REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2117/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupaju punomoćnici KŠ, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate, dana 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257 iznos od 110,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 72,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 16,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. rujna 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 110,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.1. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. listopada 2024. nastala šteta na vozilu marke i tip ŠKODA OCTAVIA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HŠ iz [adresa], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

– dalje: ZOO). Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 7. listopada., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete.

1.2. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu vlasnika popravio oštećeno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi da on ima službenu cijenu sata po kojoj radi te je, nakon popravka oštećenog vozila, za svoju uslugu izdao račun broj 230-P1-2 u iznosu od 687,46 EUR u koji je uključen PDV, a tuženik je po tom računu izvršio plaćanje samo iznosa od 577,21 EUR, dok razliku od 110,25 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on priznaje. Navedena razlika predstavlja predmet ovog spora budući da taj iznos predstavlja štetu koju tuženik nije nadoknadio.

1.3. Tužitelj ističe da je cijena sata njegovog rada 45,00 EUR uvećano za PDV, a oštećenik ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Navodi da je oštećenik kao ustupitelj s tužiteljem kao primateljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. veljače 2025. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten.

2. Tuženiku su tužba s prilozima, uz rješenje iz čl. 284. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. – dalje: ZPP) kojim je tuženik pozvan podnijeti odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dostave tužbe (list 76.-79. spisa), dostavljeni 24. rujna 2025. (iza lista 79. spisa), međutim tuženik u zadanom roku nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji način osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP određeno je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe):

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni;

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

4. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj izdao HŠ, na ime troškova popravka vozila (boja i materijal te lakirerski rad) reg. oznake [registarska oznaka] račun broj 230-P1-2 dana 15. studenog 2024. s dospijećem plaćanja 30. studenog 2024. na iznos od 687,46 EUR (list 50. spisa) i da je tuženik po tom računu izvršio plaćanje iznosa od 561,00 EUR dana i 16,21 EUR (list 56., 58. spisa). Nadalje iz spisa proizlazi da je službena cijena sata rada tužitelja 45,00 EUR uvećano za PDV (list 64. spisa). Iz izvida štete tuženika na listu 52. spisa razvidno je da je u računu tužitelja obračunat onaj broj radnih sati koji je naveden u izvidu štete (8,4 sata), po službenom cjeniku tužitelja. Iz spisa također proizlazi da je oštećenik ustupio tužitelju potraživanje koje po osnovi neplaćenog dijela računa broj 230-P1-2 u iznosu od 110,25 EUR ima prema tuženiku (list 66.-68. spisa), o čemu je tuženik obaviješten 28. travnja 2025. (list 70.-72. spisa).

5. Tuženik nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Ocjena je suda da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u suprotnosti sa priloženim dokazima. Obzirom na navedeno, ispunjene su pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP za donošenje presude zbog ogluhe, zbog čega je primjenom navedene odredbe odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

6. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP dužan nadoknaditi troškove postupka koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) što uvećano za PDV (25%) te za troškove sudskih pristojbi za tužbu (6,64 EUR) i za presudu zbog ogluhe (3,32 EUR), ukupno iznosi 72,46 EUR.

7. Odluka o zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

8. Tužitelju nisu priznati troškovi sudskih pristojbi preko dosuđenog iznosa.

8.1. Naime, odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23. – dalje: ZSP) propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

8.2. Kako je tužitelj tužbu podnio putem e-komunikacije, platio je polovicu sudske pristojbe za tužbu u trenutku podnošenja tužbe (list 74. spisa). Jednako tako, a budući da se ova odluka dostavlja tužitelju putem e-komunikacije na ime sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe ima mogućnost u roku od tri dana uplatiti polovicu sudske pristojbe. S obzirom na navedeno, tužitelj opravdano može potraživati od tuženika samo plaćanje polovice iznosa sudske pristojbe za tužbu i polovice sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe, a eventualno više nastali troškovi s osnove sudskih pristojbi mogu pasti jedino na njegov teret (arg. iz čl. 156. ZPP).

9. Slijedom izloženog, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 20. studenog 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. i 2. ZPP).