REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Kž-509/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog TE podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 15. listopada 2025., broj: K-282/2025, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba optuženog TE kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi TE proglašen krivim zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12.-Odluka Ustavnog suda,143/12.,56/13.,145/13.,152/14.,70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje: ZKP) produljen je istražni zatvor protiv tog optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1 . točke 3. ZKP-a, u koji mu je temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP-a, uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. lipnja 2025., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio je optuženi TE po braniteljici Tamari Malić Blažina, odvjetnici iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom „da Županijski sud u Puli-Pola prihvati žalbu okrivljenika na način da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijano rješenje i okrivljeniku ukine istražni zatvor.“

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, pri čemu je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je ispravno, doduše šturo, ali dostatno iznio razloge o tome zašto je mjera istražnog zatvora i nadalje nužna i jedina prikladna mjera kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora i zašto se ista svrha ne bi mogla postići nekim blažim mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, kako to u svojoj žalbi upire optuženik kada navodi kako u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje opravdavaju postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, bojazan od ponavljanja kaznenih djela, a niti zašto se svrha istražnog zatvora ne može postići blažim mjerama.

5.1. Naime, obrazlažući postojanje osnovane sumnje prvostupanjski sud se pravilno pozvao na činjenicu da je protiv optuženika donesena nepravomoćna presuda, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud sa stupnjem izvjesnosti utvrdio da je optuženik terećena mu kaznena djela počinio, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. ZKP-a.

5.2. One osobite okolnosti koje upućuju na razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, proizlaze, u prvom redu, iz njegove dosadašnje ranije osuđivanosti. Naime, optuženik je višestruko osuđivana osoba zbog kaznenih djela razbojništva, teške tjelesne ozljede, iznude, krađe, prisile prema službenoj osobi. Optuženiku su za počinjena kaznena djela izricane uvjetne osude, ali i kazna zatvora, pa je očigledno da sve primijenjene sankcije nisu polučile svoju svrhu da se kloni činjenja kaznenih djela, već isti nastavlja sa svojom protupravnom aktivnošću za koju je sada već nepravomoćno proglašenim krivim. Dakle, ranija osuđivanost je najvažnija okolnost za procjenu postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika. Suprotno žalbenom navodu optuženika sud je za procjenu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela uzeo u obzir sve relevantne okolnosti.

5.3. Nadalje, protivno žalbenom navodu optuženika, ispravno je prvostupanjski sud dosadašnju osuđivanost optuženika doveo u vezu da je prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja na strani optuženika naglašena ovisnost o opijatima, emocionalna nestabilnost i smanjena sposobnost kontrole volje, uz opasnost od ponovnog počinjenja kaznenog djela, te je ispravno zaključio da su to sve one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

6. Uzimajući u obzir, dakle, sve istaknute okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika ne bi mogla postići primjenom blažih mjera, pa ni mjerama opreza iz članka 98. ZKP-a, a kako to u žalbi sugerira žalitelj.

6.1. Naime, i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju svih prethodno navedenih okolnosti, uključujući višestruku osuđivanost optuženika i iskazanu neučinkovitost primijenjenih kaznenih sankcija, potom kliničku sliku koja ukazuje na visoki rizik od recidiva i potpuni neuspjeh svih prethodnih društvenih i medicinskih intervencija, ispravno zaključio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja proizlazi iz kombinacije recidivizma, psihopatologije i aktivne ovisnosti, ne može otkloniti niti jednom blažom mjerom, pa istražni zatvor ostaje jedina mjera razmjerna težini opasnosti koju optuženik predstavlja za društvo.

7. Također, nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP-a, uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, izrečene kazne, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje niti prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 3. ZKP-a.

8. Slijedom svega navedenog, a kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli – Pola 20. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gabrijela Marčeta Ferić