REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P – 3296/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja V.I.R.I.B.U.S d.o.o. Zagreb, Pavla Radića 70, OIB: 40196028635, kojeg zastupa punomoćnik Željko Jutriša, odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda Jutriša & Jutriša iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, 20. studeni 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju V.I.R.I.B.U.S. d.o.o. iz Zagreba, Ulica Pavla Radića 70, OIB: 40196028635 isplati iznos od 291.919,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to:

- na iznos od 106.822,35 EUR od 01.01.2012., pa do isplate,

- na iznos od 83.446,95 EUR od 01.01.2013., pa do isplate,

- na iznos od 100.888,43 EUR od 01.01.2014., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 179.949,14 eur kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025., pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao s tužbom pred ovim sudom sa tužbenim zahtjevom upravljenim na naknadu štete u utuženom iznosu protiv tuženika, nakon što je tuženik otklonio zahtjev za mirnim rješenjem spora, držeći ga odgovornim za nastalu štetu.

2. Nakon što je prvotno donesena odluka suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovodni broj Pž- 3036/22 od 11. listopada 2023. i predmet vraćen na ponovno suđenje tužitelj ustraje u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom dočim tuženik ustraje s osporavanjem osnovanosti utuženja.

3. Provodeći postupak ponovljenog suđenja ovaj je sud sukladno pravnim shvaćanjima izloženim u ukidnoj odluci žalbenog suda ponovno razmotrio činjenične i pravne navode parničnih stranaka te je uvažavajući navode iz odnosne odluke suda drugog stupnja i ponovno ocijenivši kako već izveden dokaze tako i njihovu dopunu u kontekstu ukazanog materijalnog prava zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete - izmakle koristi od države zbog toga što je utvrđeni manjak odnosno gubitak mlađi i ribe u njegovom ribogojilištu Krčić- Knin kao izravna posljedica napada predatora koji se njima hrane, a koji su strogo zaštićeni i ne smiju se uništiti ili odstrijeliti sukladno Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim („Narodne novine“ broj 99/09), Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama („Narodne novine“ broj 144/13) te čl. 98. st. 3. Zakonu o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj 70/05 i 139/08) i čl. 153. st. 2. Zakonu o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj 80/13).

5. Nakon ponovno provedenog postupka te temeljem ponovno ocijenjenih i izvedenih dokaza sud nalazi osnova niti razloga promijeni uvjerenja iz prethodno provedenog postupka, štoviše, ovaj sud je nakon ponovnog suđenja samo očvrsnuo svoje uvjerenje da su tužbeni navodi tužitelja istiniti i osnovani te da je posljedično tužbeni zahtjev dokazan i osnovan.

6. Stoga, radi ekonomije postupanja i izbjegavanja suvišne tautološke akribičnosti ovom sudu nije druge nego ponoviti pretežito te u bitnome izričaj već prethodno donesene odluke ovog suda u predmetu P-1337/2018 od 12. travnja 2022. god. 7. Dakle, tužitelj u ponovljenom postupku ustraje s već iznesenim činjeničnim navodima iz kojih sadržajno proizlazi da se u sklopu sklopu svoje djelatnosti da bavi proizvodnjom, preradom, prodajom mladi, konzumne ribe, žive ribe, te očišćene, filetirane, pakirane i dimljene ribe. Proizvodnja pastrve da se odvija na dva objekta, Gračanskom ribnjaku u Zagrebu i ribnjaku ''Krčić'' u Kninu i to na način da se ribnjak ''Krčić'' u Kninu snabdijeva s mlađi pastrva iz Gračanskog ribnjaka koja se u izvorskoj vodi rijeke Krke uzgaja do težine od oko 300 grama. Po postizanju navedene težine riba da se priprema za tržište, te se živa u vodi s kisikom prebacuje natrag na Gračanski ribnjak, gdje se čisti, dimi, pakira i šalje na tržište. Iznosi tvrdnju da proizvodnja pastrve u ribnjaku ''Krčić" kod Knina trpi konstantne štete i gubitke zbog stalnih napada predatora, ribojednih ptica (kormorani, sive čaplje, galebovi), a naročito i ponajviše vidri. Da usprkos zaštitnim mjerama ptice i vidre upadaju na područje ribnjaka i hrane se ribama u uzgoju što tužitelju uzrokuje ogromne štete u vidu izmakle zarade zbog nestale ribe. Da se aktivnost ribojednih ptica i vidri te opseg šteta značajno čemu je uzrok suša, jer da zbog suše nestaje hrane u otvorenim vodotocima što izrazito pojačava napadnost ptica i vidri u potrazi za hranom). Navodi da su sukladno Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09) i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (144/13) vidra, veliki vranac (kormoran), siva čaplja i galebi su strogo zaštićene vrste te da sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08, čl. 97. st. 3.) i Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13, čl. 153. st. 2.) je strogo zaštićene vrste životinja zabranjeno uzeti iz prirode, namjerno uhvatiti i/ili ubiti, namjerno oštetiti i/ili uništiti njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, namjerno uznemiriti, naročito u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, namjerno uništiti i/ili uzeti jaja iz prirode, oštetiti ili uništiti područja njihova razmnožavanja ili odmaranja itd. Osim što su navedene zabrane utvrđene zakonom, tužitelja da je o istima posebno obavijestilo i tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja prilikom izdavanja povlastice za akvakulturu. Da sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08., dalje ZZP '05) te čl. 171. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13. dalje ZZP '13) pravna ili fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu prouzročiti štetu dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate kako bi spriječila nastanak štete. Da sukladno čl. 119. ZZP-a '05 te čl. 172. ZZP-a '13 pravo na nadoknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih vrsta takva osoba ima ako je poduzela propisane radnje i zahvate. Ustraje s tvrdnjom da je poduzeo sve zaštitne mjere kako bi na svojim ribnjacima spriječio štete vodeći pri tome računa o činjenici da se ribnjak nalazi u neposrednoj blizini naseljenog područja i kuća, pri čemu su radi poduzetih zaštitnih mjera utrošena znatna sredstva (mreže, ograde, alarmni sustavi, dežurstva i čuvari, psi čuvari itd. Radi vidri oko cijelog područja ribnjaka da je podignuta žičana ograda visine do 2,0 m, koja je mreža na većem dijelu dvoslojna, a pri dnu je troslojna, sam kraj ograde da je izbetoniran s tim da su izrađeni betonski podzidi ukopani u zemlju. Kao zaštita od ribojednih ptica iznad svih bazena ribnjaka postavljen je ribarski najlon. Preko bazena s mladi je postavljena i žičana mreža. Međutim da unatoč poduzetim zaštitnim mjerama predatori i dalje upadaju na područje ribnjaka (vidre prokopavaju puteve, kopaju rupe ispod betonskog zida, rastvaraju žičane mreže na ogradi) i tužitelju nanose štetu. Tužitelj da je o tome u više navrata pismeno i usmeno obavještavao Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, prijavljujući nastale i pretrpljene štete, moleći da izađu na mjesto događaja, te sukladno zakonu utvrde okolnosti nastanka štete i visinu štete, dostavljajući im fotodokumentaciju. Zahtjevi tužitelja uključivali su i molbe za pronalazak rješenja kako da se zaštiti od budućih šteta. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, međutim, nikada nije reagiralo na prijave i molbe tužitelja. Nakon prijave štete u listopadu 2012. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u prosincu 2012. odgovara na prijavu tužitelja pozivajući se na Pravilnik o postupku sprečavanja i nadoknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih svojti (NN 158/2009) i sukladno istom prebacuje nadležnost za postupanje na Ministarstvo poljoprivrede. Sukladno čl. citiranog Pravilnika naknada štete na ribnjacima obuhvaćena je ugovorom o naknadi za održavanje ekoloških sustava ribnjaka koji svake godine sklapa Ministarstvo nadležno za poslove ribarstva s ovlaštenikom povlastice za akvakulturu. Tužitelju da nikada nije utvrđena niti dodijeljena takva naknada od strane Ministarstva poljoprivrede stoga da on sukladno citiranom pravilniku ničim nije obeštećen za nastalu štetu. Našavši se u situaciji da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode suprotno zakonu otklanja svoju odgovornost i nadležnost, a Ministarstvo poljoprivrede ne postupa po donesenom podzakonskom aktu, tužitelj se nadalje sa svojim zahtjevima za obeštećenje i zaštitu od predatora obraćao i Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, i Ministarstvu poljoprivrede, i Ministarstvu gospodarstva kao i Hrvatskoj gospodarskoj komori. Nitko od navedenih institucija nije reagirao na zahtjeve i obavijesti tužitelja. Dana 15.09.2013. tužitelj nalazi uginulu jedinku vidre (glava vidre zaglavljena između željeznih rešetaka prilikom pokušaja prolaza) te sukladno članku 154. Zakona o zaštiti prirode to prijavljuje Zavodu za zaštitu prirode. Dana 17.09.2013. na temelju prijave tužitelja izvršen je inspekcijski nadzor, a istim su službeno potvrđene sve činjenice iznesene u ovom zahtjevu

- da su ribnjaci tužitelja stalno izloženi napadima predatora koji su zakonom strogo zaštićene vrste, da je tužitelj poduzeo sve zaštitne mjere da područje ribolova zaštiti od upada predatora, ali da usprkos njima i dalje trpi štete. Smatra da sukladno Zakonu o zaštiti prirode Republika Hrvatska odgovara za štetu koju nanesu životinje strogo zaštićenih vrsta ako je oštećena osoba na primjeren način i o svom trošku poduzela sve dopuštene radnje i zahvate kako bi spriječila nastanak štete. Upire na sudsku praksu u potkrijepu svojih tvrdnji. Navodi da tužitelj vrlo detaljno i kvalitetno vodi evidencije u svojim ribnjacima te da se iz istih može jasno utvrditi visina pretrpljene štete. U konkretnom slučaju da se šteta tužitelja sastoji od izmakle zarade koju bi tužitelj ostvario da je pojedena riba dostigla ciljanu težinu te takva bila plasirana i prodana na tržištu. Zbog specifičnog proizvodnog procesa tužitelja (proizvodni se proces odvija na dva objekta Gračanskom ribnjaku u Zagrebu i ribnjaku ''Krčić'' u Kninu i to na način da se ribnjak ''Krčić'' u Kninu snabdijeva s mladi pastrva iz Gračana koja se tamo uzgaja do težine od oko 300 grama, po postizanju navedene težine da se riba priprema za tržište, te se živa u vodi s kisikom prebacuje natrag na Gračanski ribnjak, gdje se čisti, dimi, pakira i šalje na tržište). Iz evidencija skladišnih primki ribnjaka u Kninu da je razvidno koliko je ribe u pojedinom razdoblju nasađeno u ribnjaku "Krčić". Tako se dobivena mlađ u ribnjaku "Krčić" uzgaja i hrani u više bazena, ovisno o njezinoj postignutoj težini. Po postizanju određene težine pastrve se preseljavaju u veće bazene te se pritom vrši kontrolno vaganje i brojanje. Tek da je kontrolnim vaganjem i brojanjem tužitelj mogao točno utvrditi koliko je ribe pojedeno i o kojoj se visini štete radi. Tvrdi da je bilo kakav utvrđeni manjak odnosno gubitak mlađi i ribe izravna posljedica napada predatora koji se njima hrane jer je svaki drugi uzrok (krađa, oboljevanje) u potpunosti isključen. Područje ribnjaka da je pod strogim osiguranjem (tužitelj da ima sklopljen ugovor sa društvom Sokol Marić d.o.o.), a da se redovito vrše veterinarske kontrole kojima su isključena bilo kakva obolijevanja pastrva. Tužitelj u ribnjaku "Krčić" ima više vrsta pastrva, a svaka je njihova pošiljka označena posebnim LOT brojem. Nakon dopunski provedenog kombiniranog financijskog i veterinarskog vještačenja podneskom od 22.07.2025. je konverzijom valute utuženog iznosa urediio i postavio tužbeni zahtjev.

8. Ustrajući, dakle, s izloženim činjeničnim tvrdnjama koje dodatno pojašnjava i dopunjuje pravnim shvaćanjima u kontekstu sadržaja ukidne odluke žalbenog suda, tužitelj ustraje kod već izloženog uzročenja i kronologije nastanka štetnih događaja, izložene i obrazložene ustvrđene uzročno posljedične veze između štetnih događaja, te pretrpljene štete ustrajući i s već predloženim dokazima i izvedenim dokazima upirući posebice na pojedine isprave kojima potkrepljuje svoje navode. Nastavno na glavnoj raspravi dodatno pojašnjava, objašnjava i razlaže svoje činjenične tvrdnje kojima replicira i otklanja sve pobijajuće tvrdnje i pravna shvaćanja tuženika.

9. Tužitelj je spisu priložio slijedeće isprave kao dokaze: izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 19), povlastica za akvakulturu tužitelja (list 22), fotodokumentacija i snimke (list 23-30, 33-40), dopis Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 05.12.2002. (list 32), dopis tužitelja od 16.10.2012. (list 41), dopis Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 12.12.2012. (list 44), dopis tužitelja od 12.11.2012., (list 45), dopis tužitelja od 20.02.2013. (list 46), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 17.09.2013. (list 48-50), kao sudska praksa, presude Vrhovnog suda RH (list 51-55, 233), ugovori sa društvom Sokol Marić d.o.o. (list 56), dopis Hrvatskog veterinarskog instituta od 28.04.2014. (list 58), tablica sa stanjem LOT-ova (list 59), izjave djelatnika od 03.10.2011. (list 60), Ugovor o koncesiji (list 113), Studija utjecaja predatora na pastrvske ribnjake u Republici Hrvatskoj (list 130-171), pisana izjava dr.sc. GB, autora studije sa prilozima (list 178-192). Predložio je također i saslušanje prokuriste tužitelja te svjedoka – zaposlenika tužitelja te vještačenje po vještaku za struku veterine i knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Nastavno ponovno posebice upire na značaj dokaza - Studije utjecaja predatora na pastrvske ribnjake u Republici Hrvatskoj (list 130- 171) te prepisku upravljenu prema tuženiku koju ponovno akribičnosti radi te raspravne kontradiktornosti dostavlja na spis u ponovljenom postupku (list spisa 646-679) i činjenicu koja proizlazi iz sadržaja dopisa tuženika (list 649) da se Ministarstvo zaštite okoliša i prirode oglasilo nenadležnim za postupanje po predmetnom zahtjevu,

10. Tuženik u ponovljenom postupku ustraje s osporavanjem utuženja otklanjajući tužbene tvrdnje tužitelja uz pobijajuće navode koji se u bitnome svode na tvrdnje da tužitelj nije valjano i pravovremeno prijavio ustvrđenu štete, da su tužitelju isplaćena sredstva u iznosu od 322.000,00 kn radi otežanog poslovanja hladnovodnih ribnjaka 2013. god što., kako to drži tuženik, isključuje pravo na obeštećenje za štete iz 2013. budući se tužitelj primitkom dodijeljenih sredstava odrekao drugih potraživanja te da ukazani predatori (kormorani, sive čaplje, galebovi te vidre) ne nastanjuju područje ribnjaka ''Krčić'' kraj Knina. U iskazanima prigovorima i pobijajućim tvrdnjama dakle ustraje u bitnome i nastavno tijekom ponovljenog postupka koja dodatno razlaže i obrazlaže osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva, posebice rezultate provedenih vještačenja .

11. Tužitelj je dakle zatražio pravnu zaštitu u ovom postupku, smatrajući da mu je neosnovano uskraćeno pravo obeštećenja za pretrpljenu štetu koju su mu na ribnjacima uzročili naznačeni predatori kao strogo zaštićene životinjske vrste iako je sve poduzeo da ribnjake od takvih napadaja zaštiti te o navedenom obavijestio nadležna upravna tijela sve sukladno odredbama mjerodavnih pozitivnih propisa – Zakona o zaštiti prirode.

12. Ovaj sud nalazi i cijeni i u ponovljenom postupanju, a nakon ponovno provedene ocjene dokaza ( sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99., NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN 96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11., NN 25/13., NN 89/14., NN 70/19., 80/22. i 114/22., dalje ZPP) u kontekstu izloženih tužbenih tvrdnji tužitelja te nespornih činjenica spora da je tužitelj pretrpio štetu iako je poduzeo razumno moguće mjere kako bi se zaštitio od napada predatora, da je naknadu iste valjano zatražio te da za istu osnovano potražuje obeštećenje, a što mu je tuženik neosnovano uskratio kao što je i neosnovano u ovoj parnici otklonio odgovornost za isplatu iste.

13. U predmetu je sporno obzirom na izložene pobijajuće tvrdnje te istaknute prigovore tuženika da li predleži obveza tuženika za isplatu zatraženog obeštećenja za godine 2012., 2013. i 2014. odnosno da li su ostvarene zakonske pretpostavke za isplatu zahtjevane naknade ustvrđene (izvanugovorne) štete.

14. Iz provedenog postupka i raspravljanja predmeta prijepora proizlazi da pretežito i nije sporna sva dokumentacija i isprave koje tužitelj u potkrijepu svojih tužbenih tvrdnji kao dokaze nudi no sporno je međutim po tuženiku tumačenje i pravonoodlučna kontekstualizacija tih isprava i dokumentacije.

15. Odlučnom činjenicom u predmetnom prijeporu se stoga ukazuje da li je tužitelj poduzeo potrebne radnje i zahvate zaštite od predatora, da li je do nastanka štete došlo te da li je ista nastala kao posljedica aktivnosti određenih i zaštićenih životinjskih vrsta i ako jest koji je opseg restitucije ustvrđene štete (njezina visina) stoga je sud utvrđivao i ocjenjivao okolnosti ustvrđenih štetnih događanja u kontekstu izloženog činjeničnog osnova tužbe i povezanih odnosnih činjenica te osporavanja istih, a kao odlučnih i pravnorelevantnih za ocjenu osnovanosti (merituma) predmetnog tužbenog zahtjeva u kontekstu naznačenog i po ocjeni suda mjerodavnog materijalnog prava.

16. U dokaznom postupku sud je ponovno isčitao i razgledao sve naprijed navedene pravnorelevantne isprave koji su kao dokazi priloženi spisu te je proveo dopunsko veterinarsko-financijsko vještačenje.

17. Sud je posebno cijenio ponovno dostavljenu prepisku (list spisa 646-679) upravljenu prema tuženiku kao i spomenutu Studiju utjecaja predatora na pastrvske ribnjake u Republici Hrvatskoj (list 130-171, dalje Studija) koji je dokaz prihvatio razmatrati i cijeniti sukladno čl. 299. st. 2 ZPP-a budući isti tužitelj bez svoje krivnje nije mogao taj i takav dokaz predložiti u prethodnom postupku imajući u vidu kronologiju predmetnog postupka ( prethodni postupak je zaključen 04.04.2017) i nastanka studije (28.11.2018) te uopće mogućnosti da se tužitelj na nju kao dokaz poziva.

18. Suprotno tvrdnjama i shvaćanjima tuženika koji je osporio valjanost, značaj pa i činjenicu da je upravo tuženik (po Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva) naručitelj Studije tužitelj je srazmjerno osporavanju tuženika dokazao upravo suprotno te temeljito i vjerodostojno otklonio promašeno osporavanje tuženika.

19. Naime iz pribavljenog akribičnog i dobro potkrijepljenog očitovanja dr. sc. GB sa prilozima (list 178-191) koji je bio nositelj izrade odnosne studije proizlazi da je upravo Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske naručilo izradu Studije prema jasno i određeno naznačenom i razrađenom projektnom zadatku – procjeni gubitka ili smanjenje dobiti na pastrvskim ribnjacima pozivom za dostavu ponuda sukladno Zakonu o javnoj nabavi te prihvatilo izradu iste ponuditelja Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba koji je naposljetku izrađenu studiju i isporučio, a kako to sve iz razviđenih isprava proizlazi.

20. Iz sadržaja same Studije proizlazi, a koja kao isprava, kao što ju i sam njezin naziv pobliže sadržajno i karakterizira, jest upravo detaljno i sveobuhvatno, znanstveno kategorijalnom aparatom te temeljem empirijski provedenog istraživanja, izrađena Studija od strane stručnjaka i znanstvenog instituta neupitne stručnosti i renomea, odgovarajuće opremljena i dokumentirana slikovno i grafički, a predmet bavljenja koje je, upravo i ovdje predmet spora, a to je istraživanje i utvrđenje procjene gubitka ili smanjene dobiti na pastrvskim ribnjacima po jedinici površine te utvrđenje izračuna naknade po jedinici površine.

21. Štoviše, ona sadržajno pored ostalih ovlaštenika za uzgoj na pastrvskim ribnjacima obuhvaća i ovdje tužitelja (list 134 Studije).

22. Pozivom na Studiju tužitelj rezimira i iznosi pravnoodlučne i relevantne tvrdnje (list 128 spisa) koje ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne, razložne i uvjerljive na stupnju izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak, odnosno u mjeri koja isključuje svaku razumnu sumnju u mogućnost protivnog.

23. Navedeno se nalazi i utvrđuje razgledom i isčitavanjem odnosne isprave – Studije te se izložene tvrdnje i razlogovanje tužitelja cijene potpuno konzistentnim i suglasnim sadržaju Studije.

24. Tako tužitelj navodi da nema dvojbe da se utjecaj grabežljivih životinja (predatora) očituje na proizvodnju pastrvskih ribnjaka. Da direktne štete na ribnjacima nastaju kao posljedica aktivnosti grabežljivih životinjskih vrsta i to ihtiofagnih ptica i vidre kako to navodi i Studija, da su svi ispitani vlasnici ribnjaka identificirali su predatore koji im nanose štetu kao ptice od čega najzastupljenije: siva čaplja (Ardea cinerea), vodomar (Alcedo Althis) s prosjekom od 50%, veliki vranac-kormoran (Palachrocorax carbo) 48%, te sisavace to Vidru (Lutra Lutra) sa 44% zastupljenosti. Da neki ribnjaci, ovisno o geografskom položaju, identificiraju kao najveću prijetnju ribojedne ptice dok drugi ističu napade sisavaca-vidre (list 142-144). Da su istraživanja studije su pokazala da je zadnjih 5 godina povećan napad predatora na ribnjake za 60%, što koindicira sa utuženim periodom nastanka štete u ovom postupku. Da su istraživanja studije pokazala da je utjecaj predatora na godišnji prihod svih ribnjaka značajan i iznosi izmedu 39-44% 8list 143). Da je Studija utvrdila na terenu da je tužitelj u svojem ribnjaku koristio sve moguće zaštitne mjere od upada predatora (betonski serklaž oko cijelog ribnjaka, dupla žičana ograda 2m, električni pastir, flaks mrežu, pokrovne žičane mreže, pas čuva, video nadzor i dr) ali da one nisu spriječile upade predatora (list 147-149). Da je Studija detaljno opisala i mehanizam nastanka štete te visinu štete kako direktne štete tako i izgubljene dobiti i to upravo na ribnjaku tužitelja u Kninu te da tako iz rezultata studije odnosno provedene analize za 2013 godinu utvrđena šteta kod tužitelja iznos 1.332.074,70 kn (list 161).

25. Ovaj sud drži potrebnim ponovno apostrofirati ovdje i zaključne navode iz Studije sadržane u točki 11. Mišljenje i preporuke (list 164 -165) koje iskazuju širi kontekst i društveno ekonomski značaj smanjenja obujma proizvodnje. U Studiji se tako navodi: ''... da nema dvojbe da se utjecaj grabežljivih životinja očituje na proizvodnju pastrvskih ribnjaka...., da procijenjene štete i smanjena dobit na pastrvskim ribnjacima koji su utvrđeni ovim istraživanjem nedvojbeno utječu i na unutarnje tržište proizvoda akvakulture u Republici Hrvatskoj.''; Da...'' smanjenje obujma proizvodnje u sektoru hladnovodne slatkovodne akvakulture nepovoljno utječe na ostvarivanje planiranih rezultata u Nacionalnoj strategiji razvoja akvakulture 2014 - 2020. a time i na ostvarivanje ciljeva zajedničke ribarstveno politike (ZRP) Europske unije (Uredba (EU) br. 1380/2013); Da će '' Uvođenje mjere naknade štete od grabežljivih životinjskih vrsta na pastrvskim ribnjacima spriječiti urušavanje hrvatskog pa tako i zajedničkog europskog tržišta za proizvode akvakulture te na taj način doprinijeti ostvarivanju ciljeva ZRP-a, a da pri tome ne utječe štetno na druge ciljeve ZRP-a nego štoviše postiže sinergijski učinak na ostvarivanje više ciljeva ZRP-a istovremeno..''; Da je ''... Uvođenje mjere naknade štete od grabežljivih životinjskih vrsta na pastrvskim ribnjacima u skladu je s načelima iz odjeljka 3. Smjernica Europske komisije za ispitivanje državnih potpora u sektoru ribarstva i akvakulture (EU 2015/C 217/01) kod izračuna šteta treba se pridržavati Smjernica.''; Da su '' Štete na pastrvskim ribnjacima uzrokovane djelovanjem grabežljivih životinjskih vrsta direktne, uslijed izravnog gubitaka od napada grabežljivaca i naknadnih indirektnih šteta od gubitaka izazvanih aktivnostima grabežljivaca prilikom hranjenja s ribom, što dovodi do ranjavanja i stresa kod riba. Rane smanjuju komercijalnu vrijednost oštećene ribe, a stres może štetno utjecati na zdravstveno stanje riba''; Da '' Nema dvojbe da i grabežljivci, napose oni iz kategoriji strogo zaštićenih divljih vrsta, od nečega moraju živjeti i jedući ribu preživljavaju te je normalno da pričinjavaju štetu komercijalnim uzgojima na pastrvskim ribnjacima. Međutim, problem nastaje kada štete od grabežljivaca na pastrvskim ribnjacima predstavljaju preveliko opterećenje za profitabilan komercijalni uzgoj te predstavljaju ugrozu održive akvakulturne proizvodnje i unutarnjeg tržišta.''; Da ''Mjera naknade šteta od djelovanja grabežljivaca može uključivati i (su)financiranje mjera zaštite od grabežljivaca na pastrvskim ribnjacima gdje je to tehnološki i istraživanje zakonski izvedivo.''.

26. Zaključno Studija poentira i navodi da ''Nastojanja u smanjenju šteta od grabežljivih životinjskih vrsta na pastrvskim i drugim ribnjacima, moguće je jedino ostvariti kroz koordinirana nastojanja institucija Republike Hrvatske, čije se ingerencije i ciljevi rada isprepliću na pastrvskim ribnjacima, poput Uprave ribarstva, Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i sl. Samo će združenim nastojanjima relevantnih institucija doći do uvjeta za održivu akvakulturu i očuvanje unutarnjeg tržišta proizvoda akvakulture te time provedbe zajedničke ribarstvene politike.''.

27. Naprijed izloženo se nalazi potrebnim ponovno apostrofirati posebice u kontekstu ponovljenog postupka nakon ukidne odluke žalbenog suda ( koja odluka sama propušta bilo kakav osvrt na taj izvedeni dokaz i njegov, pa dopušteno moguće i dubiozan značaj, obzirom na po prirodi stvari kontradiktorni parnični postupak), te povezanog ustrajnog osporavanja tuženika koji ignorira i poriče ne samo narudžbu i značaj Studije već sve povezane činjenice s tim i takovim dokazom. Navedeno je protivno argumentu zdravog razuma, budući dakle da je upravo tuženik nepobitno naručitelj iste te iz razloga koji kao notorno značajni iz ukazanog sadržaja Studije proizlaze.

28. Ovaj sud stoga drži potrebnim ustrajati i na vrijednosnim pravnim shvaćanjima iz ukinute odluke u prethodno provedenom postupku te ponoviti da je potrebnim imati u vidu posebice reprezentacijsko reputacijsku specifičnu narav (pravne) osobnosti tuženika koji po svojim temeljnim odrednicama predstavlja Republiku Hrvatsku. Time se u drugačijem svjetlu, onkraj anakrone mehaničke primjene prava ukazuje i širi značaj konteksta (pa i ostvarenja ciljeva ekonomskih politika Europske unije) ovdje predmeta spora i povezane važnosti ostvarenja mjere zaštite i očuvanja akvakulture. Stoga iskazano paušalno osporavanje činjenica dovodi tuženika u proturječje koje njegovim procesnim dispozicijama ne samo da oduzima svaku vjerodostojnost već ga odvodi i s one strane pa i minimalne procesne savjesnosti i korektnosti.

29. Pored takovog stanja stvari i procesne građe za reći je da i sama Studija, suprotno paušalnim pobijajućim tvrdnjama tuženika, već u dovoljnoj mjeri dokazuje osnovanost zahtjeva tužitelja, kako to valjano upire tužitelj, no međutim ovaj je sud radi potpunosti postupanja nakon ukidne odluke i utvrđenja činjeničnog stanja u ovom prijeporu, razmotrio i ocijenio i ostale dokaze te izveo dopunsko kombinirano veterinarsko-financijsko vještačenje.

30. Iz razviđenih isprava –u prvom redu fotodokumentacije i snimke na cd-u (list 23- 30), fotografija sadržanih u Studiji (list 147), sadržaja detaljnog zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 17.09.2013. (list 49), kao i iskaza bivše inspektorice zaštite prirode ZB (predložene svjedočiti po tuženiku!) saslušane na ročištu glavne rasprave 13. svibnja 2021. (list 271) koja je navedeni zapisnik sačinila, proizlazi da su na ribnjacima bile postavljene mreže, da su isti ograđeni višeslojnom žićanom ogradom na betonskom podzidu, da je postavljen i tzv elektropastir radi odvračanja grabežljivaca. Ukratko, za zaključiti je da je prostor opremljen posebno dizajniranim građevinsko- tehničkim uređajima sa jedinom svrhom zaštite ribnjaka te se otud nalazi i cijeni da je tužitelj poduzeo razumno moguće mjere zaštite od grabežljivaca. Navodi tužbe kao i iskaz zastupnika tužitelja FB (list 257) s ročišta 17. ožujka 2021. u odnosnom dijelu se stoga zbog suglasnosti navedenih dokaza ukazuju istinitima i vjerodostojnima. Konačno, suprotno bi bilo kako pravilima životnog iskustva tako i banalne logike da tužitelj kao poduzetnik ne bi poduzeo potrebno u svrhu zaštite i uspješnosti svog poslovnog i poduzetničkog poduhvata.

31. Navedenim se stoga nalazi i cijeni dokazanom zakonska prepostavka za predmetno potraživanje obeštećenja nastale štete.

32. Da se tužitelj razumno i razložno obraćao, kako to tvrdi, nadležnim javnopravnim i upravnim tijelima radi napada predatora na ribnjake proizlazi iz dostavljenih isprava – dopisa i prepiske (list 32-46, 646-679) i na koje obraćanja su se državna tijela oglušila s izuzetkom otklona postupanja po zahtjevu za naknadu štete Ministarstva zaštite okoliša i prirode zbog nenadležnosti ?! kako to proizlazi iz dopisa tog Ministarstva (list 44, 649).

33. Naime, po uvjerenju ovog suda, nakon provedene ocjene dokaza a u kontekstu izloženih tužbenih tvrdnji tužitelja te nespornih činjenica spora nalazi se i cijeni da je tužitelj pretrpio štetu iako je poduzeo razumno moguće mjere kako bi se zaštitio od napada predatora da je naknadu iste valjano zatražio te da za istu osnovano potražuje obeštećenje, a što mu je tuženik neosnovano uskratio kao što je i neosnovano u ovoj parnici otklonio odgovornost za isplatu iste.

34. Tuženik nije priložio dokaze za suprotno te je stoga za zaključiti da je od strane nadležne administracije izostala primjerena reakcija i postupanje, kako to tvrdi i iskazuje tužitelj, a koje bi razborito bilo očekivati od uređenog upravno-administrativnog sustava (države članice Europske unije), navedeno u kontekstu važećih pozitivnih propisa – Zakona o zaštiti prirode i ostalih podzakonskih akata, pa i šire, a kako je to prethodno apostrofirano u ukazanim dijelovima Studije, da bi zato naposljetku tužitelj i bio prisiljen ulaganjem tužbe pokrenuti ovaj pravozaštitni postupak. Za dometnuti je da je navedeno u najmanju ruku začuđujuće obzirom na proklamirano ostvarivanje ciljeva zajedničke ribarstvene politike (ZRP) Europske unije – Uredbe EU br. 1380/2013 koja neposredno obvezuje RH kao državu članicu i proklamirani značaj tih politika kako se detaljnije citira i elaborira u točki 34. i 35. obrazloženja ove presude.

35. Iskazujući pred sudom na raspravi 17. ožujka 2021 (list 256) zakonski zastupnik tužitelja BB je opisao djelatnost tužitelja – ribogojstvo te pobliže tehnologiju uzgoja ribe kao što je detaljno činjenično i okolnosno opisao sva pravnorelevantna događanja i radnje koje je poduzeo radi zaštite ribnjaka. Navodi tako da je djelatnost društva uzgoj ribe radi plasmana iste na tržište. Da društvo ima dva ribogojilišta, jedno u Zagrebu, a drugo u Kninu na lokaciji Krčić, a gdje se nalazi izvor rijeke Krke. Zora radi navodi da se na potonjoj lokaciji nalazi ribnjak ograničen ogradom veličine 1,5 hektar, ograda je visine 2 m, žičana, na betonskim serklažama. Riba se uzgaja na način i tehnologijom koja je za to predviđena u izgrađenoj građevinskoj instalaciji odnosno da se riba od mriještenja do rasta provodi kroz sustav bazena koji su u tu svrhu izgrađeni, a kako je to razvidno na fotografijama koje su privijene spisu (list 23 spisa). Riba se tijekom njenog rasta prebacuje kroz sustav bazena, pumpama, a nakon mriještenja koje se odvija u natkrivenom prostoru odnosno u zgradi koja je vidljiva do bazena. U sustavu proizvodnje je ugrađen i vodotočni sustav, a radi obogaćenja kisikom i uopće stvaranja preduvjeta za rast ribe. Kako je to nastavno razvidno iz fotografija koje su priložene spisu, otvoreni dio ribogojilišta je izložen napadima predatora, koji uspijevaju, usprkos građevinski postavljenim solidnim zaprekama iste probiti odnosno potkopati put pa čak i ispod betonskih serklaža te doprijeti do ribogojilišta, a gdje onda i na štetu hrane se ribama koje se tamo nalaze. Da nastoji učiniti sve što je moguće da spriječi uništavanje uzgojenog ribljeg fonda od napada predatora. Isitče da je radi pretrpljene štete poduzeo radnje pred nadležnim ministarstvima no da nije bilo očekivane reakcije (dopis list 41-48 spisa). Kad je bila pronađena uginula vidru za koju vrstu zna da je zaštićena, da je s tim povezano zvao Ministarstvo i tad je jedino uslijedila reakcija Ministarstva zaštite okoliša i prirode te je dotična gospođa ZB izašla na teren i o svom postupanju sačinila zapisnik koji je privijen spisu (list 48-50 spisa). Naglašava i ističe da je činjeno sve što je bilo moguće radi zaštite ribnjake od napada predatora. Po prirodi stvari to je lakše učiniti na ribogojilištima manje veličine kakav je primjerice ribnjak u Gračanima u Zagrebu no da to nije slučaj sa velikim ribogojilištem u Kninu. Osim spomenutih postavljenih fizičkih zapreka, ograde i žičanih mreža postavljen je tako bio i tzv.“električni pastir“ odnosno prostor ribnjaka je bio ograđen žicom pod naponom međutim da ni to nije spriječilo predatore da napadaju ribu. Ribe su izložene napadima ptica od kojih je teže po prirodi stvari braniti ribnjak i vidri kao što je to komunicirano prema nadležnom Ministarstvu poljoprivrede odnosno Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, odgovarajućim tijelima, ribe su bile izložene napadima ptica - kormorana, sive čaplje, orlova i galebova, odnosno vidri, a što dokazuje fotografijama odnosno što je bio i povod dolasku inspektorice ZB koja je, kao što sam rekao zapisnički evidentirala svoje postupanje i nalaz na terenu. Na ribogojilištu u Kninu da se uzgaja pastrva te u tehnološkom procesu proizvodnju da odgovarajućim postupanjem ima uvid u količinu ribe koja se nasađuje odnosno koja se proizvodi, a što se utvrđuje kontrolnim vaganjem pa otud znaju i tako su utvrdili količinu uništene ribe, a što je iskazano u navodima tužbe pod točkom 12 odnosno da je pretrpljena šteta prevedena u novčanu vrijednost te se iskazuje obračunom tržišne vrijednosti ribe, a kako je to i iskazano u tužbi odnosno izraženo kroz predmetni tužbeni zahtjev. Pojašnjavajući način izračuna količine ribe navodi kako je u tehnologiji same proizvodnje, a kako bi se znalo s kojim se količinama ribe raspolaže, odnosno koju se količinu uzgojene ribe želi polučiti tijekom njezina uzgajanja, provode se vaganja, a što se čini također i kako bi se znalo koliko hrane treba staviti u ribnjak. Vaganjem ribe te obračunom tih podataka se vrlo precizno može izračunati količina ribe koja se uzgaja, a vaganja se provode stalno, a periodično se kontrolira i ukupna količina ribe u ribogojilištu. Drugim riječima da je sustav kontrole količine ribe od njenog mriještenja do punog izrasta tehnološki dovoljno precizan da se točno dade izračunati količina ribe. Pojašnjavajući dodatno navodi kako u zadnjem bazenu kod punog izrasta ribe ista se broji posebnim brojačima – napravama koje fotoćelijama registriraju broj ribe koja u transportu ide iz bazena, a radi kašetiranja van te se dakle točno zna obzirom na specifičnu veličinu i težinu ribe, riječ je dakle konkretno o pastrvi, o kojoj količini se radi. Upravo, iz izloženog slijedi zašto se može i odrediti količinu nestale i uništene ribe pa tako i postaviti predmetni tužbeni zahtjev. Nastavno, da sve navedeno može ponoviti u bitnim crtama u odnosu na količinu potrebne hrane za uzgoj ribe, a što također predstavlja stavku i financijski trošak. Naime, točno je znano koliko hrane u kojoj fazi proizvodnje je potrebno za uzgoj ribe. Navodim i ponavlja da su ribu napadali siva čaplja, kormoran, galeb, vidre, zmije ribarice, a koje su sve životinje zaštićene vrste. Iznosi tvrdnju da je tržišna cijena ribe u 2011. godini je bila cca 33 kn po kilogramu. Na poseban upit punomoćnika tuženika navodi te šire pojašnjava kako problematika koja je predmet ovog prijepora nije incidentne prirode već predstavlja stalni problem. Trgovačka društva koja se bave uzgojem ribe kako riječne tako i morske su strukovno organizirana i predstavljena u Hrvatskoj gospodarskoj komori te je ova problematika sa svojim historijatom konstantno i često raspravljana i komunicirana prema nadležnim državnim resorima. Drugim riječima, da je isključeno da nadležnim državnim resorima navedeno nije poznato. Upire na Studiju koju je priložio spisu koja kao vrlu iscrpna i značajna izlaže i pojašnjava o čemu je ovdje riječ.

36. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao logičan, konzistentan i argumentiran kako temeljem dojma njegove neposredne uvjerljivosti tako i sadržajne suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima – razviđenim ispravama, saslušanim svjedocima (ZB) te provedenim poljoprivrednim i financijskim vještačenjem.

37. Saslušana svjedokinja ZB iskazujući pred sudom na raspravi održanoj 13. svibnja 2021. (list 271) u bitnome je navela nakon potvrde vjerodostojnosti predočenih joj isprava iz sudskog spisa (list 48-50 spisa) - sačinjenog zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru nad ribnjakom Krčić kod Knina da je tamo bila upućena od nadležnih da obavim očevid i postupanje, a obzirom na prijavu vlasnika ribnjaka o upadu vidre. Da joj je bila pokazana uginula vidra koja je strogo zaštićena vrsta, te da je neposrednim opažanjem na terenu, sagledavši objekt ribnjaka utvrdila da je on snabdjeven sustavom zaštite, da je tamo je bila postavljena višeslojna žičana ograda, da je bio postavljen sustav videonadzora, a što je sve utvrdila postupajući u svojstvu inspektora zaštite prirode. Dodatno i posebno upitana od strane suda iskazuje kako vidra kao zaštićena vrsta obitava na području rijeke Krke i da se radi o vrsti koja se hrani ribom. Navodi da je mogućim i životno logičnim razlogom prisutnosti vidre na ribnjaku prehrana ribom te da vidra može prokopati zemlju i proći ispod ograde kako je to za zaključiti iz razviđenih fotografija. Navodi da su ribojedne i zaštićene vrste ptica na tom području bile prisutne kao i da je vidjela da je objekt ribogojilišta bio zaštićen.

38. Slijedom istog razlogovanja kako je cijenjen iskaz tužitelja cijenjen je i iskaz svjedokinje ZB vjerodostojnost čijeg iskaza dodatno snaži i okolnost da je riječ kako o stručnoj osobi, tako i o svjedokinji koja je povezano s prijepornim događanjima postupala u svojstvu službene osobe.

39. Iz prvotno provedenog vještačenja po sudskom vještaku za veterinarstvo, stočarstvo i ribarstvo dr. sc. Aneta Karakaš, dr. med. vet. koja je po provedenom vještačenju sačinila pisani nalaz i mišljenje u pravnorelevantnom dijelu istog u bitnome proizlazi da je šteta nastala na ribnjaku ''Krčić'' nastala kao posljedica aktivnosti grabežljivih životinjskih vrsta (predatora), te da u u iste kao strogo zaštićene vrste spadaju vidra, veliki vranac, siva čaplja, srebrnasti veliki vranac, pobrojene vrste galebova a kako to proizlazi iz Pravilnika o strogo zaštićenim svojtama (NN br. 99/2009). te slijednog Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN br. 144/2013). Da je najveću štetu napravila vidra, te svojstva koje životinje i njezinu prostornu rasprostranjenost (uključujući i područje rijeke Krke) je vještakinja detaljno opisala, kao i da je nastanak štete na ribljem fondu u vezi s ribojednim predatorima.

40. Pisano izrađeno vještvo je vještakinja prisnažila iskazujući raspravno pred sudom na na raspravi održanoj 13. svibnja 2021. (list 270) te navela da, uzimajući u obzir upite parničnih stranaka kao i uredujućeg suca, ostaje u cijelosti pri utvrđenjima sadržanim u pisanom sačinjenom nalazu i mišljenju koje je glede priložila spisu. U bitnome, je iskazala i ustvrdila da je najveću štetu na ribnjacima tužitelja počinila vidra, da je spoznaje o predmetu vještačenja stekla temeljem isprava i dokumentacije koje su privijene spisu, kao i fotodokumentaciji no želi istaći da joj je osobno poznat kraj oko Knina, a gdje se i nalazi ribnjak gdje se šteta dogodila te nastavno može reći, a kako to proizlazi iz razviđenog, da je tužitelj poduzeo potrebno i moguće, izvedbom odgovarajućih građevinskih instalacija – žičanih ograda, a kako bi spriječio upade predatora. Ribnjaci da su također bili izloženi i napadima zaštićenih vrsta ptica, time mislim na kormorane i čaplje, a koji se isto hrane ribom. Za zaključiti je da je za nastanak štete, dakle, moguć i napad ptica, a imajući u vidu da jedna ptica može pojesti do 5 kg ribe dnevno moguć je velik, dakle, nastanak štete. Izričito navodi da su da su veliki vranac, siva čaplja, galeb klaukovac i veliki galeb stroge zaštićene vrste 2011., 2012. i 2013. a kako je to i navela u nalazu (list 200 spisa). Navodi i da su ribnjaci pod nadzorom nadležnih državnih tijela – državnog inspektorata, veterinarskog i ribarskog, dakle, ukoliko ima štetnih događaja oni podliježu postupanju ovlaštenih državnih službi, pa je tako, kako je to u konkretnom slučaju riječ i ovdje evidentirano postupanje nadležne inspektorice ZB. Na upitu punomoćnika tuženika da li je moguće da su ribnjaci bili izloženi napadima drugih predatora osim ptica i riba da bi to bilo odgovarajuće evidentirano odnosno da je primjerice u pitanju bio medvjed ili vuk onda bi i tragovi tih upada bili odgovarajući i da bi to sigurno bilo predmetom postupanja predmetnih službi, a koje su educirane za posmatranje takvih događaja. Navodi da je tužitelj poduzeo sve što je bilo mogućim da zaštiti ribnjake od upada predatora, da je teoretski moguće, no životno teško izvedivim npr. ribnjake staviti pod izgrađenu betonsku kupolu, no da se to životno ne radi, da je prema njezinom mišljenju tužitelj dakle poduzeo sve što je bilo realno mogućim da zaštiti i obrani ribnjake od upada predatora kao što je i poduzimao nakon pretrpljenih upada predatora potrebne radnje i postupanja radi evidencije i utvrđenja pretrpljene štete. Ističe, kako je prema njezinom mišljenju na ribnjacima uslijed napada predatora bilo uništeno i cca četvrtina uzgojene ribe, s time da, nije isto da li su to vidre ili ptice učinile u fazi uzgoja ribe kad je riječ o mlađi ili pak u fazi proizvodnje kad su ribe dosegle puni rast, u vezi čega se referirala na listu 10 pisanog vještva (list 205) te po logici stvari poduzete mjere tužitelja u zaštiti od napada predatora, a uključujući i gubitak ribe svakodnevnim napadom od zaštićenih vrsta da je moguć u ustvrđenoj količini (najmanje 30% mlađi).

41. Sud je u cijelosti prihvatio pisano izrađeno vještvo kao i iskaz vještakinje kao valjan i vjerodostojan u odnosu na utvrđenja naprijed naznačenih pravno relevantnih i odlučnih činjenica u predmetnom prijeporu kako zbog njezine nepobitne stručne kompetentnosti tako i temeljem dojma neposredne uvjerljivosti vještakinje u njezinom iskazivanju pred sudom a također i radi sadržajne suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima – razviđenim ispravama i provedenim saslušanjem svjedokinje ZB, bivše inspektorice zaštite prirode.

42. Suprotno iskazanim prigovorima tuženika sadržanim u pisano artikuliranim podnescima od 04.02.2020. te tolerirano zaprimljenom i razmotrenom tuženikovom zakašnjelom podnesku od 11.02.2020. (zbog organizacijskih razloga !?) tuženik osim paušalno iznesenih pobijajućih tvrdnji ne uspijeva supstancijalno dovesti u sumnju i otkloniti utvrđenja pravno relevantnih i odlučnih činjenica u predmetnom prijeporu koja iz provedenog vještačenja proizlaze, a ta su: da su štetu na ribnjaku (ribi i ribljoj mlađi) usprkos svim razumno poduzetim mjerama zaštite (i nespornim troškovnim ulaganjima tužitelja) počinili predatori strogo zaštićenih vrsta, ponajviše vidra, a također i ribojedne ptice, a koje su kao takove popisane i pobrojene u navedenim podzakonskim aktima na koje se ispravno referira sudska vještakinja (list 200,201.).

43. Ovdje i u navedenom kontekstu je za ukazati da je tuženik u potkrijepu svojih pobijajućih navoda uz podnesak od 25.11.2021. (list 443-450) dostavio, procesno nevaljano, preslik isprave – stručno mišljenje dr. sc. RB iz Zavoda za ornitologiju HAZU datiranu s 19. ožujka 2015. (primljenu kod ŽDO Zagreb 23.03.2015.), a da nije naveo zašto to (bez svoje krivnje) nije učinio ranije (arg. iz čl. 299. st. 2. ZPP-a) imajući u vidu da je prethodni postupak zaključen 04. travnja 2017., kao i da je odgovor na tužbu tuženik dao još 2015. god.

44. Za reći je međutim da tuženik niti dostavljenom ispravom nije otklonio naprijed izložena utvrđenja budući da se isto (neažurno) stručno mišljenje referira samo na neke zaštićene vrste ptica, a ne i na vidru te primjerice sivu čaplju, kao strogo zaštićene vrstu i predatore koji u velikoj mjeri pored npr ostalih životinjskih vrsta u najvećoj mjeri uzroče štetu na pastrvskim ribnjacima (list 143).

45. Isto vrijedi i za ispravu – Ugovor o dodjeli novčanih sredstava radi otežanog poslovanja hladnovodnih ribnjaka u 2013 god (dalje Ugovor), koji je tužitelj u potkrijepu svojih pobijajućih navoda procesno nevaljano dostavio tek uz podnesak od 16.02.2022. (list 550).

46. Tužitelj otklanja tvrdnju tuženika da isplata naknade u dodjeljenom iznosu od 322.000,00 kn isključuje pravo tražiti ovdje utuženo obeštećenje zbog pretrpljene stvarne štete nanesene predatorima kao strogo zaštićenim vrstama a koje mu pripada temeljem čl. 116. i 119. ZZP '05, odnosno čl. 169. i 172. ZZP '13., a koje pravno shvaćanje kao valjano prihvaća i ovaj sud.

47. Artikulacija čl. I Ugovora ''...radi otežanog poslovanja hladnovodnih ribnjaka...'', odnosno artikulacija čl. III da se tužitelj odriče svih potraživanja s osnove povećanih troškova proizvodnje i ograničenja u proizvodnji koji su posljedica zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti ribnjaka u 2013. god.'' semantički i jezički ne isključuje i ne podrazumijeva nužno da se navedeno odnosi te da je povezano s štetom uzročenom napadima predatora kao strogo zaštićenih vrsti te u tom smislu može biti dvojbena ugovorna volja stranaka tog Ugovora, a što otvara opet pitanja postojanja eventualnih mana volje pri ugovaranju te navedeni Ugovor i prijeporna utanačenja mogu eventualno biti predmetom utuženja i nekog drugog postupka koji tuženik međutim nije pokrenuo.

48. Tuženik svoje, to i takvo eventualno protupotraživanje, a na koje upire, nije pak u ovom postupku odgovarajuće valjano procesno uobličio (kao prigovor prijeboja ili radi prijeboja) a da bi ono moglo biti predmetom razmatranja i eventualne sudske prosudbe.

49. Sud je u prvotnom postupku izveo i dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po društvu Vještačenja Živković d.o.o. za vještačenja iz područja financija, poreza i računovodstva, a koje je društvo po svom stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije i ovlaštenom računovodstvenom forenzičaru Ljerki Živković provelo povjereno vještačenje.

50. Uvidom u prvotni pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije (list 280- 432), koji je vještakinja dopunila i ispravila dopunskim pisanim očitovanjima po prigovorima tuženika (list 464-495) sud nalazi da je vještakinja nakon proučavanja spisa i predmeta vještačenja, sukladno rješenju i nalogu suda o provedbi financijsko- knjigovodstvenog vještačenja izvršila detaljnu i cjelovitu analizu obzirom na tužbeni zahtjev i izložene činjenične tvrdnje tužitelja glede opstojnosti i visine pretrpljene štete uzimajući u obzir dopunom i učinjenim ispravcima i prigovore i primjedbe koje je tuženik imao na pisano izrađeni nalaz i mišljenje vještakinje te ih izložio u podnescima od 15.11.2021., 25.11.2021.,11.01.2022. i 01.02.2022.

51. Vještakinja je u vještačenju podvrgla detaljnoj analizi odnosne isprave i dokumentaciju tužitelja te navedeno i iskazala u svom pisano sačinjenom nalazu i mišljenju izloživši tako potpunoj provjeri pravnorelevantan dio poslovnih knjiga tužitelja te ostalih isprava i dokumentacije povezanih s predmetom prijepora te je jasno i određeno kao i sustavno te pregledno prikazala utvrđene manjkove tužitelja za utuženo razdoblje (2011., 2012. i 2013. god), odnosno izračun izgubljene dobiti za to razdoblje.

52. Vještakinja je sva utvrđenja detaljno u prvotnom nalazu i mišljenju izložila kako u jasnim tabelarnim pregledima tako i tekstualno. Izloženi zaključci sudskog vještaka u njegovu osnovnom nalazu sa korektnim ispravkom po prigovoru tuženika zbog omaškom dva puta iskazanog manjka koji se odnosi na LOT 011211 su logični i konzistentni tako iznesenim i pregledanim poslovnim knjigama tužitelja te relevantnim činjenicama i financijskim pokazateljima odnosno ispravama i dokumentacijom (sadržanim u prilogu) na koje se vještak elaborirajući svoj nalaz i zaključke poziva.

53. Za primjetiti je da tome ne bi bilo tako da poslovna dokumentacija (u smislu Zakona o računovodstvu i drugih pozitivnih propisa koji uređuju obvezu tužitelja kao poduzetnika/trgovačkog društva voditi uredne poslovne knjige) nije pedantno i uredno vođena.

54. Prvotno pisani nalaz i mišljenje vještakinja je prisnažila raspravno iskazujući pred sudom na ročištu glavne rasprave 16.03.2022. (list 558) kad je uvjerljivo otklonila prigovore i primjedbe tuženika sadržane posebice u podnescima od 01.02.2022. i 08.02.2022. godine. Ističe da tuženik nigdje ne spori kako je tužitelj imao u razdoblju od 2011. do 2013. godine 6.306.755,11 kn. Da tuženik spori otpremnice koje su bile podloga za vještačenje i zapisnike o inventurno manjku, pa tako navodi odredbe Zakona o računovodstvu što se smatra vjerodostojnom ispravom. Da su upravo te otpremnice vjerodostojne knjigovodstvene isprave, međutim da one nisu proknjižene u poslovnim knjigama tužitelja iz razloga jer je riječ o biološkoj imovini vrednovanoj po trošku nabave odnosno u manjem iznosu, a sve sukladno propisima koje određuje HRSV i MRS. Opovrgava tvrdnju tuženika kako je nelogično da su se apsolutno iz svih jedinki jajašca razvile ribe. Uz vještački nalaz u prilogu da je dostavila ino fakture dobavljača konkretno iz Amerike, iz kojih je vidljivo da je tužitelj kupio 1.700.000,00 jajašaca kalifornijske pastrve. Ta jajašca se do riblje mlađi uzgajaju u idealnim uvjetima u ribnjaku u Gračanima u Zagrebu. Na temelju otpremnica utvrđeno je da je od 1.700.000,00 jajajšaca oko 1.400.000,00 komada riblje mlađi vagano i preneseno u ribnjak Krčić ( u Kninu), znači već kod tog inicijalnog uzgoja u idealnim uvjetima došlo je do pada očekivanog broja u iznosu od 85% u odnosu na ukupno nabavljenu količinu jajašaca a za što postoje fakture, carinske deklaracije, fakture špeditera itd. Posebno ističe da ribnjak Krčić u trenutku kada su prema otpremnicama unesene te ribice iz ribnjaka Gračana nije bio prazan već se radi o ribama čiji vijek uzgoja traje 2 godine, znači kada bi se uzelo i taj broj riba koje su bile u ribnjaku Krčić i količinu manjka ribe prema zapisnicima tada da bi manjak bio znatno veći. Znači nije se uzelo u obzir koliko je bilo početno stanje i koliko je bilo riba u ribnjaku Krčić, već da se radilo samo na temelju očekivane proizvodnje a prema fakturama o nabavi te robe a za što postoje vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija. Navodi da zapisnik na temelju kojeg su utvrđeni inventurni manjkovi jest knjigovodstvena isprava i ona je sastavni dio inventure te da utvrđenje da riba nedostaje nije moguće bez nekog pisanog dokumenta. Zaključno navodi da kada bi se uzeo broj riba koji je zatečen u ribnjaku, a što se nije uzelo, jer da nije imala taj podatak, da bi manjak bio i puno veći.

55. Sud je u ponovljenom postupku izveo dopunsko kombinirano financijsko - veterinarsko vještačenje po navedenim vještacima Ljerki Živković i dr. sc. Aneti Karakaš.

56. Iz više nego detaljnog nastavnog dopunskog vještačenja kako u veterinarskom dijelu tako i financijskom- knjigovodstvenom proizlazi u bitnome utvrđenje koje je odlučno za ocjenu merituma ovog prijepora a to je da se uginuće ribe može pripisati jedino predatorima, a ne nekim drugim faktorima npr. bolesti, zagađenju vode ili nečem trećem a imajući u vidu strogo kontrolirane uvjete uzgoja te činjenicu da je tužitelj poduzeo sve razumno moguće mjere radi zaštite uzgoja ribe od utjecaja predatora. Financijsko vještačenje je pokazalo precizno dokumentirani utrošak tužitelja na mjere zaštite ( list 785 spisa). Iz navedenog slijedi zaključak da bi po redovnom tijeku stvari da utjecaja predatora nije bilo tužitelj ostvario dobit koja mu je zato izmakla.

57. Vještakinja Karakaš je u osnovnom dopunskom nalazu te nastavnim očitovanjima (list 691, 701 i 758 spisa) detaljno iznijela relevantna utvrđenja i potrebna pojašnjena vezana uz tehnologiju uzgoja ribe. Posebno je akribično i argumentirano okolnosno kontekstualizirala predmetni prijepor u odnosne podzakonske propise.

58. Vještakinja Živković je sačinila dopunu vještačenja - dopunski pisani nalaz (list 724 -745 spisa) s dopunskim očitovanjem (list 782 spisa), a što sve predstavlja uvjerljivu studiju slučaja temeljenu na ispravama koje sadrži spis odnosno poslovne knjige tužitelja. Vještakinja je utvrdila na temelju ponovnog izračuna i provjere cjelokupne dokumentacije u spisu da je tužitelj imao štetu zbog izgubljene dobiti uslijed napada predatora 2.199.469,36 kn ili protuvrijednost od 291.919,75 EUR.

59. Obje vještakinje su se uvjerljivo referirale i na odnosnu Studiju dr.GB, odnosno Instituta Ruđer Bošković što je sud obzirom na utvrđeni kontekstualni značaj tog i takvog dokaza uzimajući u obzir potpunu ogluhu tuženika o navedenom i posebno cijenio (čl. 8. ZPP-a), a kako je to već prethodno elaborirano.

60. Sudske vještakinje su pisano sačinjeni Nalaz(e) zaključno prisnažile uvjerljivo iskazujući pred sudom na ročištu glavne rasprave 15. listopada 2025.

61. Sud je nalaz i mišljenje sudskih vještakinja prihvatio u cijelosti kao valjano i pravilno budući da je isti u svojoj dopuni kao i u prvotno provednom postupku dodatno iscrpan i neupitno stručan te sukladan s dokumentacijom i ispravama u spisu.

62. Obje vještakinje su nepobitne osobe velikog stručnog i životnog iskustva, nepristrane, nezainteresirane za ishod ovog postupka a što pridonosi vjerodostojnosti provedenog vještačenja kao i vjerodostojnosti njihova iskazivanja pred sudom.

63. Sud stoga ponovno nalazi i cijeni iskaze vještakinja neposredno uvjerljivim, objektivnim i iznesenim sukladno pravilima znanosti i vještine a provedeno dopunsko vještačenje na temelju raspoložive i dostupne dokumentacije određenim, valjanim i jasnim.

64. Vještačenjem je tako utvrđena i učinjena razvidnom činjenica ukupne visine pretrpljene štete s kojim je rezultatima vještačenja tužitelj konačno i procesno korektno uskladio tužbeni zahtjev (list 768).

65. Iz rezultata detaljno i potpuno provedenog parničnog postupka moguće je zaključiti i utvrditi ostvarenim na razini potrebne izvjesnosti dakle sve potrebne zakonske pretpostavke za isplatu zatraženog obeštećenja tužitelju kao oštećeniku temeljem ostvarene zakonske pravne osnove prava na naknadu štete koju nanesu zaštićene životinjske vrste budući je na svoj trošak poduzeo razumno moguće mjere i radnje kako bi takvo oštećivanje spriječio (arg. iz čl. 118. i 119. ZZP '05, odnosno čl. 171. i 172 ZZP. '13)

66. Izlaganja pobijajućih navoda i povezanih pravnih shvaćanja tuženika kojima potpuno otklanja tužiteljeve tvrdnje, u kontekstu utvrđenih činjenica spora, zapadaju u paušalne pobijajuće tvrdnje i prekomjerni pravni formalizam koji po ocjeni i uvjerenju ovog suda i nadalje zamagljuje bit i suštinu predmetnog spora.

67. Upravo suprotno proizlazi i iz podupirućih činjenica i okolnosti na koje osnovano konzistentno i ustrajno tijekom cijelog provedenog postupka upire i tužitelj.

68. Sud je stoga u ponovoljenom postupku u cijelosti, kao i prethodno, prihvatio kao istinite tužbene tvrdnje tužitelja.

69. Drugim riječima, obzirom na izložena utvrđenja odlučnih činjenica, izvedenih dokaza i njihove ocjene te izloženih razmatranja sud dakle nalazi, a u kontekstu i navedenih nespornih činjenica, da je tužitelj u provedenom postupku u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspješno dokazao sve potrebne pretpostavke za zatraženu naknadu pretrpljene štete posljetkom tuženikove (izvanugovorne) odgovornosti za istu: štetnu radnju prehranjivanja predatora - zaštićenih divljih životinjskih vrsta, ribom iz ribnjaka tužitelja, kao štetnika, uzročnu vezu između tih štetnih radnji i nastale štete tužitelju zbog pretrpljenih gubitaka na njegovim ribnjacima, odnosno da je do time došlo do umanjenja njegove imovine i to kako obične štete tako i izmakle dobiti (arg. iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,145/2023, 155/2023 , dalje ZOO) te ostvarenja pretpostavki za naknadu te i takove štete ( arg. iz čl. 119. ZZP-a '05 te čl. 172. ZZP-a '13). Naime, obzirom na vrijeme i kronologiju štetnih događanja te utuženo razdoblje (potraživanje se odnosi na godine 2011- 2013) te važenje pozitivnog propisa – Zakona o zaštiti prirode, za zaključiti je da je tek izmjenama koje su stupile na snagu 14.02.2018 (NN 15/18) isključeno pravo naknade izmakle koristi, kako to valjano upire tužitelj.

70. S druge strane pak tuženik nije uspio u razumnu sumnju dovesti tužbene tvrdnje tužitelja a niti s uspjehom uvjeriti sud u suprotno te dokazati da šteta nije nastala niti da je izostalo ostvarenje pretpostavki njezinoj propisanoj naknadi.

71. Cijeneći tako i rezultat cjelokupnog postupka imajući u vidu izložena postupovna pravila te motreći činjenično stanje kroz izložene odredbe materijalnog prava sud koje sud u predmetnom slučaju primjenjuje teleološki i kontekstualno obzirom na njihovu svrhu i cilj, cijeni se i nalazi dakle da je tužitelj u cijelosti dokazao svoje tužbene tvrdnje.

72. Sud je temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza, a koje je dokaze cijenio kao dokaze pune dokazne snage i to: razviđenih isprava, iskaza saslušanih osoba, provedenih vještačenja kao i razmotrenih pravnih shvaćanja te konačno na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

73. Nadalje, pravno je shvaćanje i uvjerenje ovog suda da tužitelju pripada pravo i na zatraženu zakonsku zateznu kamatu budući da je obveza naknade štete dospjela trenutkom njezina nastanka (arg. iz čl. 1086 ZOO-a), odnosno utvrđenjem poduzetničkih bilančnih gubitaka te smanjenih prihoda zbog pretrpljene štete na tužiteljevu pastrvskom uzgajalištu usprkos poduzetim temeljitim mjerama zaštite.

74. Naime, smisao ustanovljenja prava na naknadu štete koju uzroče strogo zaštićene grabežljive životinje je uspostava uravnoteženog i opravdano uspostavljenog razmjera u zaštiti tih (ugroženih) životinjskih vrsta s jedne strane i zaštite poduzetničke djelatnosti s druge strane.

75. Svako postupanje koje u primjeni prava i pravnih pravila propušta poštovati naznačeni ravnotežni razmjer je protivno smislu i svrsi ustanovljenju ukazanih pravila te bi, kao u ovom konkretnom slučaju, nepravično te nepošteno prebacilo teret i posljedice (ne)odgovornosti za neadekvatno i podkapacitirano uređenje postupanja tuženika i njegove upravne organizacije po pravilima koje je sam odredio, na osobu tužitelja, a koji je u tom odnosu zasigurno i slabija strana.

76. U kontekstu naprijed naznačenih razmatranja te navedene ocjene (ne)osnovanosti izraženih pobijanja osnovanosti utuženja drži se potrebnim istaći i slijedeće:

77. Nije prihvatljivo zaklanjanje tuženika od obveze naknade utužene štete paušalnim pobijajućim navodima ( da do štete nije došlo, da strogo zaštićenih vrsti nema na području parka prirode Krka, da tužitelj ostvarenjem prava na poticaje gubi pravo na obeštećenje od napada predatora itd...), navedeno obzirom i na samu činjenicu da pitanje takvog obeštećenja uređuje poseban i važan (organski ) zakon, nadalje, obzirom i posebice na ponovno (utvrđenu) činjenicu da je upravo tuženik naručio Studiju koja se bavi upravo tim pitanjima konačno i na notornu činjenicu da svi ovlaštenici uzgoja na pastrvskim ribnjacima (ne samo ovdje tužitelj) registrirani pri Upravi za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, trpe štete od predatora što čini legitimnim očekivati pošteno ostvarenje prava na isplatu zakonske naknade i obeštećenja ukoliko su ostvarene zakonske pretpostavke za to (a što ovdje jest slučaj).

78. Stoga je prosudbom svih izloženih okolnosti slučaja, uvažavajući ukazano načelo razmjernosti, po uvjerenju ovog suda neprihvatljivim (pa i protivnim moralu društva) da to isto ''društvo/država'' ''mehanički'' otklanja svoju zakonsku obvezu (iste provoditi i štiti) postupanja po pravilima i zakonima koje je samo postavilo i propisalo.

79. Tužitelj je pokušao sukladno čl. 186.a ZPP-a ishoditi mirno rješenje spora prije ulaganja tužbe pa i nastavno tijekom ove parnice u medijaciji pri sudu no bez uspjeha.

80. Tuženikov ustrajni otklon od izmirenja i naknade utužene štete nakon utvrđenja iste istaknutim pobijajućim navodima i prigovorima po uvjerenju ovog suda predstavlja stoga redukciju na mehaničku i rigidnu primjenu prava i pravnih pravila. Takovo pozicioniranje tuženika (bez obzira na načelo ''jednakosti oružja''), obzirom na njegov spomenuti reprezentacijsko-reputacijski značaj (Republika Hrvatska zato nije ''obična'' stranka u parničnom postupku ovako specifičnog predmeta spora) u ovdje provedenom postupku se protivi i moralu društva imajući u vidu cjelokupni kontekst javnopravnog poretka, posebice njegovih osnovnih vrednota i načela, a što kao pravni standard, moral društva, svakako jest. Sve navedeno imajući u vidu dakle utvrđenja nespornih i odlučnih činjenica

- da je šteta tužitelju nastala ( te da nastaje i drugim ovlaštenicima uzgoja pastrvi usprkos temeljito poduzetim mjerama zaštite), a utuženje je tužitelj naposljetku bio primoran poduzeti uslijed pasivnosti i izostanka očekivane, kapacitirane i adekvatne reakcije upravnih tijela (tuženika samog).

81. Teleološkim tumačenjem dakle ukazanih propisa i relevantnih odredbi mjerodavnog prava naspram gramatičkog (mehaničkog) i formalističkog tumačenja i primjene prava u pravcu njegove supstitucije svrhovitim i kontekstualnim tumačenjem društvenih odnosa te pravnih normi uz primjenu načela razmjernosti ovaj sud je prosudio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja primjenjujući ne samo navedene odredbe mjerodavnog prava i zakona u užem smislu već i proklamirane temeljne vrednote društva interpretirajući dakle ustavnopravni poredak RH kao cjelinu imajući u vidu razmjernu i izuzetnu važnost osnovnih pravnih načela (i kao ustavnopravnih kategorija budući da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava - čl. 117. st 3. Ustava u vezi čl. 5. Zakona o sudovima, NN 150/05., 15/07., 113/08., 153/09., 27/11.).

82. Troškovi postupka odmjereni su primjenom odredbe članka 154. stavak 1., 155. i čl. 158. st. 2. ZPP-a, te je stoga tužitelju obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati u cijelosti naknadu troška postupka potrebnog radi vođenja ove parnice a sastoji se od troškova odvjetničkog zastupanja tužitelja temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12., 103/14., dalje Tarifa ) a prema zahtjevu tužitelja.

83. Tužitelj je imao opravdane troškove odvjetničkog zastupanja za izvršene radnje kako slijedi: za sastav tužbe u iznosu od 5.511,00 eur – temeljem Tbr. 7/1 Tarife, za sastav jedanaest podnesaka u iznosu od po 5.511,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife, za pristup na trinaest ročišta glavne rasprave u iznosu od po 5.511,00 eur temeljem Tbr. 9/1 Tarife, ukupno 137.779,00 eur, sve uvećano za 25% pdv-a u iznosu od 34.444,75 eur (sukladno Tbr. 42 Tarife) što iznosi ukupno 172.223,75 eur čemu se pridaju i troškovi provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 4.061,78 eur i poljoprivrednog vještačenja u iznosu od 1.663,61 eur, sveukupno 179.949,14 eur.

84. Zatezna kamata na dosuđene troškove postupka dosuđena je temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020.).

85. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. studeni 2025.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi e komunikacijom putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH.

DNA :

1. Tužitelju po pun. uz sud prist. na presudu

2. Tuženiku po ŽDO

3. Kancel – kal. 30 dana