 22. veljače 2024. konstatirano kako Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučio o problemu konvertiranih kredita tada je odvjetniku temeljem tarifnog broja 9. točka 2. OT priznata nagrada u iznosu od 50 bodova ili 100,00 eura. Opunomoćenik tužiteljice je nazočio i objavi i uručenju pisanog sastava presude na dan 20. studenog 2025. pa mu je priznata zahtijevana nagrada u iznosu od 50 bodova ili 100,00 eura temeljem tarifnog br. 9.3. OT, a što znači da je osnovica za obračun PDV-a po stopi od 25% utvrđena iznosom od 1.200,00 eura. PDV iznosi 300,00 eura (Tarifni broj 46 OT) i kako je odvjetnik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25% tada je ukupan trošak zastupanja utvrđen iznosom od 1.500,00 eura. Tužiteljica je u vrijeme podnošenja tužbe bila obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu i tu pristojbu je platila na osnovicu od 4.595,23 eura (34.622,75) u iznosu od 92,40 eura. Međutim, kako je prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19 i 92/21) na konačno postavljeni tužbeni zahtjev pristojba iznosila 581,66 kuna, a što je sada 77,20 eura tada je sud tužiteljici priznao po osnovi sudske pristojbe upravo iznos od 77,20 eura. Tužiteljica je platila i troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eura pa kada se ukupno zbroje iznosi po osnovi zastupanja, priznate pristojbe i plaćenog troška za vještačenje dobije se iznos od ukupno 1.375,37 eura koji je sud tužiteljici dosudio uz zateznu kamatu od dana donošenja presude pa sve do isplate jer je tužiteljica zateznu kamatu na trošak zahtijevala sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a

49. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 20. studenog 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Velimir Galić, D. Lermana 6, [adresa] Požega

2. OD Porobija & Porobija, Iblerov trg 10/VII, [adresa] Zagreb