REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1417/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Upravitelj-stan d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 41, OIB: 54730193110, kojeg zastupa opunomoćenica Dunja Belaić Goleš, odvjetnica u Zagrebu, Sveti Duh 2, protiv tuženika: ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica ĆJ, tuženikova supruga, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 14. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice i tuženikove opunomoćenice, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-178/2024, koje je 25. ožujka 2024. donijela javna bilježnica Ilinka Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, kao ovlaštenom upravitelju stambene zgrade u [adresa], a u ime i za račun suvlasnika, iznos 259,15 EUR, na ime preostale glavnice, sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 51,83 EUR od 22. kolovoza 2021. do isplate,

- 51,83 EUR od 22. rujna 2021. do isplate,

- 51,83 EUR od 22. kolovoza 2022. do isplate,

- 51,83 EUR od 22. rujna 2022. do isplate i

- 51,83 EUR od 22. listopada 2022. do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida ostatak predmetnog platnog naloga, odnosno u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 51,74 EUR i odluka o troškovima postupka kojom su nastali troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu 87,50 EUR, sve sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 225,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, prvotno kao ovrhovoditelj, je 28. veljače 2024. podnio navedenoj javnoj bilježnici prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika, sada tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 310,89 EUR s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve, kao i naknade troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama. U povodu istog prijedloga je navedena javna bilježnica 25. ožujka 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. UPP/OS- Ovrv-178/2024, uz prethodnu obavijest ovršeniku od 5. ožujka 2024.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi je ovršenik, sada tuženik, podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, a u povodu istoga prigovora je ovaj sud 7. siječnja 2025. donio rješenje pod posl. br. Povrv-1417/2024-2, kojim je stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te su pozvane stranke u roku 15 dana iznijeti sve činjenice na kojim temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebite za utvrđenje iznesenih činjenica.

3. Podneskom predanim 6. veljače 2025. (list 35-41) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, zahtijevajući održati na snazi predmetni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos 259,15 EUR sa zateznim kamatama i u dijelu kojim su tužitelju odmjereni nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu 87,50 EUR sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2024., dok predlaže ukinuti predmetni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 51,74 EUR sa zateznim kamatama, ujedno zahtijevajući naknadu parničnih troškova. Naime, ovakvo raspolaganje zahtjevom u postupovnom smislu ima značenje djelomičnog povlačenja tužbe, u smislu čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) pa je stoga u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 51,74 EUR sa zateznim kamatama valjalo ukinuti predmetni platni nalog, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u vjerodostojnu ispravu- izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja-karticu prostora ST-804, i nepodmirena dugovanja (list 11-13), javnobilježničku obavijest od 5. ožujka 2024. (list 18 i 19), izjavu o prijeboju od 12. travnja 2024. (list 29), dokaz o platežu-platna transakcija izvršena, od 13. ožujka 2024. (list 30), povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-2, od 4. veljače 2025. (list 42 i 43), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja-karticu prostora i nepodmirena dugovanja, od 22. veljače 2024., karticu prostora od 5. veljače 2025. (list 44-49), suglasnost suvlasnika za povećanje iznosa pričuve, od travnja 2018., uz popratni dopis od 2. srpnja 2018., Međuvlasnički ugovor od 12. siječnja 2001., uz privitak: popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa] (list 50-62), fotografiju stranice e-građani (list 68), Izjavu o prijeboju od 12. travnja 2024. (list 69) i prepisku od 8. i 9. srpnja 2022. (list 70).

5. Tužbeni zahtjev, upravljen na djelomično održavanje na snazi predmetnog platnog naloga, je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za održavanje stambene zgrade u [adresa]. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u karticu prostora, od 22. veljače 2024., odnosno nepodmirena dugovanja, od 22. veljače 2024. (list 11-13) utvrđeno je da tužitelj ima dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku, kao vlasniku po osnovi doprinosa za sredstva zajedničke pričuve glede stambenog prostora (ST-804-stan, naziv: E-2, površine: 94,33 čm, faktor: 1), [adresa], za 6 redovitih zaduženja u mjesečnom iznosu za prvih pet zaduženja u iznosu 51,83 EUR i za 6. zaduženje (veljača 2024.) u iznosu 51,74 EUR, u ukuppnom iznosu 310,89 EUR, u razdoblju kolovoz 2021.-veljača 2024., s dospijećem 21-og dana tekućeg mjeseca.

Isto također proizlazi i iz kartice prostora, od 5. veljače 2025. (list 47-49).

8. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 4. veljače 2025. (list 42 i 43), utvrđeno je da je na predmetnom posebnom dijelu: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-2)-trosoban stan s nusprostorijama u I. katu lijevo, površine 94,33 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, oznake zk.č.br. 6770, Zgrada mješovite uporabe br. 66, [adresa] i Dvorište, ukupne površine 310 čm, uknjiženo pravo vlasništva u korist ŽJ, ovdje tuženika.

9. Uvidom u suglasnost suvlasnika za povećanje iznosa pričuve, od travnja 2018., uz popratni dopis od 2. srpnja 2018., Međuvlasnički ugovor od 12. siječnja 2001., uz privitak: popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa] (list 50-62),

utvrđeno je da je istim Međuvlasničkim ugovorom od 12. siječnja 2001. određeno da suvlasnici stambene zgrade u [adresa], upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima u stambenoj zgradi na način utvrđen istim Ugovorom, na način da u okviru redovitog upravlja vlasnici donose odluke, među inim, i o stvaranju zajedničke pričuve, dok je određeno da se odluke glede redovitog upravljanja smatraju usvojenim kada se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike (čl. 3.). Nadalje, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], su po ovlaštenom predstavniku suvlasnika: DJ sklopili s Upravitelj-stan d.o.o., Zagreb, kao upraviteljem, Ugovor o upravljanju stambenog zgradom [adresa], te je sukladno čl. 2. istog Ugovora, utvrđeno je da upravitelj zgrade utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi svaki pojedini suvlasnik, kao i da zastupa suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, te da su naknadu za zajedničku pričuvu vlasnici dužni plaćati do 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju kašnjenja, obvezni su plaćati zakonske zatezne kamate i da će uplatnice upravitelj dostavljati do zadnjeg dana u mjesecu za sljedeći mjesec (čl. 9.).

10. Također, i čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) je određeno da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (st. 3.) i odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora (st. 4.).

11. Glede aktivne legitimacije valja istaknuti da je izabrani upravitelj, ovdje tužitelj, ovlašten pred sudom pokretati postupke u svezi upravljanja nekretninom, pa tako i radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, u ime i za račun suvlasnika, dakle ne u svoje ime, već u korist računa zajedničke pričuve (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3671/2003 od 28. ožujka 2006.).

12. U odnosu na tuženikove navode glede načina tužiteljevog upravljanja predmetnog stambenom zgradom, odnosno izvođenja određenih radova na zajedničkim dijelovima predmetne zgrade te s tim u svezi izjave o prijeboju (list 69) valja reći da isti ne mogu biti mjerodavni za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu. Naime, obveza tuženika plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve proizlazi iz činjenice vlasništva posebnog dijela u stambenoj zgradi u kojoj je tužitelj upravitelj, a možebitni sporovi između tuženika, kao vlasnika stana i upravitelja zgrade mogu biti predmet nekog drugog postupka i ne mogu se uzeti u obzir prilikom odlučivanja o obvezi plaćanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve.

13. Nadalje, glede tuženikovih navoda da nije prethodno primio javnobilježničku obavijest od 5. ožujka 2024. (list 18), valja reći da isto nije odlučno, jer se ista dostavlja ovršeniku običnom pošiljkom, sukladno čl. 281. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/20. i 6/24., dalje: OZ), te stoga primitak iste ne može niti biti predmetom dokazivanja u okviru parničnog postupka. Naprotiv, tuženik je morao biti upoznat sa svojom zakonskom obvezom podmirivanja mjesečne naknade na ime zajedničke pričuve, sve da zaista i nije primio utužene račune te u tom slučaju iste zatražiti od upravitelja, pa je stoga tuženik bio dužan postupiti sukladno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ispuniti istu obvezu, u smislu čl. 4. i 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari se postupak vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle raspravljanje je ograničeno isključivo na opravdanost izdavanja platnog naloga, odnosno osnovanosti navoda iz prigovora, sada odgovora na tužbu pa će stoga u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti održava li na snazi predmetni platni nalog u cijelosti ili djelomično ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a). Dakle, nije predviđeno odnosno dopušteno na ovakve postupke spajati parnice po drugim zahtjevima (npr. po protutužbi i sl.).

15. Slijedom navedenog, u predmetnoj parnici tuženik ne može s uspjehom isticati izjavu o prijeboju niti predlagati dokaze na iste okolnosti, već bi mogao isto možebitno istaknuti u zasebnoj parnici.

16. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi koji predlažu parnične stranke u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 14. listopada 2025. (list 71-73) određeno je koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok nisu prihvaćeni ostali dokazni prijedlozi, jer nisu potrebiti, to tim više što predloženi dokazi nisu podobni ni mjerodavni za utvrđenje istaknutih okolnosti, jer su isti dokazi predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, dok je izvedenim drugim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a.

17. Iz svega navedenog, nedvojbeno proizlazi da je tuženik u obvezi plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve za predmetnu zgradu, jer su mjerodavni ugovori potpisani od strane većine suvlasnika (odluke za koje se izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike), te su kao takvi valjani, dok je tuženik u spornom razdoblju (kolovoz 2021.- veljača 2024.) bio vlasnik predmetnog stana, dakle radi se o samostalnoj uporabnoj cjelinu, tj. posebnom dijelu, sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora.

18. Slijedom navedenog, predmet spora je zahtjev za isplatu sredstava zajedničke pričuve za stan u [adresa], površine 94,33 čm, kako to proizlazi iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-1 (list 42 i 43) i Popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 50-53), glede koje je tuženik bio prijavljeni suvlasnik kod upravitelja predmetne zgrade. Nadalje, visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, su uređeni Međuvlasničkim ugovorom te Ugovorom o upravljanju, sukladno odredbi čl. 375. ZV-a.

19. Zakonska obveza plaćanja troškova pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a koja propisuje da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Jednako tako, obveza plaćanja troškova pričuve proizlazi i iz navedenog Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju.

20. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je u spornom razdoblju kod upravitelja predmetne zgrade, bio tuženik prijavljen kao vlasnik predmetnog stana, te da je ugovorena pričuva u visini 4,00 HRK/čm mjesečno (list 50-54). Stoga, visina mjesečnih tražbina po osnovi doprinosa za zajedničku pričuvu obračunava se tako da se ugovoreni mjesečni doprinos za zajedničku pričuvu pomnoži s korekcijskim koeficijentom za navedeni objekt, koji je u ovom slučaju 1,00 (za stambeni prostor), a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, odnosno u utuženom razdoblju redoviti mjesečni iznos doprinosa za sredstva zajedničke pričuve iznosi 377,32 HRK / mjesečno (4,00 HRK/čm x koeficijent 1,00 x 94,33 čm = 337,32 HRK) te trošak zajedničke potrošnje električne energije u iznosu 13,19 HRK, dakle ukupno u iznosu 390,51 HKR / 51,83 EUR za razdoblje kolovoz 2021. -listopada 2022., dok je za veljaču 2024. u iznosu 51,74 EUR (94,33 čm x 0,53 EUR/čm = 49,99 EUR + trošak zajedničke potrošnje električne energije 1,75 EUR). Tuženik, kao prijavljeni vlasnik predmetnog posebnog dijela, odgovoran je za ispunjenje predmetne obveze plaćanja mjesečnog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve, kao i troškova zajedničkih dijelova nekretnine.

21. Zbog izloženog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a proizlazilo bi da je u trenutku pokretanja predmetnog postupka postojala dospjela nenaplaćena tražbina tužitelja prema tuženiku, kao i visina te dospijeće iste, poglavito kako to proizlazi iz kartice prostora (list 11-13), koja isprava se u cijelosti prihvaća kao istinita i potpuna, to tim više što niti tuženik svojim navodima nije doveo u sumnju točnost istih navoda, odnosno tuženik isto nije na valjani način osporio niti je stavio odgovarajuće dokaze kojim bi pobio tužiteljeve navode i dokaze.

22. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, utvrđena je djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 259,15 EUR, s time da tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO, koje teku od dana nakon dospijeća pojedinih iznosa, tj. od zakašnjenja do isplate, s obzirom na odredbu čl. 9. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom [adresa] (list 60-62), po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Zbog izloženog, valjalo je djelomično održati na snazi predmetni platni nalog i presuditi kao pod toč. I. izreke presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom da tužitelj nije uspio samo u srazmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po opunomoćeniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troškova i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

26. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

27. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 50,00 EUR (Tbr. 11./1. OT), uvećano za PDV 25% (12,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 62,50 EUR i javnobilježničkih troškova koji se sastoje od troška predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR i ostatka naknade u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR, dakle sveukupno u iznosu 25,00 EUR, kao i daljnjih troškova koji se sastoje od troška sastava podneska od 6. veljače 2025. (Tbr. 8./1. OT) i zastupanja na ročištu 14. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (25,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove postupka u sveukupnom iznosu 225,77 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

28. Tuženik ne zahtijeva naknadu troškova postupka.

29. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 13,27 EUR i

- opun. tuženika.