REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8855/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LJ zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenog LJ podnesenoj po branitelju Luki Striškoviću, odvjetniku iz Osijeka protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-3191/2025-9 od 1. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LJ i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni LJ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od primitka ove presude.
- Obrazloženje
-
1. Pobijanom presudom okrivljeni LJ je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme privremenog oduzimanja slobode određeno izvješćem o uhićenju Postaje granične policije Beli Manastir, Klasa: 211-02/25-03/3623, Urbroj: 511-07-32-25-5 od 1. rujna 2025. u trajanju od 1. rujna 2025. u 08,20 sati do 1. rujna 2025. do 15,00 sati kao i vrijeme provedeno u zadržavanju u zatvoru u Osijeku određeno rješenjem prvostupanjskog suda broj: Pp-3191/2025 od 1. rujna 2025. do 10. rujna 2025. do 17,20 sati kao 10 dana zatvora tako da okrivljeniku ne preostaje za izdržati ništa.
1. Na temelju članka 58a. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna
mjera zabrane posjećivanja područja Gornje Sige u roku od jedne godine, a istom se ne smije približiti na udaljenost manjoj od 500 metara.
2. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3a. i članka 139. stavka 6.
Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv te presude okrivljeni LJ je pravodobno po branitelju podnio
žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
4. Žalitelj poriče da bi postupanjem navedenim u izreci počinio prekršaj iz članka
17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira navodeći postupanje policijskih službenika kritične zgode, da je spavao i da nije imao namjeru pokazati svoje genitalije, jer je ranije upozorio policijske službenike da je gol u šatoru, ali da su oni ipak inzistirali na tome da takav izađe pred njih, da je postupanje policijskih službenika bilo nečovječno i suprotno odredbi članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a jednako tako i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIBi-476/2020 od 23. ožujka 2021. Nadalje, ističe da zbog nepoznavanja jezika je došlo do nesporazuma u komunikaciji.
5. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, po ocjeni ovog suda činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti pravilno utvrđeno i to na temelju provedenih dokaza ispitivanja okrivljenika na navode optužnog prijedloga, ispitivanja policijskog službenika SJ, provedbom dokaza suočenja između okrivljenika i svjedoka policijskog službenika te je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu, a koji su navedeni u točki 8. obrazloženja prvostupanjske odluke.
9.1. Dakle, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na osnovu provedenih dokaza izvedenih u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je kritične prigode pokazivanjem srednjeg prsta prema policijskim službenicima koji su vršili nadzor, omalovažavao i vrijeđao policijske službenike Postaje granične policije Beli Manastir prilikom vršenja službe, a ovaj Sud nije prihvatio navode žalbe kao uvjerljive niti nikakve nove u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret odnosno nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
9.2. Naime, žalitelj u žalbi ponavlja obranu danu pred prvostupanjskim sudom, i treba naglasiti da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u točkama 17., 18., 19., 20., 21. analizirao i obrazložio sve provedene dokaze koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud te na njih upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja.
10. Dakle, nisu prihvaćeni žalbeni navodi okrivljenika da u njegovom postupanju nema namjere vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika te da ista nije činjenično utvrđena pa čak ni ocjenjivana u presudi što da ukazuje na povredu materijalnog prekršajnog prava jer da se za ovaj prekršaj traži namjera te ukazuje na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su isti u značajnoj mjeri proturječni što proizlazi iz zapisnika o iskazima danim u postupku.
11. Međutim, odredbom članka 25. Prekršajnog zakona je propisano, kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, bio je svjestan ili je bio dužan biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.
12. Valja naglasiti da odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije propisana namjera za taj oblik krivnje, pa dakle prvostupanjski sud nije imao potrebe utvrđivati postojanje namjere okrivljenika vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika kako to navodi branitelj u žalbi pa na taj način nije niti počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
13. Slijedom navedenog činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti pravilno utvrđeno i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je imao dostatne dokaze sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću za odluku o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
14. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji te navode žalbe kojima se ističe da mu je izrečena prestroga kazna, kazna zatvora, a jednako tako da mu je izrečena i zaštitna mjera protivno odredbi članka 51a. Prekršajnog zakona, a žalitelj se poziva na odredbu članka 36. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojom odredbom je razrađena zaštitna mjera koja se može izreći, ali samo za prekršaje iz članka 4., 8. i 9. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ali ne i za ovaj prekršaj.
15. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno u točki 24. obrazloženja pobijane presude obrazložio izricanje teže vrste kazne, kazne zatvora, a imajući u vidu dosadašnje pravomoćno kažnjavanje okrivljenika iz područja javnog reda i mira, te dakle po ocjeni ovog Suda izrečena kazna zatvora je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika te ostalim okolnostima odlučnim za odabir vrste i mjere prekršajne sankcije i ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
16. Nadalje, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane posjećivanja područja Gornji Sige u roku od jedne godine kojoj se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 500 metara, ocjenjujući istu nužnom za otklanjanje okolnosti koji djeluju poticajno na počinjenje prekršaja, a posebno imajući u vidu dosadašnju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za istovrsna djela počinjena na navedenom području te navedena zaštitna mjera je okrivljeniku izrečena na temelju odredbe članka 58a. Prekršajnog zakona pa ne stoje žalbeni navodi žalitelja u kojima se poziva na odredbu članka 36. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
17. Ovaj Sud zaključuje da je izrečena zaštitna mjera valjano i argumentirano obrazložena, a razloge izricanja navedene mjere u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
18. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenosti postupka te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.).
19. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
